Poslovni broj: UsI-1115/2026-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Levaku, te zapisničarki Nikolini Kruk, u upravnom sporu tužitelja ŽŠL iz [adresa], Fuchsibichl 8, Icking, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa opunomoćenica Tajana Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Babić & Babić j.t.d., Zagreb, Masarykova 18/1, protiv tuženika Centra za restrukturiranje i prodaju, Zagreb, Ivana Lučića 6, kojega zastupa opunomoćenica ŽŠ, dipl. iur., radi prava na dionice, nakon zaključene javne i usmene rasprave dana 10. travnja 2026. godine, u nazočnosti opunomoćenika stranaka, dana 15. svibnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se zaključak Centra za restrukturiranje i prodaju, KLASA: UP/I- 942-05/15-01/9, URBROJ: 360-04-02/02-2021-16 od 4. ožujka 2021. godine, u točki 2. i 3. izreke.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 30 dana od dana dostave presude donese novu odluku, shodno s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju odluke.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 6.562,50 eura(šest tisuća petsto šezdeset dva eura i pedeset centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima od donošenja presude do isplate, a sve u roku od 30 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 13. travnja 2021. godine protiv zaključka Centra za restrukturiranje i prodaju, KLASA: UP/I-942-05/15-01/9, URBROJ: 360-04-02/02-2021-16 od 4. ožujka 2021. godine, kojim je pod točkom 1. utvrđena visina naknade za oduzete nekretnine u ukupnom iznosu 269.598,56 kn; pod točkom 2. određen prijenos bez naknade, dionica nominalne vrijednosti 269.600,00 kn, poimence određenih trgovačkih društava i to: 1690 dionica trgovačkog društva Belje d.d. Darda, ukupne nominalne vrijednosti 67.600,00 kn (40,00 kn po dionici); 115 dionica trgovačkog društva Vinka d.d. Vinkovci, ukupne nominalne vrijednosti 4.600,00 kn (40,00 kn po dionici); 15196 dionica trgovačkog društva Modra Špilja d.d. Komiža, ukupne nominalne vrijednosti 151.960,00 kn (10,00 kn po dionici); 3 dionice trgovačkog društva Veterinarska ambulanta Imotski d.d., Imotski, ukupne nominalne vrijednosti 5.730,00 kn (1.910,00 kn po dionici); 57 dionica trgovačkog društva Mikrosiverit d.d. Siverić, ukupne nominalne vrijednosti 5.700,00 kn (100,00 kn po dionici); 358 dionica trgovačkog društva Ilirija d.d. Biograd na Moru, ukupne nominalne vrijednosti 34.010,00 kn (100,00 kn po dionici), te pod točkom 3. se određuje preknjižba dionica iz točke 2., sa zastupničkog računa CERPa na stjecatelja-tužitelja.
2. Tužitelj navodi da je zaključak tuženika, u dijelu u kojem se poziva na Odluku upravnog vijeća CERP-a KLASA: 024-04/21-03/1 od 27. siječnja 2021. godine u pogledu oblika u kojem se izvršava pravo na naknadu koje je tužitelju utvrđeno rješenjem o naknadi Ureda državne uprave u Vukovarsko srijemskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostava Županja KLASA: UP/l-943-01/97-01/486, URBROJ: 2196-01-06-02/6-15-13 od 28. siječnja 2015. godine, u potpunosti arbitraran i kao takav nezakonit, te donesen uz pogrešnu primjenu odredaba materijalnog prava. Za tužitelja je, dakle, sporna činjenica da je oblik u kojem se ima izvršiti tužiteljevo pravo na naknadu, utemeljen na Odluci Upravnog vijeća CERP-a. Tužitelj ne spori da se obveza Republike Hrvatske ima ispuniti prijenosom dionica iz portfelja CERP-a, niti da se taj prijenos učini prijenosom dionica u njihovoj nominalnoj vrijednosti. Međutim, tužitelj spori da se izbor koje će se dionice prenijeti tužitelju, vrši na temelju interne odluke tuženika, bez vidljivih mjerila na temelju kojih je „skrojena" lista sa koje se potom odabiru društva i njihove dionice. Lista i odluke na koje se tuženik poziva u pobijanom rješenju objavljuju se na mrežnim stranicama tuženika, ali ne objavljuju se mjerila na temelju kojih se izrađuju liste na koje, potom, upravno vijeće tuženika daje suglasnost. S obzirom da nije niti javna, a niti jasna metodologija izrade „Liste dionica koje će se prenositi prijašnjim vlasnicima oduzete imovine", tužitelj ne raspolaže nikakvim oružjem ili alatima na temelju kojih bi mogao utvrditi je li pobijana odluka osnovana, opravdana, jasna, razumljiva i zakonita, pa da je na temelju takve odluke donesen zaključak koji je zakonit. Točnije, tužitelj nema mogućnosti utvrditi i preispitati valjanost ovakvog zaključka tuženika, pa ne može donijeti drugačiji sud već da se zaključak temelji na arbitrarnoj odluci, čime je i sam zaključak nužno arbitraran i netransparentan. Osim toga, prijenosom dionica koje nemaju stvarnu vrijednost (ne tržišnu, već stvarnu, realnu vrijednost), dionica trgovačkih društava koja su insolventna i kojima prijeti stečaj, nije ostvarena svrha i smisao Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, koji je bio da se osobe, kojima je imovina oduzeta bez pravnog temelja, obeštete u mjeri u kojoj je to moguće i očekivano. Tužitelj nije prigovarao visini koja je utvrđena pobijanim rješenjem, a prije toga i dopisom tuženika od 22. prosinca 2020. godine. Međutim, ovakvim postupanjem tuženika - prijenosom bezvrijednih dionica na tužitelja, ne samo da nije ispunjena obveza isplate dužne naknade, već su tužiteljeva prava dodatno povrijeđena, i to nakon što je cjelokupna imovina tužiteljeva prednika oduzeta za vrijeme Jugoslavije i nakon što je 25 godina vodio postupak radi utvrđenja naknade. Uostalom, odredbu članka 6. i 7. stavka 4. Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje vrijednosti oduzetih poduzeća ("Narodne novine", broj: 36/03. i 33/06.) treba tumačiti ne samo u gramatičkom smislu, već i teološkom smislu, imajući pri tome u vidu i činjenicu da je pravilnik donesen i stupio na snagu 2003. godine. Postupanjem tuženika, koje se ogleda u pobijanom zaključku, tužitelju je povrijeđeno njegovo Ustavom zajamčeno ljudsko pravo da ima, ostvaruje i štiti svoju imovinu - pravo vlasništva. Stoga tužitelj poziva naslovni sud da pobijani zaključak razmotri, ne sa stajališta zakonitosti u smislu jesu li ispoštovane sve odredbe određene Zakonom o naknadi za imovinu…, Zakonom o upravljanju državnom imovinom, Pravilnikom o mjerilima za utvrđivanje vrijednosti oduzetih poduzeća i dr. - jer iz dosadašnje prakse upravnih sudova kao i Visokog upravnog suda, proizlazi da se formalno praćenje procesnih zakonskih odredbi tumači kao zakonito postupanje, koje posljedično daje zakonite zaključke. Međutim, tužitelj poziva sud da pobijani zaključak razmotri sa stajališta očiglednog postojanja arbitrarnosti u načinu donošenja i stvaranja lista dionica koje se prenose ranijim vlasnicima, sa aspekta postojanja povrede ljudskih prava i sloboda koje jamče Ustav RH i Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i sloboda, sa aspekta jednakosti činidbe i protučinidbe kao osnovnog postulata obveznih odnosa u jednoj uređenoj državi. Jer, ovdje se radi o obveznopravnom odnosu, odnosu naknade štete o kojem je odlučeno u okviru upravnog postupka. Ako je obveza naknade određena visinom onda ona može biti ispunjena samo u toj visini. Prijenos dionica sukladno pobijanom zaključku, predstavljao bi oblik ispunjenja obveze onda kada bi, u trenutku prijenosa, nominalna vrijednost bila jednaka stvarnoj vrijednosti. Ali kada se prijenos dionica odnosi na dionice koje u trenutku prijenosa nemaju nikakvu vrijednost, onda se ne može raditi o ispunjenju obveze.
3. Slijedom iznesenog tužitelj predlaže da sud poništi točku 2. i točku 3. zaključka Centra za restrukturiranje i prodaju, KLASA: UP/I-942-05/15-01/9, URBROJ: 360-04-02/02-2021-16 od 4. ožujka 2021. godine, te se u tom dijelu predmet vraća tuženiku na ponovno odlučivanje. Osim toga, tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku da tužitelju naknadi troškove ovog upravnog spora u roku od 15 dana od dana presuđenja.
4. U svom odgovoru na tužbu tuženik ostaje kod razloga i navoda iznijetih u obrazloženju pobijanog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev. Tako tuženik dostavlja presliku spisa, KLASA: UP/l-942-05/15-01/9, o postupku koji je prethodio donošenju predmetnog pobijanog zaključka, a odnosi se na izvršenje prava na naknadu za oduzetu imovinu. Naime, u odnosu na prigovor tužitelja da zaključak tuženika ne sadrži nikakvo obrazloženje u vezi točke 2. izreke istog, jer nije vidljivo na temelju kojih kriterija je tuženik izabrao za naknadu baš dionice dodijeljenih društava, tuženik ističe da je mijenjana odredba članka 6. stavka 2. Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje vrijednosti oduzetih poduzeća ("Narodne novine", broj: 33/06.), te navedena odredba sada glasi: "Ukoliko Hrvatski fond za privatizaciju nema dionica ili udjela u društvima iz stavka 1. ovog članka, ovlašteniku će se prenijeti dionice ili udjeli društava s liste koju utvrđuje Kolegij Hrvatskog fonda za privatizaciju". Nadalje, odredba stavka 2. članka 6. predmetnog Pravilnika bila je predmetom ocjene suglasnosti s Ustavom, te je Ustavni sud Republike Hrvatske u Odluci/rješenju broj: U-ll-3449/2009 od 29. lipnja 2010. godine naveo: "Imajući na umu portfelj Hrvatskog fonda za privatizaciju (sada portfelj Republike Hrvatske), način kako je nastao (u pretvorbi poduzeća prema Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća), te okolnost da se on svakodnevno mijenja, ustavnopravno je opravdano da upravo Hrvatski fond za privatizaciju (sada Centar za restrukturiranje i prodaju kao njegov pravni slijednik) određuje dionice, odnosno udjele iz kojih se ostvaruje pravo na naknadu za oduzetu imovinu". Nadalje, u istoj Odluci/rješenju Ustavni sud ističe da prijašnji vlasnici nisu nikad imali pravo na izbor dionica ili udjela iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju (sada portfelja Republike Hrvatske), slijedom čega je i predsjednik Hrvatskog fonda za privatizaciju mogao odrediti da će prijašnji vlasnici biti obeštećeni za oduzeta poduzeća iz posebne liste društava koju će odrediti Kolegij Hrvatskog fonda za privatizaciju (sada Upravno vijeće CERP-a), čime pravo prijašnjih vlasnika na naknadu za oduzeta poduzeća nije ograničeno. Upravo na temelju navedenih odredbi Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje vrijednosti oduzetih poduzeća, a pozivom na odredbe članka 26. stavka 1. i članka 67. Zakona o upravljanju državnom imovinom ("Narodne novine", broj: 52/18.), članka 13. Statuta Centra za restrukturiranje i prodaju, Upravno vijeće Centra za restrukturiranje i prodaju je na 3. sjednici održanoj 27. siječnja 2021. godine donijelo Odluku, KLASA: 024-04/21- 03/1, URBROJ: 360-00/01-2021-13 od 27. siječnja 2021. godine koja se navodi u obrazloženju osporenog zaključka, a na temelju koje su dionice društava BELJE d.d., Darda, VINKA d.d., Vinkovci, MODRA ŠPILJA d.d., Komiža, VETERINARSKA AMBULANTA IMOTSKI d.d., Imotski, MIKROSIVERIT d.d., Siverić i ILIRIJA d.d., Biograd n/m, prenijete tužitelju. Također, u predmetnom upravnom postupku donošenja pobijanog upravnog akta službena osoba Centra za restrukturiranje i prodaju, koja je vodila postupak, nije sama vršila odabir dionica za prijenos ovlašteniku naknade, odnosno taj odabir nije bio pravna radnja predmetnog postupka, nego je ista bila dužna prenijeti dionice s liste utvrđene Odlukom Upravnog vijeća, KLASA: 024-04/21-03/1, URBROJ: 360-00/01-2021-13 od 27. siječnja 2021. godine, koja je poslovna odluka tuženika. U svezi s navedenim prigovorom nadalje treba navesti da Odluka Upravnog vijeća tuženika od 27. siječnja 2021. godine, kojom se osiguravaju dionice u Odluci navedenih društava radi prijenosa utvrđenim ovlaštenicima naknade, je jedna od poslovnih odluka tog tijela kojom se upravlja postojećim portfeljem Republike Hrvatske. Navedena odluka nije upravni akt, te ista ne mora sadržavati sve elemente upravnog akta po odredbama Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09.), pa ni obrazloženje zašto je upravo taj dio portfelja Republike Hrvatske određen za naknadu prijašnjim vlasnicima (a nije neki drugi). Isto tako, odredbe članka 1. stavka 1. i članka 47. stavka 2. Zakona o naknadi za oduzetu imovinu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj: 80/02, 81/02. i 98/19.) ne nalažu tuženiku kao obvezniku naknade da vlasnicima nadoknadi tržišnu vrijednost oduzete imovine. Upravno vijeće tuženika je kolektivno tijelo koje u okviru svojih ovlasti donosi odluke o upravljanju imovinom kojom upravlja Centar za restrukturiranje i prodaju sukladno Zakonu o upravljanju državnom imovinom ("Narodne novine", broj: 52/18.) i Statutu Centra za restrukturiranje i prodaju. U okviru svojih ovlasti, a na temelju članka 26. stavka 1. i članka 67. Zakona o upravljanju državnom imovinom ("Narodne novine", broj: 52/18.), članka 13. Statuta Centra za restrukturiranje i prodaju kao i odredbe stavka 2. članka 6. Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje vrijednosti oduzetih poduzeća ("Narodne novine", broj: 36/03. i 33/06.), ovo tijelo donosi i Odluku o listi dionica iz koje će se izvršavati pravomoćna rješenja o naknadi koja glase na dionice iz portfelja Republike Hrvatske. Budući da Upravno vijeće Centra za restrukturiranje i prodaju kao tijelo tuženika ima istovremeno pravo upravljanja, ali i odgovornost za proces privatizacije ostatka portfelja Republike Hrvatske, a u kontekstu Odluke/rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-ll-3449/2009 od 29. lipnja 2010. godine prema kojoj je ustavnopravno opravdano da upravo Hrvatski fond za privatizaciju (sada Centar za restrukturiranje i prodaju kao njegov pravni slijednik) određuje dionice odnosno udjele iz kojih se ostvaruje pravo na naknadu za oduzetu imovinu, tuženik smatra da je navedena Odluka Upravnog vijeća poslovna odluka, te da je pravilna i zakonita. Naime, smatramo da onaj tko odgovara za proces privatizacije ostatka portfelja Republike Hrvatske ima pravo i odgovornost odrediti dionice društava koje će se naći na Odluci iz koje će se prenositi dionice ovlaštenicima naknade za oduzetu imovinu. Kako ni nad jednim od društava čije se dionice dodjeljuju nije pokrenut i otvoren stečajni postupak na dan davanja osporenog zaključka tuženika, to je i u tom dijelu pobijani zaključak pravilan i zakonit. Na prigovor tužitelja da bi prijenos dionica sukladno pobijanom zaključku tuženika predstavljao oblik ispunjenja obveze onda kad bi, u trenutku prijenosa, nominalna vrijednost bila jednaka "stvarnoj vrijednosti", tuženik ističe da kada se govori o vrijednosti dionica, treba imati na umu tri vrste vrijednosti: nominalnu, tržišnu i knjigovodstvenu vrijednost. Zapravo navedena traženja tužitelja su kontradiktorna, jer s jedne strane samim pokretanjem upravnog spora tužitelj traži ocjenu zakonitosti upravnog akta javnopravnog tijela, a s druge strane negira potrebu takvog postupanja naslovnog suda sa svojim prijedlogom u tužbi. Dakle, niti je tada prilikom oduzimanja imovine, a niti je sada prilikom utvrđivanja prava na naknadu za oduzetu imovinu bilo privatnopravne komponente (u oba slučaja ondašnja i sadašnja država postupa iure imperii), niti su počinjene bilo kakve štete od strane Republike Hrvatske i/ili tuženika da bi se navedeni postupak utvrđivanja prava na naknadu mogao tretirati kao izvanugovorni odnos naknade štete definiran Zakonom o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15. i 29/18.). S obzirom na navedeno, kako je Pravilnikom o mjerilima za utvrđivanje vrijednosti oduzetih poduzeća propisano da se dionice dodjeljuju u njihovom nominalnom iznosu, i to: dionice društava u odnosu na koja u trenutku dodjele nije pokrenut stečajni postupak, te kako je prethodno argumentirano da je Odluka Upravnog vijeća tuženika poslovna odluka tijela, a ne upravni akt i na koju odluku Upravno vijeće ima pravo na temelju spomenutih odredbi Zakona o upravljanju državnom imovinom i Statuta tuženika, te kako je u tom smislu donijeta i Odluka/rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske od 29. lipnja 2010. godine, tuženik predlaže odbiti u cijelosti kao neosnovanu tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a prema slobodnom uvjerenju suda, te na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, shodno članku 114. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima.
6. Tijekom postupka izvršen je uvid u cjelokupni spis predmeta, te spis tuženika, a posebice u zaključak Centra za restrukturiranje i prodaju, KLASA: UP/I942-05/15-01/9, URBROJ: 360-04-02/02-2021-16 od 4. ožujka 2021. godine, (stranica 4-6 spisa), odluku Upravnog vijeća Centra za restrukturiranje i prodaju o davanju suglasnosti na Listu dionica koje će se prenositi prijašnjim vlasnicima oduzete imovine, KLASA: 024-04/21-03/1, URBROJ: 360-00/01-2021-13 od 27. siječnja 2021. godine (stranica 7 spisa), rješenje Ureda državne uprave u Vukovarsko-srijemskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko pravne poslove, Ispostava Županja, KLASA: UP/I-943-01/97-01/486, URBROJ: 2196-01- 06-02/6-1513 od 28. siječnja 2015. godine, te odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, Broj: U-III-2090/2023 od 5. veljače 2026. godine.
7. Kod donošenja odluke u ovom predmetu sud je polazio od sadržaja pobijanog zaključka od 4. ožujka 2021. godine, kojim je pod točkom 1. utvrđena visina naknade za oduzete nekretnine u ukupnom iznosu 269.598,56 kn; pod točkom 2. određen prijenos bez naknade, dionica nominalne vrijednosti 269.600,00 kn, poimence određenih trgovačkih društava i to: 1690 dionica trgovačkog društva Belje d.d. Darda, ukupne nominalne vrijednosti 67.600,00 kn (40,00 kn po dionici); 115 dionica trgovačkog društva Vinka d.d. Vinkovci, ukupne nominalne vrijednosti 4.600,00 kn (40,00 kn po dionici); 15196 dionica trgovačkog društva Modra Špilja d.d. Komiža, ukupne nominalne vrijednosti 151.960,00 kn (10,00 kn po dionici); 3 dionice trgovačkog društva Veterinarska ambulanta Imotski d.d., Imotski, ukupne nominalne vrijednosti 5.730,00 kn (1.910,00 kn po dionici); 57 dionica trgovačkog društva Mikrosiverit d.d. Siverić, ukupne nominalne vrijednosti 5.700,00 kn (100,00 kn po dionici); 358 dionica trgovačkog društva Ilirija d.d. Biograd na Moru, ukupne nominalne vrijednosti 34.010,00 kn (100,00 kn po dionici), te pod točkom 3. se određuje preknjižba dionica iz točke 2., sa zastupničkog računa CERP-a na stjecatelja-tužitelja. Naime, Centar za restrukturiranje i prodaju na temelju odredbe članka 277. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91. i 103/96.), članka 13. stavka 2. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj: 92/96, 39/99, 80/02, 81/02. i 98/19.), članka 22. stavka 2. alineja 3. i članka 67. Zakona o upravljanju državnom imovinom ("Narodne novine", broj: 52/2018.) i Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje vrijednosti oduzetih poduzeća ("Narodne novine", broj: 36/03. i 33/06. ), u postupku izvršenja pravomoćnog rješenja o naknadi Ureda državne uprave u Vukovarsko-srijemskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostave Županja, KLASA: UP/l-943-01/97-01/486, URBROJ: 2196-01-06-02/6-15-13 od 28. siječnja 2015. godine, po službenoj dužnosti donio je osporeni zaključak. Tako je pravomoćnim rješenjem o naknadi Ureda državne uprave u Vukovarsko- srijemskoj županiji, Službe za gospodarstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostave Županja, KLASA: UP/l-943-01/97-01/486, URBROJ; 2196-01-06-02/6-15-13 od 28. siječnja 2015. godine, dostavljenim Centru za restrukturiranje i prodaju 9. srpnja 2020. godine, utvrđeno pravo na naknadu ovlašteniku naknade OŠL u 7/63 dijela za 1/10 dijela oduzetih nekretnina. Predmetno zemljište u k. o. [katastarska općina] u ukupnoj površini od 541.039 m2, oduzeto je kao dio imovine oduzetog poduzeća "Sladorana" d.d., Zagreb, a iz uvida u rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju, Broj: 01-02/92- 06/164 od 9. prosinca 1993. godine kojim je dana suglasnost na namjeravanu pretvorbu društvenom poduzeću BORIS KIDRIČ poduzeće za proizvodnju šećera i alkohola s p.o. Županja, kao i u Elaborat o pretvorbi predmetnog društvenog poduzeća proizlazi da je predmetno zemljište, u dijelu površine od 319.569 m2 procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe spomenutog društvenog poduzeća. Isto tako iz rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju, KLASA: UP/l-943-06/02- 01/82, URBROJ: 563-03-02/05-2002-8 od 20. studenog 2002. godine, kojim je dana suglasnost na povećanje vrijednosti temeljnog kapitala društva "SLADORANA" d.d., Županja, i to za predmetno zemljište u k. o. [katastarska općina] u površini od 126 664 m2, kao i Elaborata o pretvorbi predmetnog društvenog poduzeća proizlazi da je predmetno zemljište također procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe spomenutog društvenog poduzeća. Iz evidencija ovog Centra kao i iz navedenih rješenja od 9. prosinca 1993. i 20. studenog 2002. godine, proizlazi da u protuvrijednosti procijenjenog dijela nekretnina u ukupnoj površini od 446.233 m2, u postupku pretvorbe navedenog društvenog poduzeća nije bila izvršena rezervacija dionica u svrhu naknade prijašnjim vlasnicima, te se naknada prenosi u dionicama iz portfelja Republike Hrvatske, određenim Odlukom Upravnog vijeća Centra za restrukturiranje i prodaju. Kako je predmet naknade imovina oduzetog poduzeća kao pravne osobe naknada se sukladno odredbama članku 45. stavku 3. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj: 92/96, 39/99, 80/02, 81/02. i 98/19.) i članka 67. Zakona o upravljanju državnom imovinom ("Narodne novine", broj: 52/18.), za preostali u postupku pretvorbe društvenog poduzeća BORIS KIDRIČ s p.o. Županja neprocijenjeni dio površine predmetnog zemljišta od 94.806 m2 u k. o. [katastarska općina], a koji također nije u postupku pretvorbe temeljem Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća ("Narodne novine", broj: 19/91, 83/92, 84/92, 94/93, 2/94. i 9/95.) procijenjen u društveni kapital ni nekog drugog subjekta pretvorbe, nego je danas vlasništvo trećih osoba, naknada se također ostvaruje prijenosom dionica iz portfelja Republike Hrvatske, određenim Odlukom Upravnog vijeća Centra za restrukturiranje i prodaju. Sukladno odredbama članaka 2., 5. i 5a. Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje vrijednosti oduzetih poduzeća ("Narodne novine", broj: 36/03. i 33/06.), te Zakona o procijeni vrijednosti nekretnina ("Narodne novine", broj: 78/15.) i Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina ("Narodne novine", broj: 105/15.), kao i primjenom poredbene metode za procjenu tržišne vrijednosti zemljišta, proizlazi da ukupno navedena (procijenjena i neprocijenjena u postupku pretvorbe) vrijednost predmetnog zemljišta po svim navedenim osnovama (64.006,05 kn + 32.369,69 kn + 173.222,22 kn) za ovlaštenika naknade ŽŠL iznosi 269.598,56 kuna. Ovlaštenik naknade uključen je u postupak izvršenja predmetnog pravomoćnog rješenja o naknadi na način da je dopisom Centra za restrukturiranje i prodaju, KLASA: UP/l-942-05/15-01/9, URBROJ: 360-04-02/02-2020-13 od 21. prosinca 2020. godine izvješten o bitnim činjenicama koje su utvrđene u postupku donošenja predmetnog zaključka, odnosno o visini naknade za u pretvorbi spomenutog društvenog poduzeća procijenjeni dio kao i za neprocijenjeni dio oduzetog zemljišta, koja sukladno odredbama članka 2, 5. i 5.a Pravilnika o mjerilima za utvrđivanje vrijednosti oduzetih poduzeća pripada ovlašteniku. Isto tako ovlaštenik je obaviješten da će mu se naknada prenijeti u dionicama iz portfelja Republike Hrvatske, određenim Odlukom Upravnog vijeća Centra za restrukturiranje i prodaju. Predmetnu obavijest o visini i obliku naknade od 21. prosinca 2020. godine odvjetnica Tajana Babić je prema povratnici koja prileži spisu zaprimila dana 22. prosinca 2020. godine. Kako do dana donošenja ovog zaključka ovaj Centar nije zaprimio nikakvo očitovanje opunomoćenice ovlaštenika naknade, zaključuje se da se ovlaštenik naknade ne protivi visini naknade kao ni njezinom izračunu i obliku u kojem se izvršava.
8. Kod donošenja odluke sud je polazio i od presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj: Usž-3272/2022-2 od 4. siječnja 2023.godine, a prema kojoj je nadležnost i ovlaštenje tuženika propisano odredbom članka 22. Zakona o upravljanju državnom imovinom, te je tuženik naprijed navedeno rješenje o naknadi izvršio u skladu s mjerodavnim propisima zbog čega tužitelju nije ograničeno pravo zajamčeno člankom 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99.- proč.tekst, 8/99., 14/02., 1/06., 2/10.). Međutim, Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci, Broj: U-III-2090/2023 od 5. veljače 2026. usvaja ustavnu tužbu ovdje tužitelja, ukida presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Poslovni broj: Usž-3272/22- 2 od 4. siječnja 2023. i presudu Upravnog suda u Zagrebu, Poslovni broj: Us l-1044/21-11 od 27. svibnja 2022., te predmet vraća Upravnom sudu u Zagrebu na ponovni postupak. Naime , Ustavni sud je u odluci, Broj: U-lll-2287/2023 od 16. prosinca 2025., u kojoj je ispitivao slučaj istovrstan slučaju koji je predmet ovog ustavnosudskog postupka, ocijenio da je osporenim presudama tamo podnositeljici povrijeđeno pravo vlasništva, zajamčeno člankom 48. stavkom 1. Ustava, u njegovom procesnom aspektu, jer nije proveden dokaz kojim bi se potvrdile ili osporile tvrdnje podnositeljice da je dobila dionice raznih trgovačkih društava koje nemaju nikakvu vrijednost na tržištu, a čime je izostala mogućnost podrobne provjere njezinih navoda i otklanjanja tog ključnog prigovora. Ustavni sud je nadležan ispitati je li upravni postupak, odnosno upravni spor pružio podnositeljici razumnu mogućnost da svoj slučaj iznese pred sud, slijedom čega je ocijenjeno da je u okolnostima tog konkretnog slučaja odbijanjem njezinog dokaznog prijedloga ta razumna mogućnost izostala te da nije provedena podrobna provjera njezinih navoda niti je otklonjen njezin ključni prigovor. Prigovori iz ustavne tužbe, koja je predmet ovog ustavnosudskog postupka, istovrsni su onima koje je Ustavni sud ispitao u predmetu broj: U-lll-2287/2023, s time da Ustavni sud u konkretnom slučaju primjećuje da sudovi uopće nisu dali razloge za odbijanje izvođenja dokaza vještačenjem vrijednosti dodijeljenih dionica. Ustavni sud, stoga, ocjenjuje da je i u ovom slučaju osporenim presudama Visokog upravnog suda i Upravnog suda u Zagrebu, podnositelju povrijeđeno pravo vlasništva, zajamčeno člankom 48. stavkom 1. Ustava, u njegovom procesnom aspektu.
8.1. Dakle, u predmetu Broj: U-lll-2287/2023 Ustavni sud smatra da je potpuno svejedno je li pokrenut stečaj, predstečajna nagodba ili izvanredna uprava, jer se u svakom od navedenih slučajeva radi o postupcima koji se pokreću kad društva loše posluju. Stoga dionice tih društava ne bi trebalo nuditi kao zamjenu za naknadu. Iako se prvostupanjski sud poziva na odredbu Pravilnika koja predviđa davanje naknade u dionicama prema njihovoj nominalnoj vrijednosti, koja odredba sama za sebe nije protivna Ustavu, Ustavni sud ipak ocjenjuje da u određenim situacijama može doći do povrede prava vlasništva i to prije svega ako se ne vodi računa postoje li dionice u trenutku njihova prijenosa radi naknade, te je li njihova tržišna vrijednost u trenutku prijenosa u nesrazmjeru s njihovom nominalnom vrijednošću u mjeri koja se može smatrati nepoštenom, osob ito ako u trenutku prijenosa one više nemaju nikakvu tržišnu vrijednost. U konkretnom slučaju Ustavni sud utvrđuje da je podnositelju povrijeđeno jamstvo prava vlasništva, zajamčeno člankom 48. stavkom 1. Ustava u njegovom procesnom aspektu. Naime, nije proveden dokaz kojim bi se potvrdile ili osporile tvrdnje tužitelja da je dobio dionice raznih trgovačkih društava koje nemaju nikakvu vrijednost na tržištu, izostala je mogućnost podrobne provjere njegovih navoda i otklanjanja toga njegovog, ključnog, prigovora.
9. Sud smatra da je pobijana odluka nije zasnovana na zakonu, te nije, barem za sada, prihvatio stajalište tuženika da je jedino ograničenje o izboru dionica, kojima će vršiti naknada utvrđenim ovlaštenicima naknade propisano člankom 8.a navedenog Pravilnika, a ono se odnosi samo na one slučajeve kada je na temelju Stečajnog zakona otvoreni stečajni postupak i u kojima je otvaranje stečajnog postupka upisano u Registru nadležnog trgovačkog suda. Stoga je pobijani zaključak pravilan i zakonit, jer ni nad jednim od društava čije se dionice dodjeljuju nije pokrenut i otvoren stečajni postupak na dan izdavanja osporenog zaključka tuženika. Tako je Ustavni sud utvrdio da su u srpnju 2018. vjerovnici izglasali, te rješenjem Trgovački sud u Zagrebu potvrdio nagodbu u postupku izvanredne uprave nad trgovačkim društvom Agrokor d.d. i njegovim ovisnim i povezanim društvima, te je započeo proces pripreme njezine provedbe. Prijenos poslovnih udjela/dionica na Fortenova grupa d.d. izvršen je 1. travnja 2019. (datum početka provedbe nagodbe). Kako su trgovačka društva Belje d.d. i Vinka d.d. bila obuhvaćena ovom nagodbom, proizlazi da je CERP raspolagao dionicama za koje je znao ili je morao znati da na tržištu uopće nemaju vrijednosti. Radi o se o postupku koji se pokreće kad društva loše posluju, pa se dionice tih društava ne bi trebalo nuditi kao zamjenu na naknadu. Dakle, od 2019. pod imenom Belje plus dio je Fortenova grupe, kao i sve tvrtke iz koncerna Agrokora, dodano im je „plus” u imenu. U postupku izvanredne uprave nad dužnikom, kao i na dužnikovim povezanim i ovisnim društvima osnovana su „zrcalna“ društva na koja je izvršen prijenos imovine, a da su „stara“ društva (uključujući Belje d.d. i Vinka d.d.) pripojena Agrokoru d.d. i u konačnici prestala postojati. Stoga je potrebito da tuženik u ponovnom postupku utvrdi da li su društva iz točke 2. izreke zaključka od 4. ožujka 2021. loše poslovala, pa nije trebalo dionice tih društava nuditi kao zamjenu za naknadu, jer je time došlo do povrede vlasništva iz članka 48. stavka 1. Ustava RH. Tužitelj ima „legitimno očekivanje“ da će mu pravo vlasništva – „postojeće vlasništvo“, odnosno imovinsko potraživanje biti ostvareno, a ne da snosi nesrazmjerno i pretjerano opterećenje, koje se ne može opravdati legitimnim općim interesom.
10. Uslijed iznijetog, a na temelju članka 117. stavka 1., u svezi s člankom 151. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno je kao u točki I. i II. izreke presude.
11. Sud je dosudio tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 6.562,50 eura temeljem članka 147. stavka 1. ZUS-a, a koji se sastoji od sastava tužbe – 1.000,00 eura, sastava podneska od 19. listopada 2021. godine – 1.000,00 eura, zastupanja na ročištu dana 20. svibnja 2022. godine – 1.000,00 eura, sastava žalbe – 1.250,00 eura, zastupanja na ročištu 10. travnja 2026. godine – 1.000, 00 eura, te PDV-a – 1.312,50 eura. Radi se o opravdanom trošku shodno članku 144. stavku 1., a u svezi sa stavkom 2. citiranog članka ZUS-a, s time da se visina istog temelji na stavku 3. citiranog članka ZUS-a, a u svezi Tbr. 27. točke 1. i 2. te Tbr. 46. Odvjetničke tarife. Pri tome je potrebito uputiti na članak 23. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, koji propisuje da u ustavnosudskom postupku svaki sudionik snosi svoje troškove postupka, ako Ustavni sud ne odluči drukčije.
U Zagrebu, 15. svibnja 2026. godine
Sudac:
Ivan Levak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv točke I. i II. izreke ove presude nije dopuštena žalba sukladno članku 127. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, dok je protiv točke III. izreke presude dopuštena Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske sukladno odredbi članka 148. stavku 5. Zakona o upravnim sporovima. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Odvjetnica Tajana Babić, Odvjetničko društvo Babić & Babić j.t.d., [adresa] Zagreb, Masarykova 18/1
2. Centar za restrukturiranje i prodaju, [adresa] Zagreb, Ivana Lučića 6
3. U spis
