Poslovni broj: Us I-1603/2025-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Marijani Vidaković, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja SL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vl. OPG PETAR CVETANOVIĆ, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 76767369197, radi povrata sredstava, nakon neposredne i usmene rasprave zaključene 16. travnja 2026. u odsutnosti stranaka, 15. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-034- 08/22-01/280, Urbroj: 525-14/108-25-7 od 28. svibnja 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj:

31 Su-369/2025-21 od 27. lipnja 2025. predmet Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Us I-2358/2025 je ustupljen na rješavanje ovome sudu, na temelju članka 11. stavka 1. Zakona o sudovima (Narodne novine, br. 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 155/23 i 36/24).

2. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-034-08/22-01/280, Urbroj: 525- 14/108-25-7 od 28. svibnja 2025. usvojena je žalba korisnika Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo Petar Cvetanović, SL, OIB: [osobni identifikacijski broj], MIBPG: 33089, [adresa], te se poništava Odluka o povratu Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, Klasa: 320-01/18-03/88143, Urbroj: 343-0100/01-22-011 od 16. prosinca 2022. (dalje: Odluka o povratu) i predmet se vraća Agenciji za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (dalje: Agencija za plaćanja) na ponovni postupak.

3. Odlukom o povratu se nalaže korisniku OPG PETAR CVETANOVIĆ da neopravdano isplaćenu potporu za Plaćanja u područjima sa značajnim prirodnim ograničenjima za 2018. u iznosu od 23.133,16 HRK (3.070,30 EUR) uplati na račun Agencije za plaćanja.

4. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika tužitelj u bitnom navodi da je Upravni sud u Zagrebu presudom Us I-1303/2024-7 od 25. listopada 2024. poništio prethodno rješenje tuženika te mu naložio da u roku od 60 dana odluči o žalbi tužitelja. Tuženik da je nakon toga donio novo rješenje kojim je usvojio žalbu, ali predmet nije riješio sam, već ga je vratilo Agenciji za plaćanja na ponovni postupak. Tužitelj smatra da je takvo postupanje protivno članku 117. Zakona o općem upravnom postupku jer je tuženik, kao drugostupanjsko tijelo, bilo dužno samo riješiti predmet ako za donošenje odluke nije bilo potrebno neposredno postupanje prvostupanjskog tijela. Prema navodima tužitelja, u ovom slučaju nije postojala potreba za vraćanjem predmeta Agenciji za plaćanja jer ona nije raspolagala nikakvim novim dokazima niti mogućnostima za dodatno utvrđivanje činjenica. Agencija je sve svoje odluke o povratu potpore temeljila isključivo na uvidu u digitalnu ortofoto snimku (DOF) od 5. rujna 2020. te nije koristila niti predložila druge dokaze. Nadalje, da je Agencija za plaćanja sama u očitovanju tuženiku priznala da nikada nije računala u kojoj mjeri utvrđena nepravilnost prelazi dodijeljeni koeficijent prihvatljivosti te da joj je takva terminologija nepoznata. Istodobno je i tuženik u svom rješenju naveo da u spisu ne postoje dostatna utvrđenja ni dokazi koji bi omogućili odgovor na ključna sporna pitanja. Tužitelj ističe da je Upravni sud u svojoj presudi izričito naložio tuženiku da utvrdi na kojem se smanjenju temelji odluka o povratu, jesu li ortofoto snimke dovoljan temelj za određivanje koeficijenta prihvatljivosti, kako je provedeno ažuriranje ARKOD podataka, u čemu se sastoji utvrđeno odstupanje te na koji je način izračunat sporni iznos povrata. Umjesto da sam provede ta utvrđenja, tuženik je odgovornost za izvršenje sudskih uputa prenijelo na Agenciju, što tužitelj smatra suprotnim sadržaju i svrsi sudske presude. Prema stajalištu tužitelja, iz očitovanja Agencije za plaćanja proizlazi da ona ne raspolaže stručnim znanjima potrebnima za izvršenje naloga koje je postavio Sud, budući da joj je i sama terminologija vezana uz izračun odstupanja i koeficijenata prihvatljivosti nepoznata. Zbog toga ponovno vraćanje predmeta Agenciji ne može dovesti do novih činjenica ni kvalitetnijeg utvrđivanja činjeničnog stanja. Nadalje smatra da je vraćanje predmeta Agenciji protivno načelu ekonomičnosti i učinkovitosti upravnog postupka jer Agencija za plaćanja raspolaže istim dokazima kao i tuženik te nema mogućnost provesti dodatna relevantna utvrđenja. Umjesto donošenja meritorne odluke, tuženik je odgovornost ponovno prebacio na tijelo koje je već ranije donijelo nezakonite odluke, čime je narušena pravna sigurnost stranke i produljeno ostvarivanje njezinih prava. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud poništi osporeno rješenje tuženika, te naloži tuženiku da bez odgode sam donese novu i zakonitu odluku o žalbi tužitelja vodeći računa o pravnim shvaćanjim izraženim u presudi Us I-1303/2024-7.

5. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom navodi da je Upravni sud u Zagrebu, Presudom, Poslovni broj: Us I- 1303/2024-7 (u daljnjem tekstu: Presuda), poništio Rješenje Tuženika, KLASA: UP/ll-034-08/22 01/280, URBROJ: 525-04/127-24-5, od 9. siječnja 2024., i naložio da se u roku od 60 dana od dostave Presude donese odluka o žalbi Tužitelja. Tuženik je postupajući po Presudi, dana 28. svibnja 2025. donio osporeno rješenje. S tim u vezi, tuženik je odlučio na temelju članka 117. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09 i 110/21; u daljnjem tekstu: ZUP), a budući da je za donošenje nove odluke potrebno neposredno rješavanje Agencije za plaćanja, na temelju članka 117. stavka 2. istog zakona odlučeno je kao u točki 2. izreke Rješenja. U odnosu na navode Tužitelja u kojima smatra kako je prekršen članak 117. ZUP-a, tuženik navodi da je prilikom donošenja osporavanog Rješenja u potpunosti uvažio točke Presude u kojima je Upravni sud u Zagrebu posebno isticao da je u ponovnom postupku potrebito utvrditi na kojem se smanjenju (od više "vrsta" smanjenja) temelji odluka o povratu, odnosno da li se odluka o povratu temelji na umanjenju površina ARKOD parcela primjenom koeficijenta prihvatljivosti ili na umanjenju površina ARKOD parcela (već umanjene za neprihvatljive površine) uslijed zapuštenosti i neprovođenja poljoprivredne aktivnosti, te da li ortofotografije daju dostatan temelj za zaključak da se radi o primjerenim koeficijentima prihvatljivosti za navedene ARKOD parcele ili o umanjenju površina zbog zapuštenosti ili neprovođenja poljoprivredne aktivnosti. Pored navedenog, Upravni sud u Zagrebu je naveo kako je u ponovnom postupku također potrebno navesti kako je provedeno ažuriranje ARKOD podataka, o čemu se sastoji utvrđeno odstupanje, te da nije razvidno kako je i na temelju čega izračunat iznos od 23.133,16 HRK, a koji je zatražen kao povrat neopravdano isplaćene potpore za Plaćanja u područjima sa značajnim prirodnim ograničenjima za 2018. Naime, u konkretnom slučaju je riječ da je Agencija za plaćanja putem administrativne provjere, propisane člankom 9. stavkom 4. podstavkom 1. Pravilnika o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta („Narodne novine“, br. 54/19, 126/19, 147/20) inicirala promjene ARKOD podataka prilikom zanavljanja DOF-a i ostalih prostornih podataka, a sve na temelju podataka preuzetih od Državne geodetske uprave. Tuženik želi posebno istaknuti, kao što je i navedeno u Rješenju, kako prilikom donošenja Rješenja tuženik nije u provedenom postupku pronašao dostatna utvrđenja Agencije za plaćanja niti dokaze na temelju kojih bi se mogao nedvojbeno dati odgovor na sporna pitanja iz Presude, a po prirodi stvari i sukladno propisima radi se postupovnim radnjama u isključivoj nadležnosti Agencije za plaćanja. Slijedom prethodno iznesenog te posebno zbog uvažavanja svih točaka iz Presude, tuženik ukazuje na djelatnosti i ovlasti Agencije za plaćanja te ističe da je nesporno kako tuženik, smislu evidencija, informatičkih i administrativnih kontrolnih alata, propisanih člankom 133. Pravilnika o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja za 2018. godinu („Narodne novine“, br. 19/18, 42/18, 45/18) te člankom 140. Zakona o poljoprivredi („Narodne novine“, br. 118/18, 42/20, 127/20, 52/21 i 152/22), nema mogućnosti ni ti ingerenciju neposrednog donošenja odluke u konkretnom slučaju tužitelja. Stoga je, suprotno pravnom shvaćanju tužitelja, tuženik primjenjujući članak 117. stavak 2. ZUP-a ocijenio da je s obzirom na prirodu upravne stvari nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela odnosno da su zahtjevi koje je tuženik u Rješenju postavio prvostupanjskom tijelu, s obzirom na prirodu upravne stvari vezani za izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja, isključivo u nadležnosti Agencije za plaćanja kao provedbenog tijela te je stoga predmet dostavio na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu. S obzirom na prethodno izneseno, nesporno je kako je Tuženik u potpunosti uvažio sve točke Presude te da u ovom slučaju tužitelj nije ničime dokazao dužnost niti ovlaštenje neposrednog rješavanja tuženika. Slijedom prethodno iznesenog, tuženik predlaže Sudu da presudom u cijelosti odbije predmetni tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

6. U sporu je održana rasprava 16. travnja 2026., a čime je, kao i dostavom podnesaka, strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nisu pristupili uredno pozvani tužitelj i tuženik pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

7. U dokaznom postupku Sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora te je pregledao cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

8. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

9. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj Sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

11. Među strankama nije sporno da je osporeno rješenje tuženika doneseno u ponovljenom postupku po presudi Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj Us I- 1303/2024-7 od 25. listopada 2024. kojom je poništeno ranije rješenje tuženika od 9. siječnja 2024. i naloženo tuženiku da u roku od 60 dana od dostave presude donese odluku o žalbi tužitelja.

12. Sporno je među strankama je li pravilno i zakonito postupio tuženik kada je u izvršenju citirane presude Upravnog suda u Zagrebu donio rješenje kojim je poništio Odluku o povratu i predmet vratio Agenciji za plaćanja, odnosno je li u konkretnom slučaju postojala obveza tuženika da sam odluči o predmetnoj žalbi tužitelja bez vraćanja predmeta na ponovni postupak Agenciji za plaćanja.

13. Odredbom članka 115. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21; dalje: ZUP) propisano je da će drugostupanjsko tijelo riješit stvar na temelju činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku. Kad činjenice nisu u potpunosti utvrđene ili su pogrešno utvrđene u prvostupanjskom postupku, drugostupanjsko će tijelo upotpun iti postupak samo ili putem prvostupanjskog tijela.

14. Odredom članka 117. stavka 1. ZUP-a propisano je da drugostupanjsko tijelo će poništit rješenje i samo riješiti stvar ako utvrdi: 1. da su u prvostupanjskom postupku činjenice nepotpuno ili pogrešno utvrđene, 2. da se u postupku nije vodilo računa o pravilima postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje stvari, 3. da je izreka pobijanog rješenja nejasna ili je u proturječnosti s obrazloženjem, 4. da je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojega se rješava stvar.

14.1. Prema članku 117. stavku 2. ZUP-a kad je za donošenje novoga rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari, nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenje treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu.

15. Obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, po ocjeni ovog Suda, osporenim rješenjem tuženika, uz obrazloženje koje je njime dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

16. Osporeno rješenje tuženika kojom je uvažena žalba tužitelja i poništena Odluka o povratu, te predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, se u bitnom obrazlaže time da je postupajući u ponovljenom postupku, a vezanošću pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda izraženim u presudi Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Us I-1303/2024-7 od 25. listopada 2024. u skladu s člankom 152. stavka 2. ZUS-a, a napose mišljenjem da je u ponovnom postupku potrebno utvrditi na kojem se smanjenju (od više „vrsta“ smanjenja) temelji Odluka o povratu, odnosno da li se Odluka o povratu temelji na umanjenju površina ARKOD parcela primjenom koeficijenta prihvatljivosti ili na umanjenju površina ARKOD parcela (već umanjene za neprihvatljive površine) uslijed zapuštenosti i neprovođenja poljoprivredne aktivnosti, te da li ortofotografije daju dostatan temelj za zaključak da se radi o primjerenim koeficijentima prihvatljivosti za navedene ARKOD parcele ili o umanjenju površina zbog zapuštenosti ili neprovođenja poljoprivredne aktivnosti. Tuženik da je proveo analizu cjelokupne dokumentacije spisa predmeta i postupka koji je prethodio donošenju osporene Odluke o povratu. Pri tome je utvrđeno kako Korisnik u žalbi navodi da su sve ARKOD čestice koje su predmet žalbenog postupka imale koeficijent prihvatljivosti. To znači da su u trenutku njihovog ulaska u ARKOD sustav one procijenjene od strane Agencije za plaćanja te im je dodijeljen koeficijent prihvatljivosti u rasponu od 0.6 do 1. Isto tako navodi da, ukoliko određena ARKOD čestica ima u okviru sebe neprihvatljive površine u rasponu od 10 do 50%, njihovo postojanje ne predstavlja samo za sebe nepravilnost ARKOD čestice. Stoga, tuženik zaključuje da Korisnik ne osporava da su sve ARKOD čestice koje su predmet žalbenog postupka imale neprihvatljive dijelove, dakle dijelove koje ne predstavljaju poljoprivredno zemljište u smislu članka 8. stavka 7. Pravilnika o evidenciji („Narodne novine" br 34/19, 126/19, 147/20), odnosno zemljište obraslo šumom, šikarom, degradacijskim razvojnim stadijima šumskih sastojina, makijom, garigom, šibljacima i sličnom drvenastom vegetacijom, koje nije pristupačno i prohodno stoci, na kojem nije moguć prohod klasičnim poljoprivrednim strojevima i na kojem obrada ne može započeti bez prethodne aktivnosti krčenja i čišćenja. Dakle, nesporno je da sve ARKOD čestice koje su predmet žalbenog postupka imaju dijelove koje ne predstavljaju poljoprivredno zemljište. Budući da je u odnosu na žalbeni navod na koji način i u kolikoj mjeri utvrđena nepravilnost (odstupanje) nadilazi dodijeljeni koeficijent prihvatljivosti, Agencija za plaćanja, na izričit upit tuženika za očitovanjem o predmetnom žalbenom navodu, putem e-maila od 21. prosinca 2023. odgovorila cit. “Nikada nismo računali u kolikoj mjeri utvrđena nepravilnost (odstupanje) nadilazi dodijeljeni koeficijent prihvatljivosti, ovakva terminologija nam je nepoznata. Pri izračunu se koristi više kriterija te korisnik za IAKS potpore može imati više “vrsta" smanjenja kako smo i naveli u prethodnom e-mailu, nepravilnosti su evidentne.", te da tuženik u spisu predmeta ne nalazi drugu dokumentaciju na temelju koje bi se dao odgovor na sporno pitanje i od Suda istaknut žalbeni navod (u kolikoj mjeri utvrđena nepravilnost (odstupanje) nadilazi dodijeljeni koeficijent prihvatljivosti), a radi se o pitanju fotointerpretacije DOF-a za koje tuženik u spisu predmeta ne nalazi dostatna utvrđenja Agencije za plaćanja niti dokaze na temelju kojih bi se u drugostupanjskom postupku mogao nedvojbeno dati odgovor na sporna pitanja, žalbu je potrebno usvojiti te predmet vratiti na ponovni postupak. U ponovnom postupku Agencija za plaćanja će utvrditi na kojem se smanjenju (od više „vrsta“ smanjenja) temelji Odluka o povratu, odnosno da li se Odluka o povratu temelji na umanjenju površina ARKOD parcela primjenom koeficijenta prihvatljivosti ili na umanjenju površina ARKOD parcela (već umanjene za neprihvatljive površine) uslijed zapuštenosti i neprovođenja poljoprivredne aktivnosti, te da li ortofotografije daju dostatan temelj za zaključak da se radi o primjerenim koeficijentima prihvatljivosti za navedene ARKOD parcele ili o umanjenju površina zbog zapuštenosti ili neprovođenja poljoprivredne aktivnosti. Također, će utvrditi kako je i na temelju čega izračunat iznos od 23.133,16 HRK, a koji je zatražen kao povrat neopravdano isplaćene potpore za Plaćanja u područjima sa značajnim prirodnim ograničenjima za 2018. Stoga, da je na temelju odredbe članka 117. stavka 1. točke 1. ZUP-a, a budući je za donošenje nove odluke potrebno neposredno rješavanje Agencije za plaćanja na temelju članka 117. stavka 2. ZUP-a predmet vraćen Agenciji za plaćanja na ponovni postupak.

17. Naime, prema stavu ovog Suda, upravo suprotno tužbenim prigovorima, pravilno i zakonito je tuženik osporenim rješenjem u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u presudi Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj Us I - 1303/2024-7 od 25. listopada 2024. uvažio žalbu tužitelja, poništio Odluku o povratu i predmet vratio Agenciji za plaćanja na ponovni postupak, pozivom na odredbu članka 117. ZUP-a s pravilnom uputom za postupanje u ponovljenom postupku. Ovo stoga, jer je iz podataka spisa predmeta, kao i obrazloženja osporenog rješenja , razvidno da tuženik u provedenom postupku nije pronašao dostatna utvrđenja Agencije za plaćanja niti dokaze na temelju kojih bi se mogao nedvojbeno dati odgovor na sporna pitanja iz ranije presude Upravnog suda u Zagrebu od 25. listopada 2024., a po prirodi stvari i sukladno propisima radi se postupovnim radnjama u isključivoj nadležnosti Agencije za plaćanja. Naime, ovdje je potrebno istaknuti kako tuženik, u smislu evidencija, informatičkih i administrativnih kontrolnih alata, propisanih člankom 133. Pravilnika o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja za 2018. godinu (Narodne novine, br. 19/18, 42/18, 45/18) te člankom 140. Zakona o poljoprivredi (Narodne novine, br. 118/18, 42/20, 127/20, 52/21 i 152/22), nema mogućnosti niti ingerenciju neposrednog donošenja odluke u konkretnom slučaju tužitelja 18. Stoga je pravilo tuženik primjenjujući odredbu članaka 117. stavak 2. ZUP- a ocijenio da je s obzirom na prirodu upravne stvari nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela odnosno da su zahtjevi koje je tuženik u osporenom rješenju postavio prvostupanjskom tijelu, s obzirom na prirodu upravne stvari vezani za izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja, isključivo u nadležnosti Agencije za plaćanja kao provedbenog tijela te je stoga pravilno i zakonito predmet dostavio na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu odnosno Agenciji za plaćanja.

19. U izloženom, po ocjeni ovog Suda, tuženik je pravilno pozivom na odredbu članka 117. stavka 2. ZUP-a donio osporeno rješenje, te istim nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, kako to pogrešno smatra tužitelj.

20. Slijedom svega navedenog, po ocijeni ovog Suda, pravilno i zakonito je osporeno rješenje, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Također nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

21. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno odlučiti kao u izreci presude.

U Splitu 15. svibnja 2026.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. tužitelju,

2. tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela po pravomoćnosti

3. u spis.