REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž R-176/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Gordani Grubeša, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grubeša i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika HP-Hrvatska pošta d.d., Velika Gorica, Poštanska ulica 9, OIB: 87311810356, zastupanog po punomoćniku Nikši Stančić-Rokotovu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Stančić-Rokotov d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-16435/2021-25 od 29. rujna 2025., u sjednici vijeća 15. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-16435/2021-25 od 29. rujna 2025.

II. Odbijaju se zahtjev tužiteljice i tuženika za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužiteljice sljedećeg sadržaja:

„ 1. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz Ugovora o radu Broj: HP-02/2-006207/19 od 20.01.2020.g. i Aneksa ugovora o radu Broj: HP-02/2-050963/20 od 22. listopada 2020. g. sklopljen između parničnih stranaka na neodređeno vrijeme na radno mjesto formalnog naziva stručni suradnik za prodaju što ga je tuženik dao tužiteljici Odlukom o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora Broj: HP-02/4-022870/21 od 16. kolovoza 2021. te prema tome radni odnos tužiteljici kod tuženika nije prestao.

2. Naređuje se tuženiku da tužiteljicu vrati na posao - radno mjesto prodajnog predstavnika na kojem je radila prema Ugovoru o radu Broj: HP-02/2-006207/19 od 20.01.2020.g. i Aneksa ugovoru o radu Broj: HP-02/2-050963/20 od 22. listopada 2020.g., a ako takvog radnog mjesta nema, onda na poslove koji su tome odgovarajući sukladno i tužiteljičinoj radnoj spremi, sposobnostima i radnom iskustvu stečenim radom, u roku od 8 dana."

3. Obvezuje se tuženik naknaditi tužiteljici parnični trošak s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom prema čl. 29. Zakona o obveznim odnosima po propisanoj stopi za ne trgovce tekućom od dana presuđenja do isplate, u roku od 8 dana." (točka I. izreke).

U točki II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 29. rujna 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

U točki III. odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 132,72 eura sa zatraženim kamatama.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu u cijelosti pobija tužiteljica iz svih dopuštenih žalbenih razloga. Ukazuje na apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP). Smatra da je sud prvog stupnja propustio raspraviti kao odlučnu činjenicu je li ona kod tuženika faktično obavljala poslove prodajnog predstavnika ili stručnog suradnika u prodaji, kako je to formalno navedeno u Ugovoru o radu. Iz iskaza saslušanih svjedoka da proizlazi kako je faktično obavljala poslove radnog mjesta prodajnog predstavnika. Ističe kao i u svom iskazu, da ona nije obavljala poslove stručnog suradnika za prodaju već prodajnog predstavnika. Osim toga da joj se ne može stavljati na teret činjenica da se određeni poslovi prodajnog predstavnika djelomično preklapaju s poslovima stručnog suradnika u prodaji te da ju je tuženik morao uspoređivati s radnicima na radnom mjestu prodajnog predstavnika prilikom donošenja odluke o otkazu ugovora o radu, obzirom da svi prodajni predstavnici obavljaju i pojedine poslove koji formalno spadaju u djelokrug stručnog suradnika za prodaju. Sud prvog stupnja nije uopće analizirao sadržaj i kvalitetu provedenog postupka savjetovanja između poslodavca i Glavnog radničkog vijeća, (dalje u tekstu GRV) kao i činjenice da GRV nije dalo suglasnost na predmetni otkaz, da poslodavac nije dokazao da je uputio dopis GRV s jasno navedenim razlozima prestanka potrebe za obavljanje poslova radnog mjesta tužiteljice, te da ju je i poslodavac prilikom postupka savjetovanja stavio u kontekst radnog mjesta prodajnog predstavnika. Čini upitnim da li je uistinu prestala potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta koje je ona faktično obavljala o čemu se sud nije izjasnio. Ukazuje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržano u odluci poslovnog broja Revr- 1727/2012-2 a prema kojem je zauzet stav da pri ocjeni zakonitosti otkaza nije odlučujuće radno mjesto koje je formalno navedeno u ugovoru o radu, već poslovi koje je radnik faktično obavljao uz suglasnost poslodavca. Pobija odluku o troškovima postupka bez navođenja konkretnih razloga. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se usvoji njen tužbeni zahtjev u cijelosti, da se naloži tuženiku da joj naknadi parnični trošak cijelog postupka, uključujući i žalbenog. Podredno da se presuda ukine i predmet uputi sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom je postupano sukladno odredbi članka 359. st.1. ZPP-a.

4. Tuženik je ovome sudu dostavio odgovor na žalbu u kojem u bitnome ističe kako su žalbeni navodi i razlozi tužiteljice neosnovani jer da je sud prvog stupnja na temelju zakonito provedenog dokaznog postupka te pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja donio zakonitu odluku. Predlaže odbijanje žalbe kao neosnovane i potvrđivanje prvostupanjske presude. Potražuje trošak za sastav odgovora na žalbu u ukupnom iznosu od 75,00 eura.

5. Žalba tužiteljice nije osnovana.

6. Predmet spora je tužiteljičin zahtjev za utvrđenje da nije dopušten otkaz ugovora o radu broj: HP-02/2-006207/19 od 20. siječnja 2020. i Aneks ugovora o radu broj: HP- 02/2-050963/20 od 22. listopada 2020. sklopljen između parničnih stranaka, na neodređeno vrijeme, za radno mjesto formalnog naziva stručni suradnik za prodaju, što ga je tuženik dao tužiteljici Odlukom o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora broj: HP-02/4-022870/21 od 16. kolovoza 2021. i da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao te zahtjev da se naloži tuženiku vratiti je na posao na radno mjesto prodajnog predstavnika na kojem je radila prema Ugovoru o radu broj: HP-02/2- 006207/19 od 20.01.2020.g. i Aneksa ugovoru o radu broj: HP-02/2-050963/20 od 22. listopada 2020.g., a ako takvog radnog mjesta nema, onda na poslove koji su tome odgovarajući sukladno njenoj radnoj spremi, sposobnostima i radnom iskustvu stečenim radom.

7. Sud prvog stupnja odbio je takve njene zahtjeve s obrazloženjem da je tužiteljica u vrijeme otkaza ugovora o radu bila kod tuženika zaposlena kao jedina izvršiteljica na radnom mjestu stručnog suradnika u prodaji u Službi regionalne prodaje, na području Varaždinske i Bjelovarsko - bilogorske županije, da je na tom radnom mjestu bila utvrđena viškom jer da je tuženik ocijenio da nema potrebe za obavljanjem poslova stručnog suradnika za prodaju na navedenom području, da tuženik nije imao obvezu izvršiti usporedbu tužiteljice prema zakonskim kriterijima sa svim radnicima tuženika koji imaju sklopljen ugovor o radu za radno mjesto prodajnog predstavnika u Području prodaje 2 (koje obuhvaća mjesto rada tužiteljice - Bjelovarsko - bilogorsku i Varaždinsku županiju) jer je tužiteljica obavljala dio poslova koje po Pravilniku o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta tuženika spadaju pod poslove stručnog suradnika u prodaji, da je upravo iz razloga što je tužiteljica obavljala složenije poslove od onih koje je obavljao prodajni predstavnik ona primala veću plaću, da je tuženik dokazao da više nema potrebe za izvršiteljem na radnom mjestu stručnog suradnika za prodaju u Području prodaje 2, da to što je tužiteljica obavljala neke od poslova radnog mjesta prodajnog predstavnika ne uvjetuje potrebu komparacije s drugim radnicima zaposlenim na radnom mjestu prodajnog predstavnika u smislu članka 115. st.2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 46/2023. i 64/2023. - dalje: ZR), da tuženik tu usporedbu nije bio u obvezi izvršiti ni iz razloga što je ona jedno vrijeme po nalogu nadređenog zamjenjivala radnicu koja je bila na rodiljnom dopustu, a koja je obavljala poslove prodajnog predstavnika na području Sisačko - moslavačke županije jer je to bila dužna obavljati sukladno odredbi članka 2. Ugovora o radu, da je tuženik ponudio tužiteljici sklapanje izmijenjenog ugovora o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto operater za poštanske procese u Diviziji pošta, Sektor sortiranja, grupa poslova sortiranja [adresa] s manjom plaćom (prema koeficijentu 635), da tužiteljica nije dokazala da je tuženik prema njoj diskriminatorno (šikanozno) postupao te da je tuženik dokazao da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za donošenje predmetne odluke o otkazu ugovora o radu.

8. Obzirom na žalbene navode tužiteljice ostaje sporno da li je odluka o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora broj: HP-02/4-022870/21 od 16. kolovoza 2021. dopuštena, a time da li je tuženik u obvezi tužiteljicu vratiti na posao - na radno mjesto prodajnog predstavnika, obzirom na tvrdnje tužiteljice da je ona samo formalno u vrijeme predmetnog otkaza imala kod tuženika sklopljen ugovor o radu za radno mjesto stručni suradnik u prodaji, a da je faktično obavljala poslove radnog mjesta prodajnog predstavnika, da nije nikada obavljala poslove stručnog suradnika za prodaju, da ju je tuženik prilikom donošenja odluke o otkazu bio dužan usporediti s ostalim radnicima koji su obavljali poslove prodajnog predstavnika, da prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tuženik nije na valjan način proveo postupak savjetovanja s radničkim vijećem te da tuženik nije dokazao da li je prestala potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta koje je ona faktično obavljala (prodajnog predstavnika).

9. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

10. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju u obrazloženju žalbe upućuje tužiteljica jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

11. Protivno žalbenim navodima prvostupanjski je sud valjano ocijenio sve izvedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti a na temelju rezultata cjelokupnog postupka pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo te je donio zakonitu odluku kad je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

12. Među strankama nije sporno:

- da je tužiteljica s tuženikom sklopila Ugovor o radu 20. siječnja 2020. za radno mjesto stručni suradnik za prodaju u organizacijskoj jedinici Divizija Pošta, Sektor prodaje, Služba regionalne prodaje, Područje prodaje 2;

- da se tim Ugovorom o radu obvezala obavljati poslove tog radnog mjesta na području Bjelovarske i Varaždinske županije;

- da je tužiteljici 6. rujna 2021. putem oglasne ploče uručena Odluka o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora te da tužiteljica nije prihvatila ponudu za sklapanje novog ugovora o radu za radno mjesto operater za poštanske procese u organizacijskoj jedinici Divizija Pošta, Sektor sortiranja, Grupa poslova sortiranja Bjelovar;

- da je tužiteljica pravovremeno protiv Odluke o otkazu ugovora o radu podnijela zahtjev za zaštitu prava kod tuženika koji u roku od petnaest dana od primitka tog zahtjeva, istome nije udovoljio

- te da je tužiteljica pravovremeno, sukladno odredbi članka 133. st.2. ZR pokrenula ovaj parnični postupak.

13. Nakon provedenog dokaznog postupka sud prvog stupnja utvrdio je:

- da je tužiteljica bila jedini izvršitelj na radnom mjestu stručni suradnik za prodaju u službi Regionalne prodaje na području Varaždinske županije i Bjelovarsko - bilogorske županije kao mjesto rada;

- da je u okviru tog radnog mjesta bila dužna obavljati poslove opisane u Prilogu C Pravilnika o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta, uz druge poslove prema nalogu tuženika, a koji su u skladu s naravi i vrstom posla za koji je zasnovala radni odnos;

- da je Pravilnikom o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta u Diviziji pošta, Sektor prodaje, Služba regionalne prodaje, Područje prodaje 1-6, ustrojeno i radno mjesto prodajni predstavnik čiji poslovi obuhvaćaju: provođenje i predlaganje prodajnih aktivnosti; sastavljanje poslovnih ponuda; pronalaženje novih ugovornih kupaca te obilaženje postojećih ugovornih kupaca; sačinjavanje komercijalnih ugovora te dostavljanje istih mjerodavnoj organizacijskoj jedinici na arhiviranje; provođenje komercijalnih ugovora iz djelokruga rada organizacijske jedinice sklopljenih na razini društva; pružanje podrške pri rješavanju reklamacija kod ugovornih kupaca; praćenje i unapređenje naplate potraživanja društva; uspostavljanje i vođenje baze podataka za ugovorne kupce; izrađivanje izvješća i evidencija iz djelokruga rada; praćenje promjena na tržištu (tržišna kretanja, politika cijena i sl.); osiguravanje pravovremenog obavještavanja svih organizacijskih jedinica uključenih u tehnološki proces rada na koje se odnosi sklopljeni ugovor sa svim naknadnim promjenama i dodacima; obavljanje drugih radnih zadataka koji su u skladu s naravi i vrstom poslova koje obavlja na zahtjev neposredno nadređenog te odgovaranje za provedbu poslova i radnih zadataka iz svog djelokruga rada;

- da je Pravilnikom o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta tuženika u Diviziji pošta, Sektor prodaje, Služba regionalne prodaje, Područje prodaje 1-6, ustrojeno je radno mjesto stručni suradnik za prodaju čiji poslovi obuhvaćaju: pripremanje dokumentacije u svrhu provođenja prodajnih i postprodajnih procesa i aktivnosti; sudjelovanje u pripremanju dokumentacije za provođenje postupaka nabave; sudjelovanje u analizi ponuda i praćenju realizacije ugovora; predlaganje novih projekata vezanih za prodaju; analiziranje i izvještavanje u okviru djelokruga rada; izrađivanje obračunskih kalkulacija i cjenika; koordiniranje procesa izmjene cjenika s drugim org. jedinicama; kreiranje podloga i analiza za izradu rabatnih politika poštanskih i ekspres usluga; obavljanje drugih radnih zadataka koji su u skladu s naravi i vrstom poslova koje obavlja na zahtjev neposredno nadređenog; odgovaranje za provedbu poslova i radnih zadataka iz svog djelokruga rada;

- da sukladno navedenom Pravilniku, Područje prodaje 2, u kojem je bila zaposlena tužiteljica, obuhvaća područje Bjelovarsko – bilogorske županije, Karlovačke županije, Koprivničko – križevačke županije, Međimurske županije, Sisačko – moslavačke županije i Varaždinske županije;

- da je tuženik u cilju postizanja racionalizacije i organizacije rada poslovnih procesa, povećanja efikasnosti te smanjenja troškova poslovanja donio Odluku o smanjenju broja izvršitelja pa je tako ocijenio da nema potrebe za obavljanjem poslova stručnog suradnika za prodaju na području Varaždinsko i Bjelovarsko - bilogorske županije;

- da je tuženik tužiteljici istovremeno s Odlukom o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga dao ponudu izmijenjenog ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta operater za poštanske procese u organizacijskoj jedinici Divizija Pošta, sektor sortiranja, Grupa poslova sortiranja [adresa] na području Bjelovarsko - Bilogorske županije;

- da se je tuženik o namjeravanoj odluci o otkazu ugovora o radu radnicima savjetovao s GRV, a sve radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika, broju i poslovima radnika za čijim radom bi mogla prestati potreba, kriterijima izbora takvih radnika, iznosu i načinu obračuna otpremnine i drugih davanja te mjerama koje su poduzete radi zbrinjavanja viška radnika;

- da je nakon danih primjedbi, prigovora i prijedloga GRV tuženik konačno utvrdio da bi za radom petnaest radnika mogla prestati potreba;

- da je o provedenom savjetovanju tuženik obavijestio nadležnu javnu službu zapošljavanja i dostavio joj sve potrebne podatke;

- da se GRV nije očitovalo na dopis tuženika od 14. srpnja 2021.;

- da tuženik prije donošenja predmetne odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljicu nije usporedio prema socijalnim kriterijima s drugim radnicima jer je ona bila jedini izvršitelj radnog mjesta stručnog savjetnika za prodaju s mjestom rada u Varaždinskoj i Bjelovarsko-bilogorskoj županiji;

- da poslovi koje je tužiteljica navela da ih je obavljala i to: pripremanje ponude, pripremanje prijedloga ugovora, sačinjavanje ugovora, praćenje realizacije ugovora, koordiniranje sa ostalim organizacijskim jedinicama, te sačinjavanje određenih izvještaja po nalogu direktora, Sukladno Pravilniku o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta, spadaju pod poslove radnog mjesta stručni suradnik za prodaju;

- da je tužiteljica obavljala i dio poslova koje obavljaju prodajni predstavnici ali je cijelo vrijeme primala plaću stručnog suradnika za prodaju;

- da je tužiteljica poslove prodajnog predstavnika na području Sisačko - moslavačke županije, koje je prihvatila, obavljala po nalogu nadređene osobe kako bi zamjenjivala radnicu SE dok se ona nalazila na rodiljskom dopustu

- te da je krajem 2018. tužiteljica određene kupce na području Varaždinske županije predala svojoj kolegici, a nakon toga je obavljala prije navedene poslove prodajnog predstavnika dok je zamjenjivala radnicu KE u [adresa], koja se kasnije vratila na svoje radno mjesto.

14. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja i ovaj sud ocijenio je da tužiteljica nije dokazala da bi u razdoblju prije otkazivanja ugovora o radu obavljala samo poslove prodajnog predstavnika.

14.1. Te se njene tvrdnje nisu sa sigurnošću mogle utvrditi na temelju njezina iskaza, iskaza svjedoka OE, ĆE, LE i DE. Točno je da su oni iskazali da je tužiteljica obavljala poslove prodajnog predstavnika ali nitko od njih nije naveo da je ona isključivo obavljala te poslove.

14.2. Tako je u svom iskazu svjedok ĆE naveo da je tužiteljica bila zaposlena kao stručna suradnica za prodaju i primala plaću tog radnog mjesta, da je uz neke svoje poslove znala obavljati poslove prodajnog predstavnika time da je točno naveo koje poslove je tužiteljica obavljala kao stručna savjetnica za prodaju a koje kao prodajni predstavnik, prema Pravilniku o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta.

14.3. U svom iskazu svjedok IE, koji je bio tužiteljici nadređen kao direktor Službe regionalne prodaje, naveo je da su poslovi stručnog suradnika za prodaju bili više kombinacija stručnog suradnika za prodaju i prodajnog predstavnika, da je te poslove tužiteljica prije otkazivanja ugovora o radu obavljala na području Bjelovarsko

-bilogorske županije, time da je više radila kao prodajni predstavnik, da je tužiteljica dobivala iste naloge kao i prodajni predstavnik i da nije bilo razlike između poslova koje je obavljala tužiteljica i onih koje je obavljao prodajni predstavnik, da je na području Varaždinske županije kao prodajni predstavnik radila ZE, na području Koprivničko - Križevačke županije kao prodajni predstavnik radio je ME i to dugi niz godina, na području Sisačko Moslavačke županije radila je samo jedna prodajna predstavnica UE, a na području Karlovačke županije bio je jedan prodajni predstavnik.

14.4. U svom iskazu svjedok LE iskazao je da je tijekom 2019. i početkom 2020. radio s tužiteljicom na području Sisačko - moslavačke županije, da su oni tada radili iste poslove i isključivo su ih radili samo on i tužiteljica.

14.5. U svom iskazu DE iskazala je da je kao prodajna predstavnica radila na području Varaždinske županije i da je na istom tom području radila tužiteljica, da u vrijeme kada je tužiteljica dolazila raditi u Varaždin, svaka je radila svoj posao i svaka je imala svoje kupce, da ne zna koje je poslove tužiteljica obavljala 2019. i 2020. i da li je u to vrijeme obavljala poslove prodajnog predstavnika.

14.6. Prema iskazu tužiteljice ona je kod tuženika 2017. sklopila Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za mjesto rada u Varaždinu i za radno mjesto stručnog savjetnika za prodaju. Zatim je 2018. sklopila novi Ugovor o radu za isto radno mjesto samo što je uz mjesto rada u Varaždinu dodana mjesto rada u Bjelovarsko -bilogorskoj županiji da je po nalogu tadašnjeg voditelja preuzela je određene kupce na području Varaždina koje je krajem 2018. morala predati novoj kolegici. Nakon toga da su je uputili na rad u Sisačko - moslavačku županiju gdje je obavljala poslove prodajnog predstavnika i to kao zamjena kolegici koja je otišla na rodiljni dopust. Osim toga da je prodajnim predstavnicima u prodaji bio nadređen direktor regionalne prodaje IE, dok je stručnim suradnicima za prodaju bio nadređen direktor prodaje. Kao prodajna predstavnica zaprimala je zahtjeve korisnika, kontaktirala ih, dogovarala sastanke, odlazila na teren, pripremala ponude, pripremala prijedlog ugovora, sačinjavala ugovor ako je došlo do realizacije, pratila realizaciju tog ugovora, koordinirala sa ostalim organizacijskim jedincima potrebe vezane uz taj ugovor, rješavala reklamacije, vršila naplatu potraživanja, na dnevnoj bazi unosila podatke u CRM sustav i po nalogu direktora određene izvještaje, održavala je odnose sa korisnicima i pratila potrebe korisnika na njihovom području. Iskazala je još da se poslovi analize preklapaju kod jednog i drugog radnog mjesta time što stručni savjetnik za prodaju radi poslove analize za cijelo GP područje, a prodajni predstavnik samo za svoje te da nakon što joj je otkazan ugovor o radu na njenom radnom mjestu nije zaposlen drugi radnik.

15. Iz navedenih iskaza proizlazi da tužiteljica iako je imala sklopljen ugovor o radu za radno mjesto stručni suradnik u prodaji, obavljala je prema potrebi poslove koje su obavljali prodajni predstavnici. Moguće da je jedno vrijeme, dok je zamjenjivala radnicu koja se nalazila na rodiljnom dopustu, ona pretežito obavljala poslove njenog radnog mjesta - prodajnog predstavnika, ali je to obavljala po nalogu nadređene osobe na određeno vrijeme. Tada je tijekom 2019. i početkom 2020. radila na području Sisačko- Moslavačke županije.

15.1. Osim toga u članku 2. Ugovora o radu od 20. siječnja 2020. određeno je da je radnik u okviru radnog mjesta iz prethodnog stavka dužan obavljati poslove opisane u Prilogu C, Pravilnika o unutrašnjem ustroju i sistematizaciji radnih mjesta HP - Hrvatske pošte d.d., dok je u članku 3. određeno da će uz poslove iz prethodnog stavka radnik obavljati i druge poslove prema nalogu poslodavca, a koji su u skladu s naravi i vrstom posla za koji je zasnovan radni odnos.

16. U situaciji kada je utvrđeno da tužiteljica nije obavljala samo poslove radnog mjesta za koje je imala sklopljen ugovor o radu, odnosno da je obavljala kombinaciju poslova radnog mjesta stručnog suradnika u prodaji i prodajnog predstavnika, između kojih postoje sličnosti, tada je logično da je ona po nalogu nadređene osobe samo za vrijeme odsutne kolegice koja je u Sisačko-moslavačkoj županiji, obavljala poslove prodajnog predstavnika za koje radno mjesto je odsutna radnica imala sklopljen ugovor o radu, obavljala njene poslove. Zato su saslušani svjedoci iskazivali da je tužiteljica obavljala poslove prodajnog predstavnika.

17. Sud prvog stupnja je pravilno zaključio da je takvo obavljanje poslova umjesto radnice koja je bila na rodiljnom dopustu predviđeno Ugovorom o radu kojeg je tužiteljica sklopila s tuženikom 21. siječnja 2020. i to u njegovoj odredbi članka 2. toč. 3.

18. Upravo iz razloga što je tužiteljica obavljala dio poslova stručnog suradnika u prodaji, i dio poslova koje po opisu poslova obavlja prodajni predstavnik, ona je za cijelo to razdoblje, od 2017. pa do otkazivanja ugovora o radu, primala plaću radnog mjesta za koje je imala sklopljen ugovor o radu, a koja plaća je viša od one koju je primao prodajni predstavnik.

19. Slijedom iznijetog neprihvatljive su tvrdnje tužiteljice da je ona obavljala isključivo poslove prodajnog predstavnika, te kako to radno mjesto nije ukinuto i kako ju tuženik prije otkazivanja ugovora o radu nije usporedio s prodajnim predstavnicima koji su imali mjesto rada na Području prodaje 2 to da je nedopušten predmetni otkaz ugovora o radu.

20. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da i prema iskazu tužiteljice proizlazi da je ona obavljala poslove pripremanja ponude, pripremanja priloga ugovora, sačinjavanja ugovora, praćenja realizacije ugovora, koordiniranja sa ostalim organizacijskim jedinicama te sačinjavanja određenih izvještaja po nalogu direktora, koji poslovi da sukladno prema Pravilniku o unutrašnjem ustroju i sistematizacije radnog mjesta tuženika spadaju pod poslove stručnog suradnika za prodaju i to pripremanje dokumentacije u svrhu provođenja prodajnih i postprodajnih procesa i aktivnosti, sudjelovanje u pripremanju dokumentacije za provođenje postupka nabave, sudjelovanje u analizi ponude i praćenju realizacije ugovora, analiziranje i izvještavanje u okviru djelokruga rada i obavljanje drugih zadataka na zahtjev neposredno nadređenog. Da je te navedene poslove ona obavljala potvrdio je i u svom iskazu svjedok ĆE.

21. Na konkretan slučaj pravilno su primijenjene odredbe važećeg Zakona o radu.

22. Odredbom čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju (1) ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), dok je odredbom čl. 115. st. 2. ZR-a propisano da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

23. Prema odredbi čl. 127. st. 1. ZR-a poslodavac kod kojeg bi u razdoblju od devedeset dana mogla prestati potreba za radom najmanje dvadeset radnika, od kojih bi poslovno uvjetovanim otkazom prestali ugovori o radu najmanje petorici radnika, dužan je pravodobno i na način propisan ovim Zakonom, savjetovati se s radničkim vijećem radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika.

24. Odredbom čl. 127. st. 2. ZR-a propisano je da u višak radnika iz stavka 1. tog čl. ubrajaju se radnici kojima će radni odnos prestati poslovno uvjetovanim otkazom ugovora o radu i sporazumom poslodavca i radnika na prijedlog poslodavca, dok je u st. 3. tog čl. propisano da je poslodavac dužan, radi provođenja obveza savjetovanja iz st. 1. tog čl., radničkom vijeću u pisanom obliku dostaviti odgovarajuće podatke o razlozima zbog kojih bi mogla prestati potreba za radom radnika, broju ukupno zaposlenih radnika, broju, zvanju i poslovima radnika za čijim bi radom mogla prestati potreba, kriterijima izbora takvih radnika, iznosu i načinu obračuna otpremnina i drugih davanja radnicima te mjerama koje je poduzeo radi zbrinjavanja viška radnika.

25. Prema odredbi čl. 135. st. 3. ZR-a u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

26. Nadalje, prema odredbi čl. 150. st. 1. ZR-a prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika, a prema odredbi čl. 150. st. 4. istog članka podaci o namjeravanoj odluci moraju se dostaviti radničkom vijeću potpuno i pravodobno, tako da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke.

27. Tužiteljica neosnovano smatra da je tuženik bio u obvezi usporediti je s radnicima koji su poslove stručnog suradnika za prodaju obavljali u drugim Područjima prodaje. Kako je navedeno mjesto rada tužiteljice je ugovoreno na području Bjelovarsko- bilogorske i Varaždinske županije, a koje spadaju u Područje prodaje 2. Na tom Području prodaje jedini izvršitelj radnog mjesta stručnog suradnika za prodaju bila je tužiteljica. Po ocjeni ovoga suda, kako je tužiteljici ugovoreno mjesto rada na području Bjelovarsko-bilogorske i Varaždinske županije to nije bilo osnove za usporedbom tužiteljice sa radnicima koji su obavljali poslove stručnog suradnika za prodaju u drugim Područjima prodaje (tuženik ih ima šest na području cijele Republike Hrvatske).

28. Ocjena je ovog suda da primjenom navedenih odredbi ZR kao i temeljem navedenih utvrđenja, tužiteljica neosnovano tužiteljica smatra kako je ona faktički obavljala poslove prodajnog predstavnika i da joj zbog toga nije bilo moguće otkazati ugovor o radu iz poslovno uvjetovanih razloga a zbog ukidanja radnog mjesta stručnog suradnika u prodaji za koje je radno mjesto imala samo formalno sklopljen ugovor o radu.

28.1. Prema iskazu svjedoka radno mjesto tužiteljice je ukinuto.

28.2. Valja istaći da tužiteljica nije dokazala da su poslovi stručnog suradnika za prodaju koje je ona obavljala, nakon otkazivanja ugovora o radu raspoređeni na prodajne predstavnike koji su nastavili raditi u Području prodaje 2.

29. U slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, ako je ugovor otkazao poslodavac, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu (čl. 135. st.3. ZR), dok je teret dokazivanja postupanja poslodavca suprotno odredbi članka 115. st.2. ZR na radniku. Takvo pravno shvaćanje zauzeto je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-605/16 od 5. rujna 2017., Revr-1095/15-2 od 8. lipnja 2016., Revr-162/2018 od 14. studenog 2018.). Iz toga proizlazi da je na tužiteljici bio teret dokaza da tuženik kao poslodavac prilikom otkazivanja nije poštivao socijalne kriterije iz odredbe članka 115. st.2. ZR i da ona nije obavljala poslove stručnog suradnika u prodaji.

30. U odnosu na navode tužiteljice da joj je tuženik trebao osigurati radno mjesto koje je adekvatno njenom dosadašnjem radu i stečenim materijalnim pravima, valja istaći da sud u postupku utvrđivanja nedopuštenosti otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora o radu ne ocjenjuje da li je poslodavac radniku ponudio adekvatan novi ugovor o radu s primjerenim koeficijentom odnosno visinom plaće. Okolnost da je tuženik tužiteljici ponudio neprimjereni ugovor o radu s obzirom na njen dosadašnji rad i visinu plaće nije od utjecaja na dopuštenost konkretnog otkaza.

30.1. Kod toga valja ukazati da je tuženik donio odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu ne samo tužiteljici već i drugim radnicima (petnaestorici njih) i svima njima je ponudio iste ili slične poslove.

31. Tuženik je s ciljem postizanja racionalnije organizacije rada i poslovnih procesa, povećanja efikasnosti i smanjenja troškova poslovanja društva ocijenio da je prestala potreba za određenim radnicima odnosno ukinuo je određena radna mjesta ili je smanjio broj izvršitelja određenih radnih mjesta. Treba imati u vidu da je autonomno pravo poslodavca da određuje sistematizaciju radnih mjesta i da organizira proces rada ili organizaciju svog poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima, što znači da je ovlašten odlučiti o ustroju i rasporedu radnih mjesta, pa i o ukidanju pojedinih radnih mjesta za koja ocijeni da mu nisu opravdani.

32. Na žalbene navode tužiteljice da tuženik nije učinio vjerojatnim opravdanost gospodarskog razloga za donošenje poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu treba reći da je Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-4485/2016 od 29. siječnja 2019. ukazao na članak 24. Europske socijalne povelje ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 15/02. i 8/03.) kojim je propisano da se gospodarski razlozi za otkaz mogu temeljiti na potrebama funkcioniranja poslodavca. Prema stajalištu Europskog odbora za socijalna prava, pojam "potrebe funkcioniranja" poslodavca ne mora se odnositi na poslodavca u ekonomskim poteškoćama, već pokriva različite vrste industrijskih ili strateških mjera kojima poslodavac nastoji održati ili poboljšati konkurentnost. Kako bi otkaz radniku iz gospodarskih razloga bio u skladu s člankom 24. Europske socijalne povelje, odlukom o otkazu ugovora o radu mora biti uspostavljena ravnoteža između prava poslodavca da svojim poduzećem i ljudskim resursima upravlja na način koji smatra prikladnim i potrebe zaštite prava radnika, što je u ovom slučaju postignuto.

33. Slijedom iznijetog ocjena je i ovog suda da su bile ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke za otkazivanje ugovora o radu tužiteljica te da je tuženik u svemu postupio sukladno članku 127. st.3. ZR. Stoga je pobijana odluka utvrđena zakonitom i pravilnom, a o žalbi tužiteljice odlučeno je temeljem čl. 368. st.1. ZPP.

34. Tužiteljica samo paušalno pobija odluku o parničnom trošku, pa stoga je i u tom dijelu njena žalba utvrđena neosnovanom.

35. Kako tužiteljica nije uspjela sa svojim pravnim lijekom, to joj ne pripadaju niti zatraženi troškovi ovog žalbenog postupka (čl. 166. st.1. u svezi s čl. 154. st.1. ZPP- a).

36. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova za sastav datog odgovora na žalbu jer je ocjenjeno da je taj trošak bio nepotreban za odlučivanje o žalbi tužiteljice (čl. 166. st.1. u svezi s odredbom čl. 155. st.1. ZPP). Tim podneskom nije navedeno ili ništa novog što je istaknuto tijekom prvostupanjskog postupka ili ništa relevantnog za odlučivanje o predmetnom pravnom lijeku.

U Puli 15. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Marija Sošić