REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-601/2023-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Marangunić, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja JT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Davoru Pavičiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pavičić & Partneri, protiv tuženika Grawe Hrvatska osiguravajuće društvo d.d., [adresa], OIB 28406115764, zastupanog po punomoćniku Mladenu Golojuhu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave dana 31. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 15. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Dopušta se preinaka povišenjem tužbenog zahtjeva kako ga je tužitelj postavio podneskom od dana 30. siječnja 2026.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.767,33 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 5. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.051,51 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV Odbija se tuženik u cijelosti sa zahtjevom za naknadom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi kako je dana 8. listopada 2022. u Zagrebu, Radnička cesta stradao u prometnoj nesreći kao putnik u vozilu registarske oznake [registarska oznaka] kao i da je za nezgodu odgovorna ST koja je vozilom registarske oznake [registarska oznaka] udarila u stražnji dio vozila u kojem se nalazio tužitelj. Navodi kako je vozilo osiguranice tuženika u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja]. Tužitelj je u nezgodi zadobio ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji koju je dostavio u spis uz tužbu, zbog čega mu je pružena medicinska pomoć u KB Sveti Duh u Zagrebu. Temeljem odredbe čl. 1095., čl. 1085., te čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima tužitelj potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 2.257,61 eura umanjeno za nesporno isplaćeni iznos u mirnom postupku u iznosu od 1.592,67 eura (4. siječnja 2023.) odnosno ukupno iznos od 664,94 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. siječnja 2023. do isplate, te predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom nalaže tuženiku isplatiti iznos od 664,94 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. siječnja 2023. do isplate uz naknadu troškova postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako je nesporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak predmetnog štetnog događaja kao i odgovornost za isti. Osporava visinu tužbenog zahtjeva preko nesporno isplaćenog iznosa u iznosu od 1.592,67 eura. Također, tuženik čini nespornim kako su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom uz naknadu troškova tuženiku.

3. Tužitelj je tijekom postupka, a nakon zaključenja prethodnog postupka (zaključen dana 18. siječnja 2024. – list 28-29 spisa) podneskom od 30. siječnja 2026. uredio tužbeni zahtjev nakon provedenog medicinskog vještačenja po dr. Augustu Mijiću, na način da sada potražuje isplatu iznosa od 1.767,33 eura na ime neimovinske i imovinske štete koja je predmet ovog postupka, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. siječnja 2023. do isplate, sve uz naknadu troškova postupka.

4. Sud ukazuje kako predmetno uređenje tužbenog zahtjeva predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva u smislu čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje ZPP), budući je podneskom od 30. siječnja 2026. tužitelj uredio tužbeni zahtjev na način da potražuje ukupni iznos od 1.767.33 eura, dok je prvotno postavljen im tužbenim zahtjevom potraživao iznos od 664,94 eura.

5. Tuženik se protivio preinaci tužbenog zahtjeva.

6. Odredbom članka 190. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 191. stavka 1. istog zakona, određeno je da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Odredbom članka 191. stavak 2. ZPP-a predviđena je iznimka takvog pravila prema kojoj bi se tužbeni zahtjev mogao preinačiti ukoliko bi tužitelj zahtijevao iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu zbog okolnosti nastalih nakon podnošenja tužbe, slijedom čega bi preinaka iznimno bila dopuštena ukoliko bi se nakon zaključenja prethodnog postupka ustanovilo postojanje činjenica koje opravdavaju takvu preinaku, a za koje stranke nisu mogle znati ranije bez svoje krivnje, primjerice da je vještak u nalazu i mišljenju ustanovio znatnije odstupanje od činjenica koje se nisu mogle utvrditi temeljem priležeće dokumentacije u spisu, primjerice smanjenje životnih aktivnosti u većem obujmu, zaostalo naruženje i slično. I u takvoj situaciji preinaka ne bi automatizmom bila dopuštena već bi valjalo provesti test razmjernosti, odnosno korisnosti pravne norme o nedopuštanju objektivne preinake tužbe u javnom interesu, kako ne bi došlo do povrede čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10).

7. Kako je u konkretnom slučaju u odnosu na naknadno utvrđenu visinu nastale neimovinske i imovinske štete, a što je utvrđeno provedenim medicinskim vještačenjem, došlo do takvog odstupanja, time su utvrđene nove činjenice gdje tužitelj preinaku nije mogao učiniti prije zaključenja prethodnog postupka, pa sud smatra kako je riječ o dopuštenoj iznimci koja bi bila opravdana po provedenom testu razmjernosti, slijedom čega je preinaka tužbenog zahtjeva dopuštena kako je to odlučeno u toč. I. izreke, a budući je evidentno kako stranka za predmetno potraživanje odnosno obujam istog nije mogla znati ranije bez svoje krivnje, odnosno vidljivo je kako je bilo potrebno provesti dokaz medicinskim vještačenjem po ovlaštenom sudskom vještaku, obzirom ni sud niti stranke nemaju stručna znanja da bi se navedeno utvrdilo bez navedenog vještačenja.

8. Također, sud ocjenjuje pojedine procesne situacije u parnici u cilju donošenja pravilne i zakonite odluke, pazeći na nužnost pravovremenog pružanja pravne zaštite uz što manji utrošak vremena i dužan je spriječiti one dispozicije koje su same po sebi u suprotnosti sa postojećim pravnim poretkom no i one koje su same po sebi dopuštene, ali imaju za cilj da proizvedu nedopuštene pravne posljedice, odnosno kojima stranke zloupotrebljavaju svoja procesna ovlaštenja, te je temeljem odredbe članka 190. stavaka 1. i 2. ZPP-a sud dopustio preinaku obzirom je to svrhovito za konačno rješenje odnosa među strankama, čime je odlučeno kao pod toč. I. izreke.

9. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Izvješće o prometnoj nesreći, medicinsku dokumentaciju tužitelja, odštetni zahtjev, te je proveden dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Augustu Mijiću.

10. Sud nije proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke obzirom su stranke učinile nespornim kako su tuđu pomoć i njegu tužitelju pružali ukućani, a u odnosu na preostali tužbeni zahtjev tuženik je prigovarao samo visini istog.

11. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim kao pod toč. II. izreke.

12. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, aktivna i pasivna legitimacija, te odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja. Nije sporno i da su tuđu pomoć i njegu tužitelju pružali ukućani. Nadalje, među strankama nije sporno i da je tuženik u mirnom postupku dana 4. siječnja 2023. isplatio tužitelju iznos od 1.592,67 eura na ime naknade štete koja je predmet ovog postupka (neimovinska i imovinska šteta).

13. Među strankama je sporna visina predmetnog tužbenog zahtjeva.

14. Radi utvrđenja visine neimovinske te imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po dr. Augustu Mijiću.

15. Tako iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Augusta Mijića od 7. siječnja 2026. proizlazi kako je tužitelj stradao u štetnom događaju dana 8. listopada 2022. kada je zadobio trzajnu ozljedu vratne i grudnoslabinske kralješnice. Trajne posljedice ozljede umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost tužitelja za 3% u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu. Tzv. primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti) bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja, a sekundarni strah (tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishoda liječenja) je u jakom intenzitetu trajao 3 dana, u srednjem 5 dana, te u manjem 10 dana. Bol jakog intenziteta je trajala oko 3 dana, srednjeg oko 7 dana, manjeg još oko 30 dana. Zaostali manje boli su bile trajnog karaktera i kao takve se ubrajaju u pojačane napore. Naruženosti nema. Tuđa pomoć druge osobe bila je potrebna za vrijeme provedenog liječenja (mirovanje) 30 dana po 2 sata dnevno. Tužitelj je morao mirovati i nije mogao raditi za njega uobičajene poslove. Pomoć je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane i drugih svakodnevnih potreba. Liječenje je završeno 14. prosinca 2022.

16. Sud je u cijelosti prihvatio izrađeni nalaz i mišljenje vještaka dr. Augusta Mijića obzirom je isti izrađen po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u potrebnu dokumentaciju i osobni pregled tužitelja, a nalaz i mišljenje valjano je obrazloženo, dano u suglasju sa suvremenim dostignućima medicinske znanosti. Naime, vještak je detaljno opisao ozljede koje je tužitelj zadobio nalazeći uporište za ocjenu istih u medicinskoj dokumentaciji te je na temelju nedvojbeno utvrđenih ozljeda dao ocjenu fizičkih bolova, straha, zaostalih trajnih posljedica te potrebom i opsegom tuđe pomoći, slijedom čega je predmetno vještačenje u cije losti objektivno i prihvatljivo te stranke na isto nisu isticale prigovore i primjedbe.

17. Slijedom svega navedenog i dokumentacije koja prileži spisu te iz provedenih dokaza, proizlazi da je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime je istom nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u svezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje ZOO).

18. Utvrđena težina povreda i okolnosti u slučaju opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu sukladno čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Naime, u slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su u konkretnom slučaju pravo na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane i isprepletene oblike tih povreda, ukazuje se opravdanim dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete.

19. Sud je raspravljao i utvrdio činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove, strah, te zaostale trajne posljedice budući su one u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

20. Naime, kada je riječ o dosuđenju pravične novčane naknade neimovinske štete, za istaknuti je da pravična novčana naknada nema samo kompenzacijsku već i satisfakcijsku funkciju, gdje su navedene funkcije pravične novčane naknade fokusirane na oštećenika i potrebu da se on barem približno dovede u stanje u kojem je bio prije poduzimanja štetne radnje i nastupanja njezinih štetnih posljedica.

21. Za istaknuti je kako je tužitelj nedvojbeno bio sudionikom predmetnog štetnog događaja, da je isti zadobio tjelesne ozljede pobliže opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji te da je za predmetni štetni događaj isključivo odgovoran osiguranik tuženika, kao i da je isti zadobio ozljede koje su zahtijevale od tužitelja mirovanje i primjenu adekvatnog liječenja kako bi došao u stanje u kojem je bio prije nastupanja štetnih posljedica predmetnog događaja, odnosno prije zadobivenih ozljeda, pretrpljenog straha i fizičkih bolova kao i zaostalih trajnih posljedica.

22. Uzimajući u obzir sve navedene činjenice, a posebice vrstu ozljeda, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, pretrpljeni strah i zaostale trajne posljedice prema utvrđenju vještaka dr. Augusta Mijića, a čiji je nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvatio kako je to prethodno pojašnjeno, te neugodnosti koje je tužitelj trpio tijekom liječenja, kao i trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha, to sud smatra kako tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede na duševno i tjelesno zdravlje temeljem odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, u ukupnom iznosu od 3.060,00 eura umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 1.592,67 eura, dakle iznos od 1.467,33 eura pri čemu sud ukazuje kako je pri određivanju visine pravične novčane naknade uzeo u obzir i promjene u vrijednosti valute Republike Hrvatske uzrokovane inflatornim kretanjima koja su intenzivna posljednjih nekoliko godina, te se koristio i podacima Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na 2020. od posljednje promjene Orijentacijskih kriterija gdje su se troškovi života u više navrata povisili u svim segmentima, kako u Republici Hrvatskoj tako i u globalnim razmjerima. Sud ističe kako je ove okolnosti uzeo u obzir i kod odmjeravanja visine cijene sata za tuđu nestručnu pomoć, kako je to navedeno u točki 24. i 25. obrazloženja.

23. Temeljem čl. 1095. st. 1. ZOO-a, tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove oko liječenja i druge troškove u vezi s time.

24. Time je sud našao osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja s osnova imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege u visini od 300,00 eura. Prema odredbama čl. 1089. st. 2. ZOO-a tužitelj ima pravo na naknadu troškova neophodne tuđe pomoći i njege prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana bila sposobna pružiti takvu uslugu. Tužitelj ima pravo na naknadu štete za tuđu pomoć i njegu i onda kada je ta pomoć pružena besplatno, što je ovdje slučaj (tužitelj nije dostavio račun ovlaštene ustanove za pružanje takvih usluga) uz naznaku da se radilo o pružanju tuđe pomoći i njege nakon liječničke obrade te otpusta kući, a po zadobivenim ozljedama.

25. Sud je prema slobodnoj ocjeni, a primjenom čl. 223. ZPP-a i čl. 10. ZPP-a, jer bi svaki drugi način utvrđivanja uzrokovao nerazmjerne troškove, a također bi postupak u ovoj pravnoj stvari bio nepotrebno produžen, imajući u vidu domicil tužitelja i cijenu radne snage koja je sposobna pružiti slične usluge, a sve bez poreznog opterećenja, utvrdio da je cijena jednog sata za pružanje pomoći i njege primjerena u iznosu od 5,00 eura.

26. Iz nalaza i mišljenja utvrđeno je kako je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 60 sati, a koju pomoć su istom pružali ukućani te se ista sastojala u pomoći pri obavljanju osobne higijene, odijevanja, hranjenja, dok je cijenu sata u visini od 5,00 eura utvrdio sud, kako je to prethodno navedeno, to tužitelju, a temeljem čl. 1089. st. 2. ZOO-a u svezi odredbe čl. 223. ZPP-a pripada pravo na iznos naknade štete za tuđu pomoć u visini od 300,00 eura, čime je odlučeno kao u točki II. izreke.

27. Sukladno čl. 22. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09,076/13, 152/14 i 155/23, dalje ZOOP) koji se primjenjuje kao lex specialis, a kojim se regulira položaj i krug trećih osoba, propisano je da su ugovorom o osiguranju iz stavka 1. ovog članka pokrivene i štete zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanje zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari putnika u vozilu kojim je prouzročena šteta, dok je u stavku 1. istog članka propisano da je vlasnik vozila dužan sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari čime proizlazi da osoba ozlijeđena kao putnik u prijevozu ima pravo na naknadu štete po polici osiguranja od automobilske odgovornosti za svu štetu koja mu nastane kao posljedica štetnog događaja, pa tako i troškova liječenja.

28. Sud ukazuje kako čl. 22. VI-Direktive 2009/103/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o osiguranju od odgovornosti iz uporabe motornih vozila i o provođenju obveze osiguranja takve odgovornosti, glasi: "Države članice predviđaju obvezu, koja je podržana odgovarajućim učinkovitim i sastavnim financijskim ili istovjetnim upravnim kaznama, u svrhu da, u roku od tri mjeseca od dana kada je oštećena strana dostavila svoj zahtjev za naknadu štete izravno osiguravajućem društvu osobe koja je uzrokovala nezgodu ili njegovom predstavniku zaduženom za odštetne zahtjeve, osiguravajuće društvo osobe koja je uzrokovala nezgodu ili njegov predstavnik zadužen za odštetne zahtjeve imaju obvezu dati obrazloženu ponudu za naknadu štete u slučajevima kad odgovornost nije osporena i kad je odšteta procijenjena ili osiguravajuće društvo kojemu je upućen zahtjev za naknadu štete ili njegov predstavnik zadužen za odštetne zahtjeve imaju obvezu dati utemeljeni odgovor na točke navedene u odštetnom zahtjevu u slučajevima kad je odgovornost osporena ili kad odšteta nije u potpunosti procijenjena. Države članice donose odredbe kako bi osigurale da se, kad ponuda nije dana u roku od tri mjeseca, plaća kamata na iznos naknade štete koju ponudi osiguravajuće društvo ili na iznos koji oštećenoj strani dodijeli sud."

29. Člankom 12. stavak 1. ZOOP-a određeno je da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu tog zahtjeva te dostaviti podnositelju zahtjeva: obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporne, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. Odredbom čl. 12. st. 3. ZOOP-a određeno je da je odgovorni osiguratelj dužan isplatiti iznos naknade štete u roku iz st. 1. ovog članka, a u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete.

30. Nadalje, stavkom 4. istog članka ZOOP-a određeno je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz st. 1. ovog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

31. Da bi tuženik mogao isplatiti tužitelju naknadu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć, mora mu biti poznat, kako opseg, tako i visina njegove obveze, a za to je nužno da je tuženiku dostavljena relevantna medicinska dokumentacija na temelju koje se može utvrditi u kojem opsegu je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja tužitelja te koji je opseg potrebne tuđe pomoći.

32. Sud ističe da je zaključkom sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog u Šibeniku, broj Su-IV-155/16 zaključeno da zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete teku od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku odgovornom osiguratelju, a ako takav zahtjev nije bio podnesen, onda od podnošenja tužbe, i to za onu štetu koja je u tom trenutku nastala, odnosno, koja je u tom trenutku po redovnom tijeku bila predvidiva (tako i Rev 1056/2017-3 od 27. travnja 2021. i Rev-1721/2015 od 23. ožujka 2022.). Slijedom navedenog, obzirom na izražena mišljenja u odlukama Vrhovnog suda RH, sud ukazuje kako time tužitelj ima pravo na zatezne kamate na neimovinsku štetu od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva. Dakle, prema odredbi čl. 22. st. 1. citirane Direktive tuženik je u roku od tri mjeseca počev od 13. prosinca 2022. trebao tužitelju dati obrazloženu ponudu za naknadu štete odnosno isplatiti mu naknadu štete, a što je tuženik učinio djelomično isplatom iznosa od 1.592,67 eura, te ovaj sud smatra da upravo sukladno čl. 22. st. 2. citirane Direktive tuženik tužitelju treba platiti zakonsku zateznu kamatu od podnošenja odštetnog zahtjeva i cjelokupne medicinske dokumentacije tužitelja do isplate, a što je u skladu i s čl. 12. st. 4. ZOOP-a.

33. Slijedom navedenog, tužitelj ima pravo i na zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđenu glavnicu na ime neimovinske štete u iznosu od 1.467,33 eura od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 13. prosinca 2022. do isplate, no kako isti navedene kamate potražuje od kasnijeg datuma i to od 5. siječnja 2023., a što je povoljnije za tuženika to je sud navedenom zahtjevu tužitelja udovoljio, čime je odlučeno kao pod toč. II. izreke.

34. Nadalje, tužitelj ima pravo na zatezne kamate na imovinsku štetu (tuđa pomoć i njega) sukladno čl. 1086. ZOO-a od trenutka nastanka štete no kako tužitelj navedene kamate potražuje od kasnijeg datuma, od 5. siječnja 2023., a što je povoljnije za tuženika, to je sud udovoljio i tom zahtjevu tužitelja čime je odlučeno kao u točki II. izreke.

35. Stopa zatezne kamate na dosuđeni iznos utvrđena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, te odredbi čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22) i čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/23).

36. Odluka o troškovima, temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, čl. 155. ZPP- a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika rad (Narodne novine broj 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa) te priloženim troškovnicima, sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 1.767,33 eura prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu dok je stopa zatezne kamate na trošak određena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. Tužitelju je tako priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.051,51 eura i to na ime sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 200,00 eura, potom tužbe prema Tbr. 7/1. te podneska od 11.4.2023. i 2.5.2023. prema Tbr. 8/1, za svaku radnju u iznosu od po 150,00 eura, za zastupanje po odvjetniku na ročištima dana 18.1.2024. prema Tbr. 9/1. u iznosu od 150,00 eura te dana 31.3.2026. u iznosu od 200,00 eura, kao i za sastav podneska od 30.1.2026. prema Tbr. 8/1 u iznosu od 200,00 eura, za sastav podneska od 16.2.2024. prema Tbr. 8/4 u iznosu od 37,50 eura, kao i za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura prema Tbr. 9/3 sve uz pripadajući PDV 25%, čemu je valjalo pridodati i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura i na presudu u iznosu od 66,36 eura, sve sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 9/21, 51/23), što ukupno iznosi 2.051,51 eura, čime je odlučeno kao pod toč. III. izreke u odnosu na trošak tužitelja i u točki IV. izreke u odnosu na trošak tuženika sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a.

37. Odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

38. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 4.3.2024. i 20.2.2026. obzirom se radi o dokazu uplate troškova, a što sud utvrđuje uvidom u novčane obveze u e-spisu ili putem obračunskog lista računovodstva ovog suda, čime navedeni trošak nije nužan u smislu čl. 155. ZPP-a za vođenje postupka.

Zagreb, 15. svibnja 2026.

Sudac:

Ivana Marangunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz sudsku pristojbu na presudu

2. tuženiku po pun.

3. spis

U Zagrebu, dana 15. svibnja 2026. godine

Viši sudski savjetnik-specijalist: Lidija Đogaš Batovanja