Poslovni broj: Povrv-87/2025-16

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja PRIME BEEF d.o.o. Kaštel Novi, Ulica Narodnog preporoda 24, OIB: 54096514350, kojeg zastupa punomoćnik Filip Ivan Žuro, odvjetnik u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 3A, protiv tuženika SPLIT HOTELS COLLECTION d.o.o. Split, Ulica slobode 28 (ranije tvrtke i sjedišta: NEOPLASMA d.o.o. Split, Vukovarska 35B), OIB: 29990764270, kojeg zastupa punomoćnik Pero Tolić, odvjetnik u Splitu, Lička 6B , radi isplate iznosa od 3.484,44 EUR, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 31. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ante Balića, odvjetnika u Splitu te punomoćnika tuženika, 15. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Teo Karabotić-Milovac iz Splita pod poslovnim brojem javnobilježničkog predmeta UPP/OS -Ovrv- 442/2024 (sudski predmet: Ovrv-10927/2024) od 22. svibnja 2024. kojim je naloženo tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 3.484,44 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da u roku od osam dana naknadi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 22. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju da u roku od petnaest dana naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.331,30 EUR.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 218,70 EUR.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja, javni bilježnik Teo Karabotić- Milovac iz Splita donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem javnobilježničkog predmeta UPP/OS-Ovrv-442/2024 (sudski predmet: Ovrv-10927/2024) od 22. svibnja 2024., a kojim rješenjem je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 3.484,44 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. prosinca 2023. do isplate, kao i da mu naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate te je radi prisilnog ostvarenja te tražbine određena predložena ovrha.

2. Protiv donesenog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor, a povodom kojeg prigovora je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-87/2025-2 od 13. ožujka 2025. naprijed navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik je u cijelosti osporio utuženo potraživanje tužitelja. Tuženik navodi da mu tužitelj nikada nije dostavio robu navedenu u računu-otpremnici broj 378/V01/1, a o čemu da ga je tuženik obavijestio te prigovorio računu i zatražio da se međusobni odnosi razriješe razgovorom s osobom koja je zaprimila robu te usporedbom nabavljenih i utrošenih sirovina, a iz čega bi proizašlo to da tužitelj nije dostavio robu koju pokušava naplatiti. To pogotovo iz razloga što nitko od službenika tuženika nije zaprimio otpremnicu za predmetnu robu. Tuženik je naveo i da je podnio kaznenu prijavu protiv odgovorne osobe tužitelja te kuhara UJ, koji je u to vrijeme bio zaposlenik tuženika.

4. Podneskom od 14. ožujka 2025. tužitelj se očitovao na navode iz prigovora tuženika ističući da tuženik ne govori istinu kada u svom prigovoru navodi da nije zaprimio robu iz računa broj 378/V01/1, a niti predmetnu otpremnicu. Tužitelj smatra da je bitna i odlučna činjenica to da je tuženik zaprimio robu i pripadajuće otpremnice, a što da je i sam priznao kada je nakon više od mjesec dana od zaprimanja robe uputio e-mail tužitelju, kojim je pokušao osporiti zaprimljene otpremnice, a koje otpremnice su uredno potpisane. Tuženik da proturječno prijašnjim navodima sada tvrdi da je tu robu možda zaprimio njegov zaposlenik, kuhar UJ, a protiv kojeg da je tuženik podnio kaznenu prijavu, kao i da je kaznena prijava podnesena protiv odgovorne osobe tužitelja. Tuženik da ne navodi za koje bi se to kazneno djelo prijava podnijela te da isto zapravo predstavlja pokušaj izbjegavanja odgovornosti tuženika za plaćanje robe. Tužitelj je naveo i da je prije pokretanja ovog postupka pozvao tuženika da objasni od kuda mu otpremnice za predmetnu robu, ako istu nije zaprimio, a na koji upit tuženik da nije odgovorio te je i dalje izbjegavao plaćanje. Sukladno tome, tužitelj je predložio u cijelosti održati na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika.

5. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju koja je priložena spisu i to: tužiteljev račun-otpremnicu broj 378/V01/1 od 17. studenog 2023. (stranica 7 spisa), e-mail poruku tuženika od 4. siječnja 2024. (stranica 45 spisa), tužiteljevu otpremnicu br. 1 od 17. studenog 2023. (stranica 46 spisa), otpremnice mesnice Certa od 30. listopada 2023., 15. studenog 2023. i 9. studenog 2023. (stranice 47-49 spisa), e-mail poruku tužitelja od 23. siječnja 2024. (stranica 50 spisa) dopis Porezne uprave, Područni ured Split, Ispostava Split, klasa: 471 -04/26- 06/2, ur.broj: 513-07-17-01/2026-2 od 3. veljače 2026. (stranica 60 spisa) te povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika (stranice 68-72 spisa). Izvedeni su i dokazi saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja ĆJ, zastupnika po zakonu tuženika MJ te svjedoka BJ. Sud je smatrao suvišnim izvoditi dokaz saslušanjem drugog direktora odnosno zastupnika po zakonu tužitelja CJ, budući da je zz tužitelja ĆJ, na ročištu od 6. ožujka 2026., izjavio da je upravo on u ime tužitelja dogovarao predmetni posao i isporuku robe tuženiku, kao i da u tome nije sudjelovao drugi direktor tužitelja CJ.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.484,44 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a isplatu kojeg iznosa tužitelj potražuje od tuženika po utuženom računu-otpremnici broj 378/V01/1 od 17. studenog 2023. na ime cijene za isporučenu robu i to više vrsta mesa.

8. Prije svega valja navesti da je za vrijeme trajanja ovog postupka, dakle nakon donošenja rješenja o ovrsi, kod tuženika došlo do promjene naziva odnosno tvrtke i adrese sjedišta iz Neoplasma d.o.o. Split, Vukovarska 35B u Split hotels collection d.o.o. Split, Ulica Slobode 28, a koja promjena je u sudskom registru za tuženika upisana 20. siječnja 2026., što je sve razvidno iz povijesnog izvatka iz sudskog registra za tuženika. U skladu s tom promjenom, tužitelj je na ročištu od 6. ožujka 2026. uredio tužbu u odnosu na oznaku tuženika, označivši istog kao Split hotels collection d.o.o. Split, Ulica Slobode 28.

9. Iz računa-otpremnice broj 378/V01/1 od 17. studenog 2023. razvidno je da se radi o računu kojeg je tužitelj ispostavio tuženiku na ime cijene za isporučenu robu i to više vrsta mesa: juneći filet u količini od 44,56 kg, riba eye marmo u količini od 23,50 kg, striploin marmo u količini od 16,88 kg, juneći ribs u količini od 3,52 kg, svinjski ribs u količini od 10,32 kg i brisket juneći u količini od 17,42 kg. Račun je izdan na ukupan iznos od 3.484,44 EUR, s datumom dospijeća na plaćanje 10. prosinca 2023. Kao datum isporuke robe iz tog računa naveden je 17. studenog 2023.

10. Iz tužiteljeve otpremnice br. 1 od 17. studenog 2023. razvidno je da je u istoj kao kupac naveden tuženik te je u toj otpremnici, po vrsti i količini, navedena upravno ona roba odnosno meso koje je navedeno u naprijed navedenom računu tužitelja. Otpremnicu je u ime tužitelja, kao isporučitelja robe, potpisao ĆJ, dok je istu u ime tuženika, kao kupca robe, potpisao BJ. Dakle, iz te otpremnice proizlazi da se ista odnosi na isporuku robe iz naprijed navedenog utuženog računa tužitelja.

11. Tužitelj je u spis priložio i otpremnice br. 1 od 30. listopada 2023., 9. studenog 2023. i 15. studenog 2023. u kojima se kao isporučitelj navodi "Mesnica Certa", a kao kupac odnosno primatelj robe tuženik te se te otpremnice također odnose na isporuku mesa, koje otpremnice su, u ime tuženika kao primatelja robe također potpisane od strane BJ.

12. Iz e-mail poruke tuženika od 4. siječnja 2024. upućene tužitelju razvidno je da se tom porukom tuženik obraća tužitelju s reklamacijom i osporavanjem priloženih otpremnica, navodeći da su otpremnice do knjigovodstva tuženika došle više od mjesec dana od iskazanog datuma na njima, te da se na njima navode Prime Beef i Mesnica Certa, a internom provjerom s osobom koja je ovlaštena vršiti narudžbu u ime tuženika da je utvrđeno kako tužitelj nije kod tuženika zaveden kao dobavljač. Isto tako, tuženik da s tužiteljem nije sklopio ugovor o poslovnoj suradnji niti da je ovlaštena osoba ikada uputila narudžbu tužitelju za stavke iz otpremnica. Tuženik je u toj poruci naveo i da je nakon dodatnih provjera nadzornih kamera te inventure skladišta uočio da navedene količine robe nisu nikada isporučene. Stoga je tuženik pozvao tužitelja da predmetne otpremnice stornira.

13. Iz e-mail poruke tužitelja od 23. siječnja 2024. razvidno je da se tužitelj očitovao na navedenu poruku tuženika, navodeći u istoj kako ga tuženik ne može uvjeriti da mu tužitelj nije isporučio robu po otpremnicama te da je stoga nejasno tko je i zašto donio otpremnice u knjigovodstvo tuženika, ako roba nije isporučena tuženiku, kao i da tuženik u svojoj poruci nije naveo je li razgovarao s osobom koja je zaprimila robu i svojim potpisom potvrdila primitak iste. Stoga je tužitelj zatražio plaćanje isporučene robe u skladu s ispostavljenim računima.

14. Ovaj sud je, na prijedlog tužitelja, a sukladno odredbama članka 221.b Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), od nadležne ispostave Porezne uprave zatražio dostavu podataka o tuženikovom knjiženju utuženog računa tužitelja broj 378/V01/1 od 17. studenog 2023. u njegovim poslovnim knjigama te korištenje prava na odbitak pretporeza po tom računu. Svojim dopisom od 3. veljače 2026. Porezna uprava, Područni ured Split, Ispostava Split obavijestila je ovaj sud da je provela postupak provjere pregledom dostavljenih knjiga ulaznih računa kod tuženika te da je uvidom u dostavljenu dokumentaciju utvrđeno da navedeni račun tužitelja nije iskazan u knjizi ulaznih računa tuženika te da po istom nije korišten odbitak pretporeza.

15. Na ročištu održanom kod ovog suda 6. ožujka 2026. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka BJ, kao i zz tužitelja ĆJ te zz tuženika MJ.

16. U svom iskazu, svjedok BJ je naveo da je bio zaposlen kod tuženika u razdoblju od 15. ili 20. listopada 2023. pa do kraja 12. mjeseca 2023., dakle nekih mjesec i pol do dva mjeseca. Naveo je da je bio zaposlen kao glavni kuhar te da je radio u tuženikovom pubu imena Baraka, koji se nalazi u Vukovarskoj ulici u Splitu. Nadalje je potvrdio da je upravo on, kao glavni kuhar tuženika, naručio robu iz utuženog računa tužitelja te da je ujedno potpisao i otpremnicu koja se odnosi na tu robu, a koja se nalazi na stranici 46 spisa. Potvrdio je i da je tužitelj, odnosno ĆJ tu robu - meso doista i isporučio. S tim u svezi je naveo da su nakon uređenja puba Baraka održani sastanci na kojima su bili prisutni EJ, voditelj restorana u ime tuženika, zatim zz tuženika MJ, zaposlenica tuženika ČJ i još jedan voditelj poslovanja kod tuženika imena SJ. Svjedok je nadalje iskazao da je upravo na tim sastancima zajednički dogovoreno da on pronađe mesara koji ima dobru kvalitetu mesa, a za potrebe pripreme hrane za pub Baraka. S obzirom da je već od ranije poznavao zz tužitelja ĆJ te da je znao da tužitelj isporučuje meso dobre kvalitete, svjedok je naveo da je od tužitelja naručio meso iz predmetnog računa. Svjedok da je to meso nakon toga i pripremio te da su ga zz tuženika MJ, EJ, ČJ i navedeni radnik tuženika SJ zajednički kušali te da su zaključili svi skupa da je meso dobre kvalitete te da svjedok može i dalje naručivati meso od tužitelja. Međutim, nakon toga da je došlo do razilaženja u poslovnoj suradnji između svjedoka i zz tuženika MJ te je svjedok prestao raditi kod tuženika. Na kraju, svjedok je ponovio da je tužitelj uredno isporučio meso iz utuženog računa, koje je on zaprimio, te da su sa svim tim bili upoznati i voditelj restorana EJ, kao i zz tuženika MJ, a koji u to vrijeme nisu imali nikakvih primjedbi na isporuku robe. Svjedok je iskazao i da roba koju je tužitelj isporučio tuženiku iz utuženog računa nije bila jedina isporučena roba te da su još u dva ili tri navrata naručivali meso od tužitelja.

17. Odgovarajući na posebna pitanja punomoćnika stranaka, svjedok BJ je naveo da je osim od tužitelja, on naručivao robu i od drugih dobavljača pa tako da je dio robe odnosno mesa naručivao od Metroa, a povrće da je naručivao od jednog opg-a. I od tih drugih dobavljača on osobno da je naručivao robu za tuženika te da je istu ujedno i zaprimao. Iskazao je da je zapravo on osobno naručivao sve što je bilo potrebno za rad kuhinje, a što je sve bilo u dogovoru sa direktorom tuženika MJ. Nadalje, a vezano za primitak utuženog računa tužitelja i pripadajuće otpremnice, svjedok je naveo da je otpremnicu osobno zaprimio i potpisao, a za račun se nije mogao sjetiti te je naveo kako misli da je isti upućen putem e-maila. Vezano za dogovaranje cijena za meso iz utuženog računa, svjedok je naveo da je tužitelj odnosno ĆJ prethodno poslao cjenik, koji da je on onda proslijedio zz tuženika MJ, kao i voditelju restorana DJ te ZJ, a oni da su se složili s tim cijenama i rekli mu da može izvršiti narudžbu. Iskazao je i da je on osobno potpisao većinu otpremnica za tuženika i to ne samo otpremnice koje se odnose na meso odnosno hranu, već i one koje su se primjerice odnosile na dostavu plina. Isporuku robe da je dogovorio s mesnicom Certa. Svjedok je naveo i da je restoran odnosno pub tuženika na men iu imao i meso "rib-eye", a za vrijeme njegovog rada u pubu Baraka da su najprodavanija jela bili burger, pileća krilca, plate mesa na kojima je bilo i bifteka, dok su se manje prodavala jela sa steakovima. Vezano za nesuglasice između njega i zz tuženika MJ, svjedok je odgovorio da njemu osobno nije odgovarao princip rada koji je bio kod tuženika, a zbog čega da je odlučio otići i pronaći drugo zaposlenje.

18. Zz tužitelja ĆJ je iskazao da su točni navodi saslušanog svjedoka BJ te da vezano za isporuku robe iz utuženog računa tužitelja potvrđuje da ga je upravo BJ, koji je u to vrijeme bio zaposlen kod tuženika kao kuhar, kontaktirao radi isporuke mesa za pub Baraku. Zz tužitelja je nadalje naveo da je prethodno toj isporuci dostavio i cjenik mesa kojeg je dao ĐJ, jer mu je on rekao da taj cjenik prethodno moraju odobriti, odnosno s istim se složiti ovlaštene osobe tuženika. Nakon toga, BJ da je izvršio narudžbu mesa iz utuženog računa, a koje meso da je zz tuženika osobno isporučio i koje je BJ preuzeo. Budući da tuženik nakon proteka mjesec ili više dana nije platio račun za isporučenu robu, zz tužitelja da se sastao s voditeljem poslovanja kod tuženika imena SJ, a koji da mu je tom prigodom rekao da će račun biti plaćen, što se međutim nije dogodilo. Iskazao je da je utuženi račun dostavljen tuženiku putem e-maila. Isto tako, naveo je da ni jedan dio robe odnosno mesa iz utuženog računa koji je isporučen tuženiku, nije vraćen tužitelju. Zz tužitelja je iskazao i da je on vlasnik obrta naziva Mesnica Certa te da je i sa tim obrtom isporučivao robu odnosno meso tuženiku.

19. Zz tuženika MJ je u svom iskazu naveo da je BJ doista bio zaposlen kod tuženika te da je radio u pubu Baraka, na radnom mjestu kuhara. Iskazao je i da svjedok BJ nije sam otišao, već da je isti dobio otkaz kod tuženika. Nadalje, zz tuženika je naveo da sa tužiteljem, a ni s gospodinom ĆJ nije ranije kontaktirao niti je bilo što s njima dogovarao, već da je za predmetni račun, odnosno potpisane otpremnice saznao tek naknadno i to nakon što je BJ dobio otkaz kod tuženika. Pritom je pojasnio da tuženik u svojim prostorijama ima interni poštanski sandučić u koji se ubacuju razni računi i otpremnice, a predmetne otpremnice koje se odnose na utuženi račun tužitelja da su pojavile u tom sandučiću dan ili dva nakon otkaza ĐJ. Naveo je da ga je tek nakon toga njihov djelatnik SJ, koji je radio kao voditelj puba Baraka, obavijestio da ga je kontaktirao ĆJ, a vezano za neplaćene račune. Zz tuženika je naveo da prije toga nije poznavao ĆJ niti da je s njim kontaktirao, a isto tako da ranije nije vidio bilo kakav cjenik tužitelja, odnosno mesnice ĆJ. Zz tuženika je potvrdio da je BJ, za vrijeme dok je radio kod tuženika, doista naručivao robu za potrebe puba Baraka, ali samo od dobavljača sa kojima je zz tuženika osobno dogovorio isporuku robe i cijene za tu robu, a što nije bio slučaj s tužiteljem. Nadalje je naveo, a vezano za navode svjedoka BJ koji bi se odnosili na sastanke na kojima se navodno zajedno dogovaralo o naručivanju robe od tužitelja i prihvaćanju cijene za tu robu, kao i degustaciju spremljenog mesa kojeg bi isporučio tužitelj, da nikakvih takvih sastanaka nije bilo, već da je bio samo jedan sastanak na kojem je BJ pokušao predstaviti novi meni koji je on osmislio, a koji nije prihvaćen. Iskazao je i da dio mesa koji je naveden u računu tužitelja, kao što je primjerice "rib-eye", juneći file i ribs te striplon marmo, dakle prve četiri stavke iz utuženog računa, tuženik nije uopće imao u svojoj ponudi na meniu.

20. Odgovarajući na posebna pitanja punomoćnika stranaka, zz tuženika MJ je, a u odnosu na način na koji je tuženik vršio dogovore o narudžbi robe od dobavljača, naveo da je dogovore o narudžbi robe s dobavljačima obavljao on osobno i djelatnica tuženika ČJ, dok je u slučaju novog dobavljača kod tuženika jedino on bio taj koji je dogovarao uvjete poslovanja tuženika s novim dobavljačem. U to vrijeme glavni dobavljač tuženik da je bio Metro, te da je bio i jedan opg koji je dostavljao jaja, a svjedok BJ da je od njega dobio naputak što da točno naručuje i od koga. Svjedok BJ da je kod tuženika trebao biti glavni kuhar odnosno šef kuhinje, a njegov radni odnos kod tuženika da je prestao tijekom 12. mjeseca 2023. Iskazao je i da je kod tuženika na kraju 2023. provedena inventura te da roba iz utuženog računa tužitelja kod tuženika nije pronađena. Vezano za sandučić u kojeg su se kod tuženika ubacivali računi i otpremnice te dostupnost istog trećim osobama, zz tuženika je naveo da se taj sandučić nalazio u predprostoru odnosno u predulazu u glavnu kuhinju, a u taj prostor da nisu smjele ulaziti treće osobe. Osim puba Baraka, tuženik da ima još jedan ugostiteljski objekt na Rivi u Splitu te da se radi o sezonskom objektu koji na jelovniku ima tjesteninu i pizze. Vezano za meso navedeno u utuženom računu tužitelja i što je tuženik od toga imao na svom jelovniku, zz tuženika je odgovorio da su stavke pod 5. i 6. koje su navedene u računu bile na tuženikovom jelovniku, a koliko se može sjetiti i stavka 4. Tuženik da nije imao u ponudi rib-eye steak u vrijeme kada je BJ radio kod tuženika, iako je tu vrstu mesa prije toga, a i nakon toga imao na svom meniu. Također je naveo i da je tuženik na meniu imao salatu s komadićima bifteka. Juneći ribs, koji je naveden kao stavka 4. u računu tužitelja, tuženik da je nabavljao od dobavljača Selecta adria d.o.o., kao i stavku 6. – brisket juneći. Stavku 3. iz tužiteljevog računa, dakle ramsteak, tuženik da u svojoj ponudi nije imao.

21. Podneskom od 11. ožujka 2026. tuženik se očitovao na iskaze saslušanog svjedoka i zz stranaka navodeći kako iz tih iskaza jasno proizlazi da zz tužitelja nije nikada kontaktirao zz tuženika, odnosno bilo koju odgovornu osobu kod tuženika kako bi dogovorio posao isporuke mesa. Taj kontakt da je uspostavljen tek nakon ispostavljanja računa kada je zz tuženika otkrio da postoji nekakva obveza prema tužitelju. U poslovnim odnosima kao što je ovaj, u pravilu da postoji prvenstveno dogovor između odgovornih osoba poslovnih subjekata koji dogovaraju isporuku bilo koje količine robe, a kako bi se utvrdilo koju robu i po kojim cijenama jedan od tih poslovnih subjekata isporučuje drugome. Stoga da je jasno kako je tuženik pregovarao sa svojim dobavljačima na isti način, pa da nakon što je sa stalnim dobavljačima Merkator i Selekt adria d.o.o. utvrdio cijenu i kvalitetu robe koja će mu biti isporučena, ovlastio kuhara da naručuje robu, dao mu potrebne aplikacije za narudžbu te robe i takav poslovni odnos da je u biti pravilo u poslovanju trgovačkih društava. S druge strane, u konkretnom slučaju, da postoji činjenica da zz tužitelja uopće ne kontaktira s direktorom tuženika ili drugom odgovornom osobom kod tuženika da bi utvrdio cijene i količine robe koje će isporučivati, kome će ju isporučivati, već svjedok BJ na svoju ruku naručuje robu koja kod tuženika nikada nije zaprimljena, odnosno nema je na stanju tuženika, a radi se o dijelu robe koju tuženik nije ni imao na svom jelovniku. Stoga da je logična i životna izjava zz tuženika da je svjedok BJ, koji je trebao biti glavni kuhar, predstavljao novi jelovnik njemu i drugim zaposlenicima tuženika, budući je svjedok BJ zaposlen kod tuženika tek 15-ak dana, ustaljeni jelovnik kod tuženika postoji, a novi kuhar, što je i logično, predstavlja svoj jelovnik. Međutim, tuženik da nikada nije dao nalog da se od novog dobavljača vrše narudžbe bez da je direktor, odnosno ČJ to odobrila, a činjenica je da ni jedno trgovačko društvo ne bi nabavljalo robu bez da utvrdi cijene na zajedničkom sastanku zz tužitelja i tuženika. Dakle, u konkretnom slučaju da se radi o činjenici da je svjedok BJ, a ukoliko je roba doista i isporučena, tu robu zadržao za sebe zbog čega je tuženik i podnio kaznenu prijavu protiv istog. Još je jedna indikativna činjenica koja upućuje na malverzacije prilikom navodne isporuke robe je i da zz tužitelja navodi kako je račun otpremljen tuženiku putem e-maila, a iz otpremnice broj 1 na kojoj se temelji predmetni račun da je razvidno kako je roba navodno isporučena u 14:14 sati, dok je račun izdan istog dana u 9:51 sati. Tuženik navodi i da je također nevjerojatno da tužitelj kao veleprodaja mesa, a što proizlazi iz zaglavlja računa, ima otpremnicu broj 1. dana 17. studenoga 2023., što znači da do tada nije otpremio niti gram mesa. Tuženik je istakao i da je svjedok BJ naveo da je pregovarao i robu naručivao od mesnice Certa, kao obrta, a ne od Prime beef d.o.o., a u spisu postoje i otpremnice mesnice Certa od datuma 30.10., 7.11. i 15.11. sve 2023. godine te su sve otpremnice označene kao otpremnice broj 1, jednako kao i ona od tužitelja od 17. studenog .2023. pa da se stoga postavlja pitanje zbog čega 7.11.2023. mesnica Certa navodno isporučuje tuženiku 375 kg ribeje, a 17.11.2023. još 23,50 kg istog mesa, kada to meso nije ni bilo na jelovniku, a navedene količine su tolike da bi zadovoljile potrošnju istog za više od godine dana. To isto da se odnosi i na navodno isporučene bifteke koji su se, a budući se radilo o salatama na jelovniku, vrlo malo trošili kod tuženika. Dakle, tuženik navodi da isti nije znao za tužitelja kao dobavljača, a ako je meso i dostavljeno ono da nikada nije „ušlo“ u prostorije tuženika.

22. Tužitelj se isto tako, podneskom od 11. ožujka 2026., očitovao na iskaze svjedoka i zz stranaka navodeći da je iz cjelokupnog postupka, a posebno iz iskaza zz tuženika razvidno kako tuženik želi izbjeći plaćanje obveze iznoseći nelogične, neuvjerljive i neživotne navode. Tako tuženik da svoje navode o podnošenju kaznenih prijava nije ničim dokazao. Svjedok BJ da je u svojem iskazu detaljno pojasnio kako je u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na mjestu glavnog kuhara te da je imao ovlaštenje od tuženika izravno naručivati namirnice i sve druge potrepštine za kuhinju restorana. Taj svjedok i zz tužitelja da su suglasno iskazali kako je došlo do suradnje i predmetne narudžbe, a naručena roba (meso) koja je navedena u otpremnici da je stvarno i predana, odnosno preuzeta u restoranu Baraka u vlasništvu tuženika. Iskaz zz tuženika MJ da je nelogičan i neuvjerljiv. Naime, isti u svojem iskazu da navodi kako je BJ naručivao robu, ali samo od dobavljača koje mu je zz tuženika osobno odobrio te da nije imao dopuštenje za naručivanje robe od tužitelja. Pritom da je zz tuženika posebno naglasio da prve četiri stavke iz utuženog računa tuženik nije uopće imao u svojoj ponudi na meniu. Međutim, u nastavku svog iskaza zz tuženika da je priznao da je ipak imao te stavke u jelovniku, odnosno da je imao u ponudi jela koja se rade od mesa koje je u utuženom računu navedeno pod stavkama 1., 2. i 4. Tužitelj je naveo i kako iz iskaza zz tuženika proizlazi da ni tužitelj niti netko treći nije mogao doći i sam staviti otpremnice u pretinac – sandučić, jer jednostavno nije mogao pristupiti do njega, što znači da je predmetne otpremnice tuženik uredno zaprimio. Tuženik da tijekom postupka nije dostavio nikakve dokaze na okolnost da je svjedok BJ mogao naručivati roku samo od nekih dobavljača, kao i eventualno odobrenje o tome. Prema tome, iz izvedenih dokaza da proizlazi kako je BJ, kao zaposlenik tuženika i glavni šef kuhinje bio ovlašten naručivati robu (meso) i sve ostalo što je bilo potrebno za pripremu hrane pa da je stoga isti predmetnu robu u tuženikovo ime naručio od tužitelja i osobno potpisivao otpremnice prilikom preuzimanja robe. Tužitelj navodi i da on ne može ulaziti u internu organizaciju rada kod tuženika pa tako da nije mogao znati ni za eventualna ograničenja AJ i, ako su uopće stvarno i postojala. Dakle, tužitelj da je isporučio spornu količinu robe tuženiku, a tuženik da tu robu nije platio. Ovdje da se o ugovoru o kupoprodaji te je tuženik kao kupac (naručitelj) dužan platiti cijenu za isporučenu robu .

23. Tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.484,44 EUR odnosi na isplatu cijene za isporučenu robu pa se stoga navodi da je odredbom članka 376. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje ZOO) propisano da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

24. Budući da je tuženik u konkretnom slučaju u cijelosti osporio utuženo potraživanje tužitelja, to je stoga na tužitelju bio teret dokaza da je između stranaka doista sklopljen ugovor o kupoprodaji robe, mesa navedenog u utuženom računu tužitelja, da je tužitelj tu robu isporučio tuženiku te da s osnovom potražuje od tuženika isplatu one cijene koja je navedena u računu tužitelja.

25. Prema odredbama članka 247. ZOO-a, ugovor je sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Kod ugovora o kupoprodaji bitni sastojci ugovora su predmet ugovora (stvar) i cijena.

26. Iz sadržaja iskaza saslušanog svjedoka BJ te zz tužitelja ĆJ i zz tuženika MJ razvidno je da ugovor o kupoprodaji, odnosno isporuka robe iz utuženog računa tužitelja nije dogovorena između zz tužitelja i zz tuženika, kao osoba ovlaštenih za zastupanje parničnih stranaka, već je ista dogovorena između svjedoka BJ, zaposlenika tuženika koji je u to vrijeme radio na radnom mjestu kuhara u tuženikovom pubu Baraka, i zz tužitelja ĆJ, a što su u svojim iskazima taj svjedok i zz tužitelja potvrdili.

27. S tim u svezi, navodi se da je člankom 312. stavak 1. ZOO-a propisano da ugovor što ga neka osoba sklopi kao opunomoćenik u ime drugoga bez njegovog ovlaštenja obvezuje neovlašteno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri. Prema stavku 2. i 3. tog članka, strana s kojom je ugovor sklopljen može zahtijevati od neovlašteno zastupanog da se u primjerenom roku očituje odobrava li ugovor , a ako neovlašteno zastupani ni u ostavljenom roku ugovor ne odobri, smatra se da ugovor nije ni sklopljen. Stavkom 4. tog članka je propisano da u tom slučaju strana s kojom je ugovor sklopljen može od osobe koja je kao opunomoćenik bez ovlaštenja sklopila ugovor tražiti naknadu štete, ako u trenutku sklapanja ugovora nije znala niti je morala znati da ta osoba nije imala ovlaštenje za sklapanje ugovora.

28. Iz iskaza svjedoka BJ proizlazi da bi isti imao odobrenje za naručivanje robe – mesa od tužitelja, jer je on u svom iskazu naveo da su se s time na zajedničkom sastanku suglasili zz tuženika MJ, voditelj puba Baraka DJ te zaposlenica tuženika ČJ. S druge strane, u svom iskazu zz tuženika MJ je osporio takve navode svjedoka BJ ističući da taj svjedok nije imao njegovo odobrenje niti odobrenje druge ovlaštene osobe tuženika za naručivanje mesa od tužitelja. ZZ tuženika je također naveo i da sa tužiteljem, a ni s gospodinom ĆJ, nije ranije kontaktirao niti bilo što dogovarao, već da je za potpisane otpremnice koje su dostavljene u spis saznao tek naknadno i to nakon što je BJ dobio otkaz kod tuženika. ZZ tuženika je nadalje naveo i da je BJ doista naručivao robu za potrebe puba Baraka, ali samo od dobavljača sa kojima je zz tuženika prethodno dogovorio isporuku robe i cijenu za tu robu, a što da nije bio slučaj s tužiteljem. Zz tuženika je iskazao i da nije poznavao ĆJ niti da je s njim kontaktirao, a isto tako da nije vidio bilo kakav cjenik tužitelja ili mesnice ĆJ. S obzirom na takve suprotstavljene iskaze svjedoka BJ i zz tuženika MJ, kao i obzirom na to da u spis nisu dostavljeni bilo kakvi drugi dokazi iz kojih bi se moglo utvrditi da je svjedok BJ imao odobrenje zz tuženika za naručivanje robe od tužitelja, a niti da bi to isto naknadno odobrio zz tuženika ili druga ovlaštena osoba kod tuženika, to se stoga ne može sa sigurnošću zaključiti da je predmetni ugovor o kupoprodaji robe između stranaka doista i sklopljen. Na takav zaključak upućuje i sadržaj e-maila tuženika od 4. siječnja 2024. iz kojeg je razvidno da tuženik vraća tužitelju predmetne otpremnice te navodi da tužitelja nema nigdje zavedenog kao dobavljača, da s tužiteljem nije sklopljen ugovor o poslovnoj suradnji niti da je ovlaštena osoba ikada uputila narudžbu za robu iz tih otpremnica, a radi čega tuženik traži da se iste storniraju.

29. Ovdje valja navesti, a s obzirom da je iz iskaza svjedoka BJ i zz tuženika MJ razvidno da je taj svjedok za potrebe tuženikovog puba Baraka vršio narudžbe robe od drugih dobavljača, kao što su Metro i jedan opg, te da su taj svjedok i zz tužitelja potvrdili da je tužitelj dostavio robu iz utuženog računa koju je svjedok BJ u ime tuženika preuzeo, a što proizlazi i iz potpisane otpremnice tužitelja br. 1 od 17. studenog 2023., da sve i kad bi se zauzelo stajalište da je navedeni svjedok imao potrebno (usmeno) odobrenje da u ime tuženika naručuje robu od tužitelja, da tužitelj po ocjeni ovog suda nije s uspjehom dokazao visinu svog utuženog potraživanja prema tuženiku, odnosno nije dokazao da je između stranaka dogovorena upravo ona cijena koja je navedena u utuženom računu tužitelja. Naime, tužitelj je u odnosu na visinu svog potraživanja u spis dostavio samo utuženi račun, a koji račun predstavlja jednostranu sastavljenu ispravu od strane tužitelja. Budući da je tuženik u cijelosti osporio potraživanje tužitelja pa tako i predmetni račun tužitelja, to je stoga teret dokaza u ovom postupku da je između stranaka dogovorena cijena za robu bila ona koja je navedena u računu tužitelja, bio upravo na tužitelju, a što tužitelj po ocjeni ovog suda nije dokazao. Naime, iz sadržaja dopisa Porezne uprave od 3. veljače 2026. je razvidno da utuženi račun tužitelja tuženik nije knjižio u svojim poslovnim knjigama niti je po istom koristio pravo na odbitak pretporeza, a što znači da ga nije prihvatio kao valjanog. U svojim iskazima svjedok BJ i zz tužitelja OJ su naveli da je tužitelj prethodno isporuci robe dostavio cjenik te robe (mesa) tuženiku odnosno svjedoku ĐJ, a koji da ga je nakon toga predočio zz tuženika koji se s tim složio. Međutim, zz tuženika MJ je iskazao da nije vidio bilo kakav cjenik tužitelja, odnosno mesnice Certa niti se s istim složio. S obzirom na to da tužitelj takav cjenik nije priložio u spis, a niti je dostavio odnosno predložio izvesti bilo kakve druge dokaze iz kojih bi se mogla utvrditi dogovorena cijena mesa u vrijeme isporuke istog koji je naveden na otpremnici tužitelja, to stoga ovaj sud, a samo na temelju priloženog računa tužitelja, nije mogao na nedvojben način zaključiti da je tužitelj dokazao visinu svog utuženog potraživanja prema tuženiku.

30. Slijedom naprijed navedenog, kod takvog stanja raspravnog gradiva u ovom sporu male vrijednosti, a sukladno odredbama članka 8. ZPP -a i primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 7. stavak 1. i članak 219. stavak 1. u vezi s člankom 221.a ZPP-a), sud je zaključio da tužitelj nije dokazao osnovanost svog utuženog potraživanja prema tuženiku, a radi čega je tužbeni zahtjev tužitelja trebalo odbiti i primjenom odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a u cijelosti ukinuti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika. Sukladno tome, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

31. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te članka 151. ZPP-a, uz primjenu odredbi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje OT) te Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23), a sve to uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora. Budući da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen te je tužitelj izgubio ovu parnicu, isti je dužan naknaditi tuženiku opravdane troškove koji su mu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

32. Tuženiku su kao osnovani priznati troškovi za sastav prigovora protiv rješenja o ovrsi od 6. lipnja 2024. u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 11. t. 1. OT-a u vezi s Tbr. 8. t. 1. OT-a, zatim za sastav obrazloženog podneska od 11. ožujka 2026. u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 8. t. 1. OT-a, kao i za zastupanje na ročištima od 20. siječnja 2026., 6. ožujka 2026. i 31. ožujka 2026. u visini od po 100 bodova za svako od tih ročišta sukladno Tbr. 9. t. 1. OT -a, a što ukupno iznosi 500 bodova, odnosno 1.000,00 EUR (vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR). Na taj iznos tuženiku je trebalo priznati i pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 250,00 EUR, sukladno Tbr. 46. OT-a. Tuženiku je isto tako priznat i trošak sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 81,30 EUR, sukladno Tar. br. 1. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi.

33. Tuženiku nije priznat više zatraženi trošak sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 280,17 EUR, jer sukladno Tar. br. 1. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi ta sudska pristojba u ovom predmetu iznosi 81,30 EUR, koliko je tuženiku i priznato, a ne 300,00 EUR koliko je to tuženik zatražio. Stoga je za taj više zatraženi iznos troška s osnova sudske pristojbe zahtjev tuženika trebalo odbiti.

34. Sukladno navedenom, tuženiku su kao osnovani priznati troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.331,30 EUR, dok je njegov zahtjev za naknadu više zatraženih troškova postupka u iznosu od 280,17 EUR trebalo odbiti kao neosnovan pa je stoga o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točkama II. i III. izreke ove presude.

U Splitu 15. svibnja 2026.

Sudac

Paško Bačić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo pod uvjetima iz članka 467. ZPP-a.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis