Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-93/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić, predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Nataše Peršić Brleković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Marčan i partneri d.o.o. u Rijeci, protiv tuženika MU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Lozo & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-451/2020 od 31. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe stranaka i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-451/2020 od 31. listopada 2024. u točkama I., II., III. i V. izreke, te u točki IV. izreke u odbijajućem dijelu odluke o troškovima parničnog postupka za iznos od 2.130,58 eur.

II. Djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja preinačava se citirana prvostupanjska presuda u točki IV. izreke u odbijajućem dijelu odluke o troškovima parničnog postupka za iznos od 75,00 eur, i sudi:

Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi daljnje troškove parničnog postupka u iznosu od 75,00 eur, u roku od 15 dana.

III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju 400,00 eur zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31. listopada 2024. do isplate , u roku od 15 dana, dok je točkom II. izreke odbijen preostali dio zahtjeva tužitelja preko dosuđenih 400,00 eur pa do zatraženih 2.654,46 eur.

1.1. Točkom III. izreke citirane presude naloženo je tuženiku da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 278,92 eur zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, u roku od 15 dana, dok je točkom IV. izreke odbijen preostali dio zahtjeva za naknadu troškova postupka tužitelja preko dosuđenih 278,92 eur pa do zatraženih 2.484,50 eur.

1.2. Točkom V. izreke pobijane presude odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u cijelosti.

2. Protiv točaka I., III. i V. izreke navedene presude žalbu je podnio tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se presuda u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

2.1. Protiv točaka II. i IV. izreke navedene presude žalbu je podnio tužitelj također se pozivajući na sve žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. ZPP-a, s prijedlogom da se presuda u tom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno da se presuda u navedenom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime naknade neimovinske štete nastale povredom prava osobnosti tužitelja isplati iznos od 2.654,46 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

6. Donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja je na temelju izvedenih dokaza utvrdio:

- da štetnu radnju predstavlja objava na Facebook profilu Sindikata vozača i prometnih radnika ... sljedećeg sadržaja:

"Jučer i jutros primio sam nekolicinu telefonskih poziva naših budućih članova (čistačica) kojima se jučer zamjenik predsjednika Sindikata primorsko-goranskih komunalaca i predsjednik Udruge branitelja Domovinskog rata ... u našoj garaži povišenim glasom prijetio da se ne smiju upisati u naš Sindikat. U 21. stoljeću, u našoj državi u kojoj vlada demokracija, nedopustivo je da se nekome prijeti u čijem se sindikatu nalazi ili čiji rad podržava. A tim više od predsjednika udruge branitelja koji bi prvi trebao poticati ravnopravnost i slobodu izbora."

- da je u potpisu objave ime i prezime predsjednika Sindikata vozača i prometnih radnika ... MU, tuženika u ovom postupku,

- da se u objavi tužitelj proziva za navodne prijetnje upućene povišenim glasom koje su za učinak trebale imati odvraćanje od upisa u sindikat kojem je na čelu tuženik, te da se u objavi iznosi vrijednosni stav o nedopustivosti takvog postupanja posebno kada tako postupa predsjednik udruge branitelja koji prema stavu tuženika prvi treba poticati ravnopravnost i slobodu izbora , a kontekst u koji je tužitelj stavljen objavom tuženika je negativan, nastoji ga se prikazati u lošem svjetlu, kao osobu koja prijetnjama želi ishoditi određenu korist,

- da se iz sadržaja citirane sporne objave kao oštećena osoba može nedvojbeno identificirati tužitelj iako se njegovo ime izrijekom ne spominje u objavi, međutim o njemu se govori kao o zamjeniku predsjednika Sindikata primorsko- goranskih komunalaca i predsjedniku Udruge branitelja Domovinskog rata ..., a nije sporno da opisane funkcije obnaša upravo tužitelj; također iz iskaza samog tuženika proizlazi kako nema dvojbe da je objavu pisao upravo misleći na tužitelja iako ga nije imenom i prezimenom naveo, a i svi saslušani svjedoci kao osobu na koju se objava odnosi navode upravo tužitelja,

- da je tuženik osobno napisao i objavio spornu objavu koristeći službeni Facebook profil Sindikata vozača i prometnih radnika ..., čiji je predsjednik, stoga je upravo tuženik osoba koja je poduzela štetnu radnju i kao takav je odgovoran za posljedice poduzimanja te štetne radnje,

- da iz iskaza tužitelja i svjedoka UU i NU proizlazi da je sporna objava uznemirila tužitelja, da su mu se kolege obraćali s upitom što mu se to događa, da je bio izložen provokacijama, da su ga ljudi počeli izbjegavati, a i on je sam izbjegavao ljude te se ne bi zadržavao na radnom mjestu nakon završetka smjene što je do tada činio; uz to je nakon objave uzimao biljne pripravke za bolji san, puno je razgovarao sa suprugom koja je na njega djelovala umirujuće ; takva je situacija trajala oko mjesec dana, a sve posljedice su sanirane unutar godinu dvije,

- da je sporna objava na tužitelju ostavila posljedice koje su utjecale na njega i njegove uobičajene aktivnosti, odnosno da je tužitelj kao posljedicu sporne objave doista pretrpio štetu budući da je njegovo pravo osobnosti bilo povrijeđeno ,

- da postoji uzročnost između štetne radnje i štete koju je tužitelj pretrpio, što proizlazi iz iskaza samog tužitelja, potkrijepljenog iskazima svjedoka UU i NU koji su naveli da je zbog sporne objave došlo do narušavanja duševnog mira tužitelja i njegovog dovođenja u poziciju da se mora opravdavati kolegama te povlačiti iz društva,

- da je tuženik postupao htijući uzrok, ali ne želeći nastupanje posljedica, odnosno olako držeći da njegova radnja neće ostaviti posljedice, a da objava ne sadrži samo iznošenje određenih tvrdnji, već i vrijednosnih stavova tuženika koji osobu tužitelja opisuju negativno i kao takve su podobne za narušavanje ugleda tužitelja,

- da tvrdnje koje je tuženik iznio u svojoj objavi nisu istinite, budući da niti jedna od saslušanih svjedokinja (GU, HU, BUN i RU) ne navodi da bi joj se tužitelj obraćao povišenim glasom i prijetio joj vezano uz njezino članstvo u bilo kojem sindikatu, te da tuženik nije poduzeo nikakvu radnju radi provjere istinitosti iznesenih tvrdnji; naime tuženik navodi kako je osobno kontaktirao samo s IU, dok su druge osobe kontaktirale njegovog zamjenika SU, koji pak u svom iskazu tvrdi da se njemu osobno obratila samo IU u svoje ime, ali je on zaključio da se njezini navodi odnose i na ostale spremačice,

- da se, dakle, ili tuženiku ili njegovom zamjeniku na funkciji predsjednika jednog od sindikata koji postoji u trgovačkom društvu ..., obratila samo jedna osoba - IU (koja tijekom postupka poriče da je to uopće učinila), a nakon čega je uslijedila objava na javnom Facebook profilu sindikata kojem profilu može pristupiti neograničen broj ljudi, u kojoj objavi je tuženik osim same tvrdnje iznio i svoj vrijednosni stav o postupanju za koje nije provjerio je li doista i učinjeno , pri čemu je postupao nastojeći prije svega tužitelja prikazati negativno u radnom okruženju, a ne s ciljem pukog obavještavanja zaposlenika ... o navodnom postupanju tužitelja.

7. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja zaključuje da je došlo do povrede prava osobnosti tužitelja te da su ispunjene sve pretpostavke odgovornosti tuženika za naknadu štete koja je nastala tužitelju spornom objavom predviđene odredbom članka 1045. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 145/23. - dalje: ZOO).

8. Također, sud prvog stupnja nalazi da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade tužitelju kao oblik popravljanja nanesene mu štete sukladno odredbi članka 1100. stavka 1. ZOO-a. Naime, tuženik je o tužitelju objavio određenu tvrdnju, neovisno o tome je li ona istinita ili ne, a osim toga i svoj vrijednosni stav o postupanju tužitelja. Navedeno je prema stajalištu suda prvog stupnja učinio na način kojim negativno opisuje tužitelja u radnom okruženju, ali i na funkcijama koje tužitelj obnaša kao zamjenik predsjednika Sindikata primorsko-goranskih komunalaca i predsjednik Udruge branitelja Domovinskog rata ..., i to javnom objavom na javnom Facebooku profilu dostupnom većem broju ljudi, i to ne samo zaposlenicima ..., zbog čega je tužitelj bio izložen negativnim i omalovažavajućim kritikama, morao se opravdavati kolegama te je to dovelo do njegovog uznemiravanja i potištenosti kroz vremenski period od oko mjesec dana.

9. Slijedom navedenoga, sud prvog stupnja dosuđuje tužitelju pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 400,00 eur, pritom cijeneći sljedeće okolnosti: da je tužitelj bio izložen omalovažavajućim komentarima nekolicine ljudi, da je tužitelj izbjegavao neke aktivnosti u svom uobičajenom životnom ritmu (druženje s kolegama nakon posla), da posljedice za tužitelja nisu bile trajnije naravi, da je tužitelj nelagodu i uznemirenost osjećao oko mjesec dana, da je sve sanirano nakon godinu -dvije, da su se tužitelju osobe koje su ga provocirale kao rezultat objave ispričale, da tužitelj nije morao posjećivati liječnika, da tužitelj nije morao uzimati lijekove, osim biljnih pripravaka za koje ne treba liječnički recept, da je tužitelj cijelo vrijeme mogao obavljati svoj posao. Na dosuđeni iznos naknade štete tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate od donošenja presude, kako je to tužitelj zatražio tužbenim zahtjevom, dok je stopa zatezne kamate određena sukladno članku 29. stavcima 2. i 8. ZOO-a. U preostalom dijelu preko dosuđenih 400,00 eur do zatraženih 2.654,46 eur sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

10. O troškovima postupka sud prvog stupnja odlučio je na temelju odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a i relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023. – dalje: Tarifa).

11. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, koju neosnovano ističu stranke u žalbama, s obzirom da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se istu ne bi moglo ispitati. Također, nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 12. ZPP-a, koju neosnovano ističe tuženik u žalbi, budući da određivanjem visine kamatne stope u slučaju kada su zatražene zatezne kamate na određeni iznos glavnice nije prekoračen tužbeni zahtjev.

12. Dalje, protivno žalbenim navodima stranaka, pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje te je pravilno primijenio materijalno pravo, osim u dijelu odluke o troškovima postupka.

13. Naime, prema odredbi članka 1045. ZOO-a, tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok je člankom 1046. ZOO-a propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

14. Prema odredbi članka 1100. ZOO-a, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. (stavak 1.) Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. (stavak 2.)

15. Pravilno je sud prvog stupnja analizom provedenih dokaza zaključio da su ispunjene sve pretpostavke odgovornosti tuženika za neimovinsku štetu, a to su subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja, šteta, uzročna veza i protupravnost, kao i da okolnosti slučaja opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade tužitelju.

16. U odnosu na žalbene navode tuženika da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, ističe se da je tuženik pokrenuo postupak radi zaštite tog svog prava koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem Su-Gzp-13/2024 i u kojem je rješenjem od 27. lipnja 2024. prihvaćen njegov zahtjev na način da je sudu prvog stupnja naloženo dovršiti prvostupanjski postupak u roku od pet mjeseci, računajući od dostave tog rješenja, a tuženiku određena primjerena novčana naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 150,00 eur. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je sud prvog stupnja navedeno rješenje poslovni broj Su-Gzp-13/2024 zaprimio 2. srpnja 2024. S obzirom da je pobijana presuda donijeta 31. listopada 2024., proizlazi da je prvostupanjski postupak dovršen unutar za to određenog roka od pet mjeseci.

17. Tuženik sadržajem žalbe ukazuje da je sud prvog stupnja pogrešno postupio kada je ponovno otvorio glavnu raspravu i proveo dokaz dopunskim saslušanjem tužitelja, budući da isto nije predviđeno odredbama ZPP-a.

18. U odnosu na navedeno, ističe se da je tijekom postupka, a nakon što su već provedeni dokazi saslušanjem stranaka i pojedinih svjedoka, došlo do izmjene raspravnog suca. Stoga je sukladno odredbi članka 315. stavka 3. ZPP-a, prema kojoj, ako se ročište drži pred sudom u izmijenjenom sastavu, glavna rasprava mora početi iznova, ali sudac pojedinac, odnosno vijeće može, nakon što se strankama omogući da se o tome izjasne, odlučiti da se ponovno ne saslušavaju svjedoci i vještaci i da se ne obavlja novi uviđaj, već da se pročitaju zapisnici o izvođenju tih dokaza odnosno preslušaju tonske snimke, pravilno odlučeno da glavna rasprava počinje iznova, slijedom čega su već provedeni dokazi saslušanjem svjedoka obnovljeni čitanjem iz spisa.

19. Međutim, radi ostvarenja načela neposrednosti prilikom odlučivanja u konkretnom parničnom postupku radi naknade neimovinske štete, pravilno je sud prvog stupnja odlučio provesti dokaz dopunskim saslušanjem stranaka, pri čemu je pravilno primijenio odredbu članka 305. ZPP-a, prema kojoj sudac pojedinac, odnosno vijeće tijekom vijećanja i glasanja može odlučiti da se glavna rasprava ponovno otvori ako je to potrebno radi dopune postupka ili razjašnjenja pojedinih važnijih pitanja, budući da je u međuvremenu bila zaključena glavna rasprava.

20. Dalje, neosnovano tuženik u žalbi ukazuje da je sud prvog stupnja zadirao u tužbeni zahtjev time što je pobijanom presudom tuženiku naložio platiti određeni novčani iznos tužitelju, unatoč tome što je tužbeni zahtjev prema stajalištu tuženika bio deklaratoran odnosno istim je zatraženo da se utvrdi da je tuženik dužan platiti taj iznos tužitelju. Naime, prema stavu ovoga suda u oba slučaja se radi o kondemnatornom tužbenom zahtjevu, dakle o istoznačnicama, pa citirani drugačiji jezični izričaj u izreci presude ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

21. Također, protivno žalbenim navodima tuženika, nije došlo do prekoračenja tužbenog zahtjeva u pogledu određivanja visine kamatne stope. Budući da je tužitelj tužbenim zahtjevom zahtijevao plaćanje glavnice sa zakonskim zateznim kamatama na određenu glavnicu, tužbeni zahtjev je u odnosu na zatezne kamate odrediv, a sud prvog stupnja je primijenio stopu zateznih kamata koja je zakonom propisana za konkretan pravni odnos, odnosno stopu zateznih kamata na odnose koji nisu iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava sukladno odredbama članka 29. stavka 2. i 8. ZOO-a.

22. Tuženik u žalbi ističe i da je sud prvog stupnja pogrešno otklonio njegov prigovor promašene pasivne legitimacije te zaključio da je tuženik osobno odgovoran za štetu nastalu tužitelju. Tvrdi da spornu objavu nije objavio u svoje ime i za svoj račun, već u svojstvu predsjednika odnosno zakonskog zastupnika Sindikata vozača i prometnih radnika ..., stoga da se u konkretnoj situaciji ne može govoriti o njegovoj osobnoj odgovornosti. Međutim, tijekom postupka je nesporno utvrđeno da je upravo tuženik osobno sastavio objavu i odredio njezin sadržaj odnosno odlučio što će biti objavljeno pritom koristeći službeni profil sindikata , dok ničime nije dokazano da bi sadržaj objave bio stav cijelog sindikata. Dakle, kako je tuženik u spornoj objavi iznio svoj osobni stav, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je upravo tuženik osoba koja je poduzela štetnu radnju te da je kao takav odgovoran za posljedice poduzimanja te štetne radnje. Uz to, stajalište suda prvog stupnja da je tuženik iznošenjem tvrdnji u spornoj javnoj objavi kao i svog vrijednosnog stava, pritom ne provjeravajući istinitost iznesenih navoda, postupao nastojeći tužitelja prikazati negativno u radnom okruženju, a ne s ciljem pukog obavještavanja zaposlenika ... o navodnom postupanju tužitelja, kao pravilan prihvaća i ovaj sud.

23. Nadalje, neosnovano tužitelj sadržajem žalbe ističe da pobijana presuda ne sadrži razloge o određivanju visine pravične novčane naknade. Naprotiv, sud prvog stupnja jasno je iznio okolnosti koje opravdavaju određivanje pravične novčane naknade kao i kriterije kojima se vodio prilikom određivanja visine iste. Pri tome je pravilno uzeo u obzir intenzitet i trajanje povrede prava osobnosti tužitelja, posljedice koje je štetna radnja izazvala u njegovoj osobnoj i profesionalnoj sferi, stupanj povrede ugleda i časti, kao i sve druge okolnosti konkretnog slučaja koje su od značaja za odmjeravanje pravične novčane naknade. Također je sud prvog stupnja vodio računa o cilju kojemu služi ova naknada, odnosno o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom , slijedom čega ovaj sud ocjenjuje da je dosuđeni iznos pravične novčane naknade pravilno odmjeren i primjeren utvrđenim okolnostima konkretnog slučaja. Stoga nisu osnovani tužiteljevi žalbeni navodi da mu je određivanjem takve naknade onemogućen pristup sudu odnosno povrijeđeno pravo na pošteno suđenje.

24. S obzirom da su stranke djelomično uspjele u parnici, pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a prilikom odlučivanja o troškovima postupka, pri čemu, suprotno žalbenim navodima tužitelja, nisu povrijeđena načela ravnopravnosti i poštenja, niti okolnosti slučaja opravdavaju primjenu odredbe članka 154. stavka 2. u vezi s odredbom članka 156. stavka 1. ZPP-a.

25. Međutim, osnovano tužitelj napominje da nije bilo razloga za odbijanje zatražene naknade troškova sastava dvaju podnesaka tužitelja kao nesvrhovitih za vođenje ovog postupka. Radi se o obrazloženom podnesku od 10. rujna 2021. kojim se tužitelj očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu, te o obrazloženom podnesku od 8. prosinca 2021. kojim se tužitelj očitovao na navode tuženika iz podneska od 30. rujna 2021., pa ih ovaj sud u smislu odredbe članka 155. ZPP-a cijeni potrebnim za vođenje parnice. Stoga tužitelju pripada pravo na naknadu troškova sastava navedenih podnesaka, za svaki u iznosu od 200,00 eur prema Tbr. 8. točka 1. Tarife u vezi s Tbr. 54. Tarife, što uvećano za 25% PDV-a sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi 500,00 eur, pa je u skladu s njegovim uspjehom od 15%, tužitelju valjalo dosuditi naknadu troškova u daljnjem iznosu od 75,00 eur, odnosno za taj iznos preinačiti pobijanu odluku o troškovima postupka.

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke ove presude pozivom na odredbu članka 368. stavka 1. ZPP-a i članka 373. točke 3. ZPP-a.

27. S obzirom da tuženik nije uspio sa žalbom, dok je tužitelj sa žalbom uspio samo djelomično u pogledu troškova postupka, u vezi čega nisu nastali dodatni troškovi, valjalo je odbiti njihove zahtjeve za naknadu troškova žalbenog postupka i odlučiti kao u točki III. izreke ove presude.

U Rijeci 15. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Lidija Oštarić Pogarčić