Broj: Ppž-10507/2023

Broj: Ppž-10507/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Jasne Momirović kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljenika ĆOSIĆ ZIDAR j.d.o.o., kao pravne osobe i II okrivljenika VV, kao odgovorne osobe u pravnoj osobi, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 3. i st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22), čl. 150. st. 1. ali. 2. i st. 2. Zakona o obveznom zdravstveno osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13, 98/19, 33/23), čl. 247. st. 2. t. 1. i st. 5. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20, 114/22, 151/22) i čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21), odlučujući o žalbi tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu, broj: 27-Pp-292/2023, od 27. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2026.,

r i j e š i o j e:

I. Obustavlja se prekršajni postupka protiv I okrivljenika ĆOSIĆ ZIDAR j.d.o.o., zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22), čl. 150. st. 1. ali. 2. Zakona o obveznom zdravstveno osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 137/13, 98/19, 33/23), čl. 247. st. 2. t. 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20, 114/22, 151/22) i čl. 172. st. 2. t. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21), činjenično opisanih u izreci.

p r e s u d i o j e :

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja i potvrđuje se prvostupanjska presuda, u pobijanom dijelu, glede II okrivljenika.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanom kaznom u iznosu od 2.080,00 eura / 15.671,76 kuna, I okrivljenik i od 900,00 eura / 6.781,05 kuna, II okrivljenik, zbog prekršaja iz čl. 229. st. 1. t. 3. i st. 2. Zakona o radu i čl. 150. st. 1. ali. 2. i st. 2. Zakona o obveznom zdravstveno osiguranju, činjenično opisanih u izreci pod točkom I.1. i I.2., uz obvezu naknade troškova postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura / 226,04 kuna, svaki.

2. Istom presudom protiv okrivljenika je na temelju čl. 181. t. 4. Prekršajnog zakona odbijena optužba, zbog prekršaja iz čl. 247. st. 2. t. 1. i st. 5. Zakona o strancima i čl. 172. st. 2. t. 5. i st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju činjenično opisanih u izreci pod točkom II.1. i II.2.

3. Protiv odbijajućeg dijela navedene presude pod točkom II.1. i II.2. izreke tužitelj je pravodobno podnio žalbu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći u bitnom da odluka kojom je tužitelj zabranio okrivljenicima obavljanje djelatnosti je upravna mjera koja se ne može poistovjetiti sa sankcijom.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je bespredmetna u odnosu na I okrivljenika i neosnovana u odnosu na II okrivljenika.

6. Odlučujući u okviru žalbenih navoda i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22 – dalje PZ), ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito odlučio kada je protiv okrivljenika za djela pod točkom II.1. i II.2. izreke optužbu odbio, te da je za svoju odluku dao valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

7. Naime, usmenim rješenjem inspektora rada, od 12. prosinca 2022. I okrivljeniku je na temelju čl. 240. Zakona o strancima zabranjeno obavljanje registrirane djelatnosti na privremenom radilištu renoviranja krova na obiteljskoj kući na adresi [adresa], s tim da privremena mjera zabrane obavljanja djelatnosti poslodavcu iz t. 1. ovog rješenja izvršna je s danom 16.12.2022. i traje do 14.1.2023., a neće se izvršiti ukoliko poslodavac u roku od tri dna od dana izricanja ovog rješenja dostavi dokaz da je u korist Državnog proračuna izvršio uplatu novčanog iznosa od 30.000,00 kuna, za svakog stranca. Nadalje, usmenim rješenjem inspektora rada, od 12. prosinca 2022. I okrivljeniku je na temelju čl. 171. Zakona o mirovinskom osiguranju zabranjeno obavljanje registrirane djelatnosti na privremenom radilištu renoviranja krova na obiteljskoj kući na adresi [adresa], s tim da privremena mjera zabrane obavljanja djelatnosti poslodavcu iz t. 1. ovog rješenja izvršna je s danom 16.12.2022. i traje do 30.12.2022., a neće se izvršiti ukoliko poslodavac u roku od tri dna od dana izricanja ovog rješenja dostavi dokaz da je otklonio utvrđene nedostatke i u korist Državnog proračuna izvršio uplatu novčanog iznosa od 20.000,00 kuna, za radnika PV.

8. Iz dva zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru poslovanjem I okrivljenika od 19. prosinca 2022 . vidljivo je da poslodavac nije dostavio dokaz da je izvršio uplatu navedenih novčanih iznosa, ali je utvrđeno da poslodavac ne obavlja djelatnost na navedenom privremenom radilištu, odnosno utvrđeno je da se na navedenoj stambenoj zgradi ne obavljaju radovi.

9. Slijedom navedenog, kako je poslodavac postupio po navedenim usmenim rješenjima kojima mu je zabranjeno obavljanje djelatnosti na navedenom privremenom radilištu, od 16.12.2022. do 31.12.2022., odnosno do 14.1.2023., koje upravne mjere su donijete sukladno ovlaštenju iz čl. 240. Zakona o strancima i čl. 171. Zakona o mirovinskom osiguranju, jer okrivljenici nisu izvodili radove na privremenom radilištu renoviranja krova na obiteljskoj kući na adresi [adresa], kako to proizlazi iz zapisnika o kontroli izvršenja rješenja od 19. prosinca 2022., a što tužitelj potvrđuje i u žalbi, to su već kažnjeni za prekršaje činjenično i pravno opisane u točki II.1. i II.2. pobijane presude.

10. Naime, čl. 4. st. 1. Protokola br. 7 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava („Narodne novine“ broj 6/99), Pravo da se ne bude dva puta suđen ili kažnjen u istoj stvari, propisano je da se nikome ne može ponovno suditi niti ga se može kazniti u kaznenom postupku iste države za kazneno djelo za koje je već pravomoćno osuđen ili kažnjen u skladu sa zakonom i kaznenim postupkom te države, cilj koje je odredbe zabraniti ponavljanje kaznenog postupka koji je završen pravomoćnom odlukom, a ista se primjenjuje u slučaju pokretanja postupka nakon što je prethodna odluka stekla učinak res iudicata.

11. Prema pravnom stajalištu sjednice Odjela gospodarstva i financija Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 19. svibnja 2016., načelo ne bis in idem primjenjuje se na prekršaje koji su obuhvaćeni rješenjem upravnog tijela, a iz stanja spisa nedvojbeno proizlazi da je usmenim rješenjima inspektora rada okrivljenoj pravnoj osobi zabranjeno obavljanje djelatnosti i da su se te mjere okrivljenici pridržavali, koja mjera po ocjeni ovog suda ima kao svrhu odvraćanje i kažnjavanje, što provedeni postupak stavlja u kazneni postupak u smislu čl. 4. Protokola 7 Konvencije.

12. Nadalje, činjenice zbog kojih je poslodavcu izrečena i izvršena mjera zabrane obavljanja djelatnosti, istovjetne su činjenicama zbog kojih je protiv okrivljenika podnijet optužni prijedlog, jer se radi o korištenju rada državljanina treće zemlje bez izdane dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada, a za koje poslove je potrebna dozvola za boravak i rad u Republici Hrvatskoj i radu radnika koji nije bio prijavljen tijelu mirovinskog osiguranja.

13. Kako su predmetna usmena rješenja izvršena prije podnošenja optužnog prijedloga, u konkretnom slučaju radi se o presuđenoj stvari u smislu odredbe čl. 196. t. 3. Prekršajnog zakona, pa je pravilno i zakonito postupio prvostupanjski sud kada je za djela pod točkom II.1. i II.2. izreke pobijane presude, optužbu odbio.

14. Stoga žalbenim navodima u kojima tvrdi da okrivljenik u svojstvu poslodavca je temeljem usmenih rješenja prestao s obavljanjem djelatnosti na navedenom privremenom radilištu, budući nije uplatio izrečeni novčani iznos, odnosno primijenjene su administrativne mjere zabrane obavljanja registrirane djelatnosti, odnosno protiv okrivljenika navedenim postupanjem nije niti obustavljen postupak, a niti je za isti prekršaj pravomoćno osuđen niti oslobođen optužbe, niti je podnesena kaznena prijava za kazneno djelo koje obuhvaća i obilježja počinjenih prekršaja, tako da me postoje okolnosti da se ne može pokrenuti prekršajni postupak za prekršaje, odnosno da se prekršajni postupak ne može nastaviti i dovršiti, tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

15. Nadalje, kako iz podataka Sudskog registra Trgovačkog suda u Pazinu, proizlazi da je rješenjem tog suda, broj: Tt-24/192-2, dana 28.2.2024., I okrivljenik brisan, dakle da je I okrivljenik prestao postojati, a nema pravnog sljednika, trebalo je protiv istog obustaviti prekršajni postupak, temeljem čl. 155. st. 1., 2. i 4. PZ.

16. Iz izloženih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 15. svibnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Hana Bogović, v.r.

Jasna Momirović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.