REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Pr-980/2024-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužiteljice GN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Sunčica Lončar, odvjetnica iz Sesveta, protiv tuženika Osnovna škola Ivanja Reka iz Ivanje Reke, Ivanjorečka cesta 1B, OIB: 28307286006, kojeg zastupa punomoćnica Tamara Crnkić Gotovac, odvjetnica iz Zagreba, radi utvrđenja, isplate i naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 25. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Sunčice Lončar, odvjetnice i punomoćnice tuženika Tamare Crnkić Gotovac, odvjetnice, dana 15. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:
" I Utvrđuje se da se ugovor o radu između tužiteljice i poslodavca smatra sklopljenim na neodređeno vrijeme.
II Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici GN naknadu plaće za razdoblje od 20. travnja do 30. travnja 2024., koju bi ostvarila da je ostala zaposlena u Osnovnoj školi Ivanja Reka, i to bruto iznos plaće u visini od 864,83 EUR-a, u koji su iznos uključeni doprinosi za mirovinsko osiguranje (I i II stup) u iznosu od 124,77 EUR-a te naknada za prijevoz u iznosu od 138,04 EUR-a, što rezultira neto iznosom od 623,85 EUR-a, s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća, odnosno od 5. svibnja 2024., prema zakonskoj kamatnoj stopi određivanoj za svako polugodište, uvećanoj za osam postotnih poena, sukladno stopi koju primjenjuje Europska središnja banka na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, na bankovni račun tužiteljice.
III Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici GN naknadu plaće za mjesec svibanj 2024., koju bi ostvarila da je ostala zaposlena u Osnovnoj školi Ivanja Reka, i to bruto iznos plaće u visini od 1.960,66 EUR-a, u koji su iznos uključeni doprinosi za mirovinsko osiguranje (I i II stup) u iznosu od 392,13 EUR-a te naknada za prijevoz u iznosu od 394,40 EUR-a, što rezultira neto iznosom od 1.366, 82 EUR-a, s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća, odnosno od 5. lipnja 2024., prema zakonskoj kamatnoj stopi određivanoj za svako polugodište, uvećanoj za osam postotnih poena, sukladno stopi koju primjenjuje Europska središnja banka na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, na bankovni račun tužiteljice.
IV Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime nematerijalne štete iznos od 2.500,00 EUR-a, sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvo kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena a u ostalim odnosima za tri postotna poena, u roku od 15 dana".
II Nalaže se tužiteljici platiti tuženiku parnični trošak u visini od 1.500,00 eura u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je Odlukom Školskog odbora Osnovne škole Ivanja Reka, povodom žalbe tužiteljice, KLASA: 007-04/24-02/10, URBROJ: 251- 731/01-24-5, od 11. travnja 2024., odbijena njena žalba, kao neosnovana te je upućena na ostvarivanje svojih prava općinskom sudu nadležnom prema sjedištu ustanove. Tužiteljica je tražila prisustvovanje sjednici Školskog odbora gdje je iznijela svoje primjedbe na natječajni postupak te je iste primjedbe dala da se urudžbiraju i tražila je da se Školski odbor pisano očituje. Školski odbor je pisanu žalbu tužiteljice odbio kao neosnovanu. Tužiteljica se u cijelosti protivi obrazloženju i argumentaciji Školskog odbora te smatra kako se nezakonito postupalo u kontekstu provedenog natječaja za radno mjesto na neodređeno vrijeme za Produženi boravak u OŠ Ivanja Reka. Navodi da je bila zaposlena na određeno vrijeme na radnom mjestu učiteljice razredne nastave u produženom boravku i podnijela je žalbu na provedeni natječaj za radno mjesto učiteljice razredne nastave u produženom boravku. U žalbi je navedeno da sklapanjem četvrtog uzastopnog ugovora o radu automatizmom, po sili zakona treba biti zaposlena na neodređeno vrijeme prema Zakonu o radu. Školski odbor je povodom žalbe utvrdio da je Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, lex specialis, odnosno posebni propis kojim je propisana djelatnost osnovnog i srednjeg školstva u određenim pitanjima, čime isključuje primjenu općeg propisa. Nadalje da se temeljem Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme temelji na natječaju (osim propisanih izuzetaka prema čl. 107.) te da u školstvu nije moguće „prerastanje“ ugovora o radu na određeno vrijeme u ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Tužiteljica navodi i da su sukladno dopisu Školskog odbora od 22. travnja 2024., za školsku godinu 2023./2024., tuženiku odobrene dvije nove grupe produženog boravka – jedna za matičnu školu druga za područnu školu. Od Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade tražili su suglasnost za raspisivanje natječaja 8. kolovoza 2023., te uputili požurnicu 8.11.2023. Suglasnost je dobivena 20.12.2023., te je natječaj objavljen 21.12.2023., na mrežnim stranicama Škole i Hrvatskom zavodu za zapošljavanje. Kandidati koji su pravodobno poslali svoje prijave i zadovoljili formalne uvjete natječaja, među njima i tužiteljica, pozvani su na pisanu procjenu dana 10. siječnja 2024., u prostorijama škole u 11.00 sati. Povjerenstvo je sastavilo test za pismenu procjenu kandidata od 50 pitanja. Maksimalan broj bodova je bio 50 (jedan bod po pitanju), a kandidati koji su ostvarili najmanje 60% bodova od ukupnog broja bodova su ostvarili pravo na pristup usmenoj procjeni odnosno testiranju. Kandidat koji nije zadovoljio na pisanoj procjeni, odnosno testiranju nije ostvario pravo na pristup usmenoj procjeni, odnosno testiranju. Pismenom testiranju pristupile su četiri kandidatkinje, te je pisana procjena završila u 13:00 sati. Povjerenstvo za vrednovanje kandidata je potom ispravilo testove kandidatkinja. Rezultati pisane procjene odmah su objavljeni na mrežnim stranicama škole. Usmena procjena odnosno usmeno testiranje najavljeno je za 11. siječnja 2024. te je kandidatkinjama koje su pristupile usmenoj procjeni odnosno usmenom testiranju osigurano jednako vrijeme za predstavljanje (do 15 minuta) te je svaki član Povjerenstva imao pravo postavljati do tri pitanja unutar toga vremena. Povjerenstvo u usmenoj procjeni/razgovoru s kandidatkinjom je utvrđivalo stručna znanja, vještine, interese, motivaciju kandidatkinje za rad u školi te je procjenjivalo dodatna znanja i edukacije, dosadašnje radno iskustvo i postignuća u radu. Povjerenstvo za vrednovanje kandidata je sastavilo pitanja i odlučilo da će svaki član povjerenstva postaviti po 3 pitanja koja se vrednuju od strane svakog člana Povjerenstva pojedinačno od 0-5 bodova, a bodovi se na kraju zbrajaju. Nakon utvrđivanja rezultata testiranja, Povjerenstvo je dostavilo v.d. ravnateljici rang listu kandidata. U školi je nakon smjene školskog odbora u studenome, djelovalo Povjerenstvo koje privremeno zamjenjuje školski odbor. Školski odbor je konstituiran 9. veljače 2024. i sastojao se od 4 člana od kojih je jedna članica bila u Povjerenstvu za procjenu i vrednovanje kandidata. Budući da u Pravilniku o načinu i postupku zapošljavanja u osnovnoj školi, čl. 9. st. 11. stoji da član Povjerenstva ne može biti osoba koja je član Školskog odbora, Odbor je o zapošljavanju odlučio 11. travnja 2024. na 5. sjednici, nakon što su imenovana dva nova člana odbora. Donesene su odluke o zasnivanju radnog odnosa. Razlog nezapošljavanja tužiteljice je zato što nije zadovoljila na pisanoj provjeri. Tužiteljica nadalje navodi da je nezadovoljna zbog nedostatka transparentnosti u postupku ocjenjivanja, obzirom nije imala mogućnost uvida u dokumentaciju natječaja. Prvo, omogućiti uvid u natječajnu proceduru nije samo njezino pravo, već i obveza provoditelja natječaja za osiguranjem transparentnosti u radnom okruženju. Bez pristupa informacijama o postupku natječaja, tužiteljica ne može razumjeti kriterije na temelju kojih je ocijenjena, niti može identificirati eventualne nepravilnosti ili pristranosti u natječajnoj proceduri. Osobito činjenica kako je utvrđeno da tužiteljica nije zadovoljila na pisanoj provjeri dodatno pojačava potrebu za transparentnošću i uvidom u natječajnu proceduru, osobito stoga jer je tužiteljica već gotovo godinu dana radila na istom radnom mjestu, te je za očekivati kako ima određenu razinu iskustva i znanja relevantnog za radno mjesto na kojem se nalazi. Radi navedenoga, nejasan je njezin neuspjeh na pisanoj provjeri što pobuđuje sumnju u objektivnost natječajnog procesa i evaluacije i provjere kandidata. Tužiteljica ističe mogućnost da je postupak ocjenjivanja bio nedovoljno jasan odnosno da su se koristili subjektivni kriteriji koji nisu bili transparentno komunicirani tužiteljici, radi čega je i podnijela zahtjev za uvidom u natječajnu proceduru. U svakom je slučaju je bilo važno da tužiteljica dobije priliku razumjeti zašto nije prošla pisani test kako bi mogla uvidjeti jesu li postojali određeni nedostaci u samom postupku ili je neuspjeh na natječaju isključivo uvjetovan nedostatcima na strani tužiteljice. Škola je u obvezi osigurati da se natječajna procedura provodi zakonito i transparentno te da kandidati koji na natječaju nisu zadovoljili imaju pravo ostvarivanja uvida u natječajnu proceduru. Četiri sklopljena ugovora na određeno vrijeme sa tužiteljicom od kojih je posljednji bio sklopljen za vrijeme provođenja natječaja, ukazuju na nelogičnost situacije, što implicira nezakonito ponašanje v.d. ravnateljice. Potrebno je uskladiti zaštitu osobnih podataka s pristupom radnika informacijama o zapošljavanju i natječajnoj proceduri. Ako radnik radi putem četiri sklopljena ugovora na neodređeno vrijeme tijekom manje od godinu dana, neobjašnjivo je kako nije zadovoljio na pisanoj provjeri. Također nije jasno kako netko tko ne obavlja posao u školi ima više bodova od radnika koji ga obavlja. Na aktualnom natječaju za ravnatelja Osnovne škole Ivanja Reka izabran je novi ravnatelj te je dosadašnja vršiteljica dužnosti ravnatelja, razriješena dužnosti, što tužiteljica dovodi u vezi i sa svojim slučajem odnosno sa odlučivanjem v.d. ravnatelja u predmetnom slučaju, obzirom na nezakonitosti i pokretanje inspekcijskih nadzora. Naime, s tužiteljicom je sklopljeno ukupno četiri ugovora na određeno radno vrijeme i to 4.9.2023., 5.11.2023., 5.1.2024. i 5.3.2024. Tužiteljica je zaposlena zbog obavljanja poslova koji ne trpe odgodu na temelju čl. 107. st. 11. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi te joj se ugovor produžavao prema navodima Školskog odbora i ravnateljice, jer Škola nije zaprimila suglasnost za raspisivanje natječaja do 20.12.2023., te se rješavanje natječajnog postupka odužilo zbog objektivnih okolnosti. S tužiteljicom su potpisivani novi ugovori jer je v.d. ravnatelja, kako navodi, smatrala da je dobro da učenici imaju kontinuitet i da nema previše promjena učitelja, bez obzira što kolegica nije zadovoljila na natječaju. Tužiteljica smatra da je nezakonito postupanje u kontekstu provedenog natječaja za radno mjesto na neodređeno vrijeme za Produženi boravak u OŠ Ivanja Reka, na koji se prijavila. Naime, ispunjava sve uvjete i kvalifikacije za navedeno radno mjesto, u OŠ na navedenom radnom mjestu za koje je natječaj raspisan, ali unatoč tome, nije primljena na traženo radno mjesto, već je dobila četiri uzastopna ugovora o radu na određeno vrijeme te joj nije omogućen uvid u spis natječajnog predmeta koji je u odnosu na svoju prijavu i provedeno testiranje iako je isto uredno zatražila. Ovakav postupak je u suprotnosti sa zakonskim odredbama što dovodi do zaključka da je došlo do kršenja Zakona o radu. Tužiteljica je radila na radnom mjestu za koje nije postojala potreba za obavljanjem posla privremeno. Radila je temeljem četiri sklopljena ugovora o radu na određeno vrijeme, duže od 6 mjeseci. Nije bila zamjena privremeno nenazočnog radnika niti je obavljala poslove čije je trajanje zbog prirode njegova izvršenja ograničeno rokom ili nastupanjem određenog događaja. Izmjenama i dopunama Zakona o radu, od 1. siječnja 2023., ograničen je broj uzastopnih ugovora na određeno vrijeme koje poslodavac smije sklopiti s istim radnikom na najviše tri uzastopna ugovora. Ugovori se smatraju uzastopnima ako se istog radnika zapošljavalo na određeno vrijeme, a između dva ugovora nije proteklo više od tri mjeseca, što je slučaj u konkretnom predmetu, osobito stoga što ovdje nije primjenjiva iznimka iz ZOR-a prema kojoj je moguće sklapanje više uzastopnih ugovora u slučaju kad je radni odnos zasnovan radi zamjene odsutnog radnika. Pri tome se automatizmom zakonske odredbe smatra da je radnik koji nastavi raditi nakon što je s njime sklopljen četvrti ili sljedeći uzastopni ugovor na određeno, je radnik koji je zaposlen na neodređeno vrijeme. Poslodavac mu može otkazati ugovor o radu samo ako ima opravdan razlog, uz poštovanje otkaznog roka i možebitnog prava radnika na otpremninu. Poslodavac nije obavijestio tužiteljicu o poslovima za koje bi mogla kod poslodavca sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Nadalje, prije isteka ugovora o radu poslodavac je raspisao natječaj za popunjavanje radnog mjesta na kojem je tužiteljica radila. Budući nije zaposlio tužiteljicu ista je zatražila sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme. Tužiteljica ističe kako Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi nije propisana njena situacija te je stoga jedino moguće na nastali odnos primijeniti odredbe Zakona o radu kojima je navedena situacija propisana. Naime, odredba Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ne može biti suprotstavljena odredbi Zakona o radu, prema konceptu pravne jednakosti i pravednosti. Ako se primjenjuju različiti standardi za zapošljavanje u obrazovnom sektoru u odnosu na ostale sektore, to bi moglo dovesti do diskriminacije i nepravednog tretmana radnika. Primjerice, ograničavanje broja ugovora o radu na određeno vrijeme na tri u ostalim sektorima dok isti limit ne postoji za sektor obrazovanja, stvara nejednakost među radnicima i može ih staviti u nepovoljan položaj. Osim toga, pravila koja se primjenjuju na radnike u drugim sektorima trebala bi se jednako primjenjivati i na radnike u obrazovnom sektoru kako bi se osigurala pravna sigurnost i zaštita radnika. Ako se poslodavcima ne dopušta da sklapaju više od tri ugovora o radu na određeno vrijeme s radnicima u drugim sektorima, isto bi trebalo biti dopušteno i u obrazovnom sektoru kako bi se osigurala pravedna i jednaka prava za sve radnike. Ukratko, konzistentna primjena zakona o radu na sve sektore, uključujući i obrazovanje, ključna je za osiguranje pravednog i jednakog tretmana radnika te sprječavanje diskriminacije. Sukladno Zakonu o radu, radni odnos zasniva se ugovorom o radu na neodređeno vrijeme, a na određeno vrijeme samo iz opravdanih razloga kako propisuje čl. 12. Zakona o radu. Što znači da zapošljavanje ugovorom o radu na neodređeno vrijeme treba biti pravilo, a zasnivanje radnog odnosa ugovorom o radu na određeno vrijeme iznimka. Nadalje tužiteljica se poziva na odredbu čl. 13. Zakona o radu kojim su propisani uvjeti rada radnika koji rade na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme. Smatra da je natječaj za predmetno radno mjesto odgađan da bi se izbjegla primjena Zakona o radu. Raspisan je ne da bi se izabrala najkompetentnija osoba nego da se tužiteljica spriječi u ostvarivanju zaposlenja. Nadalje, u hijerarhiji pravnih propisa u predmetnom slučaju nedvojbeno je da Zakon o radu predstavlja lex generalis propis međutim kod istog valjalo je primijeniti gore citiranu odredbu budući je lex specialis propis. Ujedno, tužiteljica trpi i nematerijalnu štetu zbog situacije u kojoj se našla gdje je ostala bez zaposlenja, što je stvorilo neizvjesnosti. Budući da sada traži posao, suočava se s dodatnim stresom. Ovaj emocionalni teret, zajedno s financijskim neizvjesnostima, stvara nelagodu i tjeskobu koja se reflektira na njezin cjelokupan životni standard. Takav tretman izaziva osjećaj nepravde i poniženja te narušava samopouzdanje tužiteljice. Ukratko, nematerijalna šteta koju trpi tužiteljica odražava se na njezinu emocionalnu dobrobit, financijsku sigurnost i osjećaj poštovanja i pravde u radnom okruženju, koji je narušen. Tužiteljica je nezakonitosti prijavila inspekciji rada i prosvjetnoj inspekciji. Stoga tužiteljica predlaže usvojiti tužbeni zahtjev kako ga opisuje izreka pod I ove presude. Potražuje i parnični trošak.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, kako osnovu tako i visinu te predlaže odbaciti tužbu ili odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice i obvezati tužiteljicu da tuženiku naknadi parnični trošak. Predmet spora jest zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je između tužiteljice i poslodavca sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, zahtjev za isplatu dijela plaće za mjesec travanj 2024., plaće za mjesec svibanj 2024., te zahtjev za naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.500,00 eura. Tuženik smatra da je tužiteljičin tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti i nepodoban za postupanje jer je tužba tužiteljice konfuznog sadržaja, navodi iz iste nerazumljivi, kontradiktorni, nejasni te ključno neosnovani i neistiniti. U historijatu tužbe tužiteljica u bitnome navodi da je Školski odbor tuženika dana 11. travnja 2024.donio odluku, Klasa: 007-04/24-02/10, Urbroj: 251-731/01-24-5 (dalje u tekstu: Odluka), kojom je odbio njenu žalbu podnesenu protiv provedenog natječaja, kao neosnovanu. Dalje, navodi kako je ona kod tuženika radila na radnom mjestu učiteljice razredne nastave u produženom boravku temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme, te da je tuženik „nezakonito postupao u kontekstu provedenog natječaja za radno mjesto na neodređeno vrijeme za produženi boravak“. Žalba tužiteljice podnesena protiv Odluke i njena tužba i tužbeni zahtjev u ovom predmetu nisu u pravnoj i činjeničnoj svezi. Tužiteljica je žalbom pobijala natječaj na koji se prijavila i u kojemu je sudjelovala. Dopuštenost Odluke (kojom je žalba odbijena) nije obuhvaćena tužbenim zahtjevom. Predmet tužbe i tužbenog zahtjeva nije niti Obavijest o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme, Klasa: 112-06/24-02/16, Urbroj: 251-731/01-24-1 od dana 19. travnja 2024. koja je tužiteljica istog dana neposredno dostavljena u prostorijama (tajništvu) tuženika (uz potpis tužiteljice). Tužiteljica tužbom traži da se utvrdi da je s tuženikom sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Tuženik ističe prigovor prekluzije jer tužiteljica ne tvrdi niti dokazuje da je zahtijevala zaštitu prava iz radnog odnosa u prekluzivnim rokovima iz članka 133. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23; dalje u tekstu: ZR). S obzirom na prekluziju tuženik predlaže odbacivanje tužbe. Tužbeni navodi tužiteljice paušalni su, subjektivni, netočni i neosnovani te ih tuženik kao takve osporava te ujedno nisu ni u kakvoj svezi s tužbenim zahtjevom. Tuženik ne osporava da je Školski odbor tuženika dana 11. travnja 2024. donio Odluku Klasa: 007-04/24-02/10, Urbroj: 251-731/01-24-5 kojom je odbijena žalba tužiteljice. Tužiteljica se poziva na „automatizam” tvrdeći da je po sili zakona trebala biti zaposlena na neodređeno vrijeme prema ZR-u iako i sama potvrđuje da se javila na natječaj za radno mjesto koji je objavljen dana 21. prosinca 2023. (nakon dobivene suglasnosti Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade od dana 5. prosinca 2023.), na kojemu nije zadovoljila na pisanoj procjeni slijedom čega nije niti pristupila usmenoj procjeni odnosno testiranju. Tuženik je jasno, konkretno i zakonito odredio uvjete natječaja i izabrao kandidate koji ispunjavaju sve tražene uvjete, a što tužiteljica u tužbi niti ne osporava. U nedostatku argumentacije koja bi ukazala na eventualni propust tuženika pri povođenju natječaja, tužiteljica se pogrešno i promašeno poziva na to da je njen ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme, do zasnivanja radnog odnosa na temelju natječaja, „prerastao“ u ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Razvidno nezadovoljna činjenicom da nije zadovoljila na pisanoj procjeni i time ostvarila pravo na pristup usmenom testiranju i mogućnost da bude odabrana na natječaju, tužiteljica se u tužbi, te prethodno u žalbi koju je Školski odbor tuženika odbio Odlukom, promašeno i neosnovano poziva na automatizam i prerastanje ugovora o radu na određeno vrijeme u ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Pored nesporne činjenice da nije zadovoljila na pisanoj procjeni tužiteljica smatra da je ipak upravo ona, a ne izabrane kandidatkinje, trebala zasnovati radni odnos s tuženikom na neodređeno vrijeme. U tužbi tužiteljica propituje transparentnost natječaja te paušalno „ističe mogućnost da je postupak ocjenjivanja bio nedovoljno jasan odnosno da su se koristili subjektivni kriteriji koji nisu bili transparentno komunicirani tužiteljici“. Na mrežnim stranicama tuženika dana 22. travnja 2024. objavljena je obavijest o izboru kandidata i mogućnosti uvida u natječajnu dokumentaciju. Natječaj je proveden transparentno i zakonito, a prigovori tužiteljice paušalni su, subjektivni i neosnovani. Tužiteljica smatra „neobjašnjivim“ to što nije zadovoljila na pisanoj provjeri i postavlja pitanje kako netko tko ne obavlja posao u školi ima više bodova od radnika koji ga obavlja, a koja pitanja i prigovori predstavljaju samo neobjektivne tužiteljičine interpretacije koje nemaju nikakvog pravnog utemeljenja. Sukladno odredbama članka 107. stavka 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (Narodne novine br.87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14, 07/17, 68/18, 98/19, 64/20, 151/22, 155/23, 156/23; dalje u tekstu: ZOOOSŠ) radni odnos u školskoj ustanovi zasniva se ugovorom o radu na temelju natječaja. Potreba i prestanak potrebe za radnikom prijavljuje se nadležnom upravnom tijelu županije, odnosno Gradskom uredu i Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, te školska ustanova može popuniti radno mjesto tek nakon što su je nadležno upravno tijelo županije odnosno Gradski ured obavijestili da u evidenciji nema odgovarajuće osobe. Iznimno, prema stavku 11. članka 107. ZOOOSŠ-a radni odnos može se zasnovati ugovorom o radu bez natječaja na određeno vrijeme, kada obavljanje poslova ne trpi odgodu, do zasnivanja radnog odnosa na temelju natječaja ili na drugi propisan način, ali ne dulje od 60 dana. Tužiteljica se u tužbi poziva na četiri uzastopno sklopljena ugovora o radu na određeno vrijeme i odredbe ZR-a prema kojima je moguće sklopiti tek tri uzastopna takva ugovora. U članku 1. ZR-a određeno je da se njime uređuju radni odnosi u Republici Hrvatskoj, ako drugim zakonom ili međunarodnim ugovorom, koji je sklopljen i potvrđen u skladu s Ustavom Republike Hrvatske, te objavljen, a koji je na snazi, nije drukčije određeno. Dakle, ZR je po svojoj pravnoj prirodi opći propis i ne primjenjuje se u situaciji kada je drugim zakonom (lex specialis) drukčije određeno (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama poslovni broj Revr-398/06 od 12. srpnja 2006. i Revr-127/2018 od 13. studenog 2019.). Tužiteljica je potpisnik svakog od ugovora o radu na određeno vrijeme što ga je sklopila s tuženikom. U svakom od tih ugovora je izrijekom i jasno navedeno da se sklapaju na određeno vrijeme, radi obavljanja poslova koji ne trpe odgodu, do zasnivanja radnog odnosa na temelju natječaja ili na drugi propisan način, ali ne dulje od 60 dana. Tužiteljica kod sklapanja svakog od tih ugovora, uključivo posljednjeg, nije primjedbovala činjenici da se sklapaju na određeno vrijeme sukladno ZOOOSŠ-u niti je podnijela tuženiku zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava. Stoga, iako dopuštenost Odluke nije predmet tužbenog zahtjeva, pravilno je Školski odbor tuženika, s pozivom na odredbe ZOOOSŠ-a, Odlukom odbio žalbu tužiteljice. Tužiteljica i tuženik nisu sklopili niti su mogli sklopiti ugovor o radu na neodređeno vrijeme te je tužbeni zahtjev za takvo utvrđenje neosnovan u cijelosti. Radni odnos tužiteljice kod tuženika prestao je na zakonit način – istekom vremena na koje je sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme (zasnivanje radnog odnosa na temelju natječaja s drugim kandidatom). Tuženik posebno osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva u dijelu zahtijevane naknade štete i zahtjeva za isplatu plaća. Zahtjev za isplatu dijela plaće za mjesec travanj 2024., plaće za svibanj dok je visina zahtijevane naknade neimovinske štete određena paušalno. Tužiteljica ne dokazuje niti jednu od pretpostavki za naknadu štete. U konkretnom slučaju nema nikakve štetne radnje tuženika odnosno bilo kakvog protupravnog tuženikovog postupanja, nema štete niti uzročno posljedične veze između navedenog. Tuženikovo postupanje je zakonito, a tužbeni navodi i zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovani. Slijedom svega naprijed navedenog, tuženik predlaže odbaciti tužbu tužiteljice, odnosno odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužiteljicu na naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.
