REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VUKOVARU

Vukovar, Županijska 31

Broj: P Ob-178/2025-16

U  I M E R E P U B L I K E H R V A TS K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru po sucu Mariji Jurić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja FR, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Vesni Šnur, odvjetnici u Vinkovcima, protiv I-tuženika mlt. ZR, OIB [osobni identifikacijski broj], II-tuženika mlt. SR, OIB [osobni identifikacijski broj], III-tuženika mlt. IR, OIB [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po majci i zz RR, OIB [osobni identifikacijski broj], svi s prebivalištem [adresa], svi zastupani po punomoćnici Ireni Kršul, odvjetnici u Vukovaru, radi smanjenja plaćanja zakonskog uzdržavanja, nakon zaključene glavne rasprave 17. travnja 2026., održane u nazočnosti tužitelja osobno uz punomoćnika i punomoćnika I-III tuženika, temeljem čl. 335. Zakona o parničnom postupku, dana 15. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Mijenja se Rješenja Općinskog suda u Vinkovcima R1 Ob- 379/ 2023-2 od 24.08.2023 kojim je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrb u odnosu na uzdržavanje i sudi:

"Tužitelj FR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužan je doprinositi za materijalne potrebe svoje djece i to: I-tuženika mlt. ZR, OIB: [osobni identifikacijski broj] rođ. **.**.2008., II-tuženika mlt. SR, OIB: [osobni identifikacijski broj] rođenog **.**.2012. i III-tuženika mlt. IR, OIB: [osobni identifikacijski broj] rođene **.**.2013. umjesto iznosa od 192,50 eura za svakog od njih, sada za I-tuženika ZR i II-tuženika HR iznos od 145,00 Eura mjesečno za svakog od njih, a za III-tuženika IR iznosom od 132,00 eura mjesečno i to od dana podnošenja tužbe 18. kolovoza 2025.g. pa nadalje dok za to postoje zakonski uvjeti na način da je dospjele obroke uzdržavanja dužan isplatiti odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće do svakog 15-og u mjesecu, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema članku 29 st. 2 i 8 Zakona o obveznim odnosima."

II. Svaka strana snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je rješenjem Općinskog suda u Vinkovcima, broj R1- 379/2023-2 od 24. kolovoza 2023. godine razveden brak njega i majke I-III- tuženika te je odobren plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji sastavni dio navedenog rješenja. Prema Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi određeno je da tužitelj za uzdržavanje I- tuženika mlt. ZR rođenog **.**.2008. doprinosi 192,50 eura mjesečno za II-tuženika mlt. HR rođenog **.**.2012. doprinosi iznose od 192,50 eura za III-tuženu mlt. IR rođenu **.**.2013. doprinosi iznosom od 192,50 eura mjesečno sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Od donošenja navedenog rješenja promijenile su se okolnosti na strani tužitelja jer je tada bio zaposlen devet godina izvan Republike Hrvatske, imao veća primanja, a u listopadu 2024. godine počeo je ponovno živjeti u [adresa], te se zaposlio u firmi [obrt], obrt za proizvodnju i usluge vl. DR, sa sjedištem u [adresa], gdje ostvaruje primanja u iznosu od 760,00 Eura mjesečno Majka mlt. I-III- tuženih je zaposlena i ostvaruje prihode, a u kojem iznosu nije mu poznato. Mlt. I-III-tuženika, njihova majka i tužitelj žive u zajedno u istom kućanstvu, te im tužitelj svaki dan daje novčana sredstva kako za kupovinu određenih namirnica za kućanstvo, tako i za režijske troškove za nekretninu u kojoj stanuju jer je ista na njegovom imenu i vlasništvu, dok majka I-III-tuženih niti u čemu ne sudjeluje niti ne želi. Nesporno je da je tužitelj za uzdržavanje I-III-tuženih od donošenja navedenog rješenja do listopada 2024 godine doprinosio navedenim iznosima, ali kako sada ostvaruje prihod od 760,00 Eura isti nije u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje mlt I-III-tužene iznosom od 600,00 Eura mjesečno, jer onda ne može podmiriti troškove kredita koji je podignut tijekom trajanja bračne zajednice, a niti režijske troškove za nekretninu u kojoj stanuju. Obzirom da su se na strani tužitelja nakon donošenja navedenog rješenja promijenile okolnosti na način da opravdavaju izmjenu ranije odluke u visini uzdržavanja, te je vidljivo i uvidom u podatke poslodavca tužitelja da isti sada prima manji osobni dohodak, otplaćuje kredit, a kreditna zaduženost tužitelja je posljedica rješavanja egzistencijalnog stambenog pitanja obitelji što treba uzeti svakako u obzir prilikom zahtjeva za smanjenje doprinosa za uzdržavanje pa tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se tužitelju smanjuje doprinos uzdržavanja za I-tuženika mlt. ZR na 120,00 eura mjesečno, II-tuženika HR na 120,00 eura mjesečno i za III-tuženika mlt. IR na 120,00 eura mjesečno do svakog 15-og u mjesecu te da mu I-III-tuženici nadoknade troškove postupka.

2. Tuženici I-III su se protivili tužbi i tužbenom zahtjevu. Ovo iz razloga jer je prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje djeteta Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike od 02. svibnja 2025. godine za dijete u dobi od 7 do 12 godine obveznik uzdržavanja dužan je plaćati iznos od 20% prosječne neto plaće dok je za dijete u dobi od 13 do 18 godina obveznik uzdržavanja je dužan plaćati iznos od 22% od prosječne neto plaće. Nadalje, tužitelj otkad se vratio iz inozemstva gdje je radio dugi niz godina, živi u zajedničkom kućanstvu zajedno sa I-III-tuženicima i zz tuženih, ne doprinosi za troškove kućanstva, koristi higijenske i ostale potrepštine kao i hranu zz tuženih dok zz tuženih RR isključivo snosi sve troškove hrane i režijske troškove zajedničkog kućanstva te samostalno skrbi za troje tuženika, plaća izvannastavne aktivnosti djece kao što su razne ekskurzije i izleti u sklopu škole. Također, tužitelj je prestao plaćati alimentaciju za svojih I-III-tuženika, zbog čega je tužitelju izdan i kazneni nalog što nije u razdoblju od 01. listopada 2024. godine pa do srpnja 2025. godine plaćao uzdržavanje za svojih troje mld. djece. Dakle, sve navedene troškove, uključujući i nabavu ogrjeva, snosi isključivo majka i zz tuženih, dok tužitelj, premda živi u istom kućanstvu, ni na koji način ne doprinosi njegovom održavanju. Obzirom na sve navedeno, I-III-tuženici zastupani po majci i zz RR, a svi zastupani po punomoćniku, ističu kako se u cijelosti protive tužbi i tužbenom zahtjevu, predlažu istu odbiti te naložiti tužitelju plaćanje troškova ovog postupka.

3. Tužitelj je odgovorio da se u rujnu 2024. vratio u RH i zbog zdravstvenih razloga nije više u mogućnosti doprinositi uzdržavanju djece onim iznosom kojim je doprinosio jer je ostvarivao minimalac, a sada je trenutno bez ikakvih primanja. Kako stanuje u kući s djecom uvijek daje djeci novčani iznos za džeparac za školu i za užinu pa smatra da za uzdržavanje treba doprinositi i majka djece koja živi u istom kućanstvu. Tužitelj nema druge mogućnosti nego živjeti u kućanstvu s majkom I-III-tuženih, te se ne protivi da majka I-III-tuženih ako to njoj odgovara izabere drugi dom, a tužitelj nema namjere iseliti iz svog doma za koji plaća kredit dok je majka tuženih toga oslobođena, a osim toga tužitelj sudjeluje u režijskim troškovima, kupuje namirnice za mlt djecu, brine o njihovim potrebama i sudjeluje na isti način kao i njihova majka. Stoga postoje itekako osnove za smanjenje doprinosa za uzdržavanje, pogotovo s obzirom na činjenicu da stranke stanuju u istom kućanstvu.

4. Na pripremnom ročištu tužitelj je predložio službenim putem od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje podatak od zaposlenju tužitelja te od Porezne uprave podatke o prihodima od 2023. dok je punomoćnik tuženika predložio da se sasluša punoljetnu kćerku ŽR.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao: rješenje Općinskog suda u Vukovaru R1 Ob-379/2023 od 24. kolovoza 2023. (list 4-6 spisa), potvrdu pravomoćnosti (list 7 spisa), presudu Općinskog suda u Vukovaru Kzd-49/2025 od 31. srpnja 2025. (list 16-20 spisa), plaćanja (list 21-33 spisa), izvod prometa po računu (list 38-97 spisa), presliku računa (list 98-118 spisa), ugovor o putovanju i potvrde uplate (list 121-124 spisa), potvrdu (list 125 spisa), zapisnik o ispitivanju žrtve (list 126-128 spisa), potvrdu o visini dohotka i primitaka (list 137-141 spisa), potvrdu HZZZ (list 144- 145 spisa), te saslušao parnične stranke i svjedoka ŽR, dok daljnje dokaze sud nije izvodio jer je činjenično stanje dostatno utvrđeno.

6. Iz materijalne dokumentacije razvidno je da je rješenjem Općinskog suda u Vukovaru broj: R1 Ob-379/2023-2 od 24. kolovoza 2023. godine razveden brak između tužitelja i z.z. tuženika te je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji je sačinjen 24. srpnja 2023. a po kojem je tužitelj u obvezi plaćati ukupni iznos uzdržavanja za I- III tuženika iznos od 596,50 eura.

7. Prema presudi Općinskog suda u Vukovaru broj Kzd-49/2025-2 od 31. srpnja 2025. izdan je kazneni nalog tužitelju kao okrivljenom jer nije uzdržavao osobe koje je po zakonu dužan uzdržavati (prema Planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 24. srpnja 2023. u periodu od 1. listopada 2024. do 7. srpnja 2025.

8. Iz potvrde o visini dohodaka i primitaka za tužitelja FR za period od siječanj 2025. do listopad 2025. vidljivo je da je isti ostvario dohodak od ukupno 7.084,06 eura, porez i prirez 200,75 eura i iznos neoporezivog primitka od 82,00 eura, a u periodu za 2024. ostvaruje ukupan dohodak od 15.789,08 eura porez i prirez 0,00 eura, te iznos neoporezivog primitka 534,00 eura, a za 2023. ostvaruje dohodak od 9.120,15 eura poreza i prireza nema.

9. Iz ovih dokaza sud zaključuje da su se promijenila primanja tužitelja na način da su 2025.g. znatno smanjena.

10. Iz potvrde Hrvatskog zavoda za zapošljavanje vidljivo je da se tužitelj vodi u evidenciji nezaposlenih osoba od 21. svibnja 2020 do 27. rujna 2020. te od 12. rujna 2025., a nakon što je tužba podnesena 18. kolovoza 2025.

11. Ispitan kod suda tužitelj FR u svom iskazu naveo je da je trenutno nezaposlen, vratio se iz Njemačke 2024. godine u lipnju mjesecu i od povratka je radio u dvije firme i to u Pro Team u Vukovaru od listopada 2024. do svibnja 2025., a u Hetekosa Mirkovci od svibnja 2025. do početka rujna 2025. i od tada je u traženju posla. Po povratku u R Hrvatsku živi u istoj kući sa maloljetnim tužiteljima i njihovom majkom te doprinosi plaćanju režija, ogrjevu, ekskurzijama, džeparcu, odlasku stomatologu, odveo je mlt. ZR ortodontu, također plaća kredit za kuću u kojoj svi borave u iznosu od 273,00 eura mjesečno još šest godina. Misli da djeci treba minimalno 200,00 eura mjesečno za njihove potrebe, a on nije u mogućnosti plaćati nikakvu alimentaciju niti onu koju je naveo u tužbi dok živi u istom kućanstvu s tuženicom, plaća sve režije za kuću i sada kada je nezaposlen, a režije iznose u prosjeku oko 580,00 eura, kupovao je pelet za grijanje koji je 5,00 eura vreća svaki dan po jedna vreća, tuženica kuha za sve, a kuću spremaju svi, zz. tuženika, kćer i on.

12. Z.z. I-III-tuženika RR u svom iskazu navela da se protivi smanjenju uzdržavanja koje tuženik plaća za njihovu zajedničku djecu jer za mlt. ZR rođenog **.**.2008. treba za hranu mjesečno 200,00 eura, za odjeću i obuću 100,00 eura mjesečno, za školske obveze i užinu 5,00 eura svaki dan kad ide u školu, za higijenu 20,00 eura mjesečno. Za mlt. HR rođenog **.**.2012. za hranu bi išlo malo manje oko 150,00 mjesečno, za odjeću i obuću mjesečno 100,00 eura, za užinu 5,00 eura dnevno, za higijenu 20,00 eura mjesečno, za mlt. IR rođenu **.**.2013. potrebno je za hranu 100,00 eura, za odjeću i obuću 100,00 eura, za užinu 5,00 eura dnevno, za higijenu 20,00 eura dnevno. HR i IR idu na ekskurziju u četverom mjesecu i to je 60,00 eura za svakog od njih uz džeparac od 10,00-20,00 eura. Živi u kući zajedno s tuženikom, tuženik plaća režije jer je tuženik prestao plaćati alimentaciju od travnja 2025., kredit za kuću također plaća tuženik u iznosu od 270,00 ili 280,00 eura. Hranu za sve pa i za tuženika kupuje ona, sredstva za čišćenje, za pranje, sav špeceraj kupuje ona i meso. Ona je zaposlena s plaćom od 1.100,00 eura s putnim troškovima i dodacima. Tuženik radi na crno, tako da nema uvid u njegova primanja i on o tome ne govori, bio je prijavljen u dvije firme kada se vratio iz Njemačke te je dao otkaz da ne bi plaćao alimentaciju. Ona održava kuću, naručila je drva za grijanje i sama platila. Tužitelj je kupio peć na pelet. Tužitelj 2025. nije sudjelovao u kupovini drva, a 2024. da je sudjelovao sa 10 metara, a ona ostatak od 15 metara. Tuženik daje djeci džeparac IR i HR po 2,00 eura, HR je vodio na put u Italiju, ekskurziju je jednu platio on, a jednu ona, tako je bilo prošle godine, a ove godine što će djeca ići nisu još razgovarali. Mlt. ZR ima maturalno putovanje koje košta 500,00 eura, to ona plaća. Na bilo koji početak razgovora o uzdržavanju djece tuženik je odgovorio da on plaća kredit i režije, na što mu je ona ponudila da se zamijene da ona plaća kredit i režije, a on hranu i potrebe djece, te sav špeceraj i čišćenje. S njima u kućanstvu živi dečko od kćerke koji mjesečno daje 150,00 eura za hranu.

13. Svjedok BR u svom iskazu je navela kako tužitelj njen otac ne vodi brigu o djeci niti plaća uzdržavanje, pretpostavlja da ima primanja jer ga cijeli dan nema kući pa pretpostavlja da negdje radi, jer dođe kući u radnoj uniformi. Majka se brine za sve, a otac plaća režije i kredit. Osim toga otac ništa drugo ne plaća. Kućanstvu puno treba za hranu jer su djeca u razvoju, ona je zaposlena. Otac ne daje niti za ekskurzije djece, daje djeci koja idu u školu džeparac kada ga traže ali nešto sitno. Nije vidjela da ih je vodio u grad i da su se vratili s nekim vrećicama i da im je nešto kupio. Od listopada 2025. ona živi s roditeljima u kućanstvu, a preko ljeta 2025. je radila na moru na sezoni te ima uvida u njihov život od tada. Njen dečko nekada prespava kod njih, ali ne živi stalno s njima. Ona izdvoji od svoje plaće za hranu koliko može, a i njen dečko nekada da za hranu.

14. Sud je izvedene dokaze u smislu saslušanja parničnih stranka i svjedoka BR ocijenio međusobno podudarnim i vjerodostojnim, osim u činjenici stanovanja dečka od BR u istom kućanstvu sa parničnim strankama, o čemu su različito iskazali majka i zz. I-III- tuženika i ova svjedokinja a koja činjenica nije relevantna za ovaj postupka pa sud nije utvrđivao njezinu vjerodostojnost.

15. Sve isprave koje su priložene u spis sud je ocijenio vjerodostojnim dokazom.

16. Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki dokaz posebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, po slobodnom sudačkom uvjerenju ovaj sud smatra kako je tužbeni zahtjev djelomično osnovan po pravnoj osnovi i po visini.

17. Tužitelj ovom tužbom traži smanjenje uzdržavanja I-III-tuženika radi promijenjenih okolnosti koje su se dogodile na strani tužitelja, a koje je opisao u svom iskazu i koje nije osporila z.z. I-III-tuženika.

18. Prema čl. 285. Obiteljskog zakona, osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

19. Iz svih iskaza kako parničnih stranka tako i svjedoka, kćerke parničnih stranka BR, sud je utvrdio:

- da tužitelj, I-III tuženika i majka I-III-tuženika žive u istom kućanstvu,

- također je utvrđeno da tužitelj podmiruje troškove režija i kredita za kuću u kojoj stanuje s djecom i njihovom majkom, te daje djeci džeparac kada idu u školu,

- Pri tome od svojih primanja majka i zz. I-III-tuženika podmiruje troškove hrane i higijene kućanstva, te u većem dijelu potrebe djece (koje se odnose na odjeću i obuću).

20. Obzirom na navedeno promijenile su se okolnosti na strani tužitelja od ranije odluke suda, pa je tužitelj je ovlašten podnijeti tužbu po čl. 285. Obiteljskog zakona.

21. Obzirom da tužitelj i zz. I-III-tuženika sada žive u istom kućanstvu na njih kao roditelje se primjenjuje čl. 315.g. ste. 2. Obiteljskog zakona, koji glasi:

"Ako su roditelji razvedeni i dalje žive zajedno s djetetom, roditelji se mogu sporazumjeti ili sud može u parničnom postupku s obzirom na okolnosti slučaju donijeti odluku prema kojoj se roditelji zajednički svakodnevno skrbe o djetetu a materijalne potrebe djeteta zadovoljavaju sukladno prihodima svakog od njih."

22. Kako tužitelj traži smanjenje uzdržavanja, to sud prema čl. 426. Obiteljskog zakona nije vezan sa zahtjevima stranaka, pa tako nije vezan niti za pravnu osnovu tužbe, koja se u ovom slučaju ne odnosi na uzdržavanje nego na zadovoljavanje materijalnih potreba djece.

23. Tijekom postupka, iz svih iskaza tužitelja, ZZ. I-III-tuženika i svjedoka BR sud je utvrdio da ovdje tužitelji i majka djece, imaju nekakav dogovor vezano za podmirenje materijalnih potreba djece, kako je to opisano pod toč. 11. ovog obrazloženja.

24. Pri tome sud ocjenjuje da tužitelj ovakvim načinom podmirenja troškova kućanstva ne sudjeluje dovoljno u troškovima djece, odnosno postoji neravnomjerna financijska odgovornost.

25. Prema čl. 311. st. 1. Obiteljskog zakona ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične potrebe, a prema st. 2. Ukupne materijalne potrebe djeteta određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

26. U tijeku postupka je utvrđeno da je tužitelj u 2025. ostvario prihode za period od siječanj 2025. do listopad 2025. od ukupno 7.084,06 eura, zz. I-III-tuženika ima plaću od 1.100,00 eura mjesečno sa prijevozom, pri tome su potrebe I -III-mlt. tuženika mjesečno koje se odnose se na hranu, odijevanje, higijenu, užinu u školi i sl. prema iskazu njihove majke za I-tuženika ZR u dobi od 17 godina u iznosu od 420,00 eura, II-tužitelja HR u dobi od 13 godina u iznosu od 370,00 eura mjesečno i III-tužitelja IR u dobi od 12 godina u iznosu od 320,00 eura mjesečno.

27. Osim troškova hrane, odijevanja, higijene, užine u školi, djeca imaju i potrebe za stanovanjem koje podmiruje tužitelj plaćanjem kredita što je jedna od najvećih potreba djeteta, dok drugi roditelj z.z. I-III-tuženika sudjeluje u troškovima kroz hranu, odijevanje i higijenu, dok svakodnevne potrebe djece u odnosu na izvanškolske aktivnosti, zdravlje djece i sl. roditelji dijele.

28. Ovakva raspodjela materijalnih troškova djece među roditeljima nije uravnotežena, jer jedan roditelj ovdje zz. I-III-tuženika snosi veći teret, u odnosu na tužitelja.

29. Ovo iz razloga što kredit za kuću nije 100% trošak uzdržavanja djeteta, jer je to i ulaganje u imovinu tužitelja, te će se isto potraživati i prilikom podjele bračne stečevine.

30. Tako sud priznaje tužitelju u materijalne troškove djece i plaćanje kredita ali ne u cijelosti, nego od 50% iznosa, a isto se odnosi i na režijske troškove koje tužitelj plaća jer bi ih tužitelj plaćao kao vlasnik i da djeca ne stanuju u kući ali u manjem iznosu.

31. Da bi se uravnotežila podjela materijalnih troškova roditelja u odnosu na njihovu djecu, sud smatra da je tužitelj dužan još doprinositi u zadovoljenju materijalnih potreba djece u ½ minimalnog iznosa uzdržavanja.

32. Prema podacima Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike ("Narodne novine" broj:75/25) minimalni novčani iznos kod plaće do 1.318,00 eura za mjesečno (obzirom na prosjek tuženika od 1.012,00 eura) uzdržavanje djeteta u dobi 13 do 18 godina u koju skupinu pripada mlt. I-tuženik FR i mlt. II- tuženik HR iznosi 290,00 eur, a za dijete u dobi od 7-12 godina koliko ima mlt. III-tuženika IR iznosi 264,00 eura mjesečno.

33. Iznosi iz tablice služe kao orijentir dok se konačni iznos uzdržavanja svakog pojedinog djeteta određuje u svakom pojedinom slučaju.

34. Prema čl. 314. st. 3. Obiteljskog zakona iznimno se potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje mogu utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma ali ne manje od jedne polovice zakonskog minimuma ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece.

35. Slijedom navedeno sud smatra da je tužitelj u mogućnosti doprinositi materijalnim potrebama djece iznosom od 145,00 eura za I i II-tuženika mjesečno a za III-tuženika iznosom od 132,00 eura mjesečno, a koji iznos neće ugroziti egzistenciju tužitelja.

36. Ovo iz razloga što je tužitelj svjestan svoje obveze i suglasan je plaćati 120,00 eura mjesečno od podnošenja tužbe jer je tako i navedeno u njegovoj tužbi, a koji iznos sud smatra da nije dovoljan, i da je tužitelj u mogućnosti više pridonijeti materijalnim potrebama svoje djece. Tim više što je tužitelj radno sposobna osoba a po čl. 288. Obiteljskog zakona roditelji su prvi dužni uzdržavati svoju maloljetnu djecu, te se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta.

37. Potrebe djece koje je njihova majka opisala su primjerene njihovoj dobi, te po čl. 311. Obiteljskog zakona, djeca prate životni standard svojih roditelja, u zadovoljenju svojih materijalnih potreba.

38.Stoga a temeljem ovako promijenjenih okolnosti koje traju dok tužitelj stanuje u istom kućanstvu sa djecom odlučeno kao u toč. I. izreke presude, te je sud po čl. 285. Obiteljskog zakona donio drugačiju odluku o uzdržavanju.

39. Budući je tužitelj postavio zahtjev za naknadu parničnog troška, sud je sukladno odredbi članka 366. Obiteljskog zakona, a koja propisuje da o troškovima postupka u statusnim stvarima sud odlučuje slobodno vodeći računa o okolnostima slučaja i ishodu postupka, odlučio da svaka stranka snosi svoje parnične troškove, budući se ovaj postupak vodio u interesu mlt. djeteta i obje stranke.

40. Slijedom iznijetog odlučeno je kao pod toč. II. Izreke presude.

U Vukovaru 15. svibnja 2026.

Sudac

Marija Jurić, univ.spec.iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana, od dana primitka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka putem ovoga suda nadležnom županijskom sudu.

DOSTAVITI:

1. Tužitelju po punomoćniku Vesni Šnur.

2. I-III tuženika po z.z. i punomoćniku Ireni Kršul.