Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-258/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, po sucu Josipu Štrucelju, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanom po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Križanec, Car-Pavlic & Poparić j.t.d. sa sjedištem u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Žurić i partneri odvjetničko društvo d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja o trošku postupka sadržanog u presudi Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P- 524/2025-13 od 13. veljače 2026. ispravljenoj rješenjem Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-524/2025-18 od 20. veljače 2026., 15. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Preinačava se odluka o trošku sadržana pod točkom III izreke presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-524/2025-13 od 13. veljače 2026. ispravljena rješenjem Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-524/2025-18 od 20. veljače 2026. i rješava:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju na ime troškova postupka, pored već dosuđenog iznosa od 283,91 EUR, daljnji iznos od 81,25 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 14. veljače 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja poslovni broj P-524/2025-13 od 13. veljače 2026. presuđeno je:

„I Utvrđuje se da je ništava odredba čl. 8 Ugovora o [broj kredita] kojeg su 21. ožujka 2005. sklopili HVB Splitska banka d.d., pravni prednik tuženika OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, kao kreditor, tužitelj JŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao korisnik kredita, LŠ kao sudužnik i Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama kao založni dužnik kojom je određeno da naknada za obradu kreditnog zahtjeva iznosi 1 % (slovima: jedanposto) od iznosa odobrenog kredita, a najviše do tisuću kuna; plaćanje jednokratno prije korištenja kredita i da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu neovisno o korištenju odnosno iskorištenom iznosu kredita.

II Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Jelačića 10, OIB 92963223473 da tužitelju JŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] plati iznos od 132,72 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23. ožujka 2005. do 31. prosinca 2007. po stopi koju određuje čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg bana Jelačića 10, OIB 92963223473 da tužitelju JŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] namiri parnični trošak u iznosu od 283,19 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. veljače 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.“

1.1. Citirana presuda ispravljena je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P-524/2025-18 od 20. veljače 2026. pozivom na odredbu članka 342. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje; ZPP).

2. Navedenu presudu u dijelu pod točkom III izreke – odluci o troškovima postupka pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. ZPP-a. U žalbi u bitnome osporava odluku prvostupanjskog suda o vrijednosti predmeta spora, a posljedično i odluku o dosuđenim troškovima postupka smatrajući da je vrijednost predmeta spora trebalo odrediti prema vrijednosti zbroja deklaratornog i kondemnatornog tužbenog zahtjeva kako je to naznačeno pri podnošenju tužbe, zbog čega da je došlo do primjene pogrešnog tarifnog razreda prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, 107/25 - dalje; OT). Ističe da je prvostupanjski sud neosnovano propustio priznati trošak sastava zahtjeva za dostavu dokumentacije od 24. siječnja 2025. te trošak pristupa na ročište za objavu presude obzirom je na isto pristupio. Predlaže žalbu prihvatiti i pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Prvostupanjski je sud na pripremnom ročištu održanom 15. listopada 2025. rješenjem odlučio o prigovoru tuženika o previsoko naznačenoj vrijednosti premeta spora u tužbi u iznosu od 1.459,73 EUR, na način da je utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 132,72 EUR. U obrazloženju konačne odluke sud prvog stupnja naveo je da je svrha deklaratornog tužbenog zahtjeva u ovom sporu da se ocijeni osnovanost zahtjeva za isplatu tj. činidbu pa da se on ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora zbog čega da je kao vrijednost predmeta spora utvrdio samo vrijednost zahtjeva za isplatu.

5. Pobijanu odluku o troškovima postupka, sadržanu u točki III izreke, sud prvog stupnja donosi primjenom odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, polazeći od utvrđene vrijednosti predmeta spora od 132,72 EUR, a trošak odmjerava sukladno odredbama OT za poduzete radnje po punomoćniku tužitelja u ukupnom iznosu od 283,19 EUR s pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

6. Ispitujući zakonitost pobijane odluke o troškovima postupka povodom žalbe tužitelja i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. u vezi članka 381. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje povrede sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, donošenjem odluke o parničnom trošku pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je trošak zastupanja odredio prema vrijednosti predmeta spora kondemnatornog dijela zahtjeva. Ovo stoga što tužbeni zahtjev koji glasi na utvrđenje ništetnosti sporne ugovorne odredbe predstavlja deklaratornu preambulu zahtjevu za isplatu te se ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora, već se vrijednost predmeta spora određuje samo prema vrijednosti kondemnatornog zahtjeva, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

7.1. Budući da je deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe poslužio samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu iznosa od 132,72 EUR te se ne uzima u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora mjerodavne za odluku o naknadi troškova na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku, već se vrijednost predmeta spora u tom slučaju određuje samo prema visini novčanog potraživanja iz zahtjeva za isplatu (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-374/2013- 3 od 6. prosinca 2017).

8. Iz navedenog proizlazi, suprotno žalbenim tvrdnjama tužitelja, i da je sud prvog stupnja, nakon što je pravilno utvrdio vrijednost predmeta spora, odlučujući o naknadi troškova postupka primijenio relevantni tarifni razred OT.

9. Međutim, s pravom tužitelj u žalbi osporava pravilnost primjene materijalnog prava i odredaba OT u dijelu koji se odnosi na trošak sastava zahtjeva za dostavu dokumentacije od 24. siječnja 2025., kao i trošak pristupa ročištu za objavu presude.

9.1. Naime, odredbom Tbr. 36/3 OT propisano je da za pribavu izvadaka iz zemljišnih knjiga, registra suda ili drugih tijela ili pribavu drugih isprava, odvjetniku pripada nagrada od 25 bodova, pa kako je u konkretnom slučaju tužitelj dostavio dokaz o podnošenju predmetnog zahtjeva (list 32 spisa), prema stajalištu ovoga suda pripada mu pravo na naknadu tog troška u visini od 25 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 EUR prema Tbr. 54 OT iznosi 50,00 EUR.

9.2. Nadalje, nije pravilan stav prvostupanjskog suda da trošak pristupa na ročište za objavu presude nije potreban u smislu odredbe članka 155. ZPP-a jer da je u slučaju nedolaska na to ročište presuda dostupna na eOglasnoj ploči zbog čega da tuženik nije dužan podmiriti tužitelju taj trošak.

9.3. Ovo stoga što, imajući u vidu odredbe članka 151. i 335. ZPP-a, stranci koja je zastupana po punomoćniku odvjetniku i pristupila je na ročište za objavu presude, kako to u konkretnom slučaju proizlazi sa zapisnika od 13. veljače 2026., pripada pravo na trošak pristupa na ročište za objavu presude, neovisno o postojanju mogućnosti preuzimanja presude sa eOglasne ploče, poglavito obzirom da ovu radnju određuje i zakazuje sud te stranke poziva na ročište, a na istom, osim što se objavljuje sadržaj presude, sud ukratko iznosi i usmeno obrazloženje presude. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-832/2022 od 22. ožujka 2023. i Rev-1094/2024 od 20. studenoga 2024.)

9.4. Zbog navedenog u ovom konkretnom slučaju tužitelju koji je pristupio na ročište za objavu presude valja priznati i trošak pristupa na ročište za objavu presude prema Tbr. 9/3 OT u visini 12,50 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 EUR prema Tbr. 54 OT uvećano za pripadajući PDV od 6,25 EUR prema Tbr. 46 OT, iznosi 31,25 EUR.

10. Slijedom navedenog, valjalo je pored već dosuđenog troška u iznosu od 283,19 EUR, tužitelju dosuditi i daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 81,25 EUR s pripadajućim zateznim kamatama te stoga na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a odlučiti kao pod točkom I. izreke ovoga rješenja.

11. Tužitelju nije dosuđen zatraženi trošak žalbenog postupka jer je sa žalbom uspio samo u neznatnom dijelu, zbog čega je temeljem odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a u vezi sa člankom 166. stavak 2. ZPP-a, odlučeno kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.

U Karlovcu 15. svibnja 2026.

Sudac

Josip Štrucelj