REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-403/2025-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužitelja SĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Zekiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika KLINIČKE BOLNICE DUBRAVA, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, zastupanog po punomoćniku Tončiju Ravliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ravlić i partneri u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 2. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika MĐ, odvjetničke vježbenice, 15. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA isplatiti tužitelju SĐ bruto iznos od 1.736,32 EUR te zateznu kamatu, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u svakom pojedinom bruto iznosu, koja teče na iznos od:

- 4,78 EUR od 16. srpnja 2021. do isplate,

- 51,06 EUR od 16. kolovoza 2021. do isplate,

- 76,34 EUR od dana 16. rujna 2021. do isplate,

- 87,37 EUR od dana 16. listopada 2021. do isplate,

- 99,04 EUR od dana 16. studenoga 2021. do isplate,

- 91,00 EUR od dana 16. prosinca 2021. do isplate,

- 89,46 EUR od dana 16. siječnja 2022. do isplate,

- 99,04 EUR od dana 16. veljače 2022. do isplate,

- 93,83 EUR od dana 16. ožujka 2022. do isplate,

- 93,25 EUR od dana 16. travnja 2022. do isplate,

- 95,75 EUR od dana 16. svibnja 2022. do isplate,

- 107,73 EUR od dana 16. lipnja 2023. do isplate,

- 108,42 EUR od dana 16. srpnja 2023. do isplate,

- 45,43 EUR od dana 16. kolovoza 2023. do isplate,

- 97,83 EUR od dana 16. rujna 2023. do isplate,

- 68,07 EUR od dana 16. listopada 2023. do isplate,

- 71,46 EUR od dana 16. studenoga 2023. do isplate,

111,31 EUR od dana 16. prosinca 2023. do isplate,

- 79,50 EUR od dana 16. siječnja 2024. do isplate,

- 53,84 EUR od dana 16. veljače 2024. do isplate,

- 111,78 EUR od dana 16. ožujka 2024. do isplate,

sve po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA naknaditi tužitelju SĐ trošak parničnog postupka u iznosu od 1.375,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 15. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja SĐ za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 250,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

IV. Odbija se zahtjev tuženika KLINIČKE BOLNICE DUBRAVA za naknadu troška postupka u iznosu od 1.687,50 EUR.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba tužitelja SĐ od 27. veljače 2025. povučena za iznos od 1.263,68 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 16. srpnja 2021. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je zaposlenik tuženika na radnom mjestu vatrogasnog djelatnika temeljem ugovora o radu. Tužitelj je profesionalni vatrogasac i udovoljava uvjetima Zakona o vatrogastvu. Navodi da je Pravilnikom o poslovima s posebnim uvjetima rada (NN 5/84) u članku 3. stavku 1. točki 14. istog navedeno da su poslovi vatrogasca poslovi s posebnim uvjetima rada. Uredbom Vlade RH od 5. prosinca 1994. propisana je visina dodatka za poslove s posebnim uvjetima rada od 20% u članku 4. stavku 1. točki 4., a koja spominje poslove profesionalnih vatrogasaca. Zakonom o radu, u članku 94. propisana je obveza uvećanja plaće za otežane uvjete rada. Stupanjem na snagu Zakona o vatrogastvu od 1. siječnja 2020., u članku 76. stavku 10. izričito se kaže: "(10) Visinu dodataka iz st. 4. ovoga članka te visinu dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima rada na temelju klasifikacije radnih mjesta profesionalnih vatrogasaca iz članka 68. stavka 3. ovoga Zakona utvrđuje Vlada Republike Hrvatske uredbom". Uredba do danas još nije donesena od strane Vlade RH. Tužitelj, nadalje, navodi da je Hrvatska vatrogasna zajednica dana 4. srpnja 2023. donijela Tumačenje / Obavijest svim vatrogasnim zapovjednicima u Republici Hrvatskoj gdje izričito kaže u stavku 8. da: "Do donošenja Uredba pripisane člankom 76. stavkom 10. Zakona o vatrogastvu, za utvrđivanje dodataka za pojedina radna mjesta, odnosno visinu istih, primjenjuje se Uredba o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi (NN 74/02, 58/08, 119/11, 33/13, 65/15, 02/17, 63/21). Visinu dodataka profesionalnih vatrogasaca za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada, radna mjesta profesionalnih vatrogasaca odgovaraju radnim mjestima III. vrste te se na navedena radna mjesta primjenjuje visina dodatka navedena u članku 11. točki d. Uredba, što iznosi 25%". Nadalje, Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike u svom članku 108. (NN 112/17) ističe: "Vlada RH obvezuje se da će se odredbe ovoga Ugovora, u pogledu plaća i materijalnih prava, primjenjivati i na profesionalne vatrogasce dok se sredstva za te namjene osiguravaju u državnom proračunu". Tužitelj, dalje, navodi da je 27. travnja 2023. na temelju članka 68. stavka 3. Zakona o vatrogastvu glavni vatrogasni zapovjednik donio Pravilnik o klasifikaciji radnih mjesta profesionalnih vatrogasaca, mjerilima za njihovo utvrđivanje i koeficijentima složenosti poslova, a koji je stupio na snagu 1. svibnja 2023. U članku 31. navedenog Pravilnika se navodi da do donošenja Uredbe iz članka 76. stavku 10. Zakona o vatrogastvu uvećanje plaće profesionalnih vatrogasaca za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada ne može biti manje od postojećeg uvećanja za državne službenike i namještenike. Tužitelj ističe da mu je tuženik isplaćivao unutar koeficijenta samo 14% dodatka na posebne uvjete rada, a bio mu je dužan isplaćivati ukupno 25%, što znači da mu nije isplaćivao razliku od 11% na sporni dodatak u razdoblju od 15. lipnja 2021. do 30. travnja 2022., pa od 1. svibnja 2023. do 1. ožujka 2024.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, kako u osnovi, tako i u visini. Ističe prigovor zastare predmetnog potraživanja za utuženo razdoblje. Tuženik navodi kako se ključno pravno pitanje, a u odnosu na navode tužitelja iz tužbe, odnosi na primjenjivost navedenih propisa na tužitelja u svojstvu vatrogasnog djelatnika, kao i na njegovu relevantnost za utuženo razdoblje. Nadalje, navodi da je članku 2. stavku 1. točkom 20. Zakona o vatrogastvu propisano da se profesionalnim vatrogascem smatra: "Fizička osoba zaposlena, odnosno raspoređena na radno mjesto na temelju ustrojstvenih akata u javnoj vatrogasnoj postrojbi, profesionalnoj vatrogasnoj postrojbi u gospodarstvu, dobrovoljnom vatrogasnom društvu, vatrogasnoj zajednici općine, grada, područja, županije, Grada Zagreba, Hrvatskoj vatrogasnoj zajednici ili drugoj pravnoj osobi, a udovoljava uvjetima ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega za obavljanje poslova profesionalnog vatrogasca". Ključni dio definicije navodi da profesionalni vatrogasac mora biti zaposlen u javnoj vatrogasnoj postrojbi, profesionalnoj vatrogasnoj postrojbi u gospodarstvu, drugim vatrogasnim organizacijama ili drugoj pravnoj osobi, a da udovoljava uvjetima ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega za obavljanje poslova profesionalnog vatrogasca. Iz navedene definicije jasno proizlazi da je ključno obilježje profesionalnog vatrogasca njegovo formalno zaposlenje unutar organizacije koje su primarno usmjerene na vatrogasnu djelatnost. To uključuje vatrogasne postrojbe, vatrogasne zajednice i druge pravne osobe čija je temeljna funkcija zaštita od požara i spašavanje. Članak 43. stavak 1. Zakona o vatrogastvu određuje: "Pravne osobe vlasnici odnosno korisnici građevina, građevinskih dijelova i drugih nekretnina te prostora koji su razvrstani u prvu kategoriju ugroženosti od požara, prema posebnom propisu, u svrhu obavljanja vatrogasne djelatnosti za svoje potrebe, osnivaju profesionalnu vatrogasnu postrojbu u gospodarstvu kao ustrojstvenu jedinicu ili kao društvo u većinskom vlasništvu koja ima zapovjednika i zamjenika vatrogasne postrojbe". Članak 43. stavak 3. Zakona o vatrogastvu određuje: "Pravne osobe razvrstane u drugu kategoriju ugroženosti od požara koje svoju redovitu djelatnost obavljaju kontinuirano 24 sata za zaštitu javnih cesta i tunela osnivaju profesionalnu vatrogasnu postrojbu u gospodarstvu kao ustrojstvenu jedinicu koja ima zapovjednika postrojbe i zamjenika zapovjednika, a broj vatrogasaca u smjeni određuje se na temelju procjene ugroženosti od požara i tehnoloških eksplozija izrađene sukladno posebnom propisu". Nadalje, članak 90. stavak 1. ZV-a propisuje da: "Zapovjednik vatrogasne postrojbe u gospodarstvu zapovijeda vatrogasnom intervencijom na prostoru i građevinama osnivača ili druge pravne osobe u skladu s člankom 43. ovoga Zakona". Prema važećem statutu tuženika, tuženik je javna ustanova čiji je osnivač Republika Hrvatska te predstavlja pravnu osobu, dok je njezina primarna djelatnost usmjerena na pružanje zdravstvene zaštite. Stoga, važno je za istaknuti da tuženik ne obavlja vatrogasnu djelatnost kao svoju osnovnu ili registriranu djelatnost, već u sklopu svojih sigurnosnih mjera ima djelatnike zadužene za protupožarnu zaštitu, no to ih ne svrstava u kategoriju profesionalnih vatrogasaca niti, sukladno članku 90. stavku 1. Zakona o vatrogastvu, imaju svog zapovjednika. Iz relevantnih zakonskih propisa proizlaze jasni kriteriji pod kojima je pravna osoba dužna ustrojiti profesionalnu vatrogasnu postrojbu s osposobljenim profesionalnim vatrogascima. To je slučaj u sljedećim situacijama:

1) ako je pravna osoba razvrstana u prvu kategoriju ugroženosti od požara, sukladno Pravilniku o razvrstavanju građevina, građevinskih dijelova i prostora u kategorije ugroženosti od požara ili

2) ako je pravna osoba razvrstana u drugu kategoriju ugroženosti od požara, a njezina redovita djelatnost uključuje kontinuirani 24-satni rad s ciljem zaštite javnih cesta i tunela.

Nasuprot tome, prema rješenju Ministarstva unutarnjih poslova RH, broj 511-19-37- UP-I-7800/1-1995 od 29.6.1995., građevine i prostor tuženika razvrstani su u II a kategoriju ugroženosti od požara te je, sukladno rješenju, tuženik bio dužan: a) izraditi Plan zaštite od požara,

b) osigurati stalno vatrogasno dežurstvo na lokaciji u Zagrebu,

c) rasporediti najmanje jednog djelatnika za obavljanje preventivnih poslova zaštite od požara.

Tuženik, nadalje, navodi da nigdje nije, niti je bila, propisana dužnost tuženika, kao pravne osobe čija se građevina i prostor razvrstavaju u II a kategoriju ugroženosti od požara, i čija je redovita djelatnost usmjerena na pružanje zdravstvene zaštite, posjedovati profesionalnu vatrogasnu postrojbu s profesionalnim vatrogascima pa tako niti tužitelj ne djeluje u tom svojstvu. Iz navedenih zakonskih odredbi, jasno proizlazi da tužitelj, kao vatrogasni djelatnik zaposlen u bolnici, ne ispunjava zakonske kriterije za status profesionalnog vatrogasca te se na njega ne mogu primjenjivati odredbe koje uređuju prava i obveze profesionalnih vatrogasaca. Članak 135. Zakona o radu jasno određuje da je u slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije uređeno. Međutim, tužitelj u svom tužbenom zahtjevu paušalno i bez ikakvih dokaza navodi da ima status profesionalnog vatrogasca, što je ključno pitanje u ovom pravnom predmetu. Ipak, on tu tvrdnju ne argumentira ni na koji način, niti dostavlja vjerodostojne dokaze kojima bi navedeno potvrdio. Dodatno, Plan zaštite od požara, koji je stupio na snagu 11. prosinca 2012., jasno definira obveze i nadležnosti vezane uz gašenje požara. Konkretno, njime je propisano da u slučaju požara intervenciju preuzima Profesionalna vatrogasna postrojba Ministarstva unutarnjih poslova, ispostava Dubrava, koja dolaskom na mjesto događaja preuzima rukovođenje akcijom gašenja. Ovo jasno ukazuje na činjenicu da vanjske profesionalne vatrogasne snage imaju primarnu odgovornost u slučaju intervencije većih razmjera. Da tuženik kao pravna osoba posjeduje vlastitu profesionalnu vatrogasnu postrojbu, u Planu zaštite od požara bila bi predviđena interna intervencija, bez potrebe za angažiranjem vanjskih profesionalnih vatrogasnih snaga. Međutim, Planom je izričito propisano da je u slučaju većih intervencija obvezno bez odgode kontaktirati Ispostavu Dubrava, čime se dodatno potvrđuje da tuženik ne raspolaže profesionalnom vatrogasnom postrojbom, kao niti profesionalnim vatrogascima. Planom zaštite od požara izričito su propisane vlastite snage za gašenje požara, od kojih niti jedan ne predstavlja profesionalnog vatrogasca: stručni djelatnici

– vatrogasci, 7 djelatnika uz višeg savjetnika za zaštitu od požara (a ne zapovjednika – što je uvjet za postojanje profesionalne vatrogasne postrojbe u gospodarstvu) te svi radnici bolnice osposobljeni za početno gašenje požara. Prema tome, kako je vidljivo iz ovog konkretnog slučaja, jasno proizlazi da tužitelj ne obavlja dužnosti u svojstvu profesionalnog vatrogasca. Shodno tome, na njega se ne mogu primijeniti propisi i odredbe na koje se tužitelj poziva, s obzirom na to da su one isključivo namijenjene osobama koje djeluju u svojstvu profesionalnog vatrogasca, a što tužitelj nije. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tužitelj je podneskom od 25. ožujka 2026., konačno uredio tužbeni zahtjev na način da je smanjio prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, što predstavlja povlačenje tužbe za iznos od 1.263,68 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 16. srpnja 2021. do isplate (tako i VSRH u rješenju od 6. rujna 2022. poslovnog broja Rev-899/2022). Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 193. stavka 2. i 4. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP), odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

4. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada (str. 5-24 spisa), Pravilnika o klasifikaciji radnih mjesta profesionalnih vatrogasaca, mjerila za njihovo utvrđenje i koeficijentima složenosti poslova (str. 25-29 spisa), dopisa Hrvatske vatrogasne zajednice od 4. srpnja 2023. (str. 37-40 spisa), evidencija radnog vremena i obračunskih lista za isplatu plaće/naknade plaće za tužitelja priložene u aplikaciji E-spis, rješenja Ministarstva unutarnjih poslove od 29. lipnja 1995. (str. 52-53 i 305-306 spisa), Plana zaštite od požara od 27. studenog 2023. (str. 54-70 i 371- 387 spisa), internog izračuna (str. 72- 73 spisa), Aneksa ugovoru o radu od 10. travnja 2000. (str. 75 spisa), Odluke tuženika od 8. travnja 2000. (str. 76 spisa), Plan zaštite od požara (str. 77-95 spisa), natječaja za prijem radnika (str. 107-117 spisa), Pravilnika o zaštiti od požara iz rujna 2012. (str. 129-183 spisa), Revizije procjene ugroženosti od požara i tehnoloških eksplozija (str. 184-370 spisa), dopisa Ravnateljstva civilne zaštite od 4. prosinca 2025. (str. 399-402) te druge dokumentacije priložene u sudski spis, saslušani su svjedoci GĐ (str. 391-392 spisa) i UĐ (str. 492-493 spisa) i tužitelj (str. 392-393 spisa).

5. Sud nije uzeo u obzir dopis Hrvatske vatrogasne zajednice od 15. rujna 2025. (str. 409-411 spisa) sukladno odredbi članka 299. stavku 3. ZPP-a.

6. Na ročištu održanom 2. travnja 2026. punomoćnik tužitelja i zamjenica punomoćnika tuženika su naveli da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga te su predložili da se glavna rasprava zaključi. Sud je, uz suglasnost punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, odlučio da se daljnji dokazi neće izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

7. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno članku 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće za period od 15. lipnja 2021. do 30. travnja 2022. i od 1. svibnja 2023. do 1. ožujka 2024.

9. Zamjenica punomoćnika tuženika je na ročištu održanom 2. travnja 2026. učinila nespornim visinu tužbenog zahtjeva i tijek zateznih kamata iz podneska tužitelja od 25. ožujka 2026.

10. Sporno je da li je tužitelj profesionalni vatrogasac, ostvaruje li pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini od 25% u utuženom periodu te da li je nastupila zastara potraživanja.

11. Tijekom postupka saslušan je svjedok CĐ koji je u svom iskazu naveo da je zaposlen kod tuženika od 1989. i radi na radnom mjestu voditelja Službe integriranih sustava zaštite, a na navedenom radnom mjestu je radio i u utuženom radnom periodu. Tužitelja poznaje i nadređen mu je rukovoditelj. Tuženik je, prema rješenju MUP-a, svrstan u II a kategoriju ugroženosti od požara, a prema sistematizaciji radnih mjesta ima vatrogasne djelatnike. Tuženik u utuženom periodu nije imao organiziranu profesionalnu vatrogasnu postrojbu i nije imao imenovanog vatrogasnog zapovjednika. Vatrogasni djelatnici rade u turnusima te zaprimaju dojave u slučaju požara automatizmom putem centrale. Procedura u slučaju požara propisana je u Planu zaštite od požara i u projektu izvedenog stanja vatrodojavnog sustava te u Pravilniku zaštite od požara. Vatrogasni djelatnici idu na intervencije. Kod tuženika nije bila situacija da su morali zvati Vatrogasnu postrojbu Grada Zagreba, Ispostavu Dubrava. U pravilu se radi o manjim intervencijama u vidu zapaljenih koševa za smeće ili je jednom bila situacija da se zapalio adventski vijenac. Svi vatrogasni djelatnici imaju kvalifikaciju završene vatrogasne škole. Radno mjesto vatrogasnog djelatnika je radno mjesto s posebnim uvjetima rada. Svjedok nema saznanja da tuženik vatrogasnim djelatnicima plaća beneficije za posebne uvjete rada. Vatrogasni djelatnici obavljaju vatrogasnu djelatnost. Vatrogasnu djelatnost može obavljati samo radnik koji ima završenu vatrogasnu školu. Definicija II a kategorije je da mora imati zaposlena 2 profesionalna vatrogasca u smjeni i 4 DVD vatrogasca ili 3 profesionalna vatrogasca u smjeni. U utuženom razdoblju je tuženik imao 8 vatrogasaca ukupno, a 2 u smjeni. U utuženom razdoblju tuženik nije ispunjavao uvjete iz Pravilnika o kategorizaciji objekata. Svjedok ne zna da li je u Planu zaštite od požara bilo propisano da tuženik mora imati 7 profesionalnih djelatnika, ali misli da ih je bilo 6 ili 7. Nije mu poznato da bi tužitelj bio član nekog DVD-a i nije dobrovoljni vatrogasac. Svjedok smatra da je tužitelj vatrogasni djelatnik kod tuženika.

12. Tužitelj je u svom iskazu naveo da radi kod tuženika od 1993., a od 2001. radi na radnom mjestu vatrogasnog tehničara u vatrogasnoj službi. Ističe da ga je 2001., a na temelju kategorizacije tuženika i potrebe poslodavca, tuženik poslao na prekvalifikaciju te je tada završio vatrogasnu školu za vatrogasnog tehničara. U utuženom periodu je obavljao poslove zaštite od požara, išao je na intervencije, a također su obavljali i preventivne poslove, vježbe, edukacije osoblja te evakuacije radnika. Tuženik je zahtijevao da završi vatrogasnu školu za vatrogasnog tehničara, a ne vatrogasca. Vatrogasni tehničar u odnosu na vatrogasca ima 750 sati više škole. Navodi da su i vatrogasci i vatrogasni tehničari profesionalni vatrogasci. Tužitelj navodi da istu stručnu spremu ima on kao i vatrogasci u javnim vatrogasnim postrojbama. Također postoje i profesionalni vatrogasci u gospodarstvu, koja je propisana kategorija te obavlja iste poslove kao i vatrogasci u javnim vatrogasnim postrojbama.

13. Svjedok UĐ je zaposlen kao glavni vatrogasni zapovjednik u Hrvatskoj vatrogasnoj zajednici i to od 2012. i ima status državnog tajnika od 2020. Krajem 2019. i to sa primjenom od 1. siječnja 2020. donesen je novi Zakon o vatrogastvu koji je regulirao prava i obveze profesionalnih vatrogasaca i to kako onih zaposlenih u gospodarstvu, tako i onih zaposlenih u javnim vatrogasnim postrojbama. Broj profesionalnih vatrogasaca u gospodarstvu reguliran je Zakonom o zaštiti od požara i Pravilnikom o kategorizaciji građevina i građevinskih dijelova. Građevine koje su razvrstane u I i II kategoriju ugroženosti od požara moraju zapošljavati profesionalne vatrogasce, a profesionalni vatrogasci koji su zaposleni u gospodarstvu moraju imati završenu određenu školu za vatrogasca ili vatrogasnog tehničara. Radnici koji imaju završenu trogodišnju srednju školu mogu se prekvalificirati za profesionalnog vatrogasca, a oni koji imaju završenu četverogodišnju srednju školu mogu se prekvalificirati za vatrogasnog tehničara i dalje napredovati (i oni su profesionalni vatrogasci). Vrste vatrogasaca u Republici Hrvatskoj regulirane su Zakonom o vatrogastvu, a postoje profesionalni vatrogasci u javnim vatrogasnim postrojbama, u gospodarstvu, u državnim intervencijskim postrojbama. Dobrovoljna vatrogasna društva također mogu donijeti akt odnosno odluku o zapošljavanju profesionalnih vatrogasaca. Profesionalni vatrogasci u gospodarstvu ostvaruju sva prava propisana Zakonom o vatrogastvu, a to su pravo na beneficirani radni staž, pravo na minimalnu propisanu plaću i dodatke te pravo na mirovinu zbog potrebe službe. Svjedok ima ovlast donijeti rješenje kojim umirovljuje, zbog potrebe službe, profesionalne vatrogasce, bez obzira da li su oni zaposleni u gospodarstvu ili npr. u javnim postrojbama (do danas je donio preko 450 takvih rješenja). Vatrogasci zaposleni kod tuženika su profesionalni vatrogasci i obavljaju vatrogasnu djelatnost ako je to propisano unutarnjim aktima. U slučaju kategorizacije II a ne treba biti organizirana postrojba već je moguće organizirati i dežurstvo sa profesionalnim vatrogascima, a sve sukladno Zakonu o zaštiti od požara. Svaka pravna osoba donosi Plan i Procjenu ugroženosti od požara.

14. Iskazu tužitelja sud vjeruje u cijelosti jer je životan i logičan i u skladu s dokumentacijom koja je priložena u sudski spis. Tužitelj je jasno, dosljedno i detaljno opisao narav poslova koje je obavljao u utuženom razdoblju. Tužitelj je nadalje naveo da ga je sam tuženik 2001. godine uputio na prekvalifikaciju za vatrogasnog tehničara, sukladno tadašnjoj kategorizaciji tuženikovog objekta i potrebama poslodavca, te da od tada neprekidno obavlja vatrogasnu djelatnost na radnom mjestu vatrogasnog tehničara. Iskazu svjedoka UĐ, glavnog vatrogasnog zapovjednika Hrvatske vatrogasne zajednice sud u cijelosti vjeruje jer je životan i logičan u skladu s dokumentacijom koja je priložena u sudski spis. Svjedok je kao osoba koja u Republici Hrvatskoj obnaša najvišu stručnu i zapovjednu funkciju u vatrogastvu, nedvosmisleno potvrdio da su profesionalni vatrogasci u gospodarstvu posebna zakonom propisana kategorija vatrogasaca, da i vatrogasci i vatrogasni tehničari s odgovarajućom stručnom osposobljenošću imaju status profesionalnog vatrogasca, te da profesionalni vatrogasci zaposleni u gospodarstvu ostvaruju sva prava propisana Zakonom o vatrogastvu, uključujući pravo na minimalnu propisanu plaću i odgovarajuće dodatke. Svjedok je nadalje potvrdio da vatrogasci zaposleni kod tuženika jesu profesionalni vatrogasci koji obavljaju vatrogasnu djelatnost, te da za razvrstavanje u II a kategoriju ugroženosti od požara nije nužno ustrojiti formalnu profesionalnu vatrogasnu postrojbu, dostatno je organizirati dežurstvo s profesionalnim vatrogascima sukladno Zakonu o zaštiti od požara. Iskaz ovog svjedoka u potpunosti je koherentan, unutarnje neproturječan, utemeljen na neposrednom stručnom iskustvu i podudaraju se s odredbama zakona. Iskaz svjedoka CĐ, voditelja Službe integriranih sustava zaštite i neposredno nadređenog tužitelju, sud vjeruje u djelu u kojem je isti iskazivao suglasno s tužiteljem i svjedokom UĐ te dokumentacijom u spisu. U dijelu u kojemu svjedok opisuje organizacijske prilike kod tuženika u utuženom razdoblju, uključujući rješenje MUP-a o razvrstavanju tuženika u II a kategoriju ugroženosti od požara, broj vatrogasnih djelatnika, njihov rad u turnusima, zaprimanje dojava putem centrale, odlazak na intervencije, kao i okolnost da tuženik u utuženom razdoblju nije imao ustrojenu formalnu profesionalnu vatrogasnu postrojbu niti imenovanog vatrogasnog zapovjednika, sud prihvaća navedeni iskaz kao vjerodostojan, budući da je u tim dijelovima suglasan s iskazom tužitelja i s ostalim izvedenim dokazima. Međutim, sud ne prihvaća iskaz svjedoka CĐ u dijelu u kojemu je izrazio stav da tužitelj nije profesionalni vatrogasac. Naime, radi se o pravnoj kvalifikaciji, a svjedok je u tom dijelu iznosi svoju osobno mišljenje.

15. Tijekom postupka sud je utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na poslovima vatrogasnog tehničara te da je obavljao vatrogasnu djelatnost. Radno mjesto tužitelja je radno mjesto s posebnim uvjetima rada sukladno Pravilniku o poslovima s posebnim uvjetima rada ("Narodne novine" broj: 5/84.), a rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova od 29. lipnja 1995. tuženik je razvrstan u II a kategoriju ugroženosti od požara.

16. Članak 2. stavak 1. točka 20. ("Narodne novine" broj: 125/19., 114/22. i 155/23.; u daljnjem tekstu: ZV), određuje da je profesionalni vatrogasac fizička osoba zaposlena, odnosno raspoređena na radno mjesto na temelju ustrojstvenih akata u javnoj vatrogasnoj postrojbi, profesionalnoj vatrogasnoj postrojbi u gospodarstvu, dobrovoljnom vatrogasnom društvu, vatrogasnoj zajednici, Hrvatskoj vatrogasnoj zajednici ili drugoj pravnoj osobi, a koja udovoljava uvjetima toga Zakona i propisa donesenih na temelju njega za obavljanje poslova profesionalnog vatrogasca.

17. Tužitelj je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vatrogasnog tehničara, a sam tuženik ga je 2001. godine uputio na prekvalifikaciju te je tužitelj završio školu za vatrogasnog tehničara (četverogodišnji program, razina 4.2. prema HKO-u), čime je stekao kvalifikaciju vatrogasnog smjera kao nužan zakonski uvjet iz članka 51. stavka 1. ZV-a. Također, iz dopisa Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva civilne zaštite od 4. prosinca 2025. (str. 399-400 spisa), proizlazi da je tuženik u razdoblju od 15. lipnja 2021. do 30. travnja 2022. imao zaposleno 7 profesionalnih vatrogasaca, dok je tužitelj naveden na popisu kao profesionalni vatrogasac. U razdoblju od 1. svibnja 2023. do 1. ožujka 2024. kod tuženika je bilo zaposleno 8 profesionalnih vatrogasaca, a među njima bio je i tužitelj. Tuženikov prigovor da nije bio zakonski obvezan ustrojiti profesionalnu vatrogasnu postrojbu nije osnovan, jer su zakonska obveza ustrojavanja postrojbe i zakonski uvjeti za stjecanje statusa profesionalnog vatrogasca dvije međusobno neovisne pravne kategorije. Pojam "druge pravne osobe" iz članka 2. stavka 1. točke 20. ZV-a upravo obuhvaća subjekte koji nisu zakonski obvezni ustrojiti postrojbu, ali koji faktično zapošljavaju radnike koji ispunjavaju sve zakonske pretpostavke za stjecanje statusa profesionalnog vatrogasca, i to bez obzira da takva pravna osoba ne obavlja vatrogasnu djelatnost. Također, iz iskaza svjedoka CĐ koji je neposredno nadređeni rukovoditelj tužitelju, sud je utvrdio da je tužitelj nedvojbeno obavljao vatrogasnu djelatnost. Sud stoga zaključuje da je tužitelj u utuženom razdoblju bio profesionalni vatrogasac u gospodarstvu u smislu članka 2. stavka 1. točke 20. ZV-a te da mu pripadaju sva prava propisana ZV-om, uključujući pravo na odgovarajuće dodatke na plaću.

18. Dodatno, iz Pravilnika o zaštiti od požara Kliničke bolnice "Dubrava" iz rujna 2012. (dalje: Pravilnik ZOP) i Plana zaštite od požara Kliničke bolnice "Dubrava" od 27. studenoga 2013. (dalje: Plan ZOP) razvidno je da je tuženik sam, vlastitim aktima, ustrojio vatrogasnu službu s profesionalnim vatrogascima i uredio sva bitna obilježja njihove djelatnosti. Članak 7. stavak 1. Pravilnika ZOP izrijekom navodi da je tuženik temeljem Pravilnika o razvrstavanju građevina, građevinskih dijelova i prostora u kategorije ugroženosti od požara razvrstan u II a kategoriju ugroženosti od požara rješenjem MUP-a, PU zagrebačke, br. 511-19-37-UP-I-7800/1-1995 od 29. lipnja 1995. te da je sukladno toj kategorizaciji u KB Dubrava ustrojena Služba integriranih sustava zaštite kao stručna služba za zaštitu od požara, zaštitu na radu i zaštitu okoliša, a čiji je sastavni dio, uz voditelja službe i referenta zaštite, vatrogasna služba kao treća organizacijska jedinica te Službe. Dakle, tuženik je sam u internom aktu neposredno povezao razvrstavanje u kategoriju ugroženosti s obvezom ustrojavanja stručne vatrogasne službe. Organizacija vatrogasne službe dalje je razrađena u članku 11. Pravilnika ZOP, koji propisuje da u KB Dubrava u okviru Službe integriranih sustava zaštite djeluju vatrogasci raspoređeni u dežurne vatrogasne jedinice sa organiziranim dežurstvima tijekom 24 sata svakim danom u tjednu, koji su dužni nadgledati i motriti mjesta mogućeg nastanka slučajnog požara. Sustavnost i obveznost tog ustroja potvrđuje i točka 5. podtočka b) Plana ZOP, kojom je organiziranje stalnog vatrogasnog dežurstva u skladu s rješenjem o kategorizaciji objekta propisano kao jedan od temeljnih uvjeta za provedbu Plana, dakle, ne kao fakultativna mjera nego kao pretpostavka valjanog funkcioniranja cjelokupnog sustava zaštite od požara. Članak 159. Pravilnika ZOP, propisuje da dežurni vatrogasci vatrogasne službe KB Dubrava čim saznaju za požar utvrđuju koje se mjere moraju poduzeti glede upotrebe sredstava i opreme za gašenje, organizacije gašenja, evakuacije i spašavanja te traženja pomoći u slučaju ozlijeđenih osoba, a uz to preuzimaju vođenje akcije gašenja požara do dolaska profesionalne vatrogasne postrojbe. Zaključno se navodi da točka 1.06. Plana ZOP, kao vlastite snage za gašenje požara u smjeni izrijekom navodi "stručne djelatnike — vatrogasce, 7 profesionalnih djelatnika". U članku 23. Pravilnika ZOP, propisuje se da na radno mjesto vatrogasca može biti raspoređena osoba koja ima najmanje srednju stručnu spremu smjera vatrogasni tehničar. Sve navedeno upućuje na zaključak da je tuženik, bez obzira što profesionalne vatrogasce naziva u svojim aktima profesionalnim djelatnicima, de facto i de iure ustrojio vatrogasnu službu s profesionalnim vatrogascima, pri čemu je tužiteljevo radno mjesto popunjavao isključivo radnicima koji imaju propisanu stručnu spremu što je upravo zakonski uvjeti za stjecanje statusa profesionalnog vatrogasca u smislu članka 2. stavka 1. točke 20. ZV-a.

19. Vezano uz pravnu osnovu za pravo na dodatak u visini od 25% za utužena razdoblja, sud polazi od toga da članak 76. stavak 10. ZV-a propisuje da visinu dodatka za rad na poslovima s posebnim uvjetima rada utvrđuje Vlada Republike Hrvatske uredbom, no ta uredba nije donesena. U odnosu na prvi dio utuženog razdoblja od 15. lipnja 2021. do 30. travnja 2022., pravnu osnovu za primjenu dodatka za posebne uvjete rada u visini od 25% propisana je Uredbom o izmjenama i dopuni Uredbe o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi ("Narodne novine", broj: 63/21.; dalje: Uredba/21), koja je stupila na snagu 15. lipnja 2021. Visina dodatka za poslove s posebnim uvjetima rada za radna mjesta III. vrste utvrđena je u visini od 25%, što za radna mjesta profesionalnih vatrogasaca potvrđuje i Tumačenje Hrvatske vatrogasne zajednice od 4. srpnja 2023., prema kojemu se na radna mjesta profesionalnih vatrogasaca III. vrste primjenjuje visina dodatka navedena u članku 11. točki d) Uredbe/21, što iznosi 25%. Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj: 112/17., 12/18., 2/19., 119/19. i 66/20.; dalje: KU/17), koji je bio na snazi zaključno s 30. travnja 2022., u svojem članku 108. propisivao je: "Vlada Republike Hrvatske obvezuje se da će se odredbe ovoga Ugovora, u pogledu plaća i materijalnih prava, primjenjivati i na profesionalne vatrogasce dok se sredstva za te namjene osiguravaju u državnom proračunu." U odnosu na drugi dio utuženog razdoblja od 1. svibnja 2023. do 1. ožujka 2024., pravnu osnovu čini članak 31. Pravilnika o klasifikaciji radnih mjesta profesionalnih vatrogasaca, mjerilima za njihovo utvrđivanje i koeficijentima složenosti poslova ("Narodne novine" broj: 46/23., 155/23. i 85/24.; dalje: Pravilnik/23), koji je donesen na temelju članka 68. stavka 3. ZV-a i koji je stupio na snagu 1. svibnja 2023., a koji propisuje za sve profesionalne vatrogasce: "Do donošenja Uredbe iz članka 76. stavka 10. Zakona o vatrogastvu uvećanje plaće profesionalnih vatrogasaca za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada ne može biti manje od postojećeg uvećanja za državne službenike i namještenike." Budući da je "postojeće uvećanje" za državne službenike u smislu te odredbe upravo ono utvrđeno Uredbom/21 u visini od 25% za radna mjesta III. vrste, od 1. svibnja 2023. primjena dodatka za posebne uvjete rada u visini od 25% ima osnovu u Pravilniku/23, neposredno primjenjivom na sve profesionalne vatrogasce, pa tako i na tužitelja.

20. Tuženikov prigovor zastare je neosnovan primjenom članka 139. ZR-a, prema kojemu potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. Najstarija utužena potraživanja odnose se na lipanj 2021. godine, a tužba je podnesena 2025. godine, dakle unutar zastarnog roka.

21. Kako je zamjenica punomoćnika tuženika na ročištu od 2. travnja 2026. učinila nespornom visinu tužbenog zahtjeva i tijek zateznih kamata, sud na tu okolnost nije provodio dokaze.

22. Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće na ime neisplaćenog dijela dodatka za poslove s posebnim uvjetima rada u visini od 25% za razdoblje od 15. lipnja 2021. do 30. travnja 2022. te od 1. svibnja 2023. do 1. ožujka 2024. je osnovan te je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

23. Ostali priloženi dokazi i navodi stranaka nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu bili odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

24. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP-a i članka 155. ZPP-a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. i 107/25.; dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.736,32 EUR.

25. S obzirom na odredbe Tarife tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe od 27. veljače 2025. (Tbr. 7/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 11. srpnja 2025. (Tbr. 9/5 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 2. listopada 2025. (Tbr. 9/5 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- zastupanje na ročištu 2. travnja 2026. (Tbr. 9/5 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- sastav podneska od 25. ožujka 2026. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 EUR;

- zastupanje na ročištu za objavu (Tbr. 9/3 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 100,00 EUR; što ukupno iznosi 1.100,00 EUR. Na taj iznos, prema Tbr. 46. Tarife, tužitelju je valjalo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25%. Dakle, tužitelju je priznat trošak postupka za zastupanje po odvjetniku u iznosu od 1.375,00 EUR te je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

26. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 10. travnja 2025. jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Stoga je, odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

27. Zahtjev tuženika za naknadu troška postupka odbijen je kao neosnovan, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a. Stoga je, odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

28. Na dosuđeni parnični trošak, tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a, u visini određenoj člankom 29. stavcima 2. i 8. ZOO-a.

29. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana, sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP.

30. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 15. svibnja 2026.

Sutkinja

Nikolina Labuhar Bazina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (članak 335. stavak 9. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku