REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:P-7140/2022-73

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrijani Markić Jurišić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice IŽ Pevec iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Anja Lubin, odvjetnica u Zagrebu, Pavla Šubića 26, protiv I-tuženika Certus savjetovanje d.o.o., [adresa], OIB: 07830706974 i II-tuženika SŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Ivo Juričko, odvjetnik u Splitu, Ćiril- Metodova 38, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 11. travnja 2026. u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, 15. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se I-tuženiku Certus savjetovanje d.o.o., [adresa], OIB: 07830706974 isplatiti tužiteljici IŽ Pevec iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 6.636,14 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 28. studenog 2018. do isplate te iznos od 10.617,82 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 8. prosinca 2018. do isplate, kao i nadoknaditi joj trošak postupka u iznosu 4.484,50 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 15. svibnja 2026. do isplate, sve po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na II-tuženika SŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u cijelosti.

III. Nalaže se tužiteljici IŽF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi II-tuženiku SŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu 2.875,00 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 29. prosinca 2022. navodi da su ona, kao založni dužnik, I- tuženik, kao dužnik i Štedbanka d.d. u likvidaciji sklopili 17. svibnja 2012. Okvirni ugovor za odobravanje kredita, otvaranje akreditiva, izdavanje garancija i korištenje ostalih bankovnih usluga te sporazum o založnom pravu na njezinoj nekretnini radi osiguranja novčane tražbine vjerovnika na iznos od 150.000,00 EUR, a 30. travnja 2014. je sklopljen i ugovor o dugoročnom kreditu u iznosu 148.000,00 EUR, da je tražbina dospjela 16. srpnja 2015. godine i stekla svojstvo ovršnosti 3. kolovoza 2015., da je vjerovnik Štedbanka d.d. u likvidaciji pokrenula ovršni postupak na njezinoj nekretnini i određena je prodaja iste putem elektroničke javne dražbe te da je ona, kako bi se namirio vjerovnik i spriječila prodaja njezine nekretnine, s tuženicima 26. studenog 2018. sklopila Sporazum kojim su se, prema čl.3. istog, obvezali isplatiti joj 225.000,00 kn na način da će I-tuženik najkasnije do 27. studenog 2018. uplatiti 145.000,00 kn, a preostalih 80.000,00 kn najkasnije do 7. prosinca 2018., dok se, prema čl.4. sporazuma, II-tuženik smatra odgovornim snositi sve potencijalne štetne posljedice prema njoj, pa kako I-tuženik nije ispunio svoju obvezu sukladno čl.3. sporazuma i isplatio joj 225.000,00 kn dinamikom propisanom u čl.3. sporazuma, već je II-tuženik isplatio samo dio u iznosu 95.000,00 kn i to 26. studenog 2018., a preostalih 130.000,00 kn nije isplaćen te je ona radi sprečavanja prodaje vlastite nekretnine u konačnici otkupila potraživanje vjerovnika putem svoje tvrtke Apertus d.o.o., to smatra, s obzirom na isplaćenih 95.000,00 kn, da na preostali iznos prvog dijela duga do 145.000,00 kn, tj. 50.000,00 kn kamate teku od dana 28. studenog 2018., a na iznos od 80.000,00 kn kamate teku od 8. prosinca 2018. godine, te predlaže donošenje presude kojom se I i II-tuženicima solidarno nalaže da joj isplate 50.000,00 kn / 6.636,14 EUR sa kamatama od 28. studenog 2018. te 80.000,00 kn / 10.617,82 EUR sa kamatama od 28. studenog 2018. do isplate.

2. Tuženici se protive tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da je u čl. 2. Sporazuma određena sukcesivna uplata na račun tužiteljice otvoren kod Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb ili u gotovini, da je 26. studenog 2018. s osnove predmetnog duga isplaćen iznos od 95.000,00 kuna, o čemu je sastavljen zapisnik, potom je na račun tužiteljice označen u Sporazumu od strane II-tuženika (asignacija I-tuženika) 25. veljače 2019. plaćeno 50.000,00 kn te 14. ožujka 2019. daljnjih 50.000,00 kn, a prema usmenom dodatku Sporazuma i po nalogu tužiteljice preostalih je 30.000 kn isplaćeno od strane I i II-tuženika, umjesto na račun ili na ruke tužiteljice, na način da je podmirena obveze trgovačkog društva Molior Peroj d.o.o. (kojeg je tužiteljica jedini član i direktor) prema trećim osobama. Stoga I-tuženik smatra da tužiteljici ne duguje ništa jer je u cijelosti isplaćeno 225.000,00 kn prema Sporazumu, dok II-tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije jer predmetnim Sporazumom nije predviđeno da bi solidarno odgovarao za obveze I-tuženika.

3. Tužiteljica osporava tvrdnju II-tuženika da bi iznosi od po 50.000,00 kn njoj bili plaćeni po osnovi Sporazuma, ukazuje na čl.3.st.1. Sporazuma i ističe da se ti iznosi odnose na plaćanje zaostalih rata temeljem ranije spomenutog kredita, a da je I- tuženik, nakon Sporazuma stranaka od 26. studenog 2018., zaključio sa Šted bankom novi sporazum kojim je dogovorio daljnje obročno plaćanje. Nadalje navodi da je za odgodu ovrhe na njezinoj nekretnini bilo potrebno najkasnije do 7. prosinca 2018. uplatiti ukupan iznos od 225.000,00 kn, međutim, II-tuženik je njoj isplatio samo dio u iznosu 95.000,00 kn i to 26. studenog 2018., pa je ona, uz navedeni iznos, razliku podmirila svojim sredstvima. U odnosu na Melior Peroj d.o.o. tužiteljica ističe da je upravo II-tuženik do 16. prosinca 2019. bio osnivač i direktor istog te je prouzrokovao njegovu blokadu zbog poreznog duga, pa je plaćanje sredstava u iznosu 30.000,00 kn izvršeno na ime dugovanja nastalih zbog poslovanja II-tuženika, a ne na ime predmetnog duga po Sporazumu koji su stranke zaključile 26. studenog 2018. U konačnici tužiteljica predlaže donošenje presude kojom se tuženicima nalaže da joj solidarno isplate iznose navedene u stavku I. izreke presude.

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u sporazum i zapisnik od 26. studenog 2018., ugovor o kupoprodaji plasmana od 29. travnja 2022., z.k. izvadak, pregled uplata, izvadak iz registra, e-mail prepiska uz obrazac PD i GFI za Molior peroj j.d.o.o., knjigovodstvenu karticu, opomenu porezne uprave od 8. listopada 2021., sporazum od 22. svibnja 2019., potvrde o uplati, rješenje od 18. veljače 2021. broj:Ovr-370/21, 1. siječnja 2021. i 30. studenog 2018. broj:Ovr-10476/2015, podnesak iz predmeta Ovr- 10476/15, ugovor o kupoprodaji plasmana od 29. travnja 2022. i izvadak po računu te saslušao svjedoke GŽ, SŽF, KŽ i UŽ te stranke.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjevu odnosu na I-tuženika osnovan, dok je u odnosu na II-tuženika neosnovan.

6. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno proizlazi slijedeće:

-da je između tužiteljice, kao založnog dužnika, I-tuženika, kao "dužnika I" i II-tuženika, kao "dužnika II" zaključen 26. studenog 2018. Sporazum kojim se, prema čl.3.st.1. istog, I-tuženik obvezao uplatiti tužiteljici 225.000,00 kn i to 145.000,00 kn najkasnije do 27. studenog 2018., a 80.000,00 kn najkasnije do 7. prosinca 2018., i to na način da se novčani iznosi uplate njezin račun ili u gotovini, o čemu će stranke sastaviti zapisnik, a po primitku novčanog iznosa tužiteljica će isti uplatiti vjerovniku Štedbanci d.d. u likvidaciji s obzorom na kredit 47-40-96330-0 (čl.2.st.2. i čl.1.),

-da je u gore navedenom Sporazumu u čl.4. određeno da II-tuženik može ostvarivati regresna prava prema I-tuženiku na ime ispunjenja novčanog potraživanja vjerovnika Štedbanke d.d. u likvidaciji po osnovi kredita 47-40-96330-0 i Sporazuma te se obvezuje se da ta regresna prava neće ustupiti trećim osobama jer će se, u suprotnom, takav pravni posao smatrati ništetnim, a II-tuženik će biti odgovoran snositi sve potencijalne štetne posljedice prema tužiteljici,

-da je tužiteljica 27. studenog 2018. uplatila Štedbanci 145.000,00 kn po osnovi kredita I-tuženika broj: 47-40-96630-0,

-da su tužiteljica i Štedbanka d.d. u likvidaciji 27. studenog 2018. zajednički predložile u predmetu Ovr-10476/15 odgodu ovrhe te je rješenjem ovog suda od 30. studenog 2018. određen zastoj postupka ovrhe na rok od 28. veljače 2019.,

-da je na račun tužiteljice 25. veljače 2019. od strane II-tuženika uplaćeno 50.000,00 kn, a 14. ožujka 2019. daljnjih 50.000,00 kn kao asignacija I-tuženika, uz naznaku da je osnov plaćanja sporazum od 26. studenog 2018. te da je glavni dužnik-inicijator plaćanja II-tuženik,

-da je Željko Pevec 25. veljače 2019. i 14. ožujka 2019. platio po 50.000,00 kn na račun koji nije posebno označen, s opisom plaćanja "asignacija Certus savjetovanja d.o.o. – prema sporazumu 26. studeni 2018.",

-da je tužiteljica 25. veljače 2019. i 25. ožujka 2019. uplatila po 50.000,00 kn Štedbanci d.d. u likvidaciji, s naznakom "rata po dugovanju" i "po dugovanju Ovr-10476/15, [adresa]",

-da je Molior Peroj d.o.o. platio tužiteljici 30.000,00 kn 11. ožujka 2019. s naznakom

"plaćanje prema asignaciji Jurica SŽ",

-da je između Štedbanka d.d. u likvidaciji, kao vjerovnika i I-tuženika, kao dužnika, zaključen 22. svibnja 2019. Sporazum u kojem se navodi da je tražbina vjerovnika iz ugovora o kreditu 47-40-96630-0 osigurana založnim pravom na nekretnini – stanu tužiteljice u [adresa] te je pokrenut ovršni postupak Ovr-10476/15 (čl.1.), da se I-tuženik obvezuje podmiriti potraživanje po navedenom ugovoru o kreditu dinamikom plaćanja pojedinih iznosa pobliže opisanih u čl.3. (prva rata dospijeva najkasnije 23. svibnja 2019.), a ukoliko ne budu uredno podmirivane obveze vjerovnik će namiriti svoju tražbinu nastavkom ovršnog postupka,

-da je II-tuženik bio ovlašten za zastupanje Molior Peroj j.d.o.o. do 15. prosinca 2019., a nakon toga je za zastupanje ovlaštena tužiteljica,

-da je u e-mail prepisci u vezi knjigovodstva i obrasca PD i GFI za Molior peroj j.d.o.o. te knjigovodstvene kartice izvršeno razgraničenje obveze po pitanju troškova poreza između tužiteljice i II-tuženika za vrijeme kada su obnašali funkciju direktora,

-da je rješenjem ovog suda od 1. siječnja 2021. broj:Ovr-10476/2015, u pravnoj stvari Štedbanka d.d. u likvidaciji protiv ovdje tužiteljice, nastavljen postupak prekinut prethodnim rješenje tužiteljica kojim je bio određen zastoj, dok je rješenjem od 18. veljače 2021. pod novim brojem Ovr-370/2021 određena prodaja nekretnine – stana tužiteljice u [adresa],

-da je Molior Peroju j.d.o.o. u listopadu 2021. izdana opomena po osnovi poreza i članarine HGK-u,

-da je II-tuženik uplatio 2.studenog 2021. i 30. rujna 2021. članarinu za HGK, javna davanja u državni proračun i porez na dobit, uz naznaku da je stvarni dužnik Molior Peroj j.d.o.o.,

-da je između Apetrus d.o.o., kao stjecatelja i Štedbanke d.d. u likvidaciji, kao prodavatelja zaključen 29. travnja 2022. ugovor o kupoprodaji plasmana i to nenaplaćenog dospjelog potraživanja prodavatelja prema dužniku Certus regimen d.o.o. u iznosu 1.689.360,83 kn s naslova ugovora o kreditu 47-40-96330-0 i 47-40- 91970-0, time da je radi osiguranja tražbine iz ugovora o kreditu 47-40-96330-0 zasnovana hipoteka na nekretnini tužiteljice ([adresa], stan broj 78),

-da je Apertus d.o.o. 13. svibnja 2022. plati Štedbanci d.d. u likvidaciji 750.000,00 kn.

7. Iz iskaza svjedoka GŽ i SŽF, zaposlenika Štedbanke u likvidaciji d.d., prihvaćenih u cijelosti kao neposredno uvjerljive, proizlazi da je I- tuženik imao 2 kredita, jedan je bio osiguran sa stanom tužiteljice i krenulo se u ovrhu, da je dražba njezine nekretnine u više navrata odgađana s obzirom na uplate pojedinih iznosa na ime duga i to gotovinom, plaćanjem preko njezinog računa i računa II- tuženika odnosno dugih osoba, da je s tuženicima bio potpisan ugovor o podmirenju duga u vezi kredita koji je opteretio stan tužiteljice, međutim, nisu poštivani rokovi koji su tamo bili navedeni, da je kredit u konačnici u cijelosti podmiren oko 2022. te da nemaju saznanja o međusobnim dogovorima između stranaka po pitanju duga.

7.1. Sud je kao iskren i uvjerljiv prihvatio i iskaz svjedoka PŽ u dijelu iz kojeg proizlazi da je tužiteljica morala izvršiti plaćanje izvjesnog iznosa da ne ostane bez stana, dok pobližih saznanja po pitanju dogovora stranaka oko plaćanja nema, kao i iskaz svjedoka OŽ u dijelu iz kojeg kao bitno proizlazi da je zbog duga prema Štedbanci postojala opasnost da tužiteljica ostane bez stana, da je II-tuženik trebao platiti dio duga, da je tužiteljica morala namaknuti sredstva na razne načine da podmiri dug, pa je i od nje pokušala posuditi 130.000,00 kn, da je ovrha u konačnici zaustavljena te da nema saznanja o sadržaju sporazuma između stranaka niti da bi postojao kakav dogovor u pravcu da se podmire obveze Molior Peroj j.d.o.o. umjesto isplate tužiteljici.

7.2. Nadalje, kao neposredno uvjerljiv te suglasan s dokumentacijom u koju je izvršen uvid sud je prihvatio i iskaz tužiteljice u pravcu da je kredit bio osiguran njezinim stanom te je II-tuženik, njezin bivši suprug, u cijelosti vodio računa o plaćanju istog, da je saznala za ovrhu te je bilo potrebno platiti 225.000,00 kn kako bi se ista odgodila, da su u tom pravcu stranke potpisale Sporazum, međutim, isti nije bio ispunjen jer je II-tuženik platio samo 95.000,00 kn umjesto dogovorenih 225.000,00 kn u propisanim rokovima, pa je ona u konačnici to morala sama platiti da bi došlo do odgode ovrhe odnosno II-tuženik je donio 95.000,00 kn, što je ona odmah odnijela u banku, a idući dan je banci uplatila dodatnih 50.000,00 kn koje je posudila za podmirenje tog kredita, a isto je tako kao zalog ostavila slike i dodatnih 130.000,00 kn koji je također posudila, nakon čega je uslijedila odgoda ovrhe, da je potom sa svog računa plaćala po 50.000,00 kn u nekoliko navrata, a isto je tako novac za kredit plaćan i s računa oca II-tuženika jer je njegov bio u blokadi, da je, u konačnici, njezina firma Apertus d.o.o. otkupila dug od Štedbanke te da se iznos od 30.000,00 kn, kojeg tuženici spominju kao plaćanje obveza Molior Peroj d.o.o., ne odnosi na plaćanja po Sporazumu kojeg su stranke sklopile u svezi kredita, već na dugove koji su nastali za vrijeme dok je II- tuženik bio direktor tog društva.

7.3. Iskaz II-tuženika i z.z. I-tuženika sud je prihvatio kao uvjerljiv te u skladu s dokumentacijom u koju je izvršen uvid u dijelu iz kojeg proizlazi da je dogovoreno da će se uplatiti 225.000,00 kn, da je Sporazum kojeg su stranke zaključile djelomično ispunjen unutar ugovorenih rokova odnosno da je on predao tužiteljici na dan potpisa Sporazuma 95.000,00 kn te da je 25. veljače i 14. ožujka 2019. na račun tužiteljice uplaćeno po 50.000,00 kn, dok je njegov iskaz ocijenjen neuvjerljivim te suprotnim s dokumentacijom u koju je izvršen uvid i prihvaćenim iskazom tužiteljice u dijelu iz kojeg proizlazi da je 30.000,00 kn platio za obveze Molior Peroj j.d.o.o. i to po uputi tužiteljice, a na ime ispunjenja Sporazuma.

8. Cijeneći iskaze stranaka i svjedoka i dovodeći ih u vezu s dokumentaciju u koju je izvršen uvid u postupku je utvrđeno da je obveza I-tuženika iz Sporazuma prema tužiteljici samo djelomično ispunjenja i to u iznosu 95.000,00 kn koji je od strane II- tuženika, u ime i za račun I-tuženika, uplaćen 26. studenog 2018., dok u preostalom iznosu od 130.000,00 kn nije ispunjena na način i dinamikom plaćanja određenom u čl.2.st.2. i čl.3.st.1. Sporazuma.

8.1. Naime, iz sadržaja Sporazuma jasno proizlazi obveza I-tuženika uplatiti tužiteljici 145.000,00 kn najkasnije do 27. studenog 2018., a preostalih 80.000,00 kn najkasnije do 7. prosinca 2018. (čl.3.st.1. Sporazuma) i to na račun ili u gotovini (čl.2.st.2. Sporazuma). Kako je II-tuženik u ime i za račun I-tuženika na ime ispunjenja obveze po Sporazumu platio 26. studenog 2018. iznos od 95.000,00 kn, a preostalih 130.000,00 očito nije plaćeno dinamikom propisanom u čl.3.st.1. Sporazuma – 50.000,00 kn najkasnije do 27. studenog 2018. (kao razlika između 145.000,00 kn i plaćenih 95.000,00 kn) te 80.000,00 kn najkasnije do 7. prosinca 2018., to proizlazi da na strani I-tuženika postoji obveza plaćanja iznosa od 130.000,00 kn s pripadajućom kamatama.

8.2. Posebno se napominje da nema mjesta zaključku da bi obveza I-tuženika prema Sporazumu bila ispunjena plaćanjem u dva navrata iznosa od po 50.000,00 kn i to 25. veljače i 14. ožujka 2019., neovisno o tome što je pod opisom plaćanja navedeno „asignacija Cerstus savjetovanje d.o.o. - prema Sporazumu od 26.11.2018.“. To stoga što je dinamika plaćanja jasno propisana u čl.3.st.1. Sporazuma, a rubriku „opis plaćanja“ uvijek popunjava platitelj i ima mogućnost upisati što želi, po vlastitom nahođenju. Također nema mjesta zaključku da bi uplata iznosa od 30.000,00 kn trećima bila izvršena sa svrhom podmirenja obveze iz Sporazuma s obzirom na vrlo preciznu odredbu čl.2.st.2. koja određuje način, te čl.3.st.1. koja propisuje dinamiku plaćanja.

8.3. Slijedom navedenog, sud nalazi da je I-tuženik i nadalje u obvezi prema tužiteljici isplatiti preostali iznos prema Sporazumu i to 6.636,14 EUR s pripadajućom kamatom od 28. studenog 2018. do isplate (kao razliku između onog što je II-tuženik uplatio u ime i za račun I-tuženika i onog što je trebalo biti plaćeno najkasnije do 27. studenog 2018.) te 10.617,82 EUR s pripadajućom kamatom od 8. prosinca 2018. do isplate i stoga je odučeno kao u stavku I. izreke presude temeljem čl.3.st.1. i čl.2.st.2. Sporazuma u svezi s čl.10., čl.173.st.1., čl.178.st.1. čl.183.st.1. i čl. 29.st.1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23; dalje:ZOO).

8.4. Tužbeni je zahtjev u odnosu na II-tuženika, s druge strane, valjalo u cijelosti odbiti.

8.4.1. Naime, iz čl.4. Sporazuma proizlazi da II-tuženik može ostvarivati regresna prava prema I-tuženiku na ime ispunjenja potraživanja vjerovnika Štedbanke d.d. u likvidaciji po osnovi kredita 47-40-96330-0 i Sporazuma, uz zabranu da ta regresna prava ustupa trećim osobama jer će se, u suprotnom, takav pravni posao smatrati ništetnim i II-tuženik će biti odgovoran snositi sve potencijalne štetne posljedice prema tužiteljici. Dakle, nema mjesta zaključku da bi II-tuženik bio solidarni dužnik u smislu čl.43. ZOO-a.

9. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl.154.st.1. ZPP-a, a isti je odmjeren u skladu s Tbr.7-9 i 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje:OT) i to za sastav tužbe, podneska od 16.1.2024., 29.1.2025., 18.3.2025. i 10.7.2025. te pristup na ročišta 11.6.2025. i 2.4.2026. po 500,00 EUR, uz pdv u iznosu 875,00 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 109,50 EUR – sveukupno 4.484,50 EUR s pripadajućom kamatom prema čl.151.st.3. ZPP-a te čl. 29.st.2. ZOO.

9.1. Tužiteljici, s obzirom na čl.155.st.1. ZPP-a, nisu priznati troškovi sastava podneska od 16.1.2023. kojim ispravlja tužbu (greške u pisanju i dostava dokumentacije) i dopunjuje prijedlog za određivanje privremene mjere (prijedlog za određivanje privremene mjere je pravomoćno odbijen, a potrebna dokumentacija uz ispravne činjenične navode je/su mogli biti sadržani u tužbi), žalbe (odlukom višeg suda su odbijene) i pristupa na ročišta 17.1.2024., 30.1.2025. i 19.3.2025. (ista su odgođena krivnjom tužiteljice s obzirom da je opširan podnesak uz dokumentaciju predala dan prije ročišta i to 16.1.2024., 29.1.2025. i 18.3.2025.).

9.2. Temeljem čl.154.st.1. ZPP-a tužiteljica je dužna nadoknaditi II-tuženiku trošak postupka odmjeren u skladu s Tbr.7-9 i 46 OT-a i to za sastav odgovora na tužbu, podnesaka od 9.4.2024. i 13.3.2025. te pristup na ročišta 11.6.2025. i 2.4.2024. po 500,00 EUR, za pristup na ročišta 17.1.2024., 30.1.2025. i 19.3.2025. po 100,00 EUR, uz pdv u iznosu 575,00 EUR – sveukupno 2.875,00 EUR.

U Zagrebu, 15. svibnja 2026.

SUDAC:

ANDRIJANA MARKIĆ JURIŠIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u elektroničkom obliku u roku od 15 dana od dana primitka, putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

pun. stranaka