Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-560/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja – predlagatelja osiguranja LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mauro Vitasović, odvjetnik u Puli, protiv tuženika – protivnika osiguranja 1. FE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. RE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojih zastupa punomoćnica Ana Brbić Valković, odvjetnica u Puli, radi osiguranja novčane tražbine, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Ovr-899/2022 od 15. veljače 2024., 15. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba predlagatelja osiguranja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Ovr-899/2022 od 15. veljače 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog predlagatelja osiguranja za određivanje privremene mjere radi osiguranja dospjelog novčanog potraživanja predlagatelja osiguranja prema protivnicima osiguranja u iznosu od 125.000,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose od 25.000,00 eura počev za 2016. pa dalje, te buduće za sada nedospjele svakogodišnje iznose od po 25.000,00 eura, počev od 2021 . pa na dalje zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, i to zabranom 1. i 2. tuženicama da raspolažu novčanim sredstvima na njihovim bankovnim računima u utuženoj visini te nalaganjem Financijskoj agenciji da da nalog svim bankama u kojima 1. i 2. tuženice imaju otvorene bankovne račune da njima ili trećoj osobi na temelju njihovog naloga uskrati sa njihovih računa isplatu novčanog iznosa za koji zahtijeva određivanje privremene mjere, kao i zabranom trgovačkom društvu Tanger d.o.o., OIB: 80649508339, sa sjedištem u [adresa], kao dužniku 1. tužene FE da istoj dobrovoljno ispuni svoju obvezu temeljem ugovora o posredovanju u iznajmljivanju za nekretninu k. č. [katastarska čestica], upisanoj u z. k. ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja se vodi pod kodnim brojem ....

2. Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi predlagatelj osiguranja iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) koji se primjenjuje u vezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20., dalje: OZ), uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači na način da se usvoji prijedlog za određivanje privremene mjere, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet da u rad drugom sucu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz spisa predmeta proizlazi:

- da je predlagatelj osiguranja kao tužitelj pred Općinskim sudom u Puli-Pola podnio tužbu protiv protivnika osiguranja kao tuženika, kojom je, između ostalog, tražio utvrđenje ništetnim ugovora o podjeli bračne stečevine od 17. ožujka 2016. i ugovora o darovanju nekretnina od 9. kolovoza 2016., kao i nevaljalost upisa prava vlasništva izvršenih na temelju takvih ugovora i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja glede 7/8 dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno upisa tog suvlasničkog dijela na ime tužitelja,

- da je naknadno tijekom postupka 3. rujna 2020. predlagatelj osiguranja kao tužitelj istaknuo i dodatni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 125.000,00 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 1. tuženice, koji je preinačio podneskom od 2. srpnja 2021. zahtijevajući da mu 1. i 2. tuženice solidarno isplate iznos od 25.000,00 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a 1. tuženica daljnji iznos od 100.000,00 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te ubuduće godišnje po 25.000,00 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, i to sve dok 1. tužena ne preda tužitelju u posjed nekretninu oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], slobodnu od svih osoba, uz isticanje predmetnog prijedloga za privremenu mjeru radi osiguranja tog novčanog potraživanja,

- da predmetnom privremenom mjerom predlagatelj predlaže da se vezano uz navedeni zahtjev iz tužbe i zahtjev za isplatu stečenog bez osnove vezano uz k. č. [katastarska čestica] [katastarska općina] 1. i 2. tuženicama zabrani raspolaganje novčanim sredstvima po svim bankovnim računima.

6. Na temelju iznijetih utvrđenja te cijeneći navode predlagatelja osiguranja iz prijedloga za određivanje privremene mjere prvostupanjski sud donosi zaključak da u prijedlogu za osiguranje predlagatelj samo paušalno navodi kako je iznos od 125.000,00 eur vrlo visok te da će ga biti teško naplatiti od 1. i 2. tuženica odnosno protivnica osiguranja te da je pretpostavljeno da bi suočene s parnicom i tužbenim zahtjevom podigle sa bankovnih računa sve naplaćene novčane iznose i spremile ih na sigurno mjesto ili ih potrošile, da su tuženice u obvezi plaćati kredit, da nemaju druge vrijednije imovine osim eventualnih primanja po osnovi plaće, a ako nemaju namjeru i potrebu koristiti novčana sredstva po svojim bankovnim računima, posebno žiroračunima, da nema razloga da se ne donese privremena mjera jer tuženicama neće nastati nikakva šteta.

7. Stoga sud prvog stupnja ocjenjuje kako predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje opasnosti iz odredbe članka 344. stavka 1. OZ-a, niti je učinio vjerojatnim da bi privremenom mjerom tuženice pretrpjele samo neznatnu štetu , jer s obzirom na visinu iznosa označenu u prijedlogu (iznos od 125.000,00 eur sa pripadajućim zateznim kamatama) i činjenicu da predmetnom privremenom mjerom zahtijeva u odnosu na 1. i 2. tuženicu zabranu raspolaganja novčanim sredstvima po svim bankovnim računima, ne može se prihvatiti zaključak predlagatelja da bi se radilo o neznatnoj šteti budući da bi 1. i 2. tuženice bile u potpunosti onemogućene u korištenju svojih novčanih sredstava čime bi bila ugrožena i njihova egzistencija. Također, predlagatelj osiguranja osim tvrdnje iznesene u prijedlogu da bi mu naplata novčane tražbine mogla biti otežana ne navodi konkretne okolnosti iz kojih bi proizlazilo da protivnice osiguranja poduzimaju ili bi mogle poduzeti neku ugrožavajuću radnju kojom bi spriječile ili otežale naplatu tražbine tužitelja kao predlagatelja osiguranja, dok činjenica da postoji vjerojatnost da će predlagatelj osiguranja, kako to sam tvrdi, teško naplatiti svoju tražbinu, nije dovoljan razlog za određivanje privremene mjere.

8. Prema stajalištu suda prvog stupnja, objektivno uvijek postoji opasnost da bi dužnik mogao opteretiti ili otuđiti nekretnine odnosno pokretnine u svojem vlasništvu ili potrošiti novčana sredstva koja ima na svojem bankovnom računu kako bi onemogućio ili otežao vjerovniku naplatu njegove tražbine, ali postojanje te objektivne opasnosti nije dovoljno za određivanje privremene mjere , već je predlagatelj osiguranja dužan učiniti vjerojatnim da protivnik osiguranja poduzima radnje kojima bi mogao spriječiti ili znatno otežati naplatu njegove tražbine ili da takva opasnost proizlazi iz njegova ranijeg ponašanja. Stoga je opasnost o kojoj ovisi određivanje privremene mjere kvalificirana kao subjektivna opasnost, što znači da je predlagatelj osiguranja dužan dokazati da protivnik osiguranja poduzima ili da bi mogao poduzeti neku ugrožavajuću radnju, pri čemu mora dokazati i uzročnu vezu između ponašanja protivnika osiguranja i posljedice koja bi se sastojala u sprječavanju ili znatnom otežanju naplate njegove tražbine, a što prema ocijeni suda prvog stupnja protivnik osiguranja nije učinio.

9. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja utvrđuje da nisu ispunjene pretpostavke za određivanje predložene privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine iz članka 344. stavka 1. OZ-a, stoga odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.

10. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a i člankom 21. stavkom 1. OZ-a, utvrđeno je da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od navedenih povreda.

11. Žalbenim navodima protivnika osiguranja nije dovedena u sumnju ni pravilnost utvrđenih činjenica niti pravilnost primjene materijalnog prava.

12. Naime, odredbom članka 344. stavka 1. OZ-a propisano je da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, s time da prema stavku 2. toga članka predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu. Dakle, da bi se na temelju citirane odredbe članka 344. OZ-a mogla odrediti privremena mjera potrebno je da kumulativno budu ispunjene obje navedene pretpostavke i to do stupnja vjerojatnosti.

13. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim kumulativno propisane pretpostavke za određivanje privremene mjere opisanog sadržaja iz odredbe članka 344. stavak 1. OZ-a, točnije opasnost da će protivnice osiguranja bez takve mjere spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, niti je učinio vjerojatnim da bi iste bez predložene mjere pretrpjele samo neznatnu štetu (članak 344. stavak 2. OZ-a), pri čemu se napominje da, suprotno žalbenim navodima predlagatelja osiguranja, nije bilo potrebe ispitivati je li predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje tražbine budući da za udovoljenje prijedlogu moraju biti kumulativno ispunjene obje navedene pretpostavke.

14. Za svoja činjenična i pravna utvrđenja na kojima je zasnovao pobijanu odluku sud prvog stupnja naveo je jasne, detaljne i pravno utemeljene razloge, koje kao takve prihvaća i ovaj sud, pa su slijedom toga neosnovani svi oni žalbeni navodi predlagatelja osiguranja kojima osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, kao i pravilnost primijenjenog materijalnog stanja, jer iz činjeničnih navoda na kojima je isti utemeljio predmetni prijedlog za određivanje privremene mjere niti po stajalištu ovog suda ne proizlazi osnovanost tog prijedloga.

15. Slijedom navedenog, kako žalbeni navodi predlagatelja osiguranja nisu doveli u sumnju valjanost i zakonitost pobijanog rješenja, pozivom na odredbu članka 380. točku 2. ZPP-a u vezi sa člankom 21. stavkom 1. OZ-a, valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 15. svibnja 2026.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak