REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl. broj spisa: P-1049/2026-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Sanji Vodopija kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ZE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Nicole Kwiatkowski, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja i isplate, dana 15. svibnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 3. Ugovora o kreditu od 15.10. 2007. broj Ugovora 918-50-4455876, sklopljenog između tužitelja i tuženika, a koja glasi: ''1,00% (jedan posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita......''
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 isplatiti tužitelju ZE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 917,18 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. studenog 2007. pa do isplate i to do 31. prosinca 2007. po kamatnoj stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
III. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 11. Ugovora o kreditu od 15.10. 2007. broj Ugovora 918-50-4455876, sklopljenog između tužitelja i tuženika, a koja glasi: '' Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor''.
IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 isplatiti tužitelju ZE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.260,99 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. rujna 2012. pa do isplate i to po kamatnoj stopi koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 328,24 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. svibnja 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom dana 15.10.2007. sklopio Ugovor o kreditu broj 918-50-4455876, temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužitelju za stambeni kredit iznos od 157.084,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita. Predmetnim ugovorom u članku 2. određena je kamatna stopa u visini od 4,95 % godišnje, promjenjiva, u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Banke. Člankom 3. predmetnog Ugovora ugovorena je odredba kojom se od tužitelja (korisnika kredita) naplaćuje jednokratna naknada od 1,00% od iznosa kredita prilikom prvog korištenja kredita. Člankom 11. predmetnog Ugovora ugovorena je odredba kojom je propisano da tužitelj (korisnik kredita) može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i i uz uvjete koje odredi kreditor. Tužitelj smatra da su predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, i to odredbe kojim je ugovoreno naplaćivanje tzv.''ulazne'' i ''izlazne'' naknade, te smatra da cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavljalo zavaravajuću poslovnu praksu. Ugovorna odredba na koju tužitelj upire ovom tužbom je odredba članka 3. predmetnog ugovora o kreditu koja glasi: ''1,00 % (jedan posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita......''. Navodi da je tuženik takvu ugovornu odredbu koristio kao određenu naknadu za troškove obrade kredita, iako je potpuno jasno da nikakvi posebni troškovi nisu tuženiku nastali prilikom obrade kredita jer se radilo o uobičajenom i standardnom poslu kojeg tuženik obavlja. Navedena odredba, dakle, nema u svojoj suštini nikakav logički i opravdani smisao, nego se radi o tome da je tuženik takvu odredbu jednostrano nametnuo u sadržaj ugovora, a tužitelj o toj odredbi nije mogao pregovarati niti ju je mogao promijeniti. Radilo se o odredbi "uzmi ili ostavi", te je zapravo tužitelj na takvu odredbu bio prisiljen pristati kako bi u konačnici mogao realizirati novčani iznos kredita. Na taj je način tuženik ostvario nepripadajuću imovinsku korist u visini od 1,00 % iznosa kredita, što u ovome slučaju iznosi 6.910,49 kuna, odnosno 917,18 EUR. Nadalje navodi da je dana 24.rujna 2012. prijevremeno otplatio predmetni kredit, te mu je tuženik prilikom prijevremene otplate kredita dodatno naplatio iznos od 17.035,36 kn odnosno 2.260,99 EUR. Naime, tuženik je takvo što učinio temeljem odredbe članka 11. Ugovora o kreditu broj: 918-50-4455876, a koja glasi: ''Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredit Kreditor.'' Tuženik je takvu Ugovornu odredbu koristio kao ugovornu kaznu u smislu Zakona o obveznim odnosima, iako ugovorna kazna nikad nije bila ugovorena, a tuženiku s prijevremenom otplatom kredita nije nastala nikakva šteta. Naime, sukladno članku 1024. st.3. Zakona o obveznim odnosima, u slučaju prijevremene otplate kredita, korisnik kredita je dužan davatelju kredita naknaditi štetu samo ako ju je davatelj kredita pretrpio. S obzirom da se u gore navedenom slučaju radi o kogentnoj zakonskoj normi možemo zaključiti da je članak 11. Ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika ništetan u dijelu u kojem sebi daje za pravo zaračunati naknadu sukladno odluci banke, bez obzira na to je li nastupila šteta za davatelja kredita. Zbog svega gore navedenog, tuženik je koristeći se nepoštenom ugovornom odredbom od tužitelja neovlašteno stekao ekstra profit od 2.260,99 EUR. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže utvrditi ništetnim odredbu čl. 3. predmetnog Ugovora o kreditu i dio odredbe čl. 11. predmetnog Ugovora o kreditu, te potražuje od tuženika isplatu iznosa od 917,18 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. studenog 2007. godine pa do isplate i iznosa od 2.260,99 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. rujna 2012. pa do isplate, uz naknadu troškova postupka sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.
2. Tuženik je rješenjem ovog suda od 23. veljače 2026. godine pozvan na davanje odgovora na tužbu, te je istim rješenjem upozoren na posljedice koje će nastupiti ne udovolji li traženom u zadanom roku. Tuženik je navedeno rješenje i tužbu uz priloženu dokumentaciju zaprimio dana 2. ožujka 2026. godine.
3. Tuženik, iako je uredno pozvan rješenjem suda od 23. veljače 2026. godine da u roku od 30 dana od dana dostave tužbe podnese odgovor na tužbu, uz upozorenja na posljedice propuštanja, odgovor na tužbu nije podnio, pa kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je podnio sam tužitelj, a ne postoje niti općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je sukladno odredbi čl. 331.b, a na temelju čl. 338. st. 5. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP) odlučeno kao u izreci presude.
4. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.
5. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, u skladu sa zatraženim troškovnikom, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, te važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1), što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eura sukladno spomenutoj Tarifi, te uvećano za 25% PDV-a iznosi 250,00 eura. Nadalje, tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu od 39,12 eura i sudske pristojbe na presudu od 39,12 eura, tako da je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 328,24 eura. Na tako utvrđeni iznos troška tužitelju su dosuđene zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP- a.
U Zagrebu, dana 15. svibnja 2026. godine
Sutkinja:
Sanja Vodopija
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 (četiri) istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).
DNA:
1. pun. tužitelja uz rj. o sudskoj pristojbi na presudu od 39,12 eura
2. tuženiku
