Republika Hrvatska

Općinski sud u Crikvenici

Stalna služba u Rabu

Bobotine 1

51280 Rab

Poslovni broj: Psp-33/2023.-23.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Rabu, po sucu tog suda Lauri Puljar- Matić, u pravnoj stvari tužitelja 1. KK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2. ŽK iz K, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika UK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku predragu Jengiću, odvjetniku iz Raba, radi smetanja posjeda prava stvarne služnosti, nakon zaključenja glavne i javne rasprave dana 30. ožujka 2026., održane u prisutnosti 2. tuženika ŽK te tuženika UK i njegovog punomoćnika, a u odsutnosti uredno pozvanog 1. tužitelja KK, dana 15. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba.

II. Tužitelji su dužni tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 875,00 EUR, u roku od 8 dana, dok se s viškom zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 375,00 EUR tuženik odbija.

Obrazloženje

1. Predmetnom tužbom tužitelji spram tuženika zahtijevaju pružanje posjedovne zaštite prava stvarne služnosti pješačkog prolaza preko tuženikove nekretnine k. č. [katastarska čestica], pod lokvu, površine 478 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Navode da se predmetna služnost prostire po cijeloj dužini predmetne poslužne nekretnine, od sjeverozapadnog kamenog zida, u širini od jednog metra. Navode da su prednici stranaka 1953. godine između sebe usmeno realno podijelili predmetnu, do tada, suvlasničku nekretninu na jednake dijelove, te je tada uspostavljena predmetna služnost preko dijela iste koji je pripao tuženiku odnosno njegovom pravnom predniku. Ovu služnost su tužitelji godinama nesmetano koristili sve do 31. travnja 2021. kada su utvrdili da im je onemogućen prolaz budući je tuženik put izorao i postavio prepreke čime im je onemogućen pješački prolaz odnosno oduzet posjed prava služnosti pješačkog puta.

2. U podnesku od 04. travnja 2024. tužitelji navode da je tuženik put preorao, posadio krumpir, grašak i voćke koje će, kada izrastu, potpuno zatrpati pješački prolaz. Tuženik je suzio širinu prolaza od 1 m na 15 cm od suhozida. Navode da je tuženik položio i električni kabel po pješačkom prolazu koji nije izoliran a kako tužitelji „gaze“ po kabelu, u slučaju oštećenja kabela struja može ubiti prolaznika, zbog čega se boje prolaziti predmetnim putem.

3. U podnesku od 20. lipnja 2024. tužitelji navode da je tuženik u desni kraj puta posadio smokvu a s lijeve strane breskvu koja već dijelom zatvara prolaz . Put je sužen na 40 cm.

4. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom na ročištu održanom dana 28. listopada 2024. tužitelji zahtijevaju utvrđenje čina smetanja posjeda prava stvarne služnosti preko predmetne k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od strane tuženika na način da je od ulaznih vrata sa javnog puta po cijeloj dužini sjeverozapadnog kamenog zida od cca 20 m, u dužini od 1 metra od kamenog zida, zaorao put, posadio voćke i povrće na putu te uzduž puta provukao kabel , te zahtijevaju uspostavu ranijeg posjedovnog stanja i zabranu takvog daljnjeg ili sličnog smetanja posjeda stvarne služnosti predmetne nekretnine ubuduće.

5. Na istom ročištu tužitelji su naveli da je tuženik u međuvremenu uklonio sve prepreke osim kabela te da im je put slobodan.

6. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava osnovanost tužbenog zahtjeva. Navodi da tužiteljima ne osporava prolaz po međi između k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao što je to oduvijek bilo uobičajeno, međutim nije dužan održavati pješački prolaz koji je zarastao u kupinu, trnje i korov, koje tužitelji nisu čistili jer nisu imali potrebe obzirom su rijetko prolazili. Navodi da se nije dužan suzdržavati obrade svog zemljišta. Na pješačkom putu ništa nije zasađeno. Očita je namjera tužitelja da prošire put na obradivu površinu tuženika te otvore kolni prolaz širine 2 metra. S istom namjerom su tužitelji pokrenuli parnicu kod Općinskog suda u Rabu posl.br. P-88/07 u kojoj su pravomoćno odbijeni. Dalje tvrdi da tužitelji bez ikakvih dokaza navode da ih je 31.04.2021. onemogućio u prolazu, te ističe prigovor proteka prekluzivnog roka za traženje posjedovne zaštite. Navodi da ne postoji nikakav kabel na pješačkom prolazu. Ranije je postojao kabel u zraku do starih kuća stranaka kojeg je morao ukloniti zbog prijave tužitelja HEP-u da se smeta njihov posjed zrakom. Stoga je kabel spustio, struju isključio a potom u cijelosti uklonio kabel.

7. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u prijepis posjedovnog lista 1614 i 1210 k. o. [katastarska općina], zk. izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], skicu izmjere dipl. ing. geod. AK, kopiju katastarskog plana, presudu na temelju priznanja Općinskog suda u Rabu posl.br. P-235/04-13 od 05. lipnja 2006., spis Općinskog suda u Rabu posl.br. P-88/07 (stari posl.br. P-111/04), fotografije i drugu dokumentaciju priloženu spisu, te su saslušane stranke u dokazne svrhe.

8. Tužitelji su odustali od dokaznog prijedloga uviđajem na licu mjesta uz mjerničko vještačenje pa taj dokaz nije izveden.

9. Odredbom članka 21. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje ZV) propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, imao pravo na zaštitu posjeda.

10. Sukladno odredbi članka 22. stavak 1. ZV posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegovog posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takovo ili slično smetanje ubuduće.

11. Međutim, sukladno odredbi članka 21. stavak 3. ZV pravo na zaštitu prestaje protekom roka od 30 dana od dana kada je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od nastalog smetanja.

12. Na ovaj rok sud pazi po službenoj dužnosti time da je i tuženik u odgovoru na tužbu pored ostalog istako i prigovor proteka prekluzivnog toka za traženje posjedovne zaštite.

13. Stoga je prije svega sud dužan ocijeniti je li tužba podnesena u zakonom propisanom roku.

14. Osim vlastitih iskaza tužitelji za svoje tvrdnje nisu ponudili druge dokaze a njihovi iskazi su međusobno kontradiktorni u dijelu koji se odnosi na vrijeme počinjenog smetanja odnosno saznanja za predmetne čine smetanja posjeda prava stvarne služnosti pješačkog puta.

15. Tako 1. tužitelj KK u iskazu navodi da je dolaskom na lice mjesta dana 31.04.2021. primijetio da mu je onemogućen prolaz do njegove njive jer je tuženik put izorao, po istome je posadio krumpir i kelj a jedan je kabel od struje bio na putu, zbog kojih prepreka nikako nije mogao doći do svoje njive, time da istim je putem prolazio najmanje jednom mjesečno. Nakon saslušanja, podneskom od 30.03.2026. 1. tužitelj KK ispravlja svoj iskaz o vremenu saznanja čina smetanja tako da umjesto 31.04.2021. treba stajati 26.03.2021.

16. Iz navedenog iskaza 1. tužitelja KK slijedi da su svi predmetni čini smetanja posjeda počinjeni u mjesecu ožujku 2021. godine, unutar roka od 30 dana od podizanja predmetne tužbe (01. travnja 2021.)

17. S druge strane 2. tužitelj ŽK u iskazu navodi da je razlog podizanja predmetne tužbe taj da je tuženik posadio voćke i povrće uz put a ne u sami put, što nije bilo u redu jer je bilo potrebno dogovoriti širinu prolaza . Navodi da ovom sadnjom uz put tužiteljima nije onemogućen prolaz. Navodi da je kasnije tuženik razveo kabel od struje po putu čime ih je smetao u dotadašnjem posjedu jer su morali gaziti po tom kabelu a isti je stajao na putu nekoliko godina. Po tom kabelu da su gazili sigurno 2-3 godine prije podizanja predmetne tužbe. Voćke koje je tuženik posadio uz put su još uvijek tamo, sada su visine od 1 m a kada porastu njihove će grane sigurno zadirati u zračni prostor puta pa će tek onda smetati.

18. Iz navedenog iskaza 2. tužitelja ŽK slijedi da su predmetni čini smetanja posjeda počinjeni nekoliko godina prije podizanja predmetne tužbe, time da je tuženik prvo posadio povrće i voćke (ne na put već uz put) a nakon toga provukao kabel po putu.

19. Tuženik pak u iskazu navodi da tužiteljima nikada nije branio prolaz po spornom putu, a što se tiče kabela od struje, isti nije ležao na spornom putu već na javnom putu, bez napona, najmanje godinu dana prije podizanja predmetne tužbe, a uklonio ga je sa stupova na inzistiranje 1.tužitelja jer mu je smetao budući je bio iznad njegove parcele i to nema veze sa ovim putem. Izričito tvrdi da kabel nije ležao na spornom putu, te da na istom nikada nije posadio voćke i povrće budući sve sadi dovoljno daleko od ovog pješačkog prolaza kojeg i sam koristi.

20. Iz naprijed izvedenih dokaza odnosno iskaza stranaka sud nije mogao sa stupnjem izvjesnosti formirati uvjerenje da je tužba podnijeta u okviru propisanog roka za njeno podnošenje. Naime, tužba je podnijeta 01. travnja 2021., u istoj tužitelji navode da su za čin smetanja posjeda saznali 31. travnja 2021. (najvjerojatnije se radi o grešci odnosno o 31. ožujka 2021.), tuženik 1. KK navodi da je za čin smetanja saznao 26. ožujka 2021. kada je prim ijetio da mu je zbog opisanog ponašanja tuženika onemogućen prolaz, a tužitelj 2. ŽK navodi da je kabel od struje ležao na putu nekoliko godina te da su po istom „gazili“ najmanje 2-3 godine prije podizanja predmetne tužbe. Što se tiče ostalih čina smetanja – oranja puta, sadnja povrća i voćki, 2. tužitelj izričito navodi da su povrće i voćke zasađeni uz put a ne u put, te da im njihovom sadnjom nije onemogućen prolaz, time da ne iznosi kada su isti zasađeni odnosno kada je saznao za tu sadnju kao i da je put izoran. Iz iskaza tuženika slijedi da kabel nikada nije ležao na spornom putu a da voćke i povrće sadi (dakle svake godine) dovoljno daleko od spornog pješačkog prolaza.

21. Iz iznesenog stanja stvari ne može se sa stupnjem izvjesnosti utvrditi kada su počinjene predmetne radnje smetanja posjeda i kada su tužitelji za njih saznali.

22. Stoga je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221 a ZPP-a sud stava da tužitelji nisu dokazali da je tužba podnesena pravovremeno odnosno u roku od 30 dana od dana saznanja za čin smetanja odnosno godinu dana od nastalog smetanja.

23. Tužba koja nije podnesena pravovremeno se odbacuje (čl. 282. st.1. ZPP). Zbog toga je odlučeno kao u točki I. izreke.

24. Tuženik je zahtijevao naknadu troškova u iznosu od 1.250,00 EUR.

25. Prema čl. 154. st.1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem parnice.

26. Tužitelji su izgubili parnicu pa su dužni tuženiku naknaditi troškove postupka.

27. Tuženiku su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Tarifa) i to jednokratna naknada za četiri odvjetničke radnje i to za sastav odgovora na tužbu od 19.12.2023., za sastav podneska od 22.04.2024., zastupanja na raspravi 15.04.2024. i 28.10.2024., u iznosu od 500,00 EUR po tbr. 7/2 Tarife, te troškovi za pristup na ročišta 08.10.2025. i 31.03.2026. u iznosu od 200,00 EUR (2 x 100,00 EUR) po tbr. 9/2 Tarife, trošak PDV-a od 175,00 EUR – ukupno 875,00 EUR.

28. S viškom zahtjeva za naknadom parničnog troška u iznosu od 375,00 EUR tuženik je odbijen budući nisu priznati troškovi za sastav podneska od 03.10.2024. kojim obavještava o nemogućnosti pristupa na ročište, te za sastav podneska od 29.10.2024. kojim moli odgodu ročišta, budući isti kao takvi nisu bili potrebni za vođenje parnice.

29. Zato je riješeno kao u točki II. izreke.

U Rabu, dana 15. svibnja 2026.

SUDAC

Laura Puljar-Matić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dva istovjetna primjerka pismeno, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa rješenja.