Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, T. Masaryka 8

Poslovni broj: Povrv-157/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, po sutkinji Ines Hečimović, u pravnoj stvari tužitelja AWAZE A/S (Oib: 87687957339) iz Danske, Virumgardsvej 27, 2830 Virum, zastupanog po punomoćniku Marku Zagorcu, odvjetniku u Rijeci, A. Starčevića 5 , protiv tuženika HK (Oib: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Darku Novačiću, odvjetniku u Virovitici, T. Masaryka 14 , radi isplate, nakon zaključenja glavne rasprave 29. travnja 2026., temeljem čl. 335 st. 4. ZPP-a, 15. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Sandre Naumovske iz Slatine poslovni broj Ovrv-4887/2025, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-2300/2025 od 19. rujna 2025. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da u roku od 8 dana tužitelju plati iznos od 4.200,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje do 29. prosinca 2023. teku po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to:

- na iznos od 500,00 EUR od 30. studenog 2023. do isplate;

- na iznos od 500,00 EUR od 30. studenog 2023. do isplate;

- na iznos od 250,00 EUR od 21. ožujka 2024. do isplate;

- na iznos od 150,00 EUR od 21. ožujka 2024. do isplate;

- na iznos od 250,00 EUR od 22. ožujka 2024. do isplate;

- na iznos od 150,00 EUR od 22. ožujka 2024. do isplate;

- na iznos od 250,00 EUR od 6. travnja 2024. do isplate;

- na iznos od 150,00 EUR od 6. travnja 2024. do isplate;

- na iznos od 250,00 EUR od 23. travnja 2024. do isplate;

- na iznos od 150,00 EUR od 23. travnja 2024. do isplate;

- na iznos od 250,00 EUR od 7. svibnja 2024. do isplate;

- na iznos od 150,00 EUR od 7. svibnja 2024. do isplate;

- na iznos od 250,00 EUR od 30. svibnja 2024. do isplate;

- na iznos od 150,00 EUR od 30. svibnja 2024. do isplate;

- na iznos od 250,00 EUR od 27. srpnja 2024. do isplate;

- na iznos od 150,00 EUR od 27. srpnja 2024. do isplate;

- na iznos od 250,00 EUR od 10. kolovoza 2024. do isplate;

- na iznos od 150,00 EUR od 10. kolovoza 2024. do isplate.

II. Ukida se platni nalog sadržan u naznačenom rješenju o ovrsi u dijelu kojim se tuženiku nalaže platiti tužitelju iznos od 275,00 EUR na ime troškova ovršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koje teku od 19. rujna 2025., kao dana donošenja javnobilježničkog rješenja o ovrsi do isplate te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 1.150,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke koje teku od 15. svibnja 2026., kao dana donošenja ove presude do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog postupka u dijelu koji predstavlja razliku dosuđenog iznosa od 1.150,00 EUR i zatraženog iznosa od 1.250,00 EUR.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javne bilježnice Sandre Naumovske iz Slatine poslovni broj Ovrv-4887/2025, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-2300/2025 od 19. rujna 2025. određena je radi namirenja tužiteljevog potraživanja ovrha općenito na imovini HK.

2. Protiv navedenog rješenja imenovani je podnio prigovor pobijajući osnovu i visinu potraživanja tužitelja.

3. Postupak je nastavljen pred Općinskim sudom u Virovitici kao po prigovoru protiv platnog naloga.

4. Rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-157/2025-2 od 7. studenog 2025. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi od 19. rujna 2025. u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute sve radnje provedene tijekom postupka.

5. Tijekom postupka izvedeni su slijedeći dokazi: izvršen je uvid u Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja (stranica 40), pročitan je prigovor ovršenika (tuženika) od 29. rujna 2025. (stranice127-130), izvršen je uvid u Ugovor o uslugama posredovanja za smještajne jedinice – Opći uvjeti (stranice 149-153), u Ugovor o uslugama posredovanja za smještajne jedinice – Komercijalni uvjeti (stranica 154), u Potvrdu Ugovora od 19. veljače 2023. (stranica 155), u Raskid ugovora od 25. studenog 2023. (stranice 165-166), u potvrde o rezervacijama (stranice 167-174), pročitan je raspravni zapisnik od 15. siječnja 2026. (stranice 183-184), a izvršen je uvid i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

6. Svi dokazi cijenjeni su temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje u tekstu ZPP-a).

7. Tuženik u prigovoru protiv predmetnog javnobilježničkog rješenja o ovrsi te u podnescima tijekom postupka tvrdi da je zbog ponašanja tužitelja bio primoran na jednostrani raskid predmetnog ugovora o uslugama posredovanja za smještajne jedinice, da je ugovor bio zaključen na isključivu štetu tuženika kao iznajmljivača jer je upravo on vodio cjelokupnu brigu oko gostiju (upis gostiju u e – vizitor, predaja ključeva gostima, čišćenje, rješavanje kvarova itd.), dok je obaveza tužitelja bila oglašavanje, posredovanje kod rezervacija, naplata i obračun provizije. Nadalje, da je tužitelj imao široka prava na fotografije, određivanje sezona i cijene (ako tuženik ne reagira na vrijeme, vrijede prijedlozi tužitelja), da tuženik po spornom ugovoru snosi rizik i za situacije koje bi po logici posredničkog ugovora trebao snositi tužitelj (primjerice, troškovi obeštećenja gostima ako apartman nije spreman, odgovornost prema vlastima, preuzimanje obveza u slučaju prodaje nekretnine itd.). Tuženik smatra da se radi o adhezijskom ugovoru, i to u mjeri da može biti kvalificiran kao nepošten ugovor prema Zakonu o obveznim odnosima (nepoštene ugovorne odredbe u potrošačkim ugovorima, analogno primjenjivo i za neravnotežu kod ugovora s fizičkom osobom), ovo stoga što je spornim ugovorom raskid predviđen samo jednom godišnje, s obavijesti do 1. lipnja, čime se tuženiku nerazmjerno ograničava pravo raskida ugovora, odnosno sankcionira ga se za raskid izvan roka plaćanjem fiksnih penala, bez obzira na stvarnu štetu agencije (250,00 EUR po rezervaciji na ime navodnog gubitka dobiti, 150,00 EUR po rezervaciji na ime administracije i premještaja gostiju te 500 EUR generalno na ime odštete), da je na navedeni način stvorena neravnoteža i nesrazmjer obveza između ugovornih strana, pogotovo kroz jednostrano pravo tužitelja na izmjene cijena i uvjeta bez suglasnosti tuženika te nedostatak transparentnosti jer tuženik nije imao uvid u stvarni prihod budući da tužitelj određuje cijene i provizije. Slijedom navedenog tuženik smatra da tužitelj nema pravo na naknadu zbog raskida ugovora u paušalnom iznosu, nego eventualno na stvarne, nužne troškove koje je imao do trenutka raskida, što treba dokazati.

8. Nije sporno, a proizlazi iz Ovjerenog prijevoda s engleskog jezika Izvatka iz sudskog registra te Izvornika istog na engleskom jeziku (stranice 23-38), da se tužitelj u pravnom prometu koristio i imenom NOVASOL A/S.

9. Nije sporno da su stranke 19. veljače 2023. zaključile Ugovor o posredovanju u uslugama smještaja za smještajne jedinice tuženika pod šiframa CIF 972 i CIF 973 , kao i to da je navedeni ugovor egzistirao do 25. studenog 2023., kada je tuženik tužitelju dostavio izjavu o raskidu predmetnog ugovora.

10. Sporno je postoji li neravnoteža u pravima i obvezama stranaka po navedenom ugovoru, poglavito glede odredbi o raskidu ugovora i obvezi plaćanja fiksnog, unaprijed određenog, iznosa na ime gubitka dobiti po rezervaciji, pokrivanja administrativnog troška i troška premještanja gostiju. Posljedično, sporni su osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

11. Iz Ugovora o uslugama posredovanja za smještajne jedinice od 19. veljače 2023. (stranice 147-164) proizlazi da je isti sklopljen na način da je tuženiku dostavljen Ugovor o uslugama posredovanja za smještajne jedinice, nakon čega je isti unio svoj Oib, potpisao dokument te ga mailom poslao tužitelju.

12. Člankom 293. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje u tekstu ZOO) dopušteno je sklapanje ugovora elektroničkim putem, pri čemu je ugovor je sklopljen elektroničkim putem kad su se strane suglasile o bitnim sastojcima (čl. 293. st. 1. ZOO), a ponuda učinjena elektroničkim putem smatra se ponudom nazočnoj osobi, ako se u konkretnom slučaju može na izjavu odmah dati protuizjava (čl. 293. st. 2. ZOO).

13. Sud nalazi kako je predmetni Ugovor sklopljen u skladu s citiranim zakonskim odredbama, pri čemu korištenje e-mailova i elektronsko popunjavanje obrazaca na web stranici omogućuje davanje protuizjave na izjavu u aktualnom vremenu.

14. Nadalje, među strankama nije sporno da se na predmetni ugovor primjenjuju Opći i komercijalni uvjeti tužitelja, kao i to da je tuženik potpisom ugovora potvrdio da je upoznat s uvjetima navedenim u Ugovoru o uslugama posredovanja za smještajne jedinice.

15. Uvidom u Opće uvjete Ugovora o uslugama posredovanja za smještajne jedinice (stranice 149-153) utvrđeno je kako je u uvodnom dijelu te u čl. 1.6. naznačeno da će tužitelj između veljače i svibnja svake godine poslati vlasniku smještaja prijedlog cijena za sljedeću godinu, kao i nužne i razumne promjene ugovora koje je potrebno načiniti, da će u slučaju prihvata promjena od strane vlasnika smještaja iste stupiti na snagu s učinkom za sljedeću godinu ugovora, a ako vlasnik smještaja nije suglasan s promjenama, ugovor može raskinuti sukladno čl. 5.2. Općih uvjeta. Također, ukoliko izostane očitovanje iznajmljivača, promjene se smatraju važećima za ugovor za sljedeću godinu. Iz čl. 1.6. Općih uvjeta proizlazi i da će vlasnik smještaja između veljače i svibnja svake godine primiti informativni obrazac s informacijama o namještaju i opremi u smještajnoj jedinici i prijedlozima o cijenama te da je dužan provjeriti jesu li podaci u obrascu ispravni za sljedeću sezonu te elektronički unijeti eventualne ispravke u isti prije zadanog roka.

16. Člankom 1.7. Općih uvjeta propisana je obveza tužitelja da vlasnika smještaja redovno informira o rezervacijama za smještajnu jedinicu putem Logina za iznajmljivače, adrese e-pošte ili tekstualnih poruka. Kada je smještajna jedinica dostupna za pružanje usluge smještaja, tužitelj može njome raspolagati i u kratkom roku te nije dužan obavijestiti vlasnika smještaja o rezervaciji prije početka iste. Međutim, vlasnik smještaja može stanje rezervacija pratiti pomoću svog Logina na internetskim stranicama NOVASOLA.

17. Člankom 2.3. Općih uvjeta propisana je obveza vlasnika smještajne jedinice da smještajna jedinica i vanjski prostori prije svake rezervacije budu čisti, prikladno održavani i bez nedostataka, da je dužan osigurati čistoću smještajne jedinice prije svakog dolaska gostiju te ju temeljno očistiti dva puta u svakoj kalendarskoj godini, da je dužan plaćati troškove potrošnog materijala (vrećice za usisavač, žarulje, osigurači, razni filtri, kemikalije za sanitarne instalacije, bazenske kemikalije ako jedinica ima bazen itd).

18. Člankom 5.2. Općih uvjeta propisano je da se ugovor može raskinuti isključivo s učinkom od kraja tekuće godine ugovora, da obavijest o raskidu mora biti dana u pisanom obliku te mora biti zaprimljena od strane tužitelja najkasnije 1. lipnja kako bi stupila na snagu slijedeće godine ugovora.

19. Iz članka 6.2. Općih uvjeta proizlazi da u slučaju raskida ugovora suprotno odredbama čl. 5. ili ako smještajna jedinica zbog drugih razloga nije dostupna sukladno postignutom dogovoru, vlasnik smještaja je obvezan platiti tužitelju kumulativno sljedeće iznose (I) 250,00 EUR po novoj rezervaciji / otkazivanju u odnosu na Awazeov gubitak dobiti po rezervaciji, (II) 150,00 EUR po novoj rezervaciji / otkazivanju radi pokrivanja administrativnog troška i premještanja gostiju i (III) 500,00 EUR ako šteta izazvana tužitelju nije pokrivena tim iznosima vlasnik smještaja je obvezan platiti razumnu opću odštetu (uključujući, bez ograničenja, tužiteljeve gubitke povezane s neizvršenjem postojećih rezervacija).

20. Uvidom u Raskid ugovora koji je tuženik uputio tužitelju (stranice 165 -166) utvrđeno je da je isti datiran sa 25. studenog 2023., dakle upućen je tužitelju izvan roka propisanog u čl. 5.2. Općih uvjeta. Nadalje, iz sadržaja navedenog pismena proizlazi da tuženik tužitelju predlaže sporazumni raskid ugovora za smještajne jedinice CIF 972 i CIF 973 u Fažani smatrajući da je ugovor zaključen na njegovu (tuženikovu) štetu jer on vodi cjelokupnu brigu oko gostiju (upis u e-vizitor, predaja ključeva gostima, čišćenje, rješavanje kvarova itd.), da je obveza agencije (tužitelja) fotografirati smještajne jedinice i objaviti ih na svojim Internet stranicama, a sve ostalo je na tuženiku, da navedeno upućuje na zaključak da ugovorne stranke nisu ravnopravne u ugovornom odnosu, čime je povrijeđeno načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz čl. 3. ZOO, načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO, načelo zabrane zlouporabe prava iz čl. 6. ZOO, načelo jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO, načelo zabrane prouzročenja štete iz čl. 8. ZOO i načelo dužnosti ispunjenja obveze iz čl. 9. ZOO.

21. S obzirom na sadržaj tuženikovog Raskida ugovora od 25. studenog 2023. te argumentaciju o neravnoteži u pravima i obvezama stranaka po predmetnim ugovorima, sastavni dio kojih ugovora su i opći uvjeti tužitelja, relevantne su odredbe ZOO, i to:

- čl. 295. st. 1. ZOO prema kojoj opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva;

- čl. 295. st. 2. ZOO prema kojoj opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove ;

- čl. 295. st. 5. ZOO prema kojem opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora;

- čl. 296. st. 1. ZOO prema kojoj su ništetne odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uv jeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela;

- čl. 296. st. 2. ZOO prema kojoj prilikom ocjene ništetnosti određene odredbe općih uvjeta ugovora uzimaju se u obzir sve okolnosti prije i u vrijeme sklapanja ugovora, pravna narav ugovora, vrsta robe ili usluge koja je objekt činidbe, ostale odredbe ugovora kao i odredbe drugog ugovora s kojim je ta odredba općih uvjeta ugovora povezana.

22. Analizirajući sadržaj citiranih odredbi Općih uvjeta tužitelja koji su sastavni dio ugovora stranaka za smještajne jedinice CIF 972 i CIF 973 u Fažani, suda smatra da istima nije prouzročena očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama na štetu tuženika.

23. Ovo stoga, što je tuženiku dostavljen Ugovor o uslugama posredovanja za obje smještajne jedinice – opći uvjeti te komercijalni uvjeti (stranice 147-164), dan mu je naputak da potpisom ugovora potvrđuje da je upoznat s uvjetima navedenim u ugovoru, da je za obje smještajne jedinice upozoren da ugovor može otkazati u pisanom obliku najkasnije do 1. lipnja s učinkom od 11. siječnja 2025. (stranice 155 i 164), da je tuženik upućen da po unosu svog Oib [osobni identifikacijski broj]a i potpisivanju ugovora, isti dostavi na naznačeni mail tužitelja, što je po ocjeni suda tuženiku dalo dovoljno vremena da detaljno pročita sadržaj dostavljenih mu općih i komercijalnih uvjeta, da su odredbe istih po ocjeni suda jasne i lako razumljive, osobito imajući u vidu da je tuženik ugledni virovitički odvjetnik s dugogodišnjim iskustvom, koji po prirodi svoje profesije svakodnevno sastavlja različite vrste ugovora.

24. Također, općim i komercijalnim uvjetima sadržanim u predmetnim ugovorima jasno su definirane obveze obiju ugovornih strana pa nije u pravu tuženik kada tvrdi da je obveza tužitelja bila samo fotografirati smještajnu jedinicu, a sve ostale obveze, od upisa gostiju u sustav e-vizitor, predaje ključeva gostima, čišćenja, rješavanja kvarova itd., da su bile na tuženiku. Naime, čl. 1.1. do 1.7. općih uvjeta ugovora definirane su obveze tužitelja, pa tako tužitelj stavlja smještajnu jedinicu tuženika na tržište tijekom trajanja ugovora, plaća sve troškove povezane sa stavljanjem na tržište, uključujući posjet i fotografije smještajne jedinice, ugovara s danskim osiguravajućim društvom u korist vlasnika smještajne jedinice posebno osiguranje koje pokriva štetu na smještajnoj jedinici koju nanesu gosti (oštećenja smještajne jedinice, imovine i gubitak prihoda od rezervacije do iznosa od 400.000,00 EUR po štetnom događaju, osobne ozljede do 667.000,00 EUR po štetnom događaju), definira sezone i cijene smještaja, informativni obrazac o tome dostavlja iznajmljivaču te mu omogućuje da iste korigira, a ako iznajmljivač to ne učini, smatra se da je s njima suglasan, redovno informira iznajmljivača o rezervacijama za njegovu smještajnu jedinicu, vodi korisničke račune iznajmljivača te u njih unosi sve podatke o stanju rezervacija (kalendar, popis rezervacija, pregled prihoda, godišnja izvješća i slično), kojim podacima iznajmljivač pristupa na temelju Logina, odnosno od strane tužitelja dobivenih podataka za prijavu.

25. Osim toga, tužitelj se čl. 1.3. općih uvjeta te čl. 1.3. komercijalnih uvjeta obvezao tuženiku unaprijed platiti puni iznos usluge smještaja za svaku rezervaciju sukladno odredbama komercijalnih uvjeta bankovnim prijenosom na devizni žiro račun, i to tako da sve rezervacije koje započinju naredni mjesec će biti isplaćene zadnjeg radnog dana tekućeg mjeseca pod uvjetom da je usluga smještaja ugovorena i plaćena do 20. u tekućem mjesecu. U suprotnom, isplata za takvu uslugu smještaja će biti izvršena sljedećeg mjeseca.

26. Dakle, iz svega navedenog proizlazi da ne može biti riječi o nerazmjeru obveza tužitelja kao agencije za posredovanje u turizmu i tuženika kao vlasnika smještajne jedinice, odnosno iznajmljivača. U svakom ugovornom odnosu pa tako i predmetnom, ugovorne strane raspoređuju među sobom ugovorne obveze sukladno svojim potrebama, djelatnošću kojom se bave i / ili resursima kojima raspolažu.

27. Načela obveznog prava pobrojana u točki 20. obrazloženja, na koja se poziva tuženik, obvezuju obje ugovorne strane, no isto tako onaj tko preuzme na sebe određenu obvezu, dužan je ispuniti je (čl. 9. ZOO).

28. S obzirom da je tuženik potpisom predmetnih ugovora s tužiteljem preuzeo na sebe obvezu čišćenja smještajne jedinice i vanjskih prostora, obvezu održavanja iste, troškova sredstava za čišćenje i ostalog potrošnog materijala, te obveze je trebao i izvršavati. Posve je logično i životno te u praksi podosta uobičajeno da iznajmljivač apartmana osobno dočekuje goste, upiše ih u sustav e -visitor, preda im ključeve objekta te se takve obveze ne mogu smatrati prekomjernima ili neprimjerenima. Isto tako, ukoliko to iznajmljivač nije u mogućnosti osobno učiniti, može to učiniti angažirajući drugu osobu. Ukoliko tuženiku uvjeti koje nudi tužitelj nisu odgovarali s obzirom da ne prebiva u mjestu u kojem se nalaze predmetni smještajni objekti, nego u gradu udaljenom nekoliko stotina kilometara, na iste nije trebao pristati. Ukoliko je tuženik nakon potpisivanja predmetnih ugovora shvatio da mu je "na daljinu" preteško organizirati izvršavanje svih obaveza na koje je potpisom predmetnih ugovora pristao, to ne čini te ugovorne odredbe nejasnima, nerazumljivima ili očito nerazmjernima s obvezama tužitelja.

29. Također nije nejasna, nerazumljiva niti nesrazmjerna odredba članka 5.2. Općih uvjeta kojom je propisana mogućnost raskida ugovora najkasnije do 1. lipnja kako bi učinak raskida stupio na snagu od sljedeće godine ugovora. Ovo imajući u vidu prirodu ugovora o turističkom posredovanju kojima se rezervacije smještajnih kapaciteta za svaku turističku sezonu zaprimaju znatno ranije u odnosu na početak turističke pred-sezone i sezone. Drugim riječima, rezervacije smještaja za novu turističku sezonu započinju praktički sa završetkom prethodne turističke sezone pa agencije moraju na određeni način vremenski ograničiti mogućnost raskida ugovora s vlasnicima smještajnih kapaciteta kako bi imale striktan uvid u to koji su im smještajni objekti u ponudi za iduću sezonu te kako bi imale dovoljno vremena za oglašavanje istih na turističkom tržištu.

30. Što se tiče unaprijed ugovorenih iznosa propisanih člankom 6.2 Općih uvjeta koje je tuženik dužan platiti jer je raskinuo ugovor izvan roka propisanog čl. 5. Općih uvjeta (250,00 EUR po novoj rezervaciji / otkazivanju u odnosu na Awazeov gubitak dobiti po rezervaciji, (II) 150,00 EUR po novoj rezervaciji / otkazivanju radi pokrivanja administrativnog troška i premještanja gostiju i (III) 500,00 EUR ako šteta izazvana tužitelju nije pokrivena tim iznosima vlasnik smještaja je obvezan platiti razumnu opću odštetu (uključujući, bez ograničenja, tužiteljeve gubitke povezane s neizvršenjem postojećih rezervacija), potrebno je imati na umu odredbu čl. 11. ZOO prema kojoj sudionici mogu svoj obvezni odnos urediti drukčije nego što je određeno ZOO-om, ako iz pojedine odredbe ZOO ili iz njezina smisla ne proizlazi što drugo.

31. Odredbom čl. 368. ZOO-a propisano je:

(st. 1.) Raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete.

(st. 2. ) Ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala.

(st. 3.) Ako obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje danog, uzajamna vraćanja obavljaju se po pravilima za ispunjenje dvostranoobveznih ugovora.

(st. 4.) Svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koje je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti, odnosno nadoknaditi.

(st. 5.) Strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila.“

32. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u presudi broj Rev- 602/2025-2 od 19. studenog 2025. zauzeo sljedeće pravno shvaćanje:

„Ako su ugovorne strane, slobodnom voljom, poštujući načelo ravnopravnosti ugovornih strana ugovornom odnosu kao i načelo savjesnosti i poštenja u skladu s člankom 11. Zakona o obveznim odnosima u svezi s člankom 368. Zakona o obveznim odnosima, kao učinak raskida ugovora odredile obvezu jedne ugovorne strane da drugoj ugovornoj strani isplati unaprijed utvrđeni iznos na ime njenog ulaganja, druga ugovorna strana ne mora u sudskom postupku dokazivati visinu odnosno postojanje tog svog potraživanja, već obveza nastupa samim raskidom ugovora suprotno uvjetima koji su ugovorom određeni za raskid ugovora.“

33. Iz navedenog shvaćanja, koje prihvaća i ovaj sud, proizlazi da tužitelj nije dužan dokazivati visinu, odnosno postojanje iznosa koji su stranke unaprijed ugovorile kao učinak raskida ugovora, ako je pritom poštovano načelo ravnopravnosti ugovornih strana ugovornom odnosu kao i načelo savjesnosti i poštenja.

34. S tim u svezi, s obzirom da tuženik ističe prigovor nesrazmjera u obvezama stranaka, potrebno je analizirati visinu iznosa rezervacija za smještajne jedinice tuženika i usporediti ga sa iznosom koji tužitelj potražuje od tuženika u ovom postupku za svaku premještenu ili otkazanu rezervaciju.

35. Tužitelj je u spis dostavio izlist rezervacija za tuženikove smještajne jedinice od lipnja do rujna 2024. (stranice 167-174). Radi se o osam rezervacija koje su izvršene od kolovoza 2023. do studenog 2023., s tim da su sve, izuzev jedne, zaprimljene prije nego što je tuženik 25. studenog 2023. raskinuo ugovor s tužiteljem.

36. Što se tiče cijena rezervacija, iste su varirale ovisno o dužini planiranog boravka gostiju u smještajnim jedinicama tuženika, no prosječno su prelazile iznos od 1.000,00 EUR. Također, tužitelj je u spis dostavio i izlist rezervacija , odnosno pronalaska novog smještaja, koji je za te goste izvršio s obzirom da mu je tuženik otkazao ugovor. Cijeneći visine iznosa rezervacija smještaja u tuženikovim smještajnim jedinicama i iznosa koji su stranke unaprijed ugovorile kao učinak raskida ugovora, sud iste ne smatra nesrazmjernim i neprimjerenim. Ovo stoga što je raskid ugovora od strane tuženika, koji je izvršen izvan roka, tužitelju izazvao neugodnost u vidu obavještavanja gostiju o otkazanim rezervacijama, pronalaženja novog smještaja koji će odgovarati gostima u što skorijem roku, što je zasigurno iziskivalo učestalu komunikaciju, kako s tim gostima, tako i s vlasnicima drugih smještajnih objekata. U turističkom sektoru izrazito je važna i reputacija agencija koje posreduju između iznajmljivača i gostiju i reputacija iznajmljivača. Iznenadno otkazivanje rezervacije zbog odustanka iznajmljivača od suradnje s agencijom, izvršeno izvan predviđenog roka, negativno se odražava na reputaciju agencije i izaziva nezadovoljstvo gosta koje može imati dalekosežne posljedice za poslovanje agencije kroz negativne recenzije gostiju o agenciji na Internetu.

37. Zaključno, sud utvrđuje da predmetni pravni odnos stranaka nije zasnovan na neravnoteži i nesrazmjeru tražbina, da tuženik kao odvjetnik, s obzirom na stručno znanje koje posjeduje, niti na koji način nije bio u slabijem i neravnopravnom odnosu prema tužitelju, da je s obzirom na činjenicu da je elektronskim putem sklopio ugovor s tužiteljem, imao dovoljno vremena za analizu ugovornih odredbi u koje su inkorporirani opći uvjeti tužitelja, da su mu uz ugovor dostavljeni opći uvjeti tužitelja, da je potvrdio da ih je pročitao i razumio, da su odredbe predmetnih ugovora jasne i razumljive, da iz njih jasno proizlaze obveze obiju ugovornih strana, da su tuženiku putem korisničkog profila koji mu je kreirao tužitelj bio dostupne sve informacije o poslovanju tužitelja u odnosu na tuženikove smještajne jedinice, da je tuženik imao mogućnost iskomunicirati s tužiteljem eventualno nezadovoljstvo od strane tužitelja predloženim cijenama smještaja, odnosno rezervacija.

38. Budući da je tužitelj dokazao osnovanost i visinu svoje tražbine, cijeneći da je činjenično stanje u ovom predmetu dovoljno utvrđeno na temelju dokumentacije dostavljene u spis, bez potrebe saslušavanja predloženih svjedoka, sud je temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučio kao u točkama I. i II. izreke.

39. Odluka o obvezi plaćanja zakonskih zateznih kamata na dužni iznos te stopi zakonskih zateznih kamata temelji se na odredbama čl. 29. st. 1. i 2. ZOO.

40. Odluka o troškovima ovog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a.

41. Vrijednost predmeta spora iznosi 4.200,00 EUR, uz koju vrijednost odvjetniku po Tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje u tekstu OT-a) pripada nagrada od 100 bodova, a vrijednost boda iznosi 2,00 EUR (Tbr. 54. OT-a).

42. Sukladno Zaključku Vrhovnog suda Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017. trošak javnobilježničkog ovršnog postupka ulazi u parnični trošak te u odnosu na isti sud ne održava na snazi platni nalog sadržan u javnobilježničkom rješenju o ovrsi, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

43. Temeljem čl. 14. st. 4. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24; dalje u tekstu OZ-a) ovrhovoditelju, ovdje tužitelju, pripadaju troškovi koji su bili potrebni za ovrhu.

44. Po ocjeni suda to je trošak javnobilježničke naknade za izdavanje rješenja o ovrsi s PDV-om u ukupnom iznosu od 20,00 EUR (čl. 5. i 7. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku – Narodne novine broj 9/2021, 18/22, 154/22), na koji iznos javni bilježnik ima pravo obračunati PDV (čl. 9. Pravilnika), koji iznosi 5,00 EUR. Također, odvjetniku pripada i trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 11. toč. 1. OT-a; uračunat PDV).

45. Time je trošak postupka vođenog pred javnim bilježnikom osnovan u iznosu od 275,00 EUR.

46. U postupku pred općinskim sudom tužitelju pripada trošak sastava podnesaka od 19. prosinca 2025 i 21. siječnja 2026. u iznosu od 250,00 EUR po podnesku (Tbr. 8. toč. 1. OT-a; uračunat PDV), trošak zastupanja na pripremnom ročištu 15. siječnja 2026. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 9. toč. 2. OT-a; uračunat PDV) te trošak zastupanja na ročištu 29. travnja 2026. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1. OT-a; uračunat PDV), što ukupno iznosi 875,00 EUR.

47. Kada se zbroji trošak postupka vođenog pred javnim bilježnikom i trošak postupka vođenog pred prvostupanjskim sudom, parnični trošak tužitelja sveukupno iznosi 1.150,00 EUR, a zatezne kamate na isti teku od dana donošenja prvostupanjske presude sukladno zaključku Vrhovnog suda broj: Su-IV-204/17 od 2. lipnja 2017.

48. Tužitelju nije dosuđen traženi trošak sudskih pristojbi jer nije dostavio dokaz da je iste platio te traženi trošak sastava podneska od 28. travnja 2026. kojim dostavlja odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koju se pozvao u podnesku od 21. siječnja 2026. Ovo stoga što prvostupanjski sud putem sustava e -Spis može izvršiti uvid u odluke drugih sudova na temelju njihovog poslovnog broja pa nije nužno dostavljati ih dodatnim podneskom.

49. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u izreci presude.

U Virovitici 15. svibnja 2026.

Sutkinja:

Ines Hečimović

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Punomoćnik tužitelja – odvjetnik Marko Zagorac, Rijeka, A. Starčevića 5

2. Punomoćnik tuženika – odvjetnik Darko Novačić, Virovitica, T. Masaryka 14