Pr-1856/2022-36

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice DJČ, [adresa], zastupane po pun. Martini Radić Šunjić, odvjetnice u Splitu, protiv tuženika KBC Split, Split, Spinčićeva 1, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. ožujka 2026. u nazočnosti zamj. pun. tužiteljice Marija Skejića, odvjetnika u Splitu, i pun. tuženika DJ, dipl. iur, objavljene dana 15. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

„I Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.04.2017.g. do 31.03.2020.g. u ukupnom iznosu od 396,91 EUR bruto zajedno s pripadajućom: − zakonskom kamatom koja na iznos od 19,84 EUR teče od 15. listopad 2019. − zakonskom kamatom koja na iznos od 18,12 EUR teče od 15. studeni 2019. − zakonskom kamatom koja na iznos od 15,88 EUR teče od 15. prosinac 2019. − zakonskom kamatom koja na iznos od 18,94 EUR teče od 15. siječanj 2020. − zakonskom kamatom koja na iznos od 18,48 EUR teče od 15. veljača 2020. − zakonskom kamatom koja na iznos od 30,33 EUR teče od 15. ožujak 2020. − zakonskom kamatom koja na iznos od 16,19 EUR teče od 15. travanj 2020. − zakonskom kamatom koja na iznos od 0,82 EUR teče od 15. svibanj 2020. − zakonskom kamatom koja na iznos od 8,56 EUR teče od 15. lipanj 2020. − zakonskom kamatom koja na iznos od 8,39 EUR teče od 15. srpanj 2020. − zakonskom kamatom koja na iznos od 2,40 EUR teče od 15. rujan 2020. − zakonskom kamatom koja na iznos od 8,17 EUR teče od 15. listopad 2020. − zakonskom kamatom koja na iznos od 10,21 EUR teče od 15. studeni 2020. − zakonskom kamatom koja na iznos od 10,95 EUR teče od 15. prosinac 2020. − zakonskom kamatom koja na iznos od 7,82 EUR teče od 15. siječanj 2021. − zakonskom kamatom koja na iznos od 8,91 EUR teče od 15. veljača 2021. − zakonskom kamatom koja na iznos od 9,13 EUR teče od 15. ožujak 2021. − zakonskom kamatom koja na iznos od 10,21 EUR teče od 15. travanj 2021. − zakonskom kamatom koja na iznos od 8,54 EUR teče od 15. svibanj 2021. − zakonskom kamatom koja na iznos od 8,80 EUR teče od 15. lipanj 2021. − zakonskom kamatom koja na iznos od 9,49 EUR teče od 15. srpanj 2021. − zakonskom kamatom koja na iznos od 2,13 EUR teče od 15. kolovoz 2021. − zakonskom kamatom koja na iznos od 30,27 EUR teče od 15. rujan 2021. − zakonskom kamatom koja na iznos od 18,51 EUR teče od 15. listopad 2021. − zakonskom kamatom koja na iznos od 6,71 EUR teče od 15. studeni 2021. − zakonskom kamatom koja na iznos od 16,18 EUR teče od 15. prosinac 2021. − zakonskom kamatom koja na iznos od 6,13 EUR teče od 15. siječanj 2022. − zakonskom kamatom koja na iznos od 1,47 EUR teče od 15. ožujak 2022. − zakonskom kamatom koja na iznos od 4,49 EUR teče od 15. svibanj 2022. − zakonskom kamatom koja na iznos od 8,92 EUR teče od 15. lipanj 2022. − zakonskom kamatom koja na iznos od 6,07 EUR teče od 15. srpanj 2022. − zakonskom kamatom koja na iznos od 4,14 EUR teče od 15. kolovoz 2022. − zakonskom kamatom koja na iznos od 14,07 EUR teče od 15. rujan 2022. − zakonskom kamatom koja na iznos od 21,55 EUR teče od 15. listopad 2022. − zakonskom kamatom koja na iznos od 3,73 EUR teče od 15. studeni 2022. − zakonskom kamatom koja na iznos od 2,36 EUR teče od 15. prosinac 2022. − zakonskom kamatom koja na iznos od 0,59 EUR teče od 15. veljače 2023. do isplate, koja se kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

Za više zatraženi iznos od 1.403,09eura tužbeni zahtjev tužiteljice odbija se kao neosnovan.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 517,44 eura, sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.”

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 19. travnja 2022. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre pri Klinici za kirurgiju. Tužitelju da je radni odnos reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodacima Kolektivnom ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Sukladno odredbama KU-a, Dodacima KU-a i TKU-a tužitelju da se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća, te uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvario pravo (za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima rada, za posebnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata, za svaki sat odrađen noću, za prekovremeni rad itd.). S obzirom na činjenicu da tužitelj obavlja poslove radnog mjesta zdravstvenog radnika tužitelj da je radio u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa mu sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik da je tužitelju isplaćivao dodatke samo na redoviti rad dok joj na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Odredbom iz čl.57. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.55. KU-a (NN 29/18) je propisano da zdravstveni radnik za otežane uvjete rada ima pravo na uvećanje plaće za 25%, odnosno 28% od 01.rujna 2019. sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen tužitelju za sve odrađene sate (dodatak za otežane uvjete rada). Prema odredbi iz čl.59.a. Dodatka I. KU-a (NN 96/15), koja se primjenjuje od 01.listopada 2015.g., kao i odredbom čl.58. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja imaju pravo na dodatak na plaću u iznosu od 4%, odnosno 8% od 01.rujna 2019., sukladno Dodatku II. KU-a (NN 92/19), koji dodatak nije isplaćen za sve odrađene sate (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi). Prethodne činjenice da imaju za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Prema tome, tužitelj da ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje. U smislu odredba čl. 81. Zakona o radu i čl. 37. KU odnosno čl. 34. KU radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca.

2.U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u pogledu osnova i visine. Nadalje, navodi da se protivi postavljenoj tzv. stupnjevitoj tužbi odnosno da nisu ispunjeni uvjeti za stupnjevitu tužbu te predlaže da sud pozove tužitelja da uredi tužbu sukladno odredbama čl.186b Zakona o parničnom postupku, na način da postavi određeni tužbeni zahtjev u protivnom da sud tužbu treba odbaciti.

3.Tužitelj je podneskom od 25. studenoga 2024. (sukladno raspravnom rješenju suda od 07. studenoga 2024.) uredio tužbeni zahtjev na način da je kao vrijednost predmeta spora označen iznos od 1.800,00 eura te zatražio isplatu toga iznosa na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.04.2017. do 30.9.2024. sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 20,00 eura teče od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec sve do isplate, i to na ime neisplaćene bruto razlike za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate; neisplaćene bruto razlike za otežane uvjete rada za sve odrađene sate; odrađenih prekovremenih sati primjenom parametra da rad preko 7 sati dnevno predstavlja prekovremeni rad i neisplaćene bruto razlike za prekovremeni rad; te na temelju tih razlika utvrditi ostvarenu prosječnu punu plaću za tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem se koristi godišnji odmor ili bolovanje na koju tužitelj ima pravo, a zatim utvrditi razliku između isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje i one naknade na koju tužitelj ima pravo sukladno odredbama ZOR-a i TKU-a. Ujedno je zatraženo da se parnični trošak isplati na račun punomoćnika tužitelja. Također ispravlja navod iz tužbe i navodi da je tužiteljica zaposlena na radnom mjestu pomoćne radnice na Klinici za onkologiju i radioterapiju te da obavlja poslove s otvorenim izvorima ionizirajućeg zračenja i intravenozne aplikacije citostatika, slijedom čega da prema čl.29 KU ima parvo na skraćeno radno vrijeme od 7 sati dnevno ili 35 sati tjedno, šta da ima za posljedicu da svaki sat određen preko 7 sati predstavlja prekovremeni rad.

4.U odnosu na tako uređeni tužbeni zahtjev tuženik se usprotivio preciziranom tužbenom zahtjevu ističući kako isti i dalje nepodoban za raspravljanje jer da tužitelj nije posebice za svako razdoblje specificirao potraživanje u ukupnom iznosu i mjesečnim iznosima, već je zajedno tri dodatka i dvije naknade pomiješao u ukupnoj novčanoj cifri. Stoga da ne bi bilo jasno koliko djelić od 20,00 eura za svaki mjesec se odnosi na koji osnov. U odnosu na točke II. tužbenog zahtjeva kojom se traži isplata parničnog troška na račun punomoćnika tužitelja, smatrajući da se u tom dijelu radi o preinaci tužbenog zahtjeva. Naime, u koliko sud dosudi parnični trošak na ime punomoćnika tj. njegov privatni bankovni račun da se otvara mogućnost izigravanje tužiteljevih vjerovnika. Tuženik je na dalje osporavao osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

4.1. Glede konačno preciziranog tužbenog zahtjeva tuženik je iskazao kako na ovako uređenim tužbenim zahtjevom nije jasno koliko i s kojeg osnova u ukupnom mjesečnom iznosu pripada tužiteljici, jer da vještak nije za svaki mjesec odvojeno izračunao visinu po svakom osnovu. S tim u svezi, obzirom da nije moguće utvrditi koji dio tužbenog zahtjeva treba usvojiti, a koji odbiti predložio je tužbeni zahtjev odbaciti. Podredno, tuženik je istakao kako je tužitelj navedenim podneskom povukao dio tužbenog zahtjeva u odnosu na zahtjev podneska od 25. studenoga 2024., kojim je podneskom tužiteljica na zahtjev suda uredila tužbeni zahtjev potražujući isplatu iznosa od 20,00 eura za svaki mjesec. Prigovorio je i tijeku zakonskih zateznih kamata. Na koncu, tuženik je iskazao da se protivi djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva.

5. Nakon provedenog financijskog vještačenja po dipl. oec. Zlatku Cvitanoviću od 14. travnja 2025., kao i nadopuni od 09. rujna 2025., te sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka, tužiteljica je podneskom od 19. rujna 2025. uredila i postavila tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 396,91 eur.

6.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem obračunskih isprava, plana rada i evidencije o radnom vremenu te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo dipl. oec. Zlatku Cvitanoviću.

7.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. Punomoćnica tužiteljice popisala je parnični trošak.

9.Tužiteljev radni odnos reguliran je Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23, dalje: ZR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje: KU/18), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19, 78/19. dalje: Dodatak I. KU), Dodatkom II. (NN 92/19), Dodatkom III. (NN 56/20), Dodatkom IV. (NN 3/23), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 24/17, 128/17, 47/18-Dopuna, 123/19-Dodatak), Sporazum o osnovici za izračun plaće u javnim službama (NN 2/19), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 56/22, 127/22-Dodatak I., 58/23-Dodatak II., 128/23-Dodatak III.), Temeljnim kolektivnim ugovorom za zaposlenike u javnim službama (NN 29/24).

10.Plaća se sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Dodaci na plaću su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu i to: otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom, uvećanje za navršene godine radnoga staža, rad u smjenama i sl. Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće. Visina naknade plaće određena je kao prosječna plaća koja je radniku isplaćena u prethodna tri mjeseca, uračunavajući sva primanja u novcu.

11.Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju kao medicinska sestra kod tuženika pri Klinici za kirurgiju.

12.Među strankama je sporno je li tuženik pogrešno obračunao pa time isplatio umanjenu plaću tužiteljici i to po osnovi dodatka za otežane uvjete rada, po osnovi prekovremenog rada, rada subotom, nedjeljom, blagdanom, noću i u drugoj smjeni, dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja.

13.Člankom 94. ZOR/14 propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. Člankom 81. ZR/14 propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

13.1.Odredbom čl. 47. KU/13, odnosno čl. 45. KU/18 propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Pitanje plaće je na isti način definirano čl. 51. TKU/12 i čl. 50. TKU/17. Dodatak za rad noću iznosi 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50% i za rad u drugoj smjeni 10%.

13.2.Pitanje plaće je na isti način definirano čl. 51. TKU/12 i čl. 50. TKU/17. U odredbama čl. 51. i 57. KU/13, čl. 59a Dodatka I KU te čl. 54. TKU/12, odnosno čl.53. TKU/17, propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužitelju i koji se obračunavaju za svaki odrađeni sat od osnovne vrijednosti toga sata. U skladu s navedenim odredbama tužitelju se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća te uvećanja i dodaci na koje je u tome satu ostvario pravo.

13.3.Prekovremenim radom se u skladu s čl. 58. st. 9. KU/13, čl. 51. st. 9. KU/13 i čl. 49. st. 9. KU/18 smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, dok će se sukladno odredbama KU osnovna plaća radnika uvećati za prekovremeni rad za 50%.

13.4.Odredba čl. 59.a Dodatka I KU koja se primjenjuje od 1. listopada 2015. propisuje, da iznimno od čl. 59. tog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatka na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. Nadalje, odredba čl. 24. Dodatka II KU koja se primjenjuje od 1. rujna 2019. propisuje da zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 8% od osnovne plaće.

13.5.Sukladno čl.49. st.9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, dok će se sukladno odredbama KU osnovna plaća radnika uvećati za prekovremeni rad za 50%. Obračun dodatka na plaću za posebne uvjete rada valjalo je obračunavati sukladno čl.55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II KU, dok je dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi predviđen odredbama čl.57. KU/18.

13.6.Temeljem odredbi čl.37. KU (NN 126/11) i čl.36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

13.7.Članak 57. st.1. KU propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećati radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na popisu (čl. 58. KU). Na temelju članka 55. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) i članka 21. Dodatka II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstveno osiguranje (NN 92/19) radnik koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada ima pravo na dodatak na plaću. Člankom 66. i člankom 67. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11), radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, ujedno je potonjim odredbama kolektivnog ugovora utvrđen popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji ostvaruju pravo na dodatak za otežane uvjeta rada. Na temelju članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisano je pravo na dodatak za otežane uvjete rada.

13.8.Temeljem članka 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (128/17) propisano je: „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“ 14.Sukladno prethodno citiranim odredbama, plaću tužitelja čini osnovna plaća s pripadajućim uvećanjima. Osnovna plaća ne postoji samo u redovnom radu, već se osnovna plaća tužitelju isplaćuje za svaki efektivno odrađeni sat, bilo u redovnome, bilo u prekovremenom radu, a svaki efektivno odrađeni sat se uvećava za one dodatke koji u tome satu postoje. Ova uvećanja se obračunavaju za sve sate u kojima su ostvareni i obračunavaju se od vrijednosti osnovne plaće te se ista kumuliraju ukoliko se ostvari pravo na više uvećanja budući ni iz jedne odredbe KU ne proizlazi da radniku to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenoga rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada i drugih predmetnih dodataka međusobno isključuju. Dakle, zdravstveni radnici koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada prema KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, kako proizlazi i prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH na sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019.

15.Na okolnost visine potraživanja obavljeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo, a koje kao stručno, argumentirano i objektivno ovaj sud prihvaća. Pregledom obračunskih isprava za isplatu plaće vještak dipl. Zlatko Cvitanović utvrdio je temeljem dokumentacije iz sudskog spisa i knjigovodstvene dokumentacije koja je naknadno dostavljena vještaku, kao i temeljem iznijetog nalaza. Nalaz je rađen temeljem dokumentacije dostavljene od strane tuženika iz koje je vidljivo da je tužiteljica u utuženom razdoblju u pojedinim mjesecima radila prekovremeno i da joj je prekovremeni rad u tim mjesecima evidentiran i plaćen. Iz platnih lista također da je vidljivo kako tužiteljica ostvaruje pravo na dodatke za otežane uvjete rad i za odgovor. za život i zdravlje ljudi. Provjerom dostavljenih platnih lista vještak je utvrdio kako su oba dodatka plaćena samo za onu količinu sati koja je odrađena u redovnom radu, dok nisu obračunati za sate koji su odrađeni u prekovremenom radu. Način izračuna koji je tuženik koristio prilikom izračuna plaće tužiteljici da ne odgovara onome što je propisano važećim kolektivnim ugovorima jer dodaci za otežane uvjete rada i za odgovornost na radu, pripadaju radniku uvijek kad radi, bez obzira da li u redovnom ili u prekovremenom radnom vremenu. Vještačenjem je također utvrđeno da tužiteljici nisu u cijelosti isplaćeni ni svi dodaci za rad izvan redovnog radnog vremena (subotom, nedjeljom, noću…), što znači da plaća tužiteljici u promatranom razdoblju nije ispravno obračunata.

Vještak je zaključio kako su neplaćeni dodaci za posebne uvjete rada koji su tužiteljici trebali biti isplaćeni u promatranom razdoblju (travanj/2017.– ožujak/2020.), ukupno 508,10 kn;

Neplaćeni dodaci za odgovornost za život i zdravlje ljudi koji su tužiteljici trebali biti isplaćeni u promatranom razdoblju (travanj/2017.– ožujak/2020.), ukupno 369,56 kn;

Neplaćeni dodaci za prekovremeni rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću i u drugoj smjeni koji su Tužiteljici trebali biti isplaćeni u promatranom razdoblju (travanj/2017. – siječanj/2025.), ukupno 1.177,02 kn;

Kao posljedica pogrešno obračunatih dodataka na plaću iz utuženog razdoblja (travanj/2017. – siječanj/2025.), tužiteljici je isplaćen manji iznos naknada bruto plaće za vrijeme korištenja god. odmora i/ili bolovanja (do 42 dana), ukupno 935,87 kn; Ukupan iznos predmetnih dodataka na plaću (za otežane uvjete rada, za odgovornost na radu i za prekovr. rad subotom, nedjeljom…) i naknada plaće za vrijeme korištenja god. odmora i/ili bolovanja (do 42 dana) koje tuženik nije isplaćivao tužiteljici u utuženom razdoblju (travanj/2017. – siječanj/2025.), iznosi mjesečno i godišnje u bruto iznosu kako je to prikazano u stupcima 7 (valuta HRK) i 8 (valuta EUR), odnosno sveukupno 5.219,88 kn, ili u protuvrijednosti od 396,91 EUR. Očitujući se na prigovore tuženika u dopunskom vještvu od 08. rujna 2025. vještak je jasno iskazao kako u utuženom razdoblju 19. mjeseci tužiteljica nije radila niti jedan dan (od srpnja 2023. do siječnja 2025.) pa za to razdoblje vještak nije izračunao jer nije ni bilo neisplaćenih dodataka na plaću (za posebne uvjete rada, za odgovornost za život i zdravlje ljudi, za rad subotom i nedjeljom kao i ne isplaćenih naknada plaća za godišnji odmor i bolovanje), vještak je istakao kako je navedeno razvidno iz prvog vještva od 14. travnja 2025.

16.U konkretnom slučaju, tužiteljica je podnijela stupnjevitu tužbu i postavila manifestacijski zahtjev kojim traži dostavu potrebne dokumentacije kako bi se utvrdila razlike plaće za otežane uvjete rada za sve odrađene sate; u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, razlike za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, naknade za korištenje godišnjeg odmora i bolovanje uzimajući u obzir stvarne pune iznose plaća sukladno utvrđenim razlikama.

16.1.Obzirom da tužiteljica nije dostavio dokaze, niti pokušao dokazati da je od tuženika zatražio dostavu potrebne dokumentacije i da je tuženik takav zahtjev odbio, sud je tužiteljicu pozvao raspravnim rješenjem na postavljenje određenog tužbenog zahtjeva, sve sukladno odredbi čl.325 st.2, a u vezi s čl.186b st.4 ZPP.

17. Tužiteljica je podneskom od 25 .studenoga 2025. postavio tužbeni zahtjev na način da je zatražio isplatu iznosa od 1.800,00 eura za razdoblje od 01.04.2017. do 30.09.2024., i to na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate; neisplaćene bruto razlike za otežane uvjete rada za sve odrađene sate; neisplaćene bruto razlike za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, te na temelju tih razlika pod utvrditi ostvarena prosječna puna plaća za tri mjeseca koja prethode mjesecu u kojem se koristi godišnji odmor ili bolovanje na koju tužitelj ima pravo, a zatim utvrditi razliku između isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje i one naknade na koju tužitelj ima pravo sukladno odredbama ZOR-a i TKU-a, te ujedno zatražio da se parnični trošak postupka isplati na račun punomoćnika tužitelja.

18.Po zaprimanju nalaza i mišljenja vještaka tužitelj uređuje tužbeni zahtjev na način kako je određeno u izreci.

19.U odnosu na navode i prigovore tuženika navodi se slijedeće. Nesporno je da je tužitelj tužbom zatražio isplatu na ime manje isplaćene plaće u bruto iznosu i to dodatka u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, dodatka za otežane uvjete rada, te pogrešno obračunate naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje. Nadalje, također nije sporno da je u podnesku od 25. studenoga 2025. te kasnije i u prvom precizno postavljenom (uređenom) tužbenom zahtjevu od 19. rujna 2025. tužiteljica precizirao osnove. Dakle, kako se tim činjeničnim navodima niti preinaci tuženik nije protivio i po istoj se upustio u raspravljanje, sud je takvu preinaku dopustio i po tako uređenom tužbenom zahtjevu nastavio raspravljanje.

20.Nije sporno da je smanjenje odnosno postavljanje tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka svrsishodno radi rješenja odnosa među strankama s obzirom da tužitelj nema financijskog znanja da bi ispravno matematički postavio određeni tužbeni zahtjev.

21.U situaciji kada tužitelj tužbom po svim utuženim osnovama potražuje isplatu iznosa od 1.800,00 eura pa potom, po dostavi nalaza i mišljenja sudskog vještaka, snižava tužbeni zahtjev tako da potražuje 396,91 eura, dakle povlači dio tužbenog zahtjeva, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH od 26.travnja 2021. radilo bi se o djelomičnom povlačenju tužbe na koje se primjenjuju odredbe o povlačenju po čl.193 ZPP-a, a s obzirom da je do djelomičnog povlačenja došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban je pristanak tuženika (Županijski sud u Varaždinu Gž-1601/24, Županijski sud u Puli-Pola Gž-1405/21, Županijski sud u Zagrebu Gž R-1281/22).

22.Dakle, ako se gleda ukupan iznos koji je tužitelj potraživao prvotno uređenim tužbenim zahtjevom (1.800,00 eura), te konačno uređenim tužbenim zahtjevom (396,91 eura), isti je djelomično povukao tužbu neovisno o tome što su se prema posljednjem uređenom tužbenom zahtjevu izmijenili pojedini mjesečni iznosi u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, pa se u tom smislu ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva.

23.Stoga je odlučujući o tužbenom zahtjevu, s obzirom na protivljenje djelomičnom povlačenju, usvojen tužbeni zahtjev za iznos od 396,91 eura sa pripadajućim kamatama, a odbijen za iznos od 1.403,09 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. S obzirom na navedeno određeno je kao u toč. I izreke.

24. Na dosuđene iznose tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st.3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st.3. ZR/14).

25. Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbama čl.154.st.2. i st. 155. Zakona o Zakona o parničnom postupku.

25.1. Dakle, polazeći od uspjeha tužiteljice glede svih utuženih osnova, kao i utuženo razdoblje (umanjeno za 19 mjeseci) tužiteljica je u ovom postupku uspjela sa 22%. Dok je tuženik u postupku uspio sa 78%, ali tuženik nije popisao parnični trošak. Tužiteljici se obistinjuje parnični trošak za sastav tužbe 100,00 eura, za sastav podnesak od 13.09.2024. i 19.09.2025. po 100,00 eura. Za pristup na ročište održano 12.09.2024. 25,00 eura, za zastupanje na ročištu od 07.11.2024 50,00 eura, za ročište održano 22.01.2025.,04.11.2025.,03.03.2026. po 100,00 eura ukupnom iznosu od 675,00. Ovom iznosu trebalo je pridodati i iznos od 168,75 na ime pripadajućeg PDV- a tako bi tužiteljice pripadao parnični trošak u iznosu od 843,75.

Obzirom na uspjeh tužiteljice u postupku od 22% to joj se obistinjuje srazmjeran trošak u iznosu od 185,63, navedeno iznosu trebalo je pridodati iznos od 331,81 eur tako se tužiteljici obistinjuje parnični trošak u iznosu od 517,44 eura

25. 2. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici pristoji pravo na zakonsku zateznu kamatu u smislu odredbe čl. 29. 2. Zakona o parničnom postupku kao što je odlučeno pod toč. II izreke presude.

26.U odnosu na prigovor da se parnični trošak kao takav isplati na račun pun. tužiteljice, isti se smatra osnovanim. Naime, kako se pitanje isplate parničnog troška na račun punomoćnika već dulje vremena javlja kao prijeporno prilikom donošenja odluke u trošku u spisima između istog punomoćnika i istog tuženika kao poslodavca, a u odnosu na veliki broj žalbi tuženika, sud je pregledavanjem najnovijih drugostupanjskih odluka kojima su preinačene odluke ovog prvostupanjskog suda, odlučio da je izjavljeni prigovor kao osnovan. Naime, tuženik je u pravu kada kaže da se protivi isplati parničnog troška na račun punomoćnika tužitelja. Odredba čl. 95. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) kaže da punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa tako i prima dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog ako mu ih protivna strana dobrovoljno plati, no ne može se protivnoj strani naložiti da bez posebne punomoći, kojom bi stranka izričito ovlastila punomoćnika da prima novčanu tražbinu na svoj račun, isplatu na račun punomoćnika i izvrši (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revd-1019/2023 od 10. svibnja 2023.g i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj UIII/70/2015 od 2. ožujka 2017.) Međutim, navedenu odredbu punomoći valja tumačiti na način da punomoćnik može primiti dosuđene troškove ako mu ih protivna strana dobrovoljno plati, dok se ne može naložiti protivnoj strani tj. u ovom konkretnom slučaju tuženiku, da tužitelju troškove parničnog postupka isplaćuje na punomoćnikov račun. Naime, ne radi se o specijalnoj punomoći kojom bi tužiteljica ovlastila svoju punomoćnicu za primanje novca pa niti na ime troškova postupka u ovom sporu. Takva punomoć, ni u kojem slučaju, ne predstavlja uporište da se sudskom odlukom (presudom) plaćanje troškova parničnog postupka naloži na račun punomoćnika stranke kojoj pripada pravo na naknadu parničnog troška. Takav stav zauzet je u slijedećim odlukama: Županijski sud u Zagrebu, Gž R-53/2026 od 06.02.2026., Gž R-80/2026 od 26.02.2026. i Gž R-241/2025 od 6.3.2026.; Županijski sud u Bjelovaru, Gž R-140/2025 od 16.12.2025. i Gž R-55/2025 od 30.12.2025.; Županijski sud u Šibeniku, Gž R-96/2025 od 20.02.2026.; Županijski sud u Zadru, Gž R-136/2024 od 12.2.2025.; Županijski sud u Sisku, Gž R-127/2024 od 23.05.2025. i Županijski sud u Osijeku Gž R-290/2025 od 19.02.2026.

27.S obzirom na sve navedeno valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Splitu, 15. svibnja 2026.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: -pun. tužiteljice

-tuženiku

-u spis