Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: Pr-29/2026-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi po sucu ovoga suda Ilki Leko, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja JŠ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i HŠ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] koje zastupa Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika Republike Hrvatske protiv tuženika Republike Hrvatske, za Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB 52634238587 koga zastupa ODO u Požegi, radi isplate razlike plaće, nakon glavne rasprave održane 17. travnja 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja JŠR i zamjenice u ODO-u u Požegi TŠ i presude objavljene 15. svibnja 2026.

p r e s u d i o j e

I Nalaže se Republici Hrvatskoj za Ministarstvo unutarnjih poslova da tužitelju RŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati bruto iznos od 3.614,48 eur na ime razlike plaće za razdoblje od 01. siječnja 2019. do 31. siječnja 2024., zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 189,53 eur od 16. lipnja 2019. godine na iznos od 27,08 eur od 16. srpnja 2019. na iznos od 67,69 eur od 16. rujna 2019. godine na iznos od 17,52 eur od 16. listopada 2019. na iznos od 95,56 eur od 16. veljače 2020. na iznos od 31,85 eur od 16. svibnja 2020. na iznos od 238,90 eur od 16. lipnja 2020. na iznos od 127,41 eur od 16. srpnja 2020. na iznos od 143,34 eur od 16. kolovoza 2020. na iznos od 111,49 eur od 16. rujna 2020. na iznos od 159,27 eur od 16. listopada 2020. na iznos od 79,63 eur od 16. studenog 2020. na iznos od 286,68 eur od 16. prosinca 2020. na iznos od 238,90 eur od 16. siječnja 2021. na iznos od 127,41 eur od 16. svibnja 2021. na iznos od 254,83 eur od 16. lipnja 2021. na iznos od 207,05 eur od 16. srpnja 2021. na iznos od 111,49 eur od 16. kolovoza 2021. na iznos od 15,93 eur od 16. rujna 2021. na iznos od 270,75 eur od 16. ožujka 2022. godine na iznos od 47,78 eur od 16. travnja 2022. na iznos od 15,93 eur od 16. svibnja 2022. na iznos od 111,49 eur od 16. srpnja 2022. na iznos od 270,75 eur od 16. kolovoza 2022. na iznos od 111,49 eur od 16. rujna 2022. na iznos od 15,92 eur od 16. ožujka 2023. na iznos od 31,84 eur od 16. travnja 2023. na iznos od 143,28 eur od 16. kolovoza 2023. na iznos od 15,92 eur od 16. rujna 2023. na iznos od 47,77 eur od 16. studenog 2023. do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

II Nalaže se Republici Hrvatskoj za Ministarstvo unutarnjih poslova da tužitelju KŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati bruto iznos od 3.815,96 eur na ime razlike plaće za razdoblje od 01. siječnja 2019. do 31. siječnja 2024., zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 94,76 eur od 16. lipnja 2019. na iznos od 203,07 eur od 16. srpnja 2019. na iznos od 216,60 eur od 16. rujna 2019. na iznos od 52,56 eur od 16. listopada 2019. na iznos od 15,93 eur od 16. studenog 2019. na iznos od 31,85 eur od 16. svibnja 2020. na iznos od 238,90 eur od 16. lipnja 2020. na iznos od 111,49 eur od 16. srpnja 2020. na iznos od 95,56 eur od 16. rujna 2020. na iznos od 159,27 eur od 16. listopada 2020. na iznos od 79,63 eur od 16. studenog 2020. na iznos od 302,61 eur od 16. prosinca 2020. na iznos od 238,90 eur od 16. siječnja 2021. na iznos od 31,85 eur od 16. travnja 2021. na iznos od 286,68 eur od 16. svibnja 2021. na iznos od 222,97 eur od 16. lipnja 2021. na iznos od 270,75 eur od 16. srpnja 2021. na iznos od 159,27 eur od 16. kolovoza 2021. na iznos od 286,68 eur od 16. ožujka 2022. na iznos od 47,78 eur od 16. travnja 2022. na iznos od 15,93 eur od 16. svibnja 2022. na iznos od 143,34 eur od 16. srpnja 2022. na iznos od 270,75 eur od 16. kolovoza 2022. na iznos od 79,63 eur od 16. rujna 2022. na iznos od 159,20 eur od 16. kolovoza 2023., do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

III

Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj da tužiteljima JŠ i HŠ naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.228,80 eur u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelji RŠ i KŠ podnijeli su tužbu protiv tuženika Republike Hrvatske radi isplate razlike plaće. U tužbi navode da su tužitelji podnijeli 12. veljače 2024. godine zahtjev za mirno rješenje spora radi isplate razlike plaće odnosno terenskog dodatka sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. Dana 14. svibnja 2024. tužitelji su primili odgovor na podneseni zahtjev Općinskog državnog odvjetništva u Požegi u kojem je navedeno kako nema osnove za priznanje istog te su ispunjeni su uvjeti za podnošenje tužbe. Tužitelji su od 01. siječnja 2019. zaposleni kao državni službenici u Ministarstvu unutarnjih poslova, Ravnateljstvo civilne zaštite, Hrvatski centar za razminiranje. Sukladno odredbama čl. 73. st. 1., 2. i 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o protuminskom djelovanju (Narodne novine br. 118/18, stupio na snagu 1. siječnja 2019.), stupanjem na snagu tog zakona prestao je s radom Hrvatski centar za razminiranje. Time je Ministarstvo unutarnjih poslova preuzelo sve poslove i radnike zatečene na preuzetim poslovima koji danom preuzimanja postaju državni službenici, pismohranu i drugu dokumentaciju, sredstva za rad, nekretnine, prava i obveze i financijska sredstva HCR-a, te su do donošenja rješenja o rasporedu na radna mjesta u Ministarstvu preuzeti radnici nastavili obavljanje poslova utvrđenih ugovorima o radu te zadržali pravo na plaću, druga prava iz radnog odnosa te obveze i odgovornosti prema ugovorima o radu sklopljenih s Hrvatskim centrom za razminiranje. Sukladno Odluci o isplati materijalnih prava i drugih naknada državnim službenicima zaposlenima na poslovima protuminskog djelovanja (N.N. br. 116/2018, 138/2021), materijalna prava i druge naknade, ugovorene Kolektivnim ugovorom za javne službenike i namještenike Hrvatskog centra za razminiranje (»Narodne novine«, broj 25/18) isplaćivat će se preuzetim zaposlenicima Hrvatskog centra za razminiranje koji u Ministarstvu unutarnjih poslova obavljaju poslove protuminskog djelovanja, u visini i na način na koji su ugovorene Kolektivnim ugovorom, do stupanja na snagu zakona kojim će se urediti plaće državnih službenika. Prema odredbi članka 50 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (N.N. br.1017/2017), članka 49 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (N.N. br. 56/2022, 127/22, 58/23, 128/23) za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio. Pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva se mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela. Visina terenskog dodatka iznosi najmanje 170,00 kuna (22,56 eur), odnosno prema sporazumu s Vladom, a od Kolektivnog ugovora sklopljenog 06. svibnja 2022. godine, visina terenskog dodatka je bila 200,00 kuna (26,55 eur). Sukladno Kolektivnom ugovoru za javne službenike i namještenike Hrvatskog centra za razminiranje (N.N. br. 25/18), koji je bio na snazi do 08. ožujka 2022. godine, za vrijeme rada na terenu zaposlenik ima pravo na terenski dodatak. Radom na terenu smatra se rad na poslovima općeg izvida, na poslovima izvida za potrebe izrade idejnih projekata protuminskog djelovanja i na poslovima prijevoza strojeva za razminiranje i oznaka opasnosti u trajanju od 6 sati, te kontrole kvalitete, tehničkog izvida u trajanju od 4 sata. Zaposlenici kojima je organiziran ili omogućen svakodnevni prijevoz službenim vozilom od mjesta prebivališta do mjesta terenskog rada ostvaruju pravo na terenski dodatak u visini od 40% terenskog dodatka utvrđenog za javne službe. Zaposlenici kojima se zbog udaljenosti od mjesta prebivališta ili boravišta (ili stalnog smještaja iz članka 51. st. 4. ovog Kolektivnog ugovora) do mjesta terenskog rada ili drugih razloga osigura smještaj na teret HCR-a ostvaruju, pod uvjetima iz stavka 1. i 2. ovog članka, pravo na terenski dodatak u visini od 100% terenskog dodatka utvrđenog za javne službe. Ukoliko je zaposleniku osiguran puni pansion ostvaruje pravo na terenski dodatak u iznosu od 40%. Visina terenskog dodatka jednaka je visini dnevnice određene TKU za javne službenike. Ukoliko Temeljnim kolektivnim ugovorom za javne službenike bude dogovoren veći terenski dodatak, tada će se primijeniti povoljnija opcija za zaposlenika. Terenski dodatak se isplaćuje zajedno s plaćom za mjesec u kojem je to pravo ostvareno. Na tužitelje, odnosno sve zaposlenike MUP-a, Ravnateljstva civilne zaštite, Hrvatskog centra za razminiranje, primjenjivali su se Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike, kao opći kolektivni ugovor koji se primjenjuje na sve državne službenike, te posebni Kolektivni ugovor za javne službenike i namještenike Hrvatskog centra za razminiranje u dijelu koji se odnosi na visinu dodatka na posebne uvjete rada. Prema rješenjima o rasporedu na radno mjesto tužitelja, Ministarstva unutarnjih poslova tužiteljima je člankom 12. Kolektivnog ugovora za javne službenike i namještenike Hrvatskog centra za razminiranje utvrđen dodatak za rad na radnom mjestu s posebnim uvjetima rada. Taj dodatak utvrđen je za tužitelje Kolektivnim ugovorom obzirom da se radi o specifičnim poslovima koji su od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku a koji nisu bili obuhvaćeni Uredbom o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi (Narodne novine br. 74/2002, 92/2005, 81/2006, 58/2008, 119/2011, 65/2012, 33/2013, 65/2015, 2/2017, 63/2021) jer je Hrvatski centar za razminiranje bio javna služba. Sukladno članku 9. stavak 3. Zakona o radu ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Navedeno načelo primjenjuje se i u slučaju primjene dva i više kolektivnih ugovora koji su ugovoreni na različitim razinama. Odnosno, ako je neko pravo različito uređeno kolektivnim ugovorom na razini poslodavca i granskom kolektivnim ugovorom, poslodavac je dužan primijeniti odredbu kolektivnog ugovora koja je povoljnija za radnika. Nakon preuzimanja zaposlenika Hrvatskog centra za razminiranje u Ministarstvo unutarnjih poslova i dobivanja statusa državnih službenika, tuženik je različito isplaćivao terenski dodatak službenicima HCR-a, te je jednima isplaćivao terenski dodatak u punom iznosu, sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, a drugima je isplaćivao terenski dodatak umanjen za 40% sukladno odredbama kolektivnog ugovora za javne službenike i namještenike Hrvatskog centra za razminiranje. Tužiteljima je u utuženom razdoblju tuženik isplaćivao umanjeni terenski dodatak, iako je nekim zaposlenicima Hrvatskog centra za razminiranje, uvijek isplaćivao terenski dodatak u punom iznosu. Sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike, kao povoljnijeg u pravu tužitelja na isplatu terenskog dodatka, tužitelji su imali, pravo na isplatu terenskog dodatka u razdoblju od 01. siječnja 2019. godine do 31. siječnja 2024., temeljem tog Kolektivnog ugovora. Visina terenskog dodatka bila je od 01. siječnja 2019. godine 170,00 kuna, a od 06. svibnja 2022., 200,00 kuna. Ističe se i da je tužiteljima za mjesec travanj isplaćen terenski dodatak u punom iznosu sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. Međutim, isti im nije isplaćen u punom iznosu u prethodnom razdoblju, pa tužitelji podnose ovu tužbu i predlažu sudu da donese presudu kojom se nalaže Republici Hrvatskoj za Ministarstvo unutarnjih poslova da tužiteljima RŠ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i KŠ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati bruto iznos razlike terenskog dodatka za obavljeni rad na terenu za razdoblje od 01. siječnja 2019. god. do 31. siječnja 2024., koji će se utvrditi financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, izuzev zakonskih zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sve u roku od 15 dana.

2. Tužena Republika Hrvatska u odgovoru na tužbu navela je da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnov, a tako i visinu tužbenog zahtjeva. Tužbenim zahtjevom gore navedeni tužitelji u svojoj tužbi traže da im tužena Republika Hrvatska isplati dodatak na terenski rad, a visinu tužbenog zahtjeva tužitelji će specificirati nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja. Tužbeni zahtjev neosnovan je u cijelosti te se napominje da je pravo na terenski dodatak materijalno pravo, koje je zaposlenicima koji obavljaju poslove protuminskog djelovanja uređeno i ugovoreno čl. 13. Kolektivnog ugovora za javne službenike i namještenike Hrvatskog centra za razminiranje (NN 25/2018). Točan je tužbeni navod da je tužitelj RŠ rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova broj klasa: UP/I-112-02/19-02/104, ur. broj: 511-01-157-19-175 od 25. rujna 2019. preuzet iz Hrvatskog centra za razminiranje te je s danom 1. listopada 2019. raspoređen u Ministarstvo unutarnjih poslova, Ravnateljstvo civilne zaštite, Hrvatski centar za razminiranje, Službu za kontrolu kvalitete, a na radno mjesto pirotehničar za kontrolu kvalitete. Isto tako točan je navod da je i tužitelj KŠ rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova broj klasa: UP/I-112 02/19-02/104, ur. broj:

511-01-157-19-173 od 25. rujna 2019. preuzet iz Hrvatskog centra za razminiranje te je s danom 1. listopada 2019. raspoređen u Ministarstvo unutarnjih poslova, Ravnateljstvo civilne zaštite, Hrvatski centar za razminiranje, Službu za kontrolu kvalitete, a na radno mjesto pirotehničar za kontrolu kvalitete. Nadalje, tužena ističe da je nesporno da je Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku (NN 116/18 i 138/21) kojom se materijalna prava i druge naknade ugovorene navedenim Kolektivnim ugovorom isplaćuju preuzetim zaposlenicima Hrvatskog centra za razminiranje, koji u Ministarstvu unutarnjih poslova obavljaju poslove protuminskog djelovanja, u visini i na način na koji su ugovorene Kolektivnim ugovorom do stupanja na snagu zakona kojim će se urediti plaće državnih službenika. Vezano za navode tužitelja koji se odnose na primjenu Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, tužena ukazuje da je iz odredbi čl. 50. ranije važećeg Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 112/17) te čl. 49. sada važećeg Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 56/22) jasno vidljivo da službenik ima pravo na dodatak za rad na terenu za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada ako je na terenu proveo najmanje 8 sati. Pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva se područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na kojem je raspoređen s obzirom na opis poslova iz Pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u kojoj je raspoređen utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog dijela. Dakle, sukladno Pravilniku o unutarnjem redu MUP-a tužitelji obavljaju poslove protuminskog djelovanja opisane u čl. 13. st. 2. Kolektivnog ugovora za javne službenike i namještenike Hrvatskog centra za razminiranje i druge srodne poslove po nalogu voditelja službe i načelnika. Tužena napominje da je iz Uredbe o izmjenama i dopunama Uredbe o unutarnjem ustrojstvu MUP-a (NN 24/19) te Uredbe o unutarnjem ustrojstvu MUP-a (NN 97/20) vidljivo da su za obavljanje poslova iz djelokruga rada Službe za kontrolu kvalitete ustrojene dvije ustrojstvene jedinice i to Ispostava Gospić i Ispostava Osijek. Nadalje, tužena ukazuje da iz očitovanja Ravnateljstva civilne zaštite od 16. travnja 2024., kao i iz opisa poslova navedenih radnih mjesta te djelokruga rada Službe za kontrolu kvalitete, u kojoj su podnositelji raspoređeni, vidljivo je da se mjesto rada tužitelja smatra područje Republike Hrvatske, odnosno područja županija, gradova i općina, koja u svom sastavu imaju minski sumnjivi prostor. Osim navedenog iz predmetnih očitovanja Ravnateljstva civilne zaštite vidljivo je da su tužitelji na terenu proveli manje od 8 sati, uključujući i putovanje do mjesta rada. Slijedom navedenog tužitelji ne ispunjavaju uvjete za primjenu gore navedenih odredbi Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, budući da su radna mjesta na koja su raspoređeni Pravilnikom o unutarnjem redu MUP-a sistematizirana u Službi za kontrolu kvalitete te im je mjesto rada područje cijele Republike Hrvatske. Nadalje, tužena ističe da je tužiteljima omogućen svakodnevni prijevoz službenim vozilom od mjesta prebivališta do mjesta terenskog rada, slijedom čega su ostvarili pravo na terenski dodatak u visini od 40% utvrđen za javne službe, što im je uredno i isplaćivano. Slijedom navedenog navodi tužitelja vezani za primjenu odredbi čl. 9. st. 3. Zakona o radu su neosnovani te se predlaže odbiti tužitelje sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti kao neosnovanim uz obvezu naknade parničnog troška tuženoj.

3. U podnesku od 22. listopada 2025. tužitelji su uredili tužbeni zahtjev, a identičan tužbeni zahtjev naveden je i u podnesku od 28. listopada 2025. te su predložili da sud donese presudu kojom se nalaže Republici Hrvatskoj za Ministarstvo unutarnjih poslova da tužitelju RŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati bruto iznos od 3.614,48 eur na ime razlike plaće za razdoblje od 01. siječnja 2019. do 31. siječnja 2024., zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 189,53 eur od 16. lipnja 2019. na iznos od 27,08 eur od 16. srpnja 2019. na iznos od 67,69 eur od 16. rujna 2019. na iznos od 17,52 eur od 16. listopada 2019. na iznos od 95,56 eur od 16. veljače 2020. na iznos od 31,85 eur od 16. svibnja 2020. na iznos od 238,90 eur od 16. lipnja 2020. na iznos od 127,41 eur od 16. srpnja 2020. na iznos od 143,34 eur od 16. kolovoza 2020. na iznos od 111,49 eur od 16. rujna 2020. na iznos od 159,27 eur od 16. listopada 2020. na iznos od 79,63 eur od 16. studenog 2020. na iznos od 286,68 eur od 16. prosinca 2020. na iznos od 238,90 eur od 16. siječnja 2021. na iznos od 127,41 eur od 16. svibnja 2021. na iznos od 254,83 eur od 16. lipnja 2021. na iznos od 207,05 eur od 16. srpnja 2021. na iznos od 111,49 eur od 16. kolovoza 2021. na iznos od 15,93 eur od 16. rujna 2021. na iznos od 270,75 eur od 16. ožujka 2022. na iznos od 47,78 eur od 16. travnja 2022. na iznos od 15,93 eur od 16. svibnja 2022. na iznos od 111,49 eur od 16. srpnja 2022. na iznos od 270,75 eur od 16. kolovoza 2022. na iznos od 111,49 eur od 16. rujna 2022. na iznos od 15,92 eur od 16. ožujka 2023. na iznos od 31,84 eur od 16. travnja 2023. na iznos od 143,28 eur od 16. kolovoza 2023. na iznos od 15,92 eur od 16. rujna 2023. na iznos od 47,77 eur od 16. studenog 2023., do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana. Nalaže se Republici Hrvatskoj za Ministarstvo unutarnjih poslova da tužitelju KŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati bruto iznos od 3.815,96 eur na ime razlike plaće za razdoblje od 01. siječnja 2019. god. do 31. siječnja 2024., zajedno s zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 94,76 eur od 16. lipnja 2019. na iznos od 203,07 eur od 16. srpnja 2019. na iznos od 216,60 eur od 16. rujna 2019. godine na iznos od 52,56 eur od 16. listopada 2019. na iznos od 15,93 eur od 16. studenog 2019. na iznos od 31,85 eur od 16. svibnja 2020. na iznos od 238,90 eur od 16. lipnja 2020. na iznos od 111,49 eur od 16. srpnja 2020. na iznos od 95,56 eur od 16. rujna 2020. na iznos od 159,27 eur od 16. listopada 2020. na iznos od 79,63 eur od 16. studenog 2020. na iznos od 302,61 eur od 16. prosinca 2020. na iznos od 238,90 eur od 16. siječnja 2021. na iznos od 31,85 eur od 16. travnja 2021. godine na iznos od 286,68 eur od 16. svibnja 2021. na iznos od 222,97 eur od 16. lipnja 2021. na iznos od 270,75 eur od 16. srpnja 2021. na iznos od 159,27 eur od 16. kolovoza 2021. na iznos od 286,68 eur od 16. ožujka 2022. na iznos od 47,78 eur od 16. travnja 2022. na iznos od 15,93 eur od 16. svibnja 2022. na iznos od 143,34 eur od 16. srpnja 2022. na iznos od 270,75 eur od 16. kolovoza 2022. na iznos od 79,63 eur od 16. rujna 2022. na iznos od 159,20 eur od 16. kolovoza 2023., do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

4. Podneskom od 8. prosinca 2025. tužena Republika Hrvatska očitovala se na nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka Ksenije Vrebac te je navela da je tijekom cijelog postupka ukazivala i isticala da je mjesto rada tužitelja cijelo područje RH, a iz ranije priloženih tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje odredbi i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike vidljivo je da u slučaju kada je državnom službeniku koji je upućen na terenski rad poslodavac osigurao prijevozno sredstvo u mjestu rada, vrijeme putovanja se ne računa u sate rade. Nesporno je da su tužitelji cijelo utuženo razdoblje imali na raspolaganju službeno vozilo kojim su putovali od adrese stanovanja do mjesta rada i nakon završetka rada od mjesta rada do adrese stanovanja. S tim u svezi tužena ukazuje da je iz dopisa ravnateljstva civilne zaštite od 12. studenog 2025., koji tužena u prilogu ovog podneska dostavlja zajedno sa preslikama knjižice vozila za vozila kojima je tužiteljima u utuženom razdoblju bio osiguran prijevoz do mjesta radilišta, vidljivo je da su tužitelji jedno razdoblje putovali zajedno i to od 1. siječnja 2019. do 13. studenog 2022. i koristili su ista vozila. Od 14. studenog 2022. do 31. siječnja 2024. tužitelj RŠ putovao je sam u vozilu. U razdoblju od 14. studenog 2022. do 31. siječnja 2024. tužitelj KŠ putovao je zajedno i koristio isto vozilo sa drugim službenikom FŠ. Potrebno je istaknuti da je prilikom vještačenja vještakinja izvršila uvid samo u isplatne liste tužitelja i evidencije o radnom vremenu te je za svakog tužitelja izrađen izračun razlike između isplaćenog (T2) i punog iznosa terenskog dodatka (T1). S tim u svezi, iz tabelarnog prikaza vidljivo je da je vještakinja za sve dane za koje je tužiteljima evidentiran T2 dodatak izračunala da tužiteljima pripada razlika između umanjenog T2 i punog iznosa T1 terenskog dodatka, a bez da je provjerila je li na terenu proveo najmanje 8 sati. Naime, u istovrsnim slučajevima vještakinja je pri izradi vještačenja vršila uvid u knjižice vozila koje su ipak neki pokazatelj vremena koji su tužitelji proveli radeći. Stoga je ovaj nalaz netočan i paušalan i nije upotrebljiv za ovaj postupak. Nadalje, unatoč činjenici da se sukladno tumačenju Zajedničke komisije za tumačenje odredbi i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike broj 5/50 od 4. studenog 2019., u slučaju kada je državnom službeniku upućenom na terenski rad poslodavac osigurao prijevozno sredstvo u mjesto rada, vrijeme putovanja ne računa u sate rada, tužena ukazuje da je uvidom u priložene knjižice vozila utvrdila da za pojedine dane kada je tužiteljima isplaćen umanjen T2 dodatak nisu dnevno proveli ni najmanje 8 sati uračunavajući i vrijeme putovanja u mjesto rada i povratak kući. Primjerice, iz podataka upisanih u knjižicu vozila tužitelji su upisali za relaciju [adresa] dana 11. svibnja 2020. godine 152 km za 5,16 sati vožnje, dok prema Google mapsu udaljenost za navedenu relaciju iznosi 106 km, za relaciju [adresa] dana 4. svibnja 2021. upisano je 139 km za 6,30 sati vožnje, dok prema Google mapsu udaljenost za navedenu relaciju iznosi 96 km. Nadalje, za relaciju [adresa] dana 21. veljače 2022. upisano je 110 km za 6,20 sati, dok prema Google mapsu udaljenost za navedenu relaciju iznosi 58 km, za relaciju [adresa] dana 6. srpnja 2023. upisano je 140 km za 7,25 sati vožnje, dok prema Google mapsu udaljenost za navedenu relaciju iznosi 134 km, iz čega je jasno vidljivo da su na mjestu rada, uključujući vrijeme vožnje, proveli manje od 8 sati sveukupno. Prema tome iz navedenih primjera vidljivo je da za pojedine dane nisu imali ni ostvaren ni vremenski uvjet za isplatu terenskog dodatka od najmanje 8 sati uz uračunavanje i vremena putovanja. Stoga je ovaj nalaz paušalan i ne temelji se na stvarnim činjenicama i podacima o radu tužitelja jer je nejasno koja bi bila zadaća vještaka već da utvrdi za koje dane tužitelji ispunjavaju propisane uvjete za ostvarivanje prava na terenski rad. Tužena smatra da vještak nije izvršio svoj zadatak sukladno pravilima struke već je samo iz evidencije zbrojio broj dana s oznakom T2 i pomnožio s razlikom do punog terenskog dodatka T1. Isto tako tužena ukazuje da je rješenjem Vrhovnog suda RH, broj Gop-1/2025 28 od 22. listopada 2025. dopušten prijedlog za rješenje pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava kojeg je podnio Općinski sud u Vinkovcima u predmetu broj Pr-141/2024-21 od 18. lipnja 2025. Slijedom svega navedenog predlaže se naslovljenom sudu da naloži stalnom sudskom vještaku Kseniji Vrebac da osporeni vještački nalaz ispravi sukladno primjedbama iz ovog podneska te da dostavi izračun razlike plaće za tužitelje u utuženom razdoblju ukoliko su isti ispunili uvjete za takvu isplatu.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u zahtjev za mirno rješenje od 12. veljače 2024., odluku ODO u Požegi povodom zahtjeva za mirno rješenje od 8. svibnja 2024., rješenja od 1. svibnja 2022., 25. rujna 2015. i 28. listopada 2019. Ministarstva unutarnjih poslova, isplatne liste, izvršen je uvid u evidenciju o radnom vremenu (listovi 33 do 93-5 spisa i 128 do 198 spisa), izvršen je uvid u isplatne liste tužitelja (listovi 203 do 426-7 spisa), pročitan je nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka Dajane Hart od 15. veljače 2025. i njenu usmenu dopunu, pročitan je nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka Ksenije Vrebac od 10. listopada 2025., saslušan je svjedok EŠ, a u svrhu dokazivanja saslušani su tužitelji RŠ i KŠ.

6. Zakonom o izmjenama i dopuna Zakona o protuminskom djelovanju prestao je s radom Hrvatski centar za razminiranje te je Ministarstvo unutarnjih poslova s danom 1. siječnja 2019. kada je taj zakon stupio na snagu preuzeo sve poslove i radnike zatečene na preuzetim poslovima koji s danom preuzimanja postaju državni službenici.

7. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je nesporno utvrdio da su tužitelji od 1. siječnja 2019. zaposleni kao državni službenici u Ministarstvu unutarnjih poslova, Ravnateljstvo civilne zaštite, Hrvatski centar za razminiranje, a temelju rješenja Ministarstva unutarnjih poslova na radnim mjestima pirotehničara za kontrolu kvalitete.

7.1. Nesporno je da su tužitelji s danom 1. siječnja 2019. kada je s radom prestao Hrvatski centar za razminiranje postali državni službenici kada je Ministarstvo unutarnjih poslova preuzeo sve poslove i radnike Hrvatskog centra za razminiranje u kojem su tužitelji ranije radili.

8. Tužitelji ovom tužbom i uređenom tužbenim zahtjevom potražuju terenski dodatak u punom iznosu terenskog dodatka i to tužitelj RŠ za period od svibnja 2019. do listopada 2023., a tužitelj KŠ za period od svibnja 2019. do srpnja 2023. jer tužitelji smatraju da se na isplatu terenskog dodatka treba primijeniti kolektivni ugovor za državne službenike koji je za njih povoljniji sukladno članku 9. stavak 3. Zakona o radu.

9. Nesporno je da je Općinski sud u Virovitici Vrhovnom sudu Republike Hrvatske podnio prijedlog za rješenje pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava zbog pitanja ima li bivši zaposlenik Hrvatskog centra za razminiranje preuzet u Ministarstvo unutarnjih poslova i raspoređen na poslove protuminskog djelovanja pravo na isplatu punog iznosa terenskog dodatka sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike uz primjenu pravila o povoljnijem pravu sukladno članku 9. Zakona o radu s obzirom da je njegovo puno radno vrijeme 5 sati. U kojem novčanom iznosu se obračunava terenski dodatak. Računa li se vrijeme putovanja kao radno vrijeme kada se terenski rad obavlja unutar istog dana. Ako se vrijeme putovanja od mjesta prebivališta do mjesta rada i natrag računa kao radno vrijeme, imaju li pravo za dodatak za prekovremeni rad, ako se uzme u obzir da je njihovo puno radno vrijeme 5 sati.

10. Vrhovni su Republike Hrvatske je svojim rješenjem od 22. listopada 2025. dopustio naprijed navedeni prijedlog za rješenje pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava.

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske je donio i objavio presudu broj Gop-1/2025- 31 od 14. siječnja 2026. kojom presudom je zauzeo pravno shvaćanje u pogledu pravnog pitanja koji se odnosi na zaposlenike Hrvatskog centra za razminiranje preuzete za Ministarstvo unutarnjih poslova i raspoređene za poslove protuminskog djelovanja.

11.1. Prema naprijed navedenoj presudi zaposlenici Hrvatskog centra za razminiranje koji su preuzeti u Ministarstvo unutarnjih poslova i raspoređeni na poslove protuminskog djelovanja do stupanja na snagu zakona kojim su se uredile plaće državnih službenika ne mogu imati niža (nepovoljnija) prava po osnovi terenskog dodatka od prava koja proizlaze iz Kolektivnog ugovora za javne službenike i namještenike Hrvatskog centra za razminiranje. U primjeni prava na terenski dodatak prema pravilima Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, kao cjelovito uređenog povoljnijeg prava u smislu članka 9. stavak 3. Zakona o radu prava tužitelja prema ovoj osnovi treba tumačiti shodno posebno uređenom radnom vremenu pirotehničara iz odredbe članka 52. stavak 1. Zakona o protuminskom djelovanju, tako da rad tužitelja, pirotehničara na razminiranju od 5 sati dnevno treba smatrati redovnim radnim vremenom. U tom smislu u primjeni članka 50. stavak 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj 112/17, 12/18, 2/19, 119/19 i 66/20 ) kao i članka 49. stavak 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj 56/22, 127/22, 128/23, 29/24 i 4/25) stipulaciju "ako je na terenu proveo najmanje 8 sati" treba tumačiti na način da rad tužitelja na razminiranju od 5 sati dnevno treba smatrati kao da su toga dana radili 8 sati odnosno kao da su radili u redovnom radnom vremenu. Zaposlenici Hrvatskog centra za razminiranje koji su preuzeti u Ministarstvo unutarnjih poslova i raspoređeni na poslove protuminskog djelovanja do stupanja na snagu zakona kojim su se uredile plaće državnih službenika ne mogu imati niža (nepovoljnija) prava po osnovi terenskog dodatka od prava koja proizlaze iz Kolektivnog ugovora za javne službenike i namještenike Hrvatskog centra za razminiranje. U okolnostima povoljnije uređene visine terenskog dodatka prema pravilima Temeljno kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama u odnosu prema pravilima Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike primjenjuje se povoljnije pravo prema pravilima Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama na koju primjenu upućuju kako pravilo Kolektivnog ugovora za javne službenike i namještenike Hrvatskog centra za razminiranje tako i pravila Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike.

12. Temeljem iskaza kako svjedoka EŠ tako i tužitelja JŠ i HŠ sud je utvrdio da tužitelji u Ministarstvu unutarnjih poslova, u odsjeku za razminiranje rade od 1. siječnja 2019., a prije toga radili su u Hrvatskom centru za razminiranje. Tužitelji rade na terenu i radne naloge za svaki tjedan dobivali su ranije i po tim radnim nalozima odlazili su na teren i to službenim vozilom od mjesta prebivališta do terena i o radnom danu i vremenom provedenom na radu vodili su evidenciju, a vodili su evidenciju putovanja od mjesta prebivališta do mjesta rada u knjižici vozila. Dobivali su 40 % terenskog dodatka, a 100 % iznosa terenskog dodatka dobivali su kada su na terenu proveli više dana.

13. Sud nalazi da sukladno presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Gop- 1/2025-31 u pogledu prava na terenski dodatak i visinu terenskog dodatka tužitelja treba primijeniti najpovoljnije pravo. Naime, prema odredbama članka 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine 112/17, 12/18, 2/19, 119/19 i 66/20) kao i članak 49. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine 56/22, 127/22, 58/23, 128/23, 29/2024 i 4/2025) za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio. Pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva se mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojene jedinice u koju je raspoređen, utvrđen u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela, a terenski rad (prema dopunama novijeg kolektivnog ugovora) se računa od trenutka napuštanja uobičajenog mjesta rada do povratka kući. Terenski dodatak se isplaćuje službeniku i namješteniku najkasnije posljednji radni dan u mjesecu za idući mjesec, a visina terenskog dodatka iznosi najmanje 200,00 kuna dnevno odnosno prema sporazumu s Vladom. Prema odredbi članka 52. stavak 1. Zakona o protuminskom djelovanju pirotehničari mogu provesti tijekom radnog vremena na poslovima tehničkog izvida i razminiranja najviše 5 sati tijekom jednog dana pa se rad tužitelja od 5 sati dnevno smatra redovnim radnim vremenom. U odnosu na visinu terenskog dodatka povoljnije pravo prema pravilima kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i kolektivnog ugovora Hrvatskog centra za razminiranje upućuju na primjenu ugovornih materijalnih prava javnih službi prema pravilima temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, te taj terenski dodatak u 2026. povećan je na 30 eura.

11. Radi utvrđenja razlike isplaćene plaće tužitelja na ime terenskog dodatka za utuženo razdoblje provedeno je vještačenje po vještaku knjigovodstvene struke Kseniji Vrebac.

12. Knjigovodstveni vještak Ksenija Vrebac u svom nalazi i mišljenju navela je da u proceduri evidentiranja radnog vremena zaposlenika i mjesečnih obračuna plaće Ministarstvo unutarnjih poslova, Ravnateljstvo civilne zaštite, Služba za kontrolu kvalitete izdaje mjesečne Evidencije o radnom vremenu (ERV) te u istom dokumentu su navedeni svi datumi kalendarskog fonda na koje su tužitelji radili u tijeku konkretnog mjeseca, sa pridruženim oznakama T1 (puni terenski dodatak 100%), T2 (umanjeni terenski dodatak 40%), ili bez oznake terenskog dodatka, te u posebnim kolonama zbroj dana u tom mjesecu sa oznakama T1 i T2. Evidencije o radnom vremenu su potpisane od strane odgovorne osobe – načelnika Hrvatskog centra za razminiranje. Na osnovi evidencije radnog vremena nadležna služba poslodavca za obračun plaće obračunava dodatak na terenski rad na mjesečnim obračunskim ispravama za isplatu plaće, ovisno o tome koliko ukupno dana je označeno sa oznakom T1, a koliko sa T2. Ovdje je bitno naglasiti da je u svim danima u mjesecu, bez obzira na oznaku T1 ili T2 upisano 8 sati rada, pa je zbroj ukupnih sati jednak mjesečnom fondu sati za sve državne službenike i namještenike. Što se tiče provedenog vremena tužitelja na radilištu, treba napomenuti da su tužitelji sukladno zakonskim propisima, na samom radilištu mogli provesti najviše 5 sati u jednom danu, kao najduže dopušteno provedeno vrijeme na radilištu. Osim provedenih sati na radilištu, tužitelji su provodili i dodatno potrebno vrijeme za vožnju (vrijeme od polaska od kuće do radilišta i vrijeme povratka kući), vrijeme za obavljanje nekih drugih poslova van samog radilišta, koje je moglo varirati od dana do dana. Također, u vrijeme provedeno na samom radilištu ne ulazi vrijeme koje su tužitelji kao pirotehničari za kontrolu kvalitete eventualno provodili u hodu po nepristupačnom terenu do udaljenog radilišta, od napuštanja vozila do vremena kada su stigli na samo radilište (moguće kiša, blato…). Podaci o području na kojem su tužitelji obavljali terenski rad, prijeđenoj kilometraži i ukupnom vremenu (broj sati i minuta) koje je svaki od tužitelja proveo u vožnji, na radilištu i obavljajući ostale aktivnosti u svakom pojedinom danu, navedeni su u dokumentima Knjižica vozila i Nadzorna knjižica vozila (vrijeme polaska i povratka kući). Također, detaljna dokumentacija o izvršenim poslovima na radilištu, kao i tehničkim podacima radilišta (lokacija, površina, uzorci, geodetska izmjera, katastarski i izvedbeni planovi) se nalazi u arhivi poslodavca u Brodarskom institutu u Zagrebu, u arhiviranim registratorima razvrstana po pojedinim ugovorima i projektima razminiranja (ukupan broj registratora je preko tisuću). Međutim, u slučaju kada bi od vještaka u izradi nalaza i mišljenja bilo zahtijevano koristiti podatke o terenskom radu tužitelja na pojedinim radilištima u tijeku utuženog razdoblja i izvršiti uvid u Djelovodnike kontrole kvalitete, prethodno bi bilo potrebno dostaviti podatke vezane na projekt razminiranja (broj ugovora i/ili oznaku projekta prema kojem su tužitelji bili raspoređen na terenski rad na konkretne datume. U protivnom bi, prema riječima kontakt osobe za arhivu HCR-a, traženje pojedinih Djelovodnika kontrole kvalitete ličilo na traženje „igle u plastu sijena“, te bi taj posao bio prilično dugotrajan. U isto se osobno uvjerila odlaskom u arhivu Brodarskog instituta u Zagrebu prilikom izrade nalaza i mišljenja u istovrsnim sudskim predmetima. Osim geodetskih izmjera, katastarskih i izvedbenih planova, u dokumentaciji pojedinog projekta razminiranja se nalaze i sljedeći dokumenti: - Dnevnici radilišta – dnevnike vodi / ispisuje firma odabrana kao izvođač radova na razminiranju. Iste dnevnike potpisuje nadzornik za kontrolu kvalitete. U ovim dnevnicima nije navedeno ukupno vrijeme koje su tužitelji proveli na poslovima kontrole. - Djelovodnici kontrole kvalitete – djelovodnike izrađuje pirotehnički nadzornik za kontrolu kvalitete. Osim tehničkih podataka o površini i uzorcima, sadržava podatak o datumu i vremenu početka i završetka rada na radilištu, koje je uglavnom 5 sati dnevno, što je prema svim propisima određeno kao najduže dopušteno provedeno vrijeme na radilištu. - Dnevnici kontrole kvalitete – dnevnike izdaje Hrvatski centar za razminiranje, sadržava naziv i oznaku idejnog plana, podatke o ugovoru, lokaciju, površini i vrijeme obavljanja kontrole kvalitete od – do (koje je uglavnom 5 sati dnevno). Sastavni dio Dnevnika kontrole kvalitete su dnevnici radilišta i djelovodnici kontrole kvalitete pirotehničara za kontrolu kvalitete. Potpisuje ih nadzornik za kontrolu kvalitete. Zaključno, u gore navedenoj dokumentaciji, jedini podaci koji se mogu pronaći o provedenom vremenu svih djelatnika, pa i tužitelja na terenu, jest najduže dopušteno vrijeme na samom radilištu u trajanju do 5 sati dnevno. Obzirom na gore navedeno, kao i na definirani zadatak vještaku u ovom sudskom predmetu (jedno od pitanja - da li je tužiteljima pravilno obračunavan i isplaćen terenski dodatak za obavljani rad na terenu), smatram da nije bilo potrebe da za izradu nalaza i mišljenja obavljam uvid u vrlo opsežnoj arhivi poslodavca, već je za odgovor s matematičkog aspekta tog pitanja dovoljan uvid u isplatne liste i evidencije radnog vremena, te mogu potvrditi da je sam financijski obračun (broj dana proveden na terenu sa oznakom T1 ili T2 pomnožen sa iznosom pune ili umanjene dnevnice) matematički točan. S obzirom da postavljeno pitanje ima i pravnu konotaciju, sudski vještak ekonomske struke ne može ulaziti u tumačenje pravnih propisa koje treba primijeniti prilikom obračuna terenskog dodatka tužitelja (koji od dva Kolektivna ugovora), odnosno odgovoriti na pitanje da li tužitelji imaju pravo na puni terenski dodatak za svaki dan koji su proveli na terenu. Nadalje, drugi dio zadatka vještaku je da za svaki mjesec u utuženom razdoblju u kojem je tužiteljima isplaćen umanjeni terenski dodatak utvrdi iznos koji im je isplaćen, razliku između isplaćenog i punog iznosa terenskog dodatka po mjesecima u utuženom razdoblju i u ukupnom iznosu. Po detaljnom uvidu u Evidencije o radnom vremenu i Obračunske isprave za isplatu plaće u utuženom periodu, izradila sam tablice sa prikazom mjesečnih razlika za svakog tužitelja posebno. : Prema podacima iz evidencije o radnom vremenu tužitelj RŠ je kroz utuženo razdoblje proveo na terenu od terenski dodatak 40% ukupno 230 dana a uz dodatka 100% 607 dana za taj broj dana odnosno za oba terenska dodatka tužitelju je u čitavom razdoblju prema obračunskim listama isplaćen iznos od 118.172,43 eur iznos mjesečne razlike između isplaćenog iznosa terenskog dodatka od 100% i punog terenskog dodatka od 100% za utuženo razdoblje, za 230 dana iznosi 3.614,48 eur. Prema podacima iz Evidencija o radnom vremenu tužitelj KŠ je kroz utuženo razdoblje proveo na terenu uz terenski dodatak 40% ukupno 245 dana, a uz dodatak 100% ukupno 672 dana. Za taj broj dana, odnosno za oba terenska dodatka, tužitelju je u čitavom utuženom razdoblju prema obračunskim listama isplaćen ukupan iznos od 19.994,86 eura. Ukupno u utuženom razdoblju razlika između isplaćenog i punog iznosa terenskog dodatka za 245 dana iznosi 3.815,96 eura. Mišljenja je knjigovodstvenog vještaka da je tužitelju JŠ, e kroz utuženo razdoblje proveo 230 dana na terenu uz isplaćeni umanjeni terenski dodatak. Ukupno u utuženom razdoblju razlika između isplaćenog i punog iznosa terenskog dodatka za 230 dana iznosi 3.614,48 eura, a tužitelj KŠ je kroz utuženo razdoblje proveo 245 dana na terenu uz isplaćeni umanjeni terenski dodatak. Ukupno u utuženom razdoblju razlika između isplaćenog i punog iznosa terenskog dodatka za 245 dana iznosi 3.815,96 eura.

13. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka Ksenije Vrebac ocjenjujući da je isti dan u skladu s pravilima struke, a vještak je imao dovoljno podataka za davanje nalaza i mišljenja.

14. Sud nalazi da tužitelji imaju pravo na terenski dodatak za svaki radni dan proveden na terenu u punom iznosu terenskog dodatka, a sukladno citiranim odredbama kolektivnog ugovora i Zakona o protuminskom djelovanju.

15. Tužitelji su tužbeni zahtjev uskladili s nalazom i mišljenjem knjigovodstvenog vještaka, a budući je sud našao da tužitelji imaju pravo na terenski dodatak za utuženo razdoblje u punom iznosu terenskog dodatka to je sud uređeni tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio i odlučio kao u izreci. Sud je prihvatio i zahtjev tužitelja za isplatom zakonske zatezne kamate za svaki mjesečni neisplaćeni iznos terenskog dodatka kako su to tužitelji i zatražili budući da se terenski dodatak isplaćuje najkasnije posljednji dan u mjesecu za idući mjesec.

16. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23). Sud je kao osnovan priznao putni trošak punomoćnika tužitelja za pristup na ročišta koja su kod ovog suda održana 3. srpnja 2024., 10. rujna 2024., 7. listopada 2024., 8. svibnja 2025., 5. rujna 2025. i 17. travnja 2026. na relaciji [adresa] i natrag te troškove vještaka po vještaku knjigovodstvene struke što iznosi ukupno 2.228,80 eur

17. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Požegi 15. svibnja 2026

S u d a c

Ilka Leko

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika RH, Zagreb, Trg kralja

Petra Krešimira IV br. 2

2. ODO u Požegi na broj P-DO-16/2024

3. Porezna uprava, Područni ured Požega - po pravomoćnosti

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte