Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pr-3109/2021-33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mariji Predovan Matoković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jurici Borojeviću, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Jurice Borojevića i Domagoja Jugovića u Novoj Gradiški, protiv tužene Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, Građansko-upravnom odjelu, radi isplate, nakon glavne javne rasprave, zaključene 10. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tužene Anite Hasanac, zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Rijeci, objavljene 15. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, da tužitelju SA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati uvećani dio plaće u ukupnom bruto iznosu od 13.969,72 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, koje teku kako slijedi:

- za mjesec veljaču 2016. na iznos od 164,97 eura, od 15.03.2016.

- za mjesec ožujak 2016. na iznos od 388,33 eura, od 15.04.2016.

- za mjesec travanj 2016. na iznos od 198,90 eura, od 15.05.2016.

- za mjesec svibanj 2016. na iznos od 439,56 eura, od 15.06.2016.

- za mjesec lipanj 2016. na iznos od 291,37 eura, od 15.07.2016.

- za mjesec srpanj 2016. na iznos od 423,12 eura, od 15.08.2016.

- za mjesec kolovoz 2016. na iznos od 462,89 eura, od 15.09.2016.

- za mjesec rujan 2016. na iznos od 328,88 eura, od 15.10.2016.

- za mjesec listopad 2016. na iznos od 226,63 eura, od 15.11.2016.

- za mjesec studeni 2016. na iznos od 457,94 eura, od 15.12.2016.

- za mjesec prosinac 2016. na iznos od 174,63 eura, od 15.01.2017.

- za mjesec siječanj 2017. na iznos od 120,45 eura, od 15.02.2017.

- za mjesec veljaču 2017. na iznos od 147,30 eura, od 15.03.2017.

- za mjesec ožujak 2017. na iznos od 183,22 eura, od 15.04.2017.

- za mjesec travanj 2017. na iznos od 305,16 eura, od 15.05.2017.

- za mjesec svibanj 2017. na iznos od 630,55 eura, od 15.06.2017.

- za mjesec lipanj 2017. na iznos od 38,44 eura, od 15.07.2017.

- za mjesec srpanj 2017. na iznos od 549,70 eura, od 15.08.2017.

- za mjesec kolovoz 2017. na iznos od 617,62 eura, od 15.09.2017.

- za mjesec rujan 2017. na iznos od 564,79 eura, od 15.10.2017.

- za mjesec listopad 2017. na iznos od 711,04 eura, od 15.11.2017.

- za mjesec studeni 2017. na iznos od 486,16 eura, od 15.12.2017.

- za mjesec prosinac 2017. na iznos od 923,41 eura, od 15.01.2018.

- za mjesec siječanj 2018. na iznos od 301,20 eura, od 15.02.2018.

- za mjesec ožujak 2018. na iznos od 598,25 eura, od 15.04.2018.

- za mjesec travanj 2018. na iznos od 797,00 eura, od 15.05.2018.

- za mjesec svibanj 2018. na iznos od 286,73 eura, od 15.06.2018.

- za mjesec lipanj 2018. na iznos od 81,40 eura, od 15.07.2018.

- za mjesec srpanj 2018. na iznos od 483,41 eura, od 15.08.2018.

- za mjesec kolovoz 2018. na iznos od 542,20 eura, od 15.09.2018.

- za mjesec rujan 2018. na iznos od 656,59 eura, od 15.10.2018.

- za mjesec listopad 2018. na iznos od 695,77 eura, od 15.11.2018.

- za mjesec studeni 2018. na iznos od 382,84 eura, od 15.12.2018.

- za mjesec prosinac 2018. na iznos od 309,27 eura, od 15.01.2019.,

u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 5.843,99 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zatraženog troška odbija kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Primorsko-goranske, Postaja pomorske policije Rijeka, tijekom 2016., 2017. i 2018. ostvario kod tuženika plaću. Nadalje navodi da je obavljao poslove radnog mjesta policijskog službenika. Priroda posla tužitelja da je iziskivala prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom, blagdanima, itd. Prema odredbama čl. 94. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23. – dalje u tekstu; ZR), čl. 33. Zakona o policiji ("Narodne novine" broj 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19.) i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 89/12., 104/13., 150/13., 153/13., 71/16., 126/16., 112/17. i 12/18.) da je određeno da se osnovna plaća službenika i namještenika rad noću uvećava 40% za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35% itd. Tijekom 2016., 2017. i 2018. tužena da nije tužitelju pravilno obračunavala i isplatila razlike uvećane plaće za ostvareno radno vrijeme, za prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima niti je to do danas učini la kako je rad evidentiran u evidenciji o prisustvu na radu, kao i radnim nalozima. Tužitelj je sukladno odredbama članka 186.a Zakona o parničnom postupku podnio zahtjev radi mirnog rješenja spora 10. veljače 2021. Tužena je dostavila svoj odgovor na zahtjev u kojem odbija zahtjev tužitelja kao neosnovan. Slijedom svega navedenog, tužitelj postavlja tužbeni zahtjev kako slijedi, s time da zadržava pravo da isti precizira nakon što tuženik dostavi točne podatke o plaćama za tužitelja i nakon provedenog financijskog vještačenja, koje će se provesti u ovom postupku.

2. U odgovoru na tužbu tužena osporava činjenične navode tužbe i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tužitelj u historijatu tužbe u bitnome ističe kako mu tužena za razdoblje 2016., 2017. i 2018. nije pravilno obračunavala i isplatila razliku uvećane plaće ostvaren prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima, a na koju isplatu tužitelj da ima pravo sukladno odredbama čl. 94. Zakona o radu, čl. 33. Zakona o policiji, te čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. S navedenog pravnog osnova tužitelj da traži isplatu dijela bruto plaće u neutvrđenom iznosu mjesečno počev od mjeseca siječnja 2016. do prosinca 2018., s time da zadržava pravo da tužbu precizira nakon što tužena dostavi tražene podatke i nakon provedenog financijskog vještačenja. Uvidom u izvode iz službene evidencije o radnom vremenu tužitelja razvidno je da rad tužitelja, zbog specifičnosti poslova pomorske policije, nije bio niti po logici stvari može biti organiziran kao rad od ponedjeljka do petka po osam sati dnevno, odnosno tj. 40 sati tjedno. Naime, poslovi pomorske policije Rijeka uključuju redovito, tijekom cijele kalendarske godine nadzor državne granice i poslove na moru na području morskog akvatorija Primorsko-goranske županije, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućem graničnom prijelazu i zaštitu dijela državne granice na moru, dakle nisu privremenog karaktera već se ujednačeno obavljaju tijekom cijele kalendarske godine, pa da je tako i organiziran sustav rada te su tužitelju prema kriteriju radnog angažmana plaćeni svi dodaci na plaću, što je razvidno iz priloženih obračunskih lista plaća za razdoblje potraživanja. Odredbom čl. 57. Kolektivnog ugovora da je propisano da ukoliko službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada smatra se pasivnim dežurstvom. Odredbom čl. 56. st. 7. Kolektivnog ugovora određeno je da pored terenskog dodatka službenici imaju pravo i na dodatke iz čl. 44. Kolektivnog ugovora za svaki stvarno odrađeni sat rada. Dakle , službenik može ostvariti i prekovremene sate rada, ali uz uvjet da su ti rati rada stvarno i odrađeni izvan radnog vremena. Iz tužbe se može zaključiti da tužitelj svoje potraživanje zasniva na shvaćanju da mu se vrijeme dok nije radio (iznad 8 sati ili 12 sati) ne bi trebalo tretirati kao pasivno dežurstvo, već da mu se to vrijeme, dakle, svi sati preko redovnog rada trebaju računati kao prekovremeni rad. Takva situacija nije životno realna, jer bi navedeno značilo da je tužitelj više dana za redom radio neprekidno 24 sata, a niti je pravo dopuštena, obzirom da je izričito propisano da zaposlenik ima pravo na dnevni odmor, da može raditi od 8 do 12 sati, te da može raditi i prekovremeno, uz poštivanje instituta prekovremenog rada. U konkretnom slučaju, slobodno vrijeme tužitelj koji nesporno radi na terenu, a zbog specifičnosti posla ne može napustiti plovilo, vrednovano je kao pasivno dežurstvo, sukladno prethodno citiranoj odredbi čl. 56. st. 7. Kolektivnog ugovora. Tužitelju su uredno isplaćeni pripadajući dodaci na plaću u vidu naknade za terenski rad i naknade za pasivno dežurstvo, time da tužitelju ne pripada naknada za prekovremeni rad za sate koje nije stvarno radio tj. sate svog odmora, a koju potražuje ovom tužbom. Ujedno ukazuje i na sudsku praksu (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 1127/13-2 od 11. svibnja 2016.). Slijedom svega navedenog, predlaže se tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti uz naknadu prouzročenog parničnog troška tuženoj.

