Poslovni broj: Ps-10/2025-18
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Velikoj Gorici po sutkinji Zorani Matešić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Ana-Marija Kajić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Petrić & Kajić u Zagrebu, protiv tuženice IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi iseljenja i određivanja privremene mjere, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 1. travnja 2026. u nazočnosti tužiteljice, punomoćnice tužiteljice, te tuženice osobno, u smislu odredbe čl. 335. st. 4. ZPP, 15. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Nalaže se tuženici IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da se iseli iz nekretnine u [adresa]. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi LIČKA ULICA površine 936 m2, i to DVORIŠTE površine 677 m2 i STAMBENA ZGRADA, [adresa], površine 259 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao i zajedničkih dijelova zgrade povezanih temeljem članka 68. i 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima sa predmetnom nekretninom u jednu cjelinu, te da predmetnu nekretninu preda slobodnu od svih osoba i stvari u isključivi posjed tužiteljice CŽ , OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], sve u roku od 15 dana.
i
r i j e š i o j e
I. Radi osiguranja nenovčane tražbine predlagateljice osiguranja CŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] na iseljenje i predaju nekretnine određuje se prema protivnici osiguranja IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj]
privremena mjera
kojom se nalaže tuženici IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da se najkasnije u roku od 8 dana, od dana donošenja ovog rješenja, iseli iz nekretnine u [adresa], te da do pravomoćnog okončanja ovog postupka ne ometa tužiteljicu u korištenju i posjedovanju navedene nekretnine.
II. Privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog postupka ili do drugačije odluke suda.
III. Nalaže se tuženici IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 10410 Velika Gorica da naknadi tužiteljici CŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] trošak parničnog postupka u iznosu od 1.303,10 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od 15. svibnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primjenjuje na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.
IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 66,35 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 15. svibnja 2026. do isplate kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je vlasnica nekretnine u [adresa], odnosno nekretnine z. k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi [adresa], površine 936 m2, i to dvorište površine 677 m2 i stambena zgrada, [adresa], površine 259 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao i zajedničkih dijelova zgrade povezanih temeljem članka 68. i 370. Zakona u vlasništvu i drugim stvarnim pravima sa predmetnom nekretninom u jednu cjelinu. Tužiteljica stanuje u predmetnoj nekretnini, te je dopustila tuženici na njezinu izričitu zamolbu da u istoj, vrlo kratko, privremeno boravi, iz razloga što je izbačena iz ranijeg smještaja i zbog toga što tuženica nije imala gdje spavati. Tuženica je obećala da će se odseliti u najkraćem roku, međutim nakon dolaska u kuću počela se prema njoj grubo ponašati, psihički i fizički je maltretirati, naguravati, tresti s obje ruke za ramena te fizički nasrtati na nju. Ističe da je pretrpjela ozljede u vidu podljeva na ramenima i nadlakticama, te da je ona zbog navedenog zatražila od tuženice da se odmah iseli iz njezine nekretnine. Međutim, tuženica se na taj njen zahtjev oglušila. O svemu navedenom, ona je obavijestila Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured [adresa].
1.1. Dana 11. srpnja 2025. pozvala je tuženicu pisanim putem da se u roku od 3 dana od primitka njenog poziva iseli iz predmetne nekretnine. Poziv za iseljenje je tuženici upućen i e-mailom 21. srpnja 2025. međutim tuženica se odbila iseliti iz njezine nekretnine. Nadalje, ne samo što se tuženica odbila iseliti ista je ju je počela napadati, te razbijati i uništavati stvari po njenoj kući. Zbog svega navedenog, tužiteljica se počela zaključavati u sobu. Naime, tuženica je razbila i bacila keramičke predmete koji su joj uspomena na majku, te da je iščupala stranice iz njezine Biblije. Stoga tužiteljica traži da se tuženica iseli iz nekretnine te da predmetnu nekretninu preda slobodnu od svih osoba i stvari. Također, predlaže i hitno donošenje rješenja o određivanju privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine jer smatra da su ispunjene sve pretpostavke za njezino donošenje, odnosno da je tužiteljica učinila vjerojatnim postojanje svoje tražbine te da je takva mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete kao i to da je ovakvim postupanjem tuženice došlo do nemogućnosti nesmetanog stanovanja tužiteljice u vlastitoj nekretnini.
2. Tuženica u odgovoru na tužbu u bitnom navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ističe da se uselila u predmetnu nekretninu kod svoje majke 21.-22. siječnja 2025. jer ona više nije imala gdje živjeti, kao i to da se ona i njezina majka ovdje tužiteljica nisu konkretno dogovorile do kada ona može živjeti u kući. Naime, ona je doživjela je provalu u svoj stan na adresi [adresa] za vrijeme svoj kratkog boraka u Njemačkoj. Ističe da ona nema čak niti ključa od predmetne kuće. Osporava da bi majku naguravala, već napominje da je bilo upravo suprotno da je majka nju psihički zlostavljala, da je njezina majka vrlo nasilna i da bi njezina majka trebala piti lijekove. Ona ima prijavljeno prebivalište na predmetnoj nekretnini, odnosno na adresi [adresa] te ističe da ga neće nikad odjaviti. Osporava da bi namjerno razbila keramičke predmete u predmetnoj nekretnini, kao i da ju je majka duboko povrijedila ovom tužbom. Navela je da ona može dati majci novac samo za režije i hranu jer ju je podstanarstvo jako iscrpilo, kao i to da nije bilo potrebe za ovim sudskim postupkom.
3. Sud je tijekom postupka izveo dokaze uvidom i čitanjem u zemljišnoknjižni izvadak 1905 k. o. [katastarska općina] (list 11 spisa), povijest bolesti od 19. svibnja 2025. (list 3 spisa), zapisnik Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured [adresa] od 2. srpnja 2025. (list 6 spisa), poziv za iseljenje od 11. srpnja 2025. (list 4 spisa), e-mail korespondencija tuženice i punomoćnika tužiteljice (list 9-10 spisa), fotografije razbijenih stvari i istrganih stranica Biblije (list 7-8 spisa), povijest bolesti (list 23-45 spisa), zapisnik Hrvatskog zavoda za socijalni rad, područni ured [adresa] URBROJ: 139-087-03/06-25-13 (list 46 spisa), priklopljen je spis Općinskog suda u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, poslovni broj: Pp-2051/2025., presudu Općinskog suda u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, poslovni broj: Pp-2051/2025 od 26. prosinca 2025. (list 50- 51 spisa), fotografiju na kojoj se vide razbijene slike, u kopiju prijetećih poruka poslanih putem mobitela ( list 49 spisa), te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice i tuženice kao stranaka u postupku (list 61-62 spisa).
4. Ocjenjujući rezultate izvedenih dokaza, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 148/11. – pročišćeni tekst 25/13, 28/13, 89/14., 70/19., 80/22, 114/22, 146/25 dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan, kao i prijedlog za određivanjem privremene mjere.
U ODNOSU NA PRESUDU
5. Predmet spora je zahtjev za iseljenjem tuženice iz predmetne nekretnine i predajom u isključivi posjed nekretnine u vlasništvo tužiteljice, te prijedlog za određivanjem privremene mjere.
6. Između stranka nije sporno vlasništvo predmetne nekretnine, kao i to da je tužiteljica dopustila tuženici da se ista doseli k njoj u predmetnu nekretninu gdje trenutno skupa žive, da tuženica ima prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], da je tužiteljica od tuženice zatražila da se tuženica iseli iz predmetne nekretnine, kao i to da je tuženica dobila od tužiteljice dopis 11. srpnja 2025. kojim ju je tužiteljica pozvala da se ona iseli iz predmetne nekretnine. Isto tako između stranka nije sporno da je tuženica pravomoćno osuđena za obiteljsko nasilje presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, poslovni broj: Pp- 2051/2025 od 26. prosinca 2025.
7. Među strankama je sporno je li se tuženica mora iseliti iz predmetne nekretnine.
8. U konkretnom slučaju tužiteljica je podnijela revindikacijsku tužbu iz članka 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ((Narodne novine, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., dalje: ZVDSP) kojom kao vlasnica traži od tuženice povrat predmetne nekretnine u isključivi posjed tužiteljice.
8.1. Naime, u navedenoj situaciji tužiteljica mora dokazati vlasništvo stvari, faktičnu vlast tuženice te identitet stvari.
9. Odredbom članka 162. stavka 1. ZVDSP propisano je da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu. Članak 163. stavak 1. i 2. propisuje da posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ovlašćuje na posjedovanje te stvari (pravo na posjed) te ako izvodi svoje pravo na posjed od posrednog posjednika koji ima pravo na posjed te stvari.
10. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak (list 11 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica upisana kao vlasnica predmetne nekretnine u cijelosti.
11. Tužiteljica CŽ, saslušana kao stranka u postupku u bitnom je iskazala da je ona vlasnik nekretnine na adresi [adresa]. Trenutno u toj nekretnini živi ona i njezina kćer, ovdje tuženica. Njezina se kćer doselila u predmetnu kuću prije nekih godinu dana, ona je istu pustila u kuću, kako bi u kući kratko boravila i odmah joj je rekla neka si ona traži stan dalje, a da u kući može boraviti kratko. Međutim, tuženica i dan danas još uvijek živi u kući. Ona je njoj rekla mnogo puta da se iseli iz kuće, međutim ista je odbila dobrovoljno se iseliti. Nakon toga ona je angažirala odvjetnika, te je tuženicu pisanim pozivom od 11. srpnja 2025. pozvala da se ista u roku od 3 dana iseli iz nekretnine na adresi [adresa]. U prvi tren njezina kćer nije htjela zaprimiti taj pisani poziv, ali koliko zna dostavnica od pošte ostala je na stolu, te pretpostavlja da je njezina kćer zaprimila taj poziv da napusti predmetnu nekretninu. Nakon toga ona je još par puta ponavljala kćeri da se iseli, međutim ista je to odbila učiniti. U međuvremenu između nje i ovdje tuženice došlo je do nasilja i tuženica je prema njoj izvršila fizičko i ekonomsko nasilje, te je zbog toga imala i prekršajni postupak u kojem je donesena pravomoćna presuda te je tuženica za takvo svoje ponašanje dobila novčanu kaznu. Trenutna situacija između nje i njezine kćeri i dalje je ista, tj. one ne komuniciraju, ona se povlači u svoju sobu u koju se zaključa. Ona se tuženice boji, te se boji da bi joj ista nešto učinila, te želi da se tuženica iseli iz predmetne nekretnine. Predmetna nekretnina u kojoj oni žive ima nekih 100 m2 i u njoj se nalaze samo ona i kćer trenutno. Na poseban upit punomoćnice tužiteljice da li joj kćer prijeti, tužiteljica odgovara da joj tuženica prijeti policijom pa ona stoga ima strah da će joj doći policija na vrata. Na poseban upit punomoćnice tužiteljice može li odgovoriti je li joj tuženica prijeti njoj osobno da će joj nešto napraviti, tužiteljica odgovara da joj vrlo često govori da prestane i da će zbog takvog njezinog ponašanja ona zvati policiju. Isto tako navodi da tuženica u njoj izaziva strah.
12. Tuženica IŽ saslušana kao stranka u bitnom je iskazala da ona živi na adresi [adresa] i na toj adresi ima prebivalište cijeli život od kada se rodila. Ona nikad mijenjala prebivalište, međutim naglašava da na toj adresi živi od 22. siječnja 2025. kada je došla kod svoje majke živjeti. Njena majka joj je dozvolila da boravi u kući jer ona nije imala kamo otići kada je došla iz Kosnice, a u Kosnici je boravila u Centru za beskućnike iz razloga što su joj provalili u stan. U Centru za beskućnike nije mogla ostati jer su uvjeti života tamo jako teški i zbog toga je došla živjeti kod majke. Njoj je majka prvotno odobrila da boravi kratko u kući dok si ne nađe nekakav posao, a ona kao žena ne može nikako boraviti u Centru za beskućnike. Majka je zatražila od nje da se iseli iz kuće i to joj je par puta rekla, te je dobila od odvjetnice pisani poziv od 11. srpnja 2025. da se u roku od 3 dana iseli iz kuće, međutim ona ne može biti podstanar, te ne može živjeti sama. Ona ima potrebu da ju netko zaštiti pa čak i nasilna majka jer ona ne može živjeti sama. Nakon događaja u kojem je ona pravomoćno osuđena u prekrša ju za nasilje u obitelji, ona se „naučila pameti“ i da je naučila ustuknuti od svoje majke kada ju ista provocira, te zbog toga kada nju majka počne provocirati onda joj ona odgovori „da će joj pozvati policiju“. Ona majci nije prijetila već njena majka nju omalovažava. Ona inače boluje od anksiozno depresivnog poremećaja i nalazi se u terapiji, a koliko zna njezina mama nema psihičkih poremećaja. Na poseban upit punomoćnice tužiteljice u kojem smislu ona misli da nju njezina majka može zaštiti s obzirom na njezine godine i godine njezine majke, tuženica navodi da je obiteljsko zajedništvo bez obzira na godine bilo njezine, bilo njezine majke, jako bitno. Navodi da se ona trudi biti korektna prema majci bez obzira na trenutne konflikte koji se znaju javiti između njih. Na poseban upit punomoćnice tužiteljice je li majci slala prijeteće poruke, tuženica odgovara da joj je slala poruke koje bi poslala i državnim službenicima koji ne rade svoj posao, te navodi da su te njezine poruke bile općenite. Navodi da ona i njezina majka nemaju dovoljno sagrađen odnos od prije. Na poseban upit punomoćnice tužiteljice koja je bila točno namjera kada je došla 22. siječnja 2025. je li imala namjeru otići ili ostati, tuženica odgovara da je ona razgovarala sa svojim bivšim dečkom te joj je isti savjetovao da ostane živjeti u kući jer se radi o velikoj kući u kojoj ona i majka mogu skupa živjeti.
13. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice i ocijenio vjerodostojnim i uvjerljivim u dijelu u kojem navodi da je tuženici odnosno svojoj kćeri dopustila privremeni boravak u predmetnoj nekretnini, ali uz očekivanje da si tuženica vrlo brzo pronađe drugi smještaj, kao i u dijelu kada je ista iskazala da je naknadno opozvala takvu suglasnost tuženici, te da je više puta zatražila od tuženice da se iseli iz predmetne nekretnine budući da je tužiteljica iskazivala iskreno, uvjerljivo i životno logično.
13.1. Nadalje, ovaj sud je iskaz tuženice također, ocijenio vjerodostojnim, i životno logičnim u dijelu u kojem je tuženica iskazala i potvrdila tvrdnje tužiteljice da joj je tužiteljica privremeno dopustila da boravi s njom u predmetnoj nekretnini dok si ne nađe posao ili drugi smještaj kao i da je tužiteljica od nje zatražila da se iseli iz predmetne nekretnine. U dijelu u kojem je iskazala da ne može sama živjeti i biti podstanar, te da ima potrebu da ju netko zaštiti, pa makar i nasilna majka, sud nije posebno cijenio jer nije bitan za predmet spora.
14. Slijedom svega navedenog, te s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, proizlazi da je tužiteljica kao vlasnica predmetne nekretnine dopustila tuženici, svojoj kćeri, da privremeno boravi u kući na adresi [adresa], i to zbog njezine teške životne situacije te nemogućnosti pronalaska drugog smještaja. Međutim, sud utvrđuje da je takva suglasnost za boravak i korištenje nekretnine tužiteljice bila privremene naravi i uvjetovana time da tuženica u što kraćem roku pronađe drugi smještaj. Naime, sama tuženica potvrđuje da joj je majka dopustila da „kratko boravi u kući dok si ne nađe posao“, kao i da joj je više puta rekla da se iz kuće iseli. Tužiteljica je potom jasno opozvala daljnje dopuštenje boravka tuženice u nekretnini, što proizlazi kako iz njezinih usmenih zahtjeva tako i iz pisanog poziva od 11. srpnja 2025. kojim je tuženicu pozvala da napusti nekretninu, a što tuženica niti ne spori. Stoga sud zaključuje da od trenutka opoziva dopuštenja tuženica više nema valjanu pravnu osnovu za daljnji boravak i korištenje predmetne nekretnine protivno volji tužiteljice kao vlasnice. Slijedom svega navedenog, valjalo je u smislu odredbe članka 162. stavak 1. ZVDSP tužiteljici priznati pravo da od tuženice, koja posjeduje njezinu stvar bez valjanog pravnog temelja, zahtijeva iseljenje iz nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] koja se nalazi na adresi [adresa], upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 936 m2, od toga dvorište površine 677 m2 i stambena zgrada površine 259 m2 , te da tu nekretninu slobodnu od osoba i stvari i preda u isključivi posjed tužiteljici, te odlučiti kao u izreci presude.
15. Sukladno članku 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe (Narodne novine – Međunarodni ugovori 18/97., 6/99, 8/99, 14/02, i 1/06 dalje Konvencija) svatko ima pravo na poštivanje svog doma, a javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala i radi zaštite prava i sloboda drugih. To „pravo na dom“ u značenju koje mu daje Konvencija izvodi se iz članka 34. stavak 1. u svezi s mjerodavnim dijelom članka 35. i članka 16. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske po kojima je dom nepovrediv, svakom se jamči štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog i obiteljskog života, te svako ograničenje sloboda ili prava mora biti razmjerno naravi i potrebi za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.
16. Stoga, da bi došlo do primjene članka 8. Konvencije tuženica se čak nije morala neposredno ni pozvati na sadržaj toga članka već je dovoljno da iznese činjenične navode iz kojih proizlazi obveza suda da razmotri i primjenu te odredbe Konvencije, a upravo je to ona tijekom postupka i učinila izjavom da nema gdje otići odnosno da nema drugog smještaja. Za ocjenu je li se predmetni stan može smatrati domom tuženice, valja ukazati na presude Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava po kojima ta ocjena ovisi o dovoljnim i kontinuiranim vezama s određenim mjestom, misleći pritom na subjektivne veze koje su se razvile.
17. Sud je prilikom odlučivanja imao u vidu da je tuženica u predmetnoj nekretnini živjela od rođenja te da na adresi nekretnine ima prijavljeno prebivalište, međutim, također i da je tuženica u međuvremenu živjela i u Njemačkoj, te kod dečka i u Kosnici čime je prekinut kontinuitet veze s predmetnom nekretninom . Naime, pravo na dom nije apsolutno pravo te se isto mora dovesti u ravnotežu s pravom tužiteljice na mirno uživanje vlasništva zajamčenim člankom 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju. U konkretnom slučaju sud je utvrdio da tuženica koristi predmetnu nekretninu isključivo temeljem dopuštenja tužiteljice kao vlasnice, koje dopuštenje je bilo privremene naravi te je naknadno opozvano. Stoga tuženica nakon opoziva više nema pravnu osnovu za daljnji boravak u nekretnini protivno volji tužiteljice. Pri ocjeni razmjernosti miješanja u pravo tuženice na dom sud je osobito imao u vidu narušene odnose među strankama, činjenicu pravomoćne osuđivanosti tuženice zbog nasilja u obitelji prema tužiteljici, izražen strah tužiteljice te okolnost da su stranke prisiljene živjeti u zajedničkom prostoru unatoč ozbiljno poremećenim odnosima. U takvim okolnostima sud ocjenjuje da pravo tužiteljice kao vlasnice na mirno i sigurno korištenje vlastite nekretnine preteže nad pravom tuženice na daljnji boravak u predmetnoj kući, osobito imajući u vidu da tuženica svoje pravo korištenja ne temelji na samostalnoj pravnoj osnovi, već isključivo na opozvanoj volji tužiteljice.
18. Napominje se tuženici, da sud razumije tešku socijalnu i zdravstvenu situaciju tuženice, ali to nije razlog za odbijanje tuženog zahtjeva.
U ODNOSU NA RJEŠENJE
19. Predlagateljica osiguranja je uz tužbu podnijela ovom sudu prijedlog za osiguranje nenovčane tražbine izdavanjem privremene mjere kojom se nalaže protivnici osiguranja na iseljenje i predaju nekretnine slobodnu od svih osoba i stvari u isključivi posjed tužiteljice radi sprječavanja nastanka teško nadoknadive ili nenadoknadive štete ili nasilja.
20. Protivnica osiguranja se određivanju privremene mjere protivila navodeći da tužiteljica ovdje predlagateljica osiguranja nju provocira te da određivanje takve privremene mjere ne bi bilo osnovano iz razloga što se ona ne želi odseliti iz predmetne nekretnine te da joj više "ne pada na pamet biti podstanar".
21. Odredbom članka 346. stavak 1. Ovršnog zakona ( Narodne novine broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/2024 - dalje OZ) propisano je da se privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati ostvarenje tražbine, osobito time što će promijeniti stanje stvari, odnosno ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prije ti. Sukladno odredbi stavka 2. istoga članka, a u svezi člankom 344. stavak 2. OZ, predlagatelj ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. istog članka ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu. Nadalje, odredbom članka 347. stavak 1. točka 6. OZ propisano je da se radi osiguranja nenovčanih tražbina može odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha osiguranja , a osobito zabrana protivniku osiguranja da poduzima radnje koje mogu nanijeti štetu predlagatelju osiguranja te zabrana da se provedu promjene na stvarima na koje je upravljena tražbina.
22. Uvidom fotografije razbijenih stvari i slike (list 7 spisa i poleđina list 49 spisa) a koje protivnica osiguranje tj. tuženica ne spori, te u presudu Općinskog sud u Velikoj Gorici poslovni broj Pp-2051/2025-4 od 26. prosinca 2025. (list 51 spisa) ovaj sud je utvrdio da je tuženica tijekom ovog postupka i to dana 26. prosinca 2025. počinila nasilje u obitelji. Za navedeno nasilje u obitelji pravomoćno je osuđena na novčanu kaznu te je tada bilo utvrđeno da je tuženica počinila fizičko i ekonomsko nasi lje prema tužiteljici.
23. Stoga imajući u vidu navode iz prijedloga za osiguranje kao i iskaza tužiteljice i tuženice na ročištu održanom 1. travnja 2026. ovaj sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju, predlagateljica osiguranja tj. tužiteljica učinila vjerojatnim postojanje svoje tražbine, s obzirom da je nesporno vlasnica predmetne nekretnine te da je protivnici osiguranja tj. tuženici predmetna nekretnina dana na besplatno korištenje isključivo iz obiteljskog povjerenja bez zasnivanja najamnog odnosa. Dopuštenje za korištenje je opozvano. Tužiteljica je također učinila vjerojatnim postojanje konkretne i neposredne opasnosti. Prije par mjeseci tj. tijekom ovog postupka tuženica je počinila nasilni čin zbog čega je donesena sudska presuda (pravomoćna presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: Pp-2051/2025 od 26. prosinca 2025.) kojom je tuženica oglašena krivom (novčana sankcija). Tom prilikom došlo je do oštećenja imovine tužiteljice što je dokumentirano priloženim dokazima. Navedeni događaj predstavlja ozbiljnu eskalaciju narušenih odnosa te ukazuje na realnu mogućnost ponavljanja nasilnog ili destruktivnog ponašanja. Daljnji zajednički boravak u stanu stvara trajnu nesigurnost i rizik od nastanka nove štete.
24. S obzirom da je predmet spora zaštita prava vlasništva i sigurnost u vlastitom domu određivanje privremene mjere je razmjerno i nužno kako bi se spriječile daljnje štetne posljedice do pravomoćnog okončanja ovog postupka, te je odlučeno kao pod točkom
I. i II. izreke ovog rješenja.
25. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP, jer je tužiteljica u postupku uspjela u cijelosti te je tužiteljici priznat zatraženi trošak jednokratna nagrada prema Tbr. 7. st. 2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/2023, 107/2025 dalje: Tarifa) u visini od 250 bodova, kao i nagrada za zastupanje u postupku osiguranja u iznosu od 250 bodova tj. ukupno 500 bodova. Stoga cijeneći da je vrijednost jednog boda 2,00 eura tužiteljici je valjalo dosuditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura sve uvećano za troškove poreza na dodanu vrijednost (dalje PDV) od 25% . tj. iznos od 250,00 eura, a koji iznos je uvećan za trošak za sudske pristojbu na tužbu u iznosu od 26,55 eura i sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 26,55 eura odnosno ukupan iznos od 1.303,10 eura te je odlučeno kao u točki III. izreke rješenja.
26. Odluka o kamatama na dosuđeni parnični trošak temelji se na odredbi članka 151. stavak 3. ZPP, a u visini odrečenoj članka 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08., 125/11., 29/18., 126/21., 114/22 i 156/22).
27. Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 66,35 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 15. svibnja 2026. pa do isplate kao neosnovan. Naime, zahtjev za sudsku pristojbu na tužbu i na presudu preko dosuđenog iznosa ( za tužbu iznos od 26,55 eura i za presudu iznos od 26,55 eura) do zatraženog iznosa ( za tužbu 39,82 eura i za presudu 79,63 eura) je odbijen iz razloga što je previsoko zatražen, te je odlučeno kao pod točkom IV. izreke.
Velika Gorica, 15. svibnja 2025.
Sutkinja:
Zorana Matešić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud u tri istovjetna pisana primjerka.
Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