3. U tijeku postupka sud je proveo dokaze uvidom u: Odluku tuženika od 11. 04.2024., Ugovor o radu koji je između stranaka sklopljen na određeno vrijeme 05.11.2023., Ugovor o radu koji je između stranaka sklopljen na određeno vrijeme 05.03.2024., Ugovor o radu koji je između stranaka sklopljen na određeno vrijeme 05.01.2024., Ugovor o radu koji je između stranaka sklopljen na određeno vrijeme 04.09.2023., Obračune plaća, Obavijest o prestanku Ugovora o radu na određeno vrijeme od 19.04.2024., Dopis tuženika tužiteljici od 22.04.2024., Dopis Školskog odbora tuženika tužiteljici od 22.04.2024., Dopis tužiteljice Državnom inspektoratu, Sektor inspekcije rada, Ministarstvu znanosti i obrazovanja i Službi prosvjetne inspekcije-Zagreb od 18.04.2024. (e-mail), Dopis tužiteljice navedenima punomoćnika tužiteljice, e-mail tužiteljice upućen tuženiku 13.05.2024.- Zahtjev za mirno rješenje spora, Dopis RH Državnog inspektorata, Područni ured Zagreb, Službe za nadzor radnih odnosa upućen Ministarstvu znanosti i obrazovanja, Samostalnom sektoru za inspekcijske poslove od 26.02.2024., e-mail TN od 29.04.2024. Ministarstvu znanosti i obrazovanja, Samostalnom sektoru za inspekcijske poslove, ispis poruke, Odluku o imenovanju Povjerenstva za procjenu i vrednovanje kandidata za zapošljavanje tuženika od 27.12.2023., Pravilnik o načinu i postupku zapošljavanja u Osnovnoj školi tuženika od 11.10.2019., Obavijest o prestanku Ugovora o radu na određeno vrijeme tuženika od 19.04.2024., Dopis RH, Grad Zagreb, Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade od 05.12.2023., Dopis tuženika u predmetu: Obavijest o natječaju za radno mjesto učitelja razredne nastave u produženom boravku od 22.04.2024. Dopis punomoćnika tužiteljice od 23.10.2024., (e-mail), Potvrdu tuženika o vrsti poslova koje je tužiteljica obavljala i trajanju radnog odnosa od 09.07.2024., Peticiju roditelja, Potvrdu HZMO, Područne službe u Zagrebu od 21.01.2025., te drugu dokumentaciju, Saslušan je svjedok ĆN, te u svojstvu stranaka u postupku tužiteljica i zz tuženika MN.
4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev, neosnovan.
5. Iz Ugovora o radu koji je sklopljen između stranaka 04.09.2023. proizlazi da je sklopljen na određeno vrijeme, radi obavljanja poslova koji ne trpe odgodu. Ugovor je trajao do zasnivanja radnog odnosa na temelju natječaja ili na drugi propisani način, ali ne dulje od 60 dana, odnosno ne dulje od 04.11.2023. Tužiteljica se istim obvezala obavljati poslove učiteljice razredne nastave u produženom boravku, te je prema tom Ugovoru započela s radom dana 04.09.2023. Potom je između stranaka 05.11.2023. sklopljen novi Ugovor o radu na određeno vrijeme, radi obavljanje poslova koji ne trpe odgodu, za isto radno mjesto a koji je trajao do zasnivanja radnog odnosa na temelju natječaja ili na drugi propisan način, ali ne dulje od 60 dana, odnosno ne dulje od 05.01.2024. Prema tom Ugovoru tužiteljica je započela s radom dana 05.11.2023. Potom su stranke sklopile Ugovor o radu na određeno vrijeme 05.01.2024., radi obavljanja poslova koji ne trpe odgodu, za isto radno mjesto a koji je trajao do zasnivanja radnog odnosa na temelju natječaja ili na drugi propisan način, ali ne dulje od 60 dana, odnosno ne dulje od 05.03.2024. Prema tom ugovoru tužiteljica je započela s radom dana 05.01.2024. U konačnici su stranke 05.03.2024. sklopile Ugovor o radu na određeno vrijeme, radi obavljanje poslova koji ne trpe odgodu, za isto radno mjesto a koji je trajao do zasnivanja radnog odnosa na temelju natječaja ili na drugi propisan način, ali ne dulje od 60 dana, odnosno ne dulje od 05.05.2024. Prema tom ugovoru tužiteljica je započela s radom dana 05.03.2024. Prema Potvrdi Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnoj službi u Zagrebu od 21.01.2025. proizlazi da je tužiteljica kod tuženika bila zaposlena u radnom odnosu na određeno vrijeme i u ranijim razdobljima, te je u tom statusu radila sveukupno od: 09.11.2021. do 12.11.2021., 15.11.2021 do 20.07.2023. te od 04.09.2023. do 19.04.2024. Dakle, tužiteljica je s tuženikom sklapala uzastopne ugovore o radu na određeno vrijeme u periodu kraćem od tri godine, s pojedinim kraćim prekidima radnog odnosa.
6. Tuženik je donio Obavijest o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme dana 19.04.2024. kojom tužiteljicu obavještava da joj s tim danom prestaje Ugovor o radu na određeno vrijeme od 05.03.2024. zbog isteka vremena na koje je sklopljen, odnosno zasnivanja radnog odnosa na temelju natječaja s drugim kandidatom, kako slijedi iz te Obavijesti. Prema prethodnoj Odluci tuženika od 11.04.2024., proizlazi da je tužiteljica podnijela žalbu na provedeni natječaj za radno mjesto učiteljice razredne nastave u produženom boravku u kojoj žalbi je navela da je po sili zakona trebala biti zaposlena na neodređeno vrijeme temeljem Zakona o radu. Tom Odlukom tuženik je žalbu odbio pozivom na Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi koji je lex specialis u odnosu na opće propise o radu. Tužiteljica ne tvrdi niti dokazuje da je ovu Odluku osporavala u sudskom postupku niti da je isto učinila u odnosu na navedenu Obavijest o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme, te iste ne osporava niti predloženim petitom u ovoj parnici.
7. Prema čl. 12. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23; dalje u tekstu: ZR), propisano je da se ugovor o radu može iznimno sklopiti na određeno vrijeme za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen kada je zbog objektivnog razloga potreba za obavljanjem posla privremena (st.1.); da se ugovor o radu iz stavka 1. ovoga članka može sklopiti u najdužem trajanju od tri godine (st.2.); da se pod objektivnim razlogom koji opravdava sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme i koji se u tom ugovoru mora navesti smatra zamjena privremeno nenazočnog radnika te obavljanje posla čije je trajanje zbog prirode njegova izvršenja ograničeno rokom ili nastupanjem određenog događaja (st.3.); da se s istim radnikom smije sklopiti najviše tri uzastopna ugovora o radu na određeno vrijeme čije ukupno trajanje, uključujući i prvi ugovor, nije duže od tri godine (st.4.); da se pod uzastopno sklopljenim ugovorima o radu iz stavka 4. ovoga članka smatraju ugovori o radu koji su sklopljeni uzastopno, bez prekida između jednog i drugog ugovora ili s prekidom koji nije duži od tri mjeseca, neovisno o tome jesu li sklopljeni samo s jednim poslodavcem ili s više poslodavaca, ako se ti poslodavci smatraju povezanim poslodavcima (st.5.); da iznimno od stavaka 2. i 4. ovoga članka, trajanje ugovora o radu na određeno vrijeme, kao i ukupno trajanje svih uzastopnih ugovora o radu sklopljenih na određeno vrijeme, uključujući i prvi ugovor, smije biti neprekinuto duže od tri godine u slučaju: ako je to potrebno zbog zamjene privremeno nenazočnog radnika, ako je to potrebno zbog dovršetka rada na projektu koji uključuje financiranje iz fondova Europske unije i ako je to zbog nekih drugih objektivnih razloga dopušteno posebnim zakonom ili kolektivnim ugovorom. Ukoliko je ugovor o radu na određeno vrijeme sklopljen protivno odredbama ovoga Zakona ili ako radnik nastavi raditi kod poslodavca i nakon isteka vremena za koje je ugovor sklopljen, smatra se da je sklopljen na neodređeno vrijeme prema čl. 12. st.10 ZR-a.
8. Sukladno odredbama članka 107. stavka 1. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (Narodne novine br.87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12, 126/12, 94/13, 152/14, 07/17, 68/18, 98/19, 64/20, 151/22, 155/23, 156/23; dalje u tekstu: ZOOOSŠ), radni odnos u školskoj ustanovi zasniva se ugovorom o radu na temelju natječaja koji se objavljuje na mrežnim stranicama i oglasnim pločama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje te mrežnim stranicama i oglasnim pločama školskih ustanova (st.1.). Potreba i prestanak potrebe za radnikom prijavljuje se nadležnom upravnom tijelu županije, odnosno Gradskom uredu i Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, te školska ustanova može popuniti radno mjesto tek nakon što su je nadležno upravno tijelo županije odnosno Gradski ured obavijestili da u evidenciji nema odgovarajuće osobe (st. 5. i 8.). Iznimno, prema stavku 11. članka 107. ZOOOSŠ-a, radni odnos može se zasnovati ugovorom o radu bez natječaja na određeno vrijeme, kada obavljanje poslova ne trpi odgodu, do zasnivanja radnog odnosa na temelju natječaja ili na drugi propisan način, ali ne dulje od 60 dana. Slijedom navedenog, ugovor o radu na neodređeno vrijeme može se zasnovati samo na temelju javnog natječaja.
9. Prema čl. 24. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnoj službi, dalje: TKU („Narodne novine“ broj: 56/22) za zasnivanje radnog odnosa za sve poslove u javnim službama raspisuje se javni natječaj radi ispunjavanja ustavne odredbe o jednakoj dostupnosti javnih službi svim građanima Republike Hrvatske, te prema st. 3. istog članka, iznimno, javni natječaj nije potreban u slučajevima predviđenim granskim kolektivnim ugovorima te u slučaju izmjene ugovora o radu (npr. kod reorganizacije, napredovanja ili promjene sistematizacije).
10. Prema čl. 24. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama (»Narodne novine«, br. 51/18), je također bilo propisano da se za zasnivanje radnog odnosa u školi raspisuje javni natječaj, koji se objavljuje na mrežnim stranicama i oglasnim pločama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i škole, a iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, javni natječaj nije potreban za sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme, kada obavljanje posla ne trpi odgodu, sve do zasnivanja radnog odnosa na temelju natječaja ili na drugi propisan način, ali ne dulje od 60 dana.
11. Zakon o radu sadrži opće odredbe o radu i radnim odnosima pa je isti u konkretnom slučaju lex generalis, dok su ostali citirani propisi lex specialis, budući se isti odnose isključivo na zapošljavanje i radne odnose u osnovnim školama, odnosno u javnoj službi, a koja se obavlja kod tuženika. Stoga se na stranke koje su sklapale uzastopne ugovore o radu na određeno vrijeme, a za radno mjesto učiteljice razredne nastave u produženom boravku u razdoblju bilo od 09.11.2021. ili 04.09.2023. pa sve do 19.04.2024., imaju primijeniti citirane odredbe čl. 107. ZOOOSŠ, čl. 24. st. 1. TKU i čl. 24. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama, a ne odredbe čl. 12. i 13. ZR-a. Pri tome je sukladno citiranom članku ZOOOSŠ, svaki od citiranih ugovora na koje se poziva tužiteljica tijekom postupka, bio sklopljen radi obavljanja poslova koji ne trpe odgodu, a do zasnivanja radnog odnosa na temelju natječaja ili na drugi propisani način, koji su svi sklapani za razdoblje ne dulje od 60 dana. Stoga je po provedenom natječaju, na kojem tužiteljica kao prijavljeni kandidat, nije uspjela zasnovati radni odnos na neodređeno vrijeme, tužiteljici radni odnos prestao, o čemu je tuženik obavijestio tužiteljicu dopisom od 19.04.2024. (Obavijest o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme). Budući se zasnivanje radnog odnosa na neodređeno vrijeme kod tuženika može izvršiti isključivo na temelju javnog natječaja, osim iznimno, a tužiteljica na kojoj je teret dokazivanja nije ničim dokazala da se radi o takvom iznimnom slučaju, nije osnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice kojim predlaže utvrditi da se ugovor o radu između tužiteljice i poslodavca smatra sklopljenim na neodređeno vrijeme (koji posljednji Ugovor o radu je sklopljen 05.03.2024.). U odnosu na navode tužiteljice a da je konzistentna primjena Zakona o radu na sve sektore, uključujući i obrazovanje, ključna za osiguranje pravednog i jednakog tretmana radnika te sprječavanje diskriminacije, valja ukazati da zakonodavac u konkretnom slučaju kroz odredbe ZOOOSŠ zaštićuje najranjiviju i najosjetljivu populaciju, djecu u osnovnoškolskom obrazovanju, pa je opravdano i očekivati da će se kroz javno objavljene natječaje, inzistirati na izboru najkvalitetnijih zaposlenika. Time sud ne umanjuje stručnost, kvalitetu rada i kvalifikacije tužiteljice, ali kroz selekcijski postupak je poslodavac utvrdio da će određeni kandidati u radu koji prođu zadanu pisanu i usmenu provjeru, time pokazati veću stručnost, čime se opravdano može zaključiti i da će u radu s učenicima, dati bolje rezultate.
12. Za zaključiti je da tužiteljica nije podnijela zahtjev za zaštitu prava na Obavijest o prestanku ugovora o radu na određeno vrijeme od 19.04.2024., sve sukladno čl. 133. ZR-a. Isto tako niti da je pokretala sudske postupke radi osporavanja Odluke od 11.04.2024., kojom tuženi odbija njenu žalbu. Suprotno tome tužiteljica ne tvrdi niti dokazuje tijekom postupka. Međutim u ovoj pravnoj stvari tužiteljica ne predlaže utvrditi da je Obavijest nezakonita i nedopuštena, već predlaže utvrditi da se ugovor o radu koji je sklopljen između stranaka ima smatrati ugovorom o radu sklopljenim na neodređeno vrijeme. Stoga ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju odredba čl. 133. ZR-a ne dolazi u primjenu, jer se raspravlja o postojanju ugovornog odnosa i njegovom sadržaju, a ne o konkretnoj povredi prava iz radnog odnosa.
13. Budući nema pravne osnove, konkretno postojanja radnog odnosa između stranaka od 20.04.2024. pa nadalje, valjalo je odbiti i onaj dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanje tužiteljice po osnovi neisplaćene joj plaće za razdoblje od 20.04.2024. do 30.05.2024. kao i naknade za prijevoz za to razdoblje.
14. Tužiteljica svoje potraživanje po osnovi naknade štete obrazlaže navodima da je zbog cjelokupne situacije ostala bez zaposlenja, što je stvorilo neizvjesnosti, te da se u situaciji kada je tražila posao suočavala s dodatnim stresom i emocionalnim teretom pri čemu je emocionalni teret, zajedno s financijskim neizvjesnostima kod nje stvorio nelagodu i tjeskobu koja se reflektirala na njezin cjelokupan životni standard. Takav tretman izazvao je osjećaj nepravde i poniženja te je narušio samopouzdanje tužiteljice. Ukratko, nematerijalna šteta koju trpi tužiteljica, kako navodi, odražava se na njezinu emocionalnu dobrobit, financijsku sigurnost i osjećaj poštovanja i pravde u radnom okruženju, koji je narušen.
15. Odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Opće pretpostavke odgovornosti za štetu su: postojanje štetnika i oštećenika, štete, štetne radnje, uzročne veze između štete i štetne radnje te protupravnost (povreda neke pravne norme). Ako nema protupravnosti nema ni odgovornosti za štetu. Šteta može nastati zbog povrede ugovorne obveze ili zbog građanskog delikta (izvanugovorna šteta). Da bi se utvrdila nečija odgovornost za štetu potrebno je dokazati kumulativno postojanje općih pretpostavki koji se po Zakonu o obveznim odnosima razmatraju kod nastanka štete u kontekstu odgovornosti za naknadu štete, a to su subjekti obveznog odnosa, odgovornost za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost.
16. Iz rezultata postupka slijedi da je tuženik raspisao natječaj za popunu radnog mjesta na kojem je radila tužiteljica, što slijedi iz Odluke o imenovanju Povjerenstva za procjenu i vrednovanje kandidata za zapošljavanje, koju je tuženik donio 27.12.2023. Prethodno je dopisom RH, Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, sport i mlade od 05.12.2023., tuženik obaviješten da u evidenciji nema odgovarajućih osoba tj. tehnološkog viška u pogledu dostavljene Prijave potreba za zapošljavanjem od 08.08.2023., za dvije učiteljice ili učitelja, razredne nastave u programu produženog boravka za 40 sati ukupnog tjednog radnog vremena na neodređeno zbog povećanja broja učenika, te da stoga tuženik može raspisati natječaj i popuniti radna mjesta na temelju istog. Da je takav natječaj tuženik i raspisao i proveo slijedi iz iskaza svjedoka ĆN, v.d. ravnatelja tuženika (u razdoblju od srpnja 2023. do lipnja 2024.), koja iskazuje da je suglasnost dana u prosincu 2023., a za dva učitelja razredne nastave u produženom boravku, koji postupak odobrenja se odužio. Ujedno i da je prethodno na web stranici objavljen popis literature zajedno sa pozivom za testiranje, kandidatima, koja objava se smatra pozivom.
17. Svjedok ĆN nadalje iskazuje da je sam ispit u pogledu natječaja bio proveden u pisanom i usmenom obliku a na natječaj se javilo više kandidata, međutim ih je četvero došlo na testiranje, a na testiranje se javila i tužiteljica. Nadalje iz iskaza svjedoka slijedi i da se od kandidata tražilo da ostvare 60% uspjeha u pisanoj provjeri, a koju provjeru su prošla dva kandidata, međutim ne i tužiteljica. Prema iskazu svjedoka ova dva kandidata su pozvana i na usmeno testiranje i oba su prošla na istom, te su dobili ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Pisani dio provjere je bio za sve kandidate isti, a pregled ispita i pitanja koja će se postaviti na usmenom testiranju su obavili i dogovarali članovi Povjerenstva koje se sastojalo od tri člana. Nitko osim članova Povjerenstva nije znao za sadržaj pitanja kako u odnosu na pisani tako i u odnosu na usmeni dio testiranja. Svjedokinja iskazuje da je cjelokupni natječaj kao i postupak testiranja kandidata obavljen uredno, usprkos pritisaka, a proveden je zakonito bez ikakvih utjecaja. Međutim i da je sve to dugo trajalo jer je u to vrijeme Školski odbor smijenjen, a novi nije formiran već ga je u konačnici formiralo Ministarstvo.
18. Sud prihvaća iskaz svjedoka ocjenjujući ga životnim i logičnim te sukladnim propisanoj proceduri za izbor kandidata kako ju je tuženik utvrdio i u svom Pravilniku o načinu i postupku zapošljavanja u osnovnoj školi od 11.10.2019., pri čemu je za ovaj postupak relevantan čl. 10. koji određuje djelokrug rada Povjerenstva, odnosno njegove obveze u pogledu prijava na natječaj i čl. 11. koji se odnosi na način procjene i vrednovanja kandidata, te čl. 13. i 14., kojim je određena pisana procjena odnosno testiranje te usmena procjena odnosno testiranje i vrednovanje, o čemu iskazuje svjedok. Ujedno je čl. 6. određeno na koji način se natječaj objavljuje, međutim tužiteljici je bilo poznato da je natječaj objavljen jer iz njenog iskaza slijedi da je istom pristupila. Iskaz svjedoka nije doveden u sumnju zbog pogrešnog iskazivanja o osobi koja je za tužiteljicu željela pribaviti podatke o sadržaju pisanog testa, međutim samu činjenicu o eventualnom pokušaju da tužiteljica pribavi pitanja za pisani test, sud nije utvrđivao jer ista nije relevantna za rješenje ove pravne stvari.
19. Nadalje iz dopisa tuženika od 22.04.2024. slijedi da je tuženik donio Obavijest o natječaju za radno mjesto učiteljice ili učitelja razredne nastave u produženom boravku dana 22.04.2024., u kojem je istaknuto da je isti objavljen 21.12.2023. na mrežnim stranicama i oglasnim pločama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje te mrežnim stranicama i oglasnoj ploči tuženika a da su uz prethodnu suglasnost Školskog odbora izabrane dvije učiteljice koje će obavljati poslove učiteljice razredne nastave u produženom boravku. Iz Obavijesti također slijedi da su kandidati pozvani da sačine uvid u natječajnu dokumentaciju u tajništvu škole u zadanom vremenu. Nije sporno između stranaka, da tužiteljica nije izabrana na natječaju, kao i da je mogla sačiniti uvid u natječajnu dokumentaciju. Sama tužiteljica pri tome iskazuje da smatra da je ispitna komisija bila formirana zakonito i u redu te da je poziv kandidatima da naprave uvid u natječajnu dokumentaciju objavljen, a budući da se razboljela nije napravila uvid u natječajnu dokumentaciju.
20. U odnosu na iskaz tužiteljice a da se pisana provjera nije mogla položiti bez prethodnih uputa jer su se u ispitu tražile riječi iz zakona i pravilnika koje bi trebali znati napamet; da su kolegice koje su prošle pisani ispit znale za sadržaj testa; da je postojao problem oko formiranja Školskog odbora; da je tužiteljici rečeno od v.d. ravnateljice da će dobiti radno mjesto; da se nigdje ne sklapaju tri, odnosno više ugovora o radu na određeno vrijeme prema navodima drugih ravnatelja škola i da je praksa da ravnatelji škole obavijeste učitelja da će se raspisati natječaj za popunu njihovog radnog mjesta, o kojim činjenicama iskazuje tužiteljica; sud smatra da te činjenice, nisu odlučne kod utvrđivanja eventualne protupravnosti u postupanju tuženika, a prema ocjeni ovog suda tužiteljica na iste u iskazu ukazuje radi zaštite vlastitih interesa, osobito u onom dijelu gdje ističe da su kolegice koje su prošle pisani ispit znale za sadržaj testa. Naime, tuženik je postupao zakonito, formirajući ispitnu komisiju (Povjerenstvo) kako tužiteljica i sama potvrđuje, te je i izabrao kandidate koji ispunjavaju sve tražene uvjete na natječaju, nakon uspješne pisane i usmene provjere, pri čemu je tužiteljici prestao radni odnos sklopljen na određeno vrijeme, a radi provedenog natječaja i zapošljavanja novih učitelja prema ugovorima o radu na neodređeno vrijeme.
21. Slijedom navedenog nema štetne radnje nastale na strani tuženika, uzročne veze između štete i štetne radnje te protupravnosti, u pogledu koje posljednje nema niti odgovornosti tuženika za štetu. Stoga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem potražuje naknadu neimovinske štete, jer za to nema uvjeta koje propisuje odredba čl. 1045. st. 1. ZOO-a.
22. Preostalu dokumentaciju u spisu, a niti navode stranaka i druge otkazne razloge, sud ne nalazi potrebnim posebno obrazlagati, kraj utvrđenog činjeničnog stanja na temelju opisanih dokaza u obrazloženju ove odluke. Budući da iz iskaza zz tuženika ravnatelja MN ne proizlaze relevantne činjenice, jer je uostalom ravnateljem imenovan u lipnju 2024., sud ne nalazi potrebnim posebno obrazlagati njegov iskaz.
23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), a trošak je odmjeren tuženiku koji je bio zastupan po odvjetniku temeljem VPS od 2.500,00 eura i 5.325,49 eura, temeljem važeće Odvjetničke Tarife i to za: zastupanje na ročištima: 18.10.2024., 10.01.2025., 05.03.2025., 25.04.2025., 16.04.2026., za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 9.t.1., 7.t.1.), za sastav odgovora na tužbu u visini od 100 bodova (Tbr. 8.t.1., 7.t.1.), što ukupno iznosi 600 bodova, odnosno 1.200,00 eura odmjerenih temeljem vrijednosti jednog boda od 2,00 eura. U navedeni iznos je valjalo pridodati PDV u visini od 300,00 eura, pa je ukupni parnični trošak tuženiku priznat i dosuđen u visini od 1.500,00 eura. Tužiteljica nema pravo na naknadu parničnog troška, budući u sporu nije uspjela niti u kojem dijelu (čl. 154. st. 1. ZPP-a).
24. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 15. svibnja 2026.
Sudac:
Marina Braje Meznarić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave otpravka ove presude.
DNA:
1. Punomoćniku tužitelja
2. Punomoćniku tuženika