3. U pogledu procesnih pretpostavki za dopustivost podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari, odnosno traženja sudske zaštite, napominje se kako se tužitelj, sukladno odredbi čl. 186.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. – odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22, 155723. i 146/25. – dalje: ZPP), prije podnošenja tužbe, obratio nadležnom državnom odvjetništvu zahtjevom za mirno rješenje spora od 10. veljače 2021. (stranica 6-9 spisa), koji zahtjev je Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci odbilo dopisom broj N-DO-76/2021-V od 25. ožujka 2021. (stranica 10 spisa).

4. Obzirom da je visina tužbenog zahtjeva utvrđena tek pismenim nalazom pravne osobe Centra za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb, po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković, dipl. oec., osnovano je tužitelj postavio stupnjevitu tužbu sukladno odredbi članak 186.b ZPP-a, jer iz činjeničnih navoda tužbe jasno proizlazi da nije raspolagao potrebnom knjigovodstvenom dokumentacijom za izračun pripadajuće razlike plaće u utuženom razdoblju, a kojim podacima je raspolaga la tužena kao poslodavac. Slijedom navedenog, u okolnostima konkretnog slučaja, sukladno citiranoj odredbi kojom je propisan izuzetak od obveze postavljanja određenog tužbenog zahtjeva u slučaju kada tužitelj ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka kojima raspolaže tuženik, tužitelj je nakon što je tužena dostavila tražene isprave i nakon što je provedeno vještačenje, postavio određeni tužbeni zahtjev podneskom od 21. listopada 2025. (stranica 238-241 spisa) i to na isplatu iznosa od 13.969,72 eura bruto, a zbog čega u konkretnom slučaju nije učinjena preinaka tužbe.

5. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaz uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po Centru za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb, po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković, dipl. oec., čiji nalaz i mišljenje od 12. lipnja 2025. prileži na stranici 194-229 spisa, a pisano očitovanje na primjedbe tužene od 18. veljače 2026. na stranici 310 spisa, te su, uz suglasnost parničnih stranaka, korišteni iskazi svjedoka EA, ZA, LA i TA danih u ovosudnom spisu poslovni broj Pr-228/2020 (stranica 61-70 spisa), te svjedoka NA, MA i FA danih u ovosudnom spisu poslovni broj Pr-3111/2021 (stranica 299-305 spisa), kao i dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke (stranica 295-297 spisa).

6. Predmet spora je isplata razlike plaće tužitelju, koji obavlja poslove radnog mjesta policijskog službenika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske u Policijskoj upravi Primorsko-goranskoj, Postaja pomorske policije Rijeka, za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdan ima u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2018. u iznosu od 13.969,72 eura bruto s pripadajućim zateznim kamatama.

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim u cijelosti.

8. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio raspoređen u Policijsku upravu Primorsko-goransku, Postaju pomorske policije Rijeka, vršeći funkciju zapovjednika broda na ophodarskom brodu tipa "B", s time da im je posao bio organiziran u vidu višednevnih službi na moru uglavnom u trajanju četiri do pet dana, ovisno na koji teren idu , potom da je tužena tijekom utuženog razdoblja tužitelju izdavala višednevne radne naloge, i na temelju izvještaja sastavljenih na temelju tih radnih naloga vodila evidenciju rada tužitelja na temelju koje evidencije je tužitelju za utuženo razdoblje isplatila plaću. U konačnici, nije sporno da tužena nije donijela, a niti tužitelju uručila, rješenja o preraspodjeli radnog vremena, o korištenju slobodnih dana i o radu u turnusu.

9. Sporno je pripada li tužitelju pravo na isplatu dodataka na plaću s naslova prekovremenog rada, rada noću, subotama, nedjeljom, blagdanima za utuženo razdoblje, potom je li tužitelj obavljao „pasivno dežurstvo“ tj. pripravnost, kao i činjenica je li tužena tužitelju omogućila korištenje dnevnog i tjednog odmora tijekom višednevnih radnih naloga, te je li tužitelj s iskorištenim slobodnim danima u cijelosti nadomjestio ostvareni prekovremeni rad, te na koji način, u konkretnom slučaju, organizacija rada tužitelja, temeljem radnih naloga tužene, predstavlja prekovremeni rad.

10. Ovaj sud je tužbeni zahtjev cijenio sukladno čl. 60. st. 1., čl. 61. st. 1. i čl. 94. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23. - dalje: ZR) prema kojima je radno vrijeme vremensko razdoblje u kojem je radnik obvezan obavljati poslove, odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac (čl. 60. st 1. ZR-a), dok je čl. 61. st. 2. ZR-a određeno da puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno. Nadalje, prema odredbi čl. 94. ZR-a, za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

10.1. Odredbom čl. 33. st. 2. i 3. Zakona o policiji ("Narodne novine", broj 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16. i 66/19.) propisano je da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog službenika poslove obavljati duže od punog radnog vremena, ako je to nužno radi uspješnog i pravovremenog obavljanja službenog posla. Policijskom službeniku za rad iz stavka 1. ovoga članka pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru.

10.2. Uredbom o plaćama policijskih službenika („Narodne novine“, broj 129/11. – dalje u tekstu: Uredba) utvrđuju se vrijednosti koeficijenata složenosti poslova radnih mjesta policijskih službenika i visina dodataka za specifičnost policijske službe na osnovi klasifikacije radnih mjesta policijskih službenika razvrstanih u kategorije, potkategorije i razine potkategorija propisane Zakonom o policiji i propisima donesenim na temelju tog Zakona.

10.3. Konačno, odredbom čl. 194. ZR-a propisano je da kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor, a čl. 9. st. 3. istog Zakona određeno da ako je neko pravo iz radnog odnosa drugačije uređeno ugovorom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, da se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo ako tim zakonom nije drugačije određeno.

10.4. Odredbom čl. 44. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 104/13., 150/13. i 153/13. – dalje: KU/13) i istovjetnom odredbom čl. 38. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 112/17., 12/18., 2/19., 119/19. i 66/20. - dalje u tekstu KU/17) propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada, i to: za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5%. Stavkom 2. je propisano da je se dodaci iz stavka 1. međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni. Stavkom 11. je određeno da ako je rad službenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno, a stavkom 14. da umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada) te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren. Prema odredbi čl. 41. st. 1. KU/13, te istovjetnoj odredbi čl. 35. st. 1. KU/17 plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, time da su dodaci na osnovnu plaću utvrđeni Uredbom o plaćama policijskih službenika – dodatak za policijsko zvanje te čl. 87. st. 1. Zakona o policiji, kao i gore navedeni dodaci temeljem važećih KU.

10.5. Nadalje, prema čl. 56. KU/13, te istovjetnoj odredbi čl. 50. st. 1. KU/17 za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio. Stavkom 2. istog članka propisano je da se pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđenu u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela.

11. Dakle, u konkretnom slučaju Zakon o radu predstavlja opći propis, dok Zakon o državnim službenicima i namještenicima, Zakon o policiji, Uredba o plaćama policijskih službenika te u utuženom razdoblju važeći KU predstavljaju lex specialis u odnosu na opći propis.

12. Kako KU ne definira pojam radnog vremena, to se imaju primjenjivati odredbe ZR-a i prije svega direktive EU-a koja ima višu pravnu snagu, a ulaskom u Europsku uniju, hrvatski sudovi su postali dijelom tog pravnog poretka pa imaju obvezu uzeti u obzir Direktive kada interpretiraju nacionalno pravo, a sve u svrhu da europsko pravo bude djelotvorno ako se ciljevi europske integracije doista žele ostvariti.

13. Ocjenom provedenih dokaza, napose iskaza tužitelja kao stranke (stranica 295- 297 spisa) koji je u cijelosti potkrijepljen iskazima svjedoka EA (stranica 62-63 spisa), ZA (stranica 63-65 spisa), FA (stranica 299-301 spisa), NA (stranica 301-303 spisa) i MA (stranica 303- 305 spisa) proizlazi kako je tužitelj u utuženom razdoblju bio zapovjednik na plovilu tipa „B“ koji ima četiri člana posade (zapovjednika, upravitelja stroja te jednog ili dva mornara). U pomorskom sektoru rad je bio organiziran na specifičan način obzirom da su se policijski poslovi obavljali na moru, te su pored primjene propisa vezanih za rad u policiji, morali voditi računa o propisima vezanim za pomorstvo (Zakon o zaštiti državne granice, Pomorski zakonik, Zakon o javnom redu i miru, Zakon o morskom ribarstvu, Zakon o strancima, Zakon o zaštiti prirode i dr.). Zbog toga su svi djelatnici raspoređeni na brodice morali, osim uvjeta za obavljanje policijskih poslova, udovoljavati i uvjetima vezanim za obavljanje poslova u pomorstvu. Nadalje, rad je bio organiziran u višednevnim službama na moru u trajanju od četiri do pet dana, ovisno na koji teren idu (Susak, Ilovik, Unije i Lošinj), a u radnim nalozima je stajalo radno vrijeme od 10 ili 12 sati, a nakon odrađenog radnog vremena kada bi brodicom pristali uz obalu, svi članovi posade ostaju na plovilu tj. ne smiju ga napuštati jer cijelo vrijeme moraju biti spremni za isplovljenje, u roku od 10 minuta od poziva, za slučaj asistencije na kopnu, traganja i spašavanja na moru, izvanrednog prijevoza pacijenta s otoka, prijevoza hitne pomoći, građevinskih inspektora ili djelatnika MUP- a iz Policijske postaje u [adresa] u slučaju nasilja u obitelji ili narušavanja javnog reda ili mira, uz napomenu da ih nije imao tko zamijeniti (zbog jasno određene podjele posla i skučenog prostora na plovilu, odnosno prostornog ograničenja). Kad je brod vezan na obalu da se obavljaju poslovi redovnog održavanja, pranje broda, na plovilu da se kontinuirano održavaju aktivno svi potrebni sustavi, vodi se računa da o tome da je plovilo ispravno, da ima dovoljno goriva, da svi sustavi rade, da su komunikacije u funkciji, zbog čega je potreban 24-tni nadzor nad plovilom jer je plovilo takav sustav da je cijelo vrijeme pod naponom, ne mogu se isključiti generatori, struja ni ostali uređaji, te se pišu potrebna pismena (izvješća, bilješke i dr.), odnosno plovilo mora biti pod neprestanim nadzorom i pripravnosti za odrađivanje bilo kojeg radnog naloga na moru. Odmaraju kada imaju vremena, to je odmor „na jedno oko“, ovisi o vremenskim uvjetima i mjestu gdje se nalaze, s time da je službena veza sa sjedištem uključena 24 sata, na kojem kanalu se čuje komunikacija svih postaja Pomorske policije na području Jadrana, te da se nikada nije dogodilo da imaju kontinuirani odmor od 12 sati između dva radna dana.

13.1. Ovdje se napominje da ni na temelju iskaza svjedoka TA, načelnika Postaje pomorske policije Rijeka, koji je naveo da je policijskim službenicima nakon pristajanja plovila, a izvan radnog vremena bilo dopušteno otići na obalu i slobodno vrijeme iskoristiti po svojoj volji, ovaj sud nije mogao zaključiti da su policijski službenici za vrijeme višednevnih službi na moru mogli slobodno raspolagati vremenom izvan redovnog radnog vremena obzirom da i ovaj svjedok potvrđuje da se u slučaju poziva na intervenciju izvan redovnog radnog vremena (u slučaju akcije traganja ili spašavanja, ili bilo kojih drugih razloga) moralo isploviti što prije.

13.2. Kako je svjedok LA, koji je do 2017. bio načelnik Policijske postaje Opatija, a nakon toga načelnik Pomorske policije Rijeka, u svom iskazu naveo da nema saznanja je li se što promijenilo vezano za vođenje evidencije o obavljanju službe poslova od strane policijskih službenika nakon što je on stupio na funkciju načelnik Policijske postaje Rijeka, s time da nema nikakvih saznanja o načinu rada ranije, jer svaka ustrojstvena jedinica ima svoj način rada, misleći na Pomorsku policiju Rijeka i Policijsku postaju Opatija, to sud nije niti uzeo u obzir njegov iskaz obzirom da nije imao neposrednih saznanja.

14. Sud je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka kao vjerodostojne i nepristrane jer nije imao razloga sumnjati u njihovu istinitost, budući da se radi o saznanjima svjedoka čiji su iskazi neposredni i osobni, međusobno suglasni i nisu u proturječnosti glede važnih činjenica.

15. Uzimajući u obzir navedeno, zaključak je ovoga suda da tužitelju s obzirom da je bio raspoređivan na višednevne službe na moru, tijekom kojeg vremena je cijelo vrijeme morao boraviti na plovilu, dakle biti na radnom mjestu i izvršavati ili biti spreman izvršavati radne zadaće koje su obuhvaćale organiziran 24 -satni nadzor nad plovilom, pripada naknada za prekovremeni rad izvan radnog vremena, za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom u vrijeme kada je bio raspoređen na obavljanje službi na moru, umanjeno za 8 sati dnevnog odmora.

15.1. Naime, rad tužitelja se ne može vrednovati kao neprekidan rad u trajanju od 24 sata jer nije fizički moguće niti je životno da bi policijski službenik obavljao rad 24 sata dnevno, u ovom konkretnom slučaju nekoliko dana uzastopno, a što je u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske (izražen u odlukama Revr-1318/16 od 26. listopada 2016., Revr-1676/2015 od 11. travnja 2017., Rev- 1925/2018 od 21. listopada 2020. i dr.) iz činjenično i pravno istih osnova, da nije životno prihvatljivo da bi efektivni rad djelatnika trajao neprekidno 24 sata dnevno više dana uzastopno, već je životno i logično da djelatnik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti mjesto rada (brod) tijekom višednevnih službi na moru i otoku ima slobodno vrijeme, odnosno vrijeme za odmor u trajanju od osam sati. Tako provedeno vrijeme, izvan stvarno odrađenih sati rada i unatoč tome što djelatnik ne može napustiti mjesto rada, ne može se smatrati prekovremenim radom. Stoga, Vrhovni sud Republike Hrvatske izražava pravno shvaćanje da pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad iz kolektivnog ugovora službenik može ostvariti samo za stvarno odrađene sate rada duže od punog radnog vremena, a ne i za sate kada službenik nije stvarno izvršavao radne zadatke i da je odlučna činjenica stvarno odrađeni sati rada tužitelja kroz utuženo razdoblje s obzirom na njegovo radno mjesto i nalog – zapovijed za obavljanje odgovarajućih poslova.

16. Slijedom iznijetog, ovaj sud ne prihvaća navod tužene da se sati koje je tužitelj proveo na brodu nakon redovnog radnog vremena ne tretira kao radno vrijeme, nego kao pasivno dežurstvo, za koje mu je tužena obračunala naknadu, a ne osnovnu plaću uz uvećanja, obzirom da pasivno dežurstvo podrazumijeva slučajeve u kojima radnik tijekom dežurstva ne mora boraviti na mjestu rada koje odredi poslodavac, već može biti i kod kuće, dostupan za slučaj poziva doći na mjesto rada i samo za to vrijeme može se tvrditi da ne predstavlja radno vrijeme.

17. Naime, tužitelj kao policijski službenik nije isključen iz primjene Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenog 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena, kojom je u čl. 2. definirano radno vrijeme kao vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom, a vrijeme odmora definirano je kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme, a Sud Europske unije bavio se tumačenjem navedene Direktive u odlukama C-303/98 i C- 151/02. Direktiva 2003/88/EZ ne predviđa „siva razdoblja“ koja bi se nalazila između radnog vremena i vremena odmora. Sud Europske unije usvojio je dvostrani pristup na temelju kojeg ono što ne ulazi u pojam radnog vremena ulazi u pojam vremena odmora i obrnuto.

18. Kako je tužitelj tijekom utuženog razdoblja na temelju radnih naloga bio raspoređivan na višednevne službe na plovilu po nekoliko dana neprekidno , tijekom kojeg vremena je u stvarnosti za potrebe pravovremenog obavljanja službe cijelo vrijeme morao boraviti na plovilu na način da je tijekom cijelog razdoblja morao biti na radnom mjestu i izvršavati radne zadaće koje su obuhvaćale aktivno dežurstvo i organiziran 24 satni nadzor nad plovilom, odnosno da je u svakom trenutku morao biti na plovilu na raspolaganju poslodavcu kad to zahtijevaju potrebe posla i u kojim situacijama tužitelj mora biti spreman odraditi radni zadatak sukladno opisu svojeg radnog mjesta, jer mogućnost odlaska s broda na udaljenost s koje se on morao biti spreman vratiti na brod i isploviti u roku od 10-tak minuta od poziva na intervenciju, objektivno ne predstavlja mogućnost službenika upravljati vremenom izvan redovnog radnog vremena

19. U tom slučaju, vrijeme dežurstva, pri kojemu je tužitelj izvan redovnog radnog vremena dežurao u službenom prostoru poslodavca, odnosno na plovilu bez mogućnosti slobodnog udaljavanja, ima se smatrati radnim vremenom za koje tužitelju pripada osnovna plaća uključujući i pravo na uvećanja plaće, a ne pasivnim dežurstvom za koje bi mu pripadao samo dodatak za pasivno dežurstvo. Ovakvo shvaćanje u skladu je s pravnim shvaćanjem Suda Europske unije u predmetu C - 373/24 (S) protiv Republike Hrvatske od 30. listopada 2025. koje, iako je dano u odnosu na pravo državnoodvjetničkih dužnosnika. Naime, nema razloga ne primijeniti je i na pravo policijskog službenika, a prema kojemu čl. 2. Direktive 2003/88 treba tumačiti na način da dežurstvo koje se obavlja izvan redovnog radnog vremena, koje podrazumijeva obvezatnu nazočnost na radnom mjestu, ili dežurstvo u režimu pripravnosti, koje podrazumijeva takvu nazočnost u svojem domu, treba smatrati „radnim vremenom” u smislu tog članka 2. ako su ograničenja koja su tijekom tih dežurstava nametnuta takva da objektivno i u velikoj mjeri utječu na mogućnost potonjih da tijekom navedenih razdoblja slobodno upravljaju vremenom tijekom kojeg njihove profesionalne usluge nisu tražene i da to vrijeme posvete vlastitim interesima.

20. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva proveden je dokaz knjigovodstvenim vještačenjem po Centru za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb, po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković, čiji nalaz i mišljenje od 12. lipnja 2025. prileži na stranicama 194-229 spisa, a očitovanje na primjedbe tužene od 18. veljače 2026. na stranici 310 spisa. U nalazu i mišljenju stalni sudski vještak navodi kako je sukladno postavljenoj zadaći vještačenja te uvidom u registar službenih poslova i izvješća tužitelja utvrdio broj sati u svakom pojedinom mjesecu. Pri obračunu ostvarenih sati vještak je uzeo u obzir 8 sati odmora unutar 24 sata kada je tužitelj bio na višednevnim plovidbama i na ovaj način utvrđene sate rada vještak je usporedio s plaćenim satima iz obračunskih isprava u Prilogu 1. nalaza. Uvidom u registar službenih poslova i izvješća, te usporedbom s brojem sati iz obračunskih isprava za isplatu plaća u utuženom razdoblju vještak je utvrdio da u pojedinim mjesecima tuženik nije iskazao sve sate, a koji bi predstavljali sate iznad mjesečnog fonda radnih sati, kao prekovremeni rad tužitelja. Uvidom u dokumentaciju da je razvidno da je tuženik evidentirao i obračunavao dodatke za rad tužitelja za rad u turnusu kad je primjenjivo, rad na dane blagdana, rad subotom i nedjeljom i ostale dane, ovisno o dobu dana, kada je tužitelj radio, primijenivši propisana uvećanja iz Kolektivnog ugovora te ne isključujući međusobne dodatke. Iz navedenog je razvidno da su dodaci za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom obračunati na broj radnih sati koji su iskazani u obračunskim ispravama. Vještak je u Tabeli 1. za svaki mjesec iskazao mjesečni fond sati, broj odrađenih sati sukladno podacima iz registra službenih poslova i izvješćima, te je izvršio usporedbu s isplaćenim satima iz obračunskih isprava. Na dobivene razlike, ukoliko se radilo o satima iznad mjesečnog fonda sati, izvršen je obračun potraživanja po osnovi prekovremenog rada . U Tabeli 2. vještak je prikazao po mjesecima ostvarene sate noću, subotom, nedjeljom i blagdanom za koje je usporedbom s obračunskim ispravama utvrđeno da nisu obračunati pripadajući dodaci te u koloni 13. daje ukupan iznos neobračunatih dodataka po mjesecima. Iz navedenog za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2018. uzimajući u obzir sate iskazane u registru službenih poslova i izvješća pod pretpostavkom da je tužitelj koristio 8 sati dnevnog odmora kada je bio na višednevnim plovidbama, visina potraživanja po osnovi prekovremenog rada iznosi 12.640,18 eura (Tabela 3. stupac 2), a visina potraživanja po osnovi dodataka za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom iznosi 1.329,54 eura (Tabela 3. stupac 3), odnosno ukupno potraživanje tužitelja iznosi 13.969,72 eura.

20.1. Očitujući se na primjedbe tužene sadržane u podnesku od 22. listopada 2025. vještak je u pisanom očitovanju od 18. veljače 2026. (stranica 310 spisa) naveo da je za dane dežurstva odnosno višednevne plovidbe izračun sati izvršen pod pretpostavkom da je tužitelj unutar 24 sata imao 8 sati odmora, a 16 sati radio, uz napomenu da je stvarno odrađene sate rada utvrdio uvidom u dokumentaciju tuženika, odnosno registar službenih poslova.

21. Slijedom iznijetog, sud je nalaz i mišljenje vještaka Petre Blašković od 12. lipnja 2025. prihvatio kao stručan i objektivan, te izrađen sukladno pravilima struke i materijalnoj dokumentaciji koja prileži spisu.

22. Navedeno iz razloga što je stalni sudski vještak u pismenom nalazu i mišljenju obračun utuženog dugovanja sačinio na način da je za potrebe vještačenja koristio isključivo službenu dokumentaciju koju je dostavila tužena, a iz koje proizlazi da je tužitelj cijelo vrijeme službe (u trajanju od nekoliko dana) na plovilu kojeg ne smije napustiti i da je za cijelo to vrijeme bio na raspolaganju poslodavcu. Pritom nije bilo potrebno utvrditi je li za vrijeme sati koji su obračunati kao prekovremeni tužitelj stvarno aktivno radio ili je bio u pasivnoj pripravnosti na brodu ili luci izvan broda jer se prema Tumačenju odredbi Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike broj 28/44 od 20. svibnja 2014. obvezno dežurstvo službenika i namještenika u službenim prostorijama poslodavca smatra prekovremenim radom.

23. Slijedom navedenog, sud je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i presudio kao u izreci.

24. Na dosuđeni iznos sud je tužitelju dosudio i zateznu kamatu sukladno odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.), u visini propisanoj važećom Uredbom o visini stope zatezne kamate, počev od dospijeća do isplate, s time da zakonska zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u gore navedenim bruto iznosima sukladno odredbi čl . 45. st. 1. i st. 2. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 177/04.) dospijevaju tek s isplatom, isto znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu, pa na njih ne teče zatezna kamata.

25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, u svezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, imajući u vidu vrijednost predmeta spora i opravdane troškove punomoćnika tužitelja, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova na rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.; dalje Tarifa). Tužitelju je dosuđeni trošak zastupanja i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora (500,00 eura; Tbr. 28. Tarife), sastav tužbe (500,00 eura; Tbr. 7. t. 1. Tarife), sastav obrazloženih podnesaka od 6.5.2023., 11.10.2023. i 21.10.2025. (500,00 eura x 3; Tbr. 8. t. 1. Tarife), zastupanja na ročištima od 14.9.2023., 10.11.2025., 2.2.2026. i 10.4.2026. (500,00 eura x 4; Tbr. 9. t. 1. Tarife), što iznosi 4.500,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a od 25% (1.125,00 eura) ukupno 5.625,00 eura, kojem iznosu je valjalo pridodati trošak vještačenja u iznosu od 218,99 eura, odnosno sveukupni iznos od 5.843,99 eura. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška tužitelj je odbijen kao neosnovanim. Na dosuđeni trošak tužitelju pripada pravo na zatezne kamate od dana presuđenja do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Rijeci 15. svibnja 2026.

Sudac:

Marija Predovan Matoković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda.