Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-234/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, po sucu Vesni Vrkić Perak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , zastupan po OD Lubina i Čutura j.t.d. iz Splita, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika, protiv dijela presude Općinskog suda u Splitu broj: Pn-613/2024. od 13. veljače 2026., dana 15. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Splitu broj: Pn-613/2024. od 13. veljače 2026. u pobijanom dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen kao i u odluci o trošku potvrđuje.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu broj: Pn-613/2024. od 13. veljače 2026. naloženo je tuženiku da plati tužitelju iznos od 37,16 EUR-a sa zateznim kamatama od 10. travnja 2020. do isplate po stopi kako je to pobliže navedeno u izreci, dok je u preostalom dijelu i to za isplatu zateznih kamata na iznos od 37,16 EUR-a od 2. siječnja 2012. do 9. travnja 2020. kao i za isplatu iznosa od 308,13 EUR-a sa zateznim kamatama tužbeni zahtjev odbijen (točka I. izreke).

Zatim, naloženo je tuženiku da plati tužitelju iznos od 37,16 EUR-a sa zateznim kamatama od 10. travnja 2020. do isplate po stopi kako je to navedeno u izreci, dok je u preostalom dijelu odnosno za isplatu zateznih kamata na iznos od 37,16 EUR-a od 29. siječnja do 9. travnja 2020. kao i za isplatu iznosa od 308,13 EUR-a sa zateznom kamatom tužbeni zahtjev odbijen (točka II. izreke). Nadalje, naloženo je tuženiku da plati tužitelju iznos od 37,16 EUR-a sa zateznim kamatama od 10. travnja 2020. do isplate po stopi kako je pobliže navedeno u izreci, dok je u preostalom dijelu odnosno za isplatu zateznih kamata na iznos od 37,16 EUR-a od 11. veljