Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-143/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Davora Mitrovića, predsjednika vijeća, te sudaca Azre Salitrežić i Mladena Radičevića, članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog JC, zbog kaznenog djela iz članka 117. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21.; dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1536/2023-35 od 1. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog JC kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, optuženi JC proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom – opisano u članku 117. stavak 1. KZ/11 i kažnjivo po članku 117. stavak 2. KZ/11 te je na temelju članka 117. stavak 2. KZ/11 optužen JC osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te se na temelju članka 56. KZ/11 na optuženika primjenjuje uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. , 36/24. i 72/25; dalje: ZKP/08) optuženik je dužan nadoknaditi trošak postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. - 6. ZKP/08 i to paušalni trošak u iznosu od 200,00 eura i trošak sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 438,00 eura te mu se nalaže da u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude uplati ukupan iznos od 638,00 € u državni proračun.
1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 optuženik je dužan platiti nužne izdatke žrtve/oštećenice te nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenice iz članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08 u iznosu koji će se odrediti posebnim rješenjem nakon što u spis budu zaprimljeni podaci o tim troškovima.
2. Protiv presude žalbu je podnio optuženi JC putem braniteljice Tatjane Šijan Mrzljak, odvjetnice iz Zagreba, zbog bitne povrede odredbi kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP-a) i odluke o kazni (članak 471. ZKP-a), s prijedlogom da Županijski sud kao drugostupanjski sud pobijanu presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K-1536/2025 preinači na način da donese oslobađajuću presudu, a podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Oštećena kao tužitelj u odgovoru na žalbu putem punomoćnika Tomislava Kešine, odvjetnika iz Zagreba, predlaže da županijski sud kao stvarno nadležan odbije žalbu optuženika i potvrdi prvostupanjsku presudu te da optuženog obveže na snašanje troškova postupka.
4. Žalba optuženog JC nije osnovana.
5. Optuženi JC žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 jer smatra da pobijana presuda nerazumljiva, nejasna, da postoji proturječje izreke presude i obrazloženja. Navedeno obrazlaže time što smatra da postoji proturječje izreke pobijane presude kad prvostupanjski sud proglašava krivim optuženog JC za učin kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1., kažnjivo po članku 117. stavak 2. KZ/11, a u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud navodi da je optuženi JC počinio kazneno djelo iz članka 117. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. Nadalje, smatra da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno da su izneseni razlozi nejasni kada prvostupanjski sud obrazlaže da je optuženi JC počinio naprijed navedeno kazneno djelo sa neizravnom namjerom.
5.1. Suprotno žalbenim navodima optuženog JC pobijana presuda ne trpi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08 na koje upire žalbom. Naime, ne postoji proturječnost izreke pobijane presude i obrazloženja. Prvostupanjski sud pozorno je cijenio izvedene dokaze te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge o odlučnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja. Pravilno je prvostupanjski sud optuženog JC u izreci pobijane presude proglasio krivim za učin kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1. KZ/11 a u vezi sa člankom 117. stavak 2. KZ/11, jer se radi o kvalifikatornom obliku kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 2. KZ/11 s obzirom da je navedeno kazneno djelo počinjeno na štetu bliske osobe. Bliska osoba sukladno članku 87. točka 9. KZ/11 je prema navedenoj odredbi oštećenica s kojom je optuženi JC bio u vezi i s kojom ima zajedničko dijete.
5.2. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavak 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti niti je na štetu optuženog povrijeđen kazneni zakon.
6. Žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženi JC obrazlaže time što ponavlja navode obrane da je oštećenica tjelesne ozljede zadobila padom sa stolice na pod te ju je potom uhvatio za ruku i odvukao do kreveta, podignuo sa teškom mukom i stavio na krevet, fotografirao je da joj to može pokazati. Smatra da je prvostupanjski sud iz utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak kada je obranu optuženog ocijenio kao nevjerodostojnu, prihvatio nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke iz kojeg proizlazi da je oštećenica tjelesne ozljede opisane u činjeničnom opisu izreke pobijane presude mogla zadobiti i na način kako to optuženi iznosi u obrani, kao i na način kako iskazuje oštećenica ispitana u svojstvu svjedoka. Dakle, u suštini predlaže preocjenu utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu. Žalbenu osnovu nepotpuno, a ujedno time i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženi JC obrazlaže time što smatra da je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje kada je odbio dokazni prijedlog obrane za dopunskim ispitivanjem oštećenice u svojstvu svjedoka na okolnosti nastanka predmetnih tjelesnih ozljeda, njezine visine i težine.
6.1. Žalitelj naprijed navedenim žalbenim razlozima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a time i zaključak prvostupanjskog suda kada je optuženog JC proglasio krivim za učin kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivog po članku 117. stavak 2. KZ/11, o čemu je prvostupanjski sud dao opširne, valjane, argumentirane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio iskaz oštećenice LC, ocijenio vjerodostojnim glede odlučne činjenice načina nastanka tjelesnih ozljeda koji podupire medicinska dokumentacija, nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine te kontrolne činjenice da je upravo oštećenica pozvala policiju. Da je tome tako pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i zaključio na temelju nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine koji je potvrdio da su tjelesne ozljede mogle nastati upravo na način kako iskazuje oštećenica čiji su navodi o nastanku tjelesnih ozljeda konzistentni od izjave liječniku prilikom dolaska u Kliničku bolnicu Sveti Duh 8. rujna 2022. te na raspravi 3. ožujka 2025. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je optuženi JC u vrijeme i mjesto opisano u činjeničnom opisu izreke pobijane presude pristajući da tjelesno ozljedi oštećenu ĆC s kojom je bio u vezi i imaju zajedničko dijete, svojom rukom povukao za nadlakticu njene lijeve ruke zbog čega je ona pala na pod i udarila u lijevu potkoljenicu kojom prilikom je oštećena zadobila tjelesne ozljede u obliku manjih krvnih podljeva unutarnje strane lijeve nadlaktice i krvnog podljeva lijeve potkoljenice, a koje ozljede su tjelesne ozljede. Optuženi JC postupao je sa neizravnom namjerom jer je hvatanjem oštećenice za nadlakticu pristao na ozljeđivanje ruke, a povlačenjem koje je dovelo do pada oštećene na pod pristao i na nanošenje tjelesne ozljede noge oštećenice. Osnovano je prvostupanjski sud obranu optuženog JC ocijenio nevjerodostojnom, usmjerenu izbjegavanju kaznene odgovornosti, o čemu je prvostupanjski sud dao opširne, valjane i argumentirane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud na koje se upućuje radi nepotrebnog ponavljanja (obrazloženje pod točkom 7.)
6.2. Neosnovano u žalbi upire optuženi JC da je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje kada je odbio dokazni prijedlog obrane za ponovnim ispitivanjem oštećenice na okolnosti nastanka tjelesnih ozljeda te na okolnost visine i težine oštećenice u vrijeme inkriminacije. Takvi žalbeni navodi optuženog JC su promašeni s obzirom da je prvostupanjski sud neposredno opažao tjelesnu građu oštećenice kada je ispitana na raspravi, pregledao fotografije oštećenice te o navedenom dao opširne i argumentirane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
7. Optuženi JC žali se zbog odluke o uvjetnoj osudi. Smatra da je prvostupanjski sud precijenio značaj otegotnih okolnosti na strani optuženika raniju osuđivanost zbog kršenja zakona u cestovnom prometu u Saveznoj Republici Njemačkoj i u Republici Hrvatskoj te zaključio da optuženik ustrajno ne poštuje pravni poredak. Nadalje, smatra da prvostupanjski sud nije cijenio olakotnu okolnost na strani optuženika da je bio sudionik Domovinskog rata.
7.1. Suprotno žalbenim navodima, po nalaženju ovog drugostupanjskog suda prvostupanjski sud prilikom izbora vrste i mjere kaznenopravne sankcije potpuno je i pravilno utvrdio sve olakotne okolnosti, o čemu je naveo jasne i potpune razloge. Polazeći od stupnja krivnje optuženika, društvene opasnosti počinjenog djela zbog kojeg je proglašen krivim u okviru granica propisane kazne za navedeno kazneno djelo, cijeneći otegotne okolnosti pravilno je prvostupanjski sud optuženog JC osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine te uz daljnju primjenu članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora od jedne godine neće izvršiti ako optuženi JC u vrijeme provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Po nalaženju ovog drugostupanjskog suda uvjetnom osudom ostvariti će se svrha kažnjavana iz članka 41. KZ/11.
8. Slijedom navedenog, žalba okrivljenika nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP/08 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju članka 482. ZKP/08 te odlučiti kao u izreci.
Osijek, 15. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Davor Mitrović
