Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-278/2026-2.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, po sucu toga suda Ivici Ragužu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Zoranu Špeharu, odvjetniku iz odvjetničkog društva Špehar&Špehar iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, OIB: 38922958547, Zagreb, Martićeva ulica 71, zastupan po punomoćniku ZL, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja OL, izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-612/2025-91 od 04. rujna 2025., dopunjene rješenjem poslovni broj Pn-612/2025-97 od 16. veljače 2026., 15. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-612/2025-91 od 04. rujna 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn- 612/2025-91 od 04. rujna 2025. presuđeno je:

"I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 530,89 eura s zateznom kamatom tekućom od dana 11. listopada 2013. do isplate. II Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB: 38922958547 naknaditi tužitelju OL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 3.660,87 eura s zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 04. rujna 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravovremeno žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – u nastavku teksta ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda te usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, da se preinači odluka o parničnom trošku te tužitelju naknade troškovi žalbenog postupka.

3. Pobijajući odluku suda prvog stupnja tužitelj u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a obzirom presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer prvostupanjski sud nije obrazložio zbog čega tužitelju ne pripada sveukupno iznos od 530,89 eura. Nadalje, tužitelj cijeni kako je prvostupanjski sud prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade trebao uzeti u obzir i stopu inflacije od 29,90%. U žalbi tužitelj je podnio i prijedlog za donošenje dopunskog rješenja u odnosu na zahtjev tužitelja koji se odnosi na trošak ročišta za objavu presude od 4. rujna 2025., trošak sudske pristojbe na žalbu i trošak razlike sudske pristojbe na presudu. Nadalje, tužitelj osporava i odluku prvostupanjskog suda u odnosu na podneske od 24. svibnja 2019., 16. listopada 2020. i 24. svibnja 2022.

4. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužitelja.

5. Žalba tužitelja je neosnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tužitelja, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, neproturječne i dostatne razloge, a razlozi u istoj nisu protivni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a koju u žalbi navodi tužitelj.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom štete. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud je odlučivao o zahtjevu tužitelja za isplatom iznosa od 530,89 eura na ime naknade neimovinske štete te o troškovima postupka.

8. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

9. Sud prvog stupnja tako u bitnome utvrđuje:

- da se 19. veljače 2013. dogodio štetni događaj;

- da je tužitelj u štetnom događaju sudjelovao kao pješak;

- da su nesporne aktivna i pasivna legitimacija stranaka, odgovornost tuženika i uzročnoposljedična veza između štetnog događaja i ozljeda kod tužitelja;

- da je tuženik 24. travnja 2015. isplatio tužitelju iznos od 23.830,00 kuna od čega se iznos od 23.500,00 kuna odnosi na neimovinsku štetu, iznos od 280,00 kuna odnosi na štetu po osnovi tuđe pomoći i iznos od 50,00 kuna odnosi na troškove liječenja;

- da konačno uređenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje iznos od 5.707,08 eura;

- da su zbog štetnog događaja kod tužitelja zaostale trajne posljedice koje umanjuju opću životnu i radnu sposobnost tužitelja za 15%;

- da je primarni strah kod tužitelja bio kratkotrajan i intenzivan, a sekundarni strah jakog intenziteta kod tužitelja trajao je 3 dana, srednjeg intenziteta trajao je 7 dana te manjeg intenziteta trajao je 21 dan;

- da je tužitelj trpio bol jačeg intenziteta 3 dana, srednjeg intenziteta 10 dana, te manjeg intenziteta 3 mjeseca;

- da je kod tužitelja zaostalo naruženje blagog stupnja povremeno vidljivo drugim osobama;

- da je tužitelj ostvario pravo na naknadu neimovinske štete u iznosu od 5.176,18 eura;

- da je od ostvarenog iznosa naknade štete u visini od 5.176,18 eura odbijen iznos koji je tuženik nesporno isplatio u visini od 3.118,99 eura te je tužitelj ostvario pravo na preostali iznos od 2.057,20 eura;

- da je iznos od 2.057,20 eura pravomoćno već dosuđen tužitelju;

- da je neosnovano potraživanje tužitelja za iznos od 530,89 eura.

10. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da prvostupanjski sud ne obrazlaže zašto tužitelju na ime naknade štete ne pripada iznos od 530,89 eura. Naime, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio sve povrede prava osobnosti kod tužitelja u navedenom štetnom događaju odnosno fizičke bolove, naruženost, strah i smanjenje životnih aktivnosti kod tužitelja, a koje predstavljaju kriterije odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade. Prvostupanjski sud cijenio je narav, posljedice, cjelokupan tijek liječenja te trajanje kvalifikatornih okolnosti i na taj način utvrdio ukupnu visinu neimovinske štete. Navedenu visinu neimovinske štete utvrđenu od strane prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud obzirom je prvostupanjski sud za svoja utvrđenja dao sigurno i uvjerljivo obrazloženje te su stoga u navedenom dijelu neosnovani žalbeni navodi tužitelja.

10.1. Posebno se napominje tužitelju da orijentacijski kriteriji ne predstavljaju puku matematičku formulu za izračun pravične novčane naknade. Naime, pri utvrđivanju visine pravične novčane naknade prvostupanjski sud je imao u vidu sve specifične okolnosti konkretnog slučaja pri čemu stopa inflacije nije bila od utjecaja na pravilnost odluke prvostupanjskog suda.

11. Obzirom je prvostupanjski sud dopunskim rješenjem od 16. veljače 2026. odlučio o zahtjevu tužitelja za troškovima ročišta za objavu presude, pristojbe na žalbu i razlike sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu to ovaj sud navedenim žalbenim razlozima nije odlučivao obzirom na dopunsko rješenje prvostupanjskog suda nije izjavljena žalba.

12. Neosnovani su žalbeni razlozi tužitelja da je prvostupanjski sud tužitelju trebao priznati trošak sastava podneska od 24. svibnja 2019. Navedeni podnesak tužitelja predstavlja očitovanje na podnesak tuženika od 22. studenog 2018., ali navedenim podneskom tužitelj samo ponovno reproducira svoja ranija pravna stajališta vezana za troškove privatnog liječenja tužitelja. Naime, u dotadašnjem dijelu postupka tužitelj je već iznosio svoja pravna stajališta u vezi zahtjeva za naknadom troškova liječenja koje tužitelj nije obavio preko HZZO-a te stoga pravilno prvostupanjski sud nije tužitelju priznao naknadu troškova podneska od 24. svibnja 2019. Iako je prvostupanjski sud rješenjem naložio tužitelju očitovanje na podnesak tuženika, u podnesku od 24. svibnja 2019. tužitelj nije iznosio nikakve nove činjenice ili navode koje već ranije nije iznio tijekom postupka.

13. U odnosu na podneske tužitelja od 16. listopada 2020. i 24. svibnja 2022. za iste je prvostupanjski sud pravilno tužitelju priznao naknadu po 25 bodova za svaki podnesak sukladno Tbr. 8. točka 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. i 107/25. - nastavno Tarifa).

13.1. Podnesak tužitelja od 16. listopada 2020. predstavlja ponovno iznošenje pravnog stava tužitelja u pogledu njegovog zahtjeva za naknadom troškova liječenja koje je tužitelj osobno snosio, a na koje okolnosti se tužitelj već ranije očitovao tijekom postupka.

13.2. Podnesak tužitelja od 24. svibnja 2022. predstavlja podnesak kojim tužitelj specificira tužbeni zahtjev.

13.3. Stoga je pravilno prvostupanjski sud navedene podneske cijenio kao tzv. ostale podneske te su u navedenom dijelu neosnovani žalbeni navodi tužitelja.

14. Slijedom navedenog, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

15. Obzirom tužitelj nije uspio u žalbenom postupku to je sukladno odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka.

Vukovar, 15. svibnja 2026.

Sudac

Ivica Raguž