Posl. br. P-754/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U CRIKVENICI

Kralja Tomislava 85A, Crikvenica

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, po sutkinji toga suda Mirti Tomac Podobnik, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ML, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Vukeliću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Grada Crikvenica, Ulica kralja Tomislava 85, 51260 Crikvenica, OIB: 81687755716, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene glavne rasprave održane 09. travnja 2026. u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 15. svibnja 2026., javno objaviviši,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj ML, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik nekretnina oznaka k. č. br. [katastarska čestica] – put, površine 17 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] – dvor, površine 12 čhv i k. č. br. [katastarska čestica] – put, površine 25m2, sve upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. 302619, Sv. Jelena.

II Ovlašćuje se tužitelj ML, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da temeljem ove presude na nekretninama opisanim i utvrđenim u točki I. ove presude u cijelosti ishodi upis prava vlasništva na svoje ime i u svoju korist, a po pravomoćnosti ove presude.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 2.337,50 EUR-a, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 15. svibnja 2026. godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi zaprimljenoj kod ovoga suda dana 27. kolovoza 2025. godine, u bitnome navodi da je isključivi izvanknjižni vlasnik (obzirom na dugogodišnje posjedovanje) nekretnina upisanih u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel Crikvenica, i to: k. č. br. [katastarska čestica] – put, površine 17 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] – dvor, površine 12 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] – put, površine 25m2, sve upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. 302619, Sv. Jelena. Kao vlasnik opisanih nekretnina, u zemljišnim knjigama tek formalno je uknjižen tuženik. Taj upis ne odgovara stvarnom stanju stvari. Osim u pravnom smislu, niti faktično na terenu predmetne nekretnine tijekom niza desetljeća nisu i ne predstavljaju bilo kakav put kako glasi njihov tek formalni opis u pogledu kulture u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], već su ograđeni - sastavni dio kuće tužitelja (vrt i spremište). Što se tiče kvalitete posjeda, tužitelj je, računajući i posjed svojih prednika, već više od 100 godina neprekidno u samostalnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu predmetnih nekretnina. One na terenu zajedno sa kućom tužitelja čine kompaktnu i jedinstvenu cjelinu u prostoru – kuću sa okućnicom. Tužitelju kao i njegovim prednicima nikada nitko nije osporavao pravo na posjed prijepora. Obzirom na sve izneseno tužitelj smatra da su se stekli zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću budući da je u konkretnom slučaju prema važećoj sudskoj praksi za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretnini koja je u vlasništvu jedinice lokalne samouprave potrebno da pored ostalih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva bude ispunjeno i vrijeme određeno zakonom za stjecanje prava vlasništva koje mora biti dovršeno prije 06. travnja 1941. godine po tada važećim propisima, a sve u svezi čl. 388. st. 2. prema kojem stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Kako su prednici tužitelja koristili predmetnu nekretninu u vremenu potrebnom za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prije 06. travnja 1941. godine isti su stekli po tom osnovu pravo vlasništva na navedenoj nekretnini u skladu s tada važećim propisima. Propis koji treba primijeniti u konkretnom slučaju su bivša pravna pravila OGZ prema kojima vrijeme potrebno za dosjelost – stjecanje prava vlasništva na nekretninama bilo je 30 godina, odnosno na nekretninama u državnom, crkvenom i općinskom vlasništvu te vlasništvu neprofitabilnih (dobrotvornih) pravnih osoba – 40 godina. Tužitelj tvrdi da je u mirnom, faktičnom i poštenom posjedu predmetne nekretnine kroz čitavo vrijeme posjedovanja, a sve s obzirom da niti njemu niti njegovim prednicima u vršenju posjedovanja nikada nitko nije osporavao pravo vlasništva niti im je smetan posjed predmetne nekretnine, sve u trajanju preko 100 godina. Slijedom navedenog, predložio je da sud nakon provedenog dokaznog postupka donese presudu na način pobliže opisan u izreci ove presude.

2. Tuženi je u odgovoru na tužbu od dana 24. rujna 2025. godine opreza radi osporio tužbu i tužbeni zahtjev.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u dokumentaciju priležeću spisu i to u: povijesni prikaz za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], (stranice 6-9 spisa, 10-12 spisa, 35- 41 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zk uložak [broj ZK uloška] (stranica 13 spisa), prijepis posjedovnog lista 1641 (stanica 14 spisa), preslik geoportala (list 15 spisa), fotografije (stranice 16-20 spisa), ugovor o doživotnom uzdržavanju (stranice 21-26 spisa). Nadalje, tijekom postupka saslušani su kao svjedoci IL, UL, LL, GL, te tužitelj kao parnična stranka. Sud nije provodio uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje mjernika obzirom su stranke na ročištu od dana 04. veljače 2026. godine izjavile kako identifikacija prijepora nije sporna.

4. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz za 807 k. o. [katastarska općina] (stranice 6-9 spisa, 10-12 spisa, 35-41 spisa) je utvrđeno da je u isti upisane između ostalog k. č. br. [katastarska čestica] – put, površine 17 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] – dvor, površine 12 čhv i k. č. br. [katastarska čestica] – put, površine 25m2, te je kao vlasnik istih upisan Grad Crikvenica.

5. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zk uložak [broj ZK uloška] (stranica 13 spisa) je utvrđeno da su u isti upisane k.č br. 557/7, kuća površine 30 čhv, garaža površine 4 čhv, gospodarska zgrada površine 6 čhv i dovr površine 35 čhv, te k. č. br. [katastarska čestica], gradilište, površine 9 čhv, te je kao vlasnik iste upisan ovdje tužitelj.

6. Uvidom u prijepis posjedovnog lista 1641 (stanica 14 spisa) je utvrđeno da su kao posjednici k. č. br. [katastarska čestica], zajam dvorište, površine 43 m2, upisani ZL i JL, iz [adresa], svaki u ½ dijela, dok je uvidom u preslik geoportala (list 15 spisa) razvidan položaj i oblik prijepora.

7. Uvidom u fotografije (stranice 16-20 spisa) je utvrđeno da se na istima nalazi ograđeno dvorište.

8. Uvidom u ugovor o doživotnom uzdržavanju (stranice 21-26 spisa) je utvrđeno zaključan u [adresa], dana 27. veljače 2019. godine, između JL i ZL, oboje iz [adresa], kao primatelja uzdržavanja i ML kao davatelja uzdržavanja. Čl. 1 istoga ugovoreno je da primatelji uzdržavanja prenose u vlasništvo davatelju uzdržavanja u času svoje smrti svoju imovinu i to svoje suvlasničke dijelove na k. č. br. [katastarska čestica] površine 75 čhv (kuća površine 30 čhv, garaža površine 4 čhv, gospodarska zgrada površine 6 čhv i dvor površine 35 čhv, te k. č. br. [katastarska čestica] gradilište površine 9 čhv, sve iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

9. Saslušana kao svjedok IL u svome iskazu navodi da se radi o ograđenom vrtu iza kuće tužitelja. Da je tamo samo vrt, a iza su spremišta, ali se spremišta nalaze unutar ograđenog dijela kuće. Da je susjeda tužitelja od 1971. godine i tada je tamo živio VL i u to vrijeme je već prijepor bio ograđen. VL je naslijedio ovdje tužitelj po njegovoj smrti, s time da ne zna točno kada je to bilo. Nikada nije čula da bi netko treći osporavao tužitelju, niti VL, pravo na prijepor niti je tamo viđala trećih osoba pa tako niti nikoga od strane tuženika. Da u [adresa] ima više osoba koje se zovu PL, ali ne zna da bi koji živio na toj adresi u [adresa].

10. Saslušana kao svjedok UL u svome iskazu navodi da se radi o ograđenom dvorištu tužitelja koji ima u vezi toga spor s gradom [adresa]. Da u susjedstvu stanuje od 1970. godine i od kad pamti prijepor izgleda isto, tamo je isti ogradni zid prema prolazu. Unutar ograđenog dvorišta nalaze se spremišta i nakon što joj se predočavaju fotografije s lista 16 do 20 spisa navodi da je to prijepor. Taj dio uvijek su koristili JL i ZL o kojima je brinuo tužitelj i temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju je stekao prijepor prije 2 ili 3 godine. Da na prijeporu nikada nije vidjela nikog od trećih osoba, niti je čula da bi ovdje tužitelju i njegovim prednicima tko osporavao pravo na prijepor, isto tako nikada nije tamo vidjela nikog od strane Grada Crikvenice. Da joj nije poznata osoba PL iz [adresa] i po njenim saznanjima takva osoba nije živjela na prijeporu nego samo ZL i JL.

11. Saslušana kao svjedok ŠL u svome iskazu navodi da u susjedstvu stanuje od 1976. godine i ta kuća sa spremištem i vrtom izgleda kako izgleda i danas, da nikada nije čula da bi oni imali kakvih problema s trećima, a družili su se kao obitelj. Tamo su stanovali ZL i JL, a ovdje tužitelj ih je posjećivao za života te je s njima imao ugovor o uzdržavanju i po njihovoj smrti negdje 2022. ili 2023. godine on to počeo uređivati i tamo stanovati. Nikada ni je čula da bi netko od trećih osoba tužitelju ili njegovim prednicima osporavao pravo na prijepor niti je vidjela da bi dolazio tko od strane tuženika. Nakon što joj se predočavaju fotografije sa lista 16 do 20 spisa navodi da je to ono o čemu je iskazivala. Da joj nije poznato ime PL, iz [adresa].

12. Saslušan kao svjedok GL u svome iskazu navodi da mu je tužitelj rekao da se grad upisao na nekakva zemljišta koja su koliko pamti uvijek koristili M i MLU. Da tamo stanuje od rođenja i prijepor oduvijek isto izgleda, najprije je kuća a od iza su vrtovi i prostorija i uvijek je ograđeno zidom dok se s vanjske strane nalazi prolaz prema moru. Da tamo nikada nije vidio nekog od trećih osoba niti je čuo da bi tužitelju ili njegovim prednicima tko osporavao pravo na prijepor, isto tako nije vidio nikoga od strane tuženika. Nakon što mu se predočavaju fotografije s lista 16 do 20 spisa navodi da je to ono o čemu je iskazivao. Da u [adresa] ima dosta MLU, ali mu nije poznat PL, niti da bi takva osoba dolazila na prijepor i nešto osporavala.

13. Tužitelj ML u svome iskazu navodi da je JL odnosno M sestrična njegove majke i onda obzirom im je sin preminuo da se on brinuo o njoj i suprugu i to posljednjih 15-ak godina pa je tako stekao i prijepor. Obzirom su rođaci da je tamo dolazio još kao mali i pamti posljednjih barem 60 godina da prijepor jednako izgleda, tamo je bio zid prema putu, da su se kao mali igrali u vrtu i tamo je iza još jedno malo spremište. Koliko se sjeća uvijek su to oni koristili i nikada ni je čuo da bi im netko to osporavao. Da u [adresa] ima dosta PL, ali mu nije poznat PL, iz [adresa].

14. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka USRH, 84/08., 96/08. – Odluka USRH, 123/08. – ispr., 57/11., 148/11. – proč. tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

15. Među strankama nije sporno da je ovdje tuženi Grad Crikvenica u trenutku podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari upisan kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica] – put, površine 17 čhv, k. č. br. [katastarska čestica] – dvor, površine 12 čhv i k. č. br. [katastarska čestica] – put, površine 25m2, sve upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k.o. 302619, Sv. Jelena. Međutim, među strankama je sporno je li tuženik stvarni vlasnik istih, obzirom tužitelj tvrdi da prijepor drži u svom posjedu, što osobno što putem svojih pravnih prednika preko 100 godina i koji se u naravi nalazi unutar njegove ograđene okućnice.

16. Prilikom razrješenja navedenih spornih pitanja cijenjene su okolnosti utvrđene provedenim dokaznim postupkom. Pritom je sud poklonio vjeru ispravama u koje je izvršio uvid jer njihovu vjerodostojnost niti jedna stranka nije osnovano dovela u sumnju, kao i stoga što su te isprave sukladne kako međusobno tako i sa ostalim izvedenim dokazima.

17. Sud je prihvatio kao životne i istinite iskaze IL, UL, ŠL i GL, svih nesrodnih sa tužiteljem, osoba starije životne dobi koji većinu života žive u susjedstvu. Iz njihovih suglasnih iskaza proizlazi da se radi o ograđenom vrtu kuće sada u vlasništvu tužitelja, koji je stekao od MLU i JL. Prijepor oduvijek isto izgleda i nikada nisu viđali na njemu trećih osoba.

18. Što se tiče iskaza tužitelja valja naglasiti da ga je sud cijenio u kontekstu ostalih provedenih dokaza, a koji je u dijelovima bitnim za presuđenje suglasan sa ostalim izvedenim dokazima pa se njegov iskaz uzima vjerodostojnim. Iz iskaza tužitelja proizlazi da barem 60 godina prijepor jednako izgleda, tamo je bio zid prema putu, da su se kao mali igrali u vrtu i iza još jedno malo spremište. Stekao ga je od JL i ZL i koliko se sjeća uvijek su to oni koristili i nikada nije čuo da bi im netko to osporavao.

19. Polazeći od navoda iz same tužbe da je ovdje tužitelj faktični posjednik prijepora što osobno, što putem svojih pravnih prednika preko 100 godina, koji predstavlja ograđeni dio okućnice njegove kuće, odnosno vrt i spremište, to bi pozivom na odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje ZV), koja određuje da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, u primjenu, radi razjašnjenja pitanja da li je tužitelj predmetne nekretnine mogao steći kroz institut dosjelosti, dolazile odredbe Općeg građanskog zakonika (OGZ), koje se primjenjuju temeljem odredbe čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. god. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Sl. list SFRJ br. 86/46). OGZ propisuje koje pretpostavke (uz pretpostavku da je osoba sposobna steći, a stvar da se može steći) moraju bit ispunjene da bi osoba stekla vlasništvo nad stvari dosjelošću pa je u § 1460. propisano kako onaj, koji tim načinom ima steći, doista posjeduje rečenu stvar ili pravo; uz to valja da mu je posjed zakonit, pošten i istinit, i da je trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno. Odredbom paragrafa 1465. OGZ-a propisano je da je za dosjelost i zastaru potrebno također da je isteklo vrijeme zakonom ustanovljeno. Sukladno odredbi paragrafa 1472. OGZ-a vrijeme potrebno za stjecanje prava dosjelošću na nekretninama u državnom, crkvenom i općinskom vlasništvu te vlasništvu neprofitabilnih pravnih osoba iznosi četrdeset godina. Nadalje, odredbom paragrafa 1493. OGZ-a propisano je tko pošteno prima stvar od zakonitog i poštenog posjednika ima pravo kao nasljednik uračunati vrijeme dosjelosti svoga prednika, a glede dosjelosti od trideset i četrdeset godina može se uračunavanje učiniti i bez zakonitog naslova. Zakonit posjed znači da posjednik ima valjan pravni temelj tog posjedovanja, a u konkretnom slučaju tužitelj je kuću čija je okućnica prijepor u naravi, stekao ugovorom o doživotnom uzdržavanju sa ZL i JL. Što se tiče poštenja, tužiteljev posjed (a i posjed njegovih pravnih prednika) je pošten jer tužitelj kroz svo vrijeme smatra da je stvar koju posjeduje njegova i traje kroz cijelo vrijeme dosjelosti. Njegov posjed je istinit jer ga je stekao na dopušten i propisan način. Prethodno je već navedeno kako je vrijeme potrebno za dosjelost 40 godina, a tužitelju se u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti uračunava i vrijeme koje su njegovi pravni prednici ZL i JL držali prijepor u posjedu, prema navodima svih saslušanih svjedoka, mahom osoba starije životne dobi od kada oni pamte. Nadalje, kako se savjesnost odnosno poštenje posjeda pretpostavlja (pravno pravilo § 328. OGZ-a,), na tuženom je bio teret dokaza da u ovoj parnici dokaže kako je posjed tužitel ja u relevantnom razdoblju bio nepošten, što isti po mišljenju ovoga suda nije uspio dokazati. § 1498. OGZ-a je propisano sljedeće: „Tko je dosjelošću stekao kakvu stvar ili pravo, taj može proti dosadanjem vlasniku iskati u sudu da mu se prisudi vlasnost, i ako se prisuđeno pravo ne može upisati u javne knjige, može također izraditi, da se pomenuto pravo u iste javne knjige upiše.“ Slijedom navedenog, po mišljenju ovoga suda je utvrđeno da je posjed tužitelja bio pošten, u smislu da nije imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na prijepor, zakonit i istinit, da isti doista posjeduje predmetnu nekretninu na način da prijepor čini cjelinu sa njegovom kućom te ju drži u posjedu dovoljno dugo pa je protekao zakonski rok propisan za stjecanje vlasništva na temelju dosjelosti. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je prihvatiti kao osnovan, te odlučiti kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

20. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 ZPP-a, a dosuđeni trošak se odnosi na trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 200,00 EUR-a, te trošak zastupanja tužitelja u parnici po punomoćniku odvjetniku u skladu sa važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 EUR-a, te podneska od dana 27. kolovoza 2025. godine u iznosu od 50,00 EUR-a. Također tužitelju je priznat i trošak zastupanja na ročištima od 04. veljače 2026., te 09. travnja 2026. godine u iznosima po 500,00 EUR-a. Na dosuđeni iznos troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 1.550,00 EUR-a, tužitelju je priznat PDV po stopi od 25 % koji iznosi 387,50 EUR-a pa ukupni trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku iznosi 1.937,50 EUR-a, što uvećano za sudske pristojbe ukupno iznosi od 2.337,50 EUR-a, te je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

U Crikvenici, 15. svibnja 2026.

S U T K I NJ A:

Mirta Tomac Podobnik

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude, donesene u prvom stupnju, stranke mogu podnijeti žalbu, u roku od petnaest (15) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Pravovremeno podnesena žalba sprečava da presuda postane pravomoćna u dijelu koji se pobija žalbom. O žalbi protiv presude odlučuje drugostupanjski sud.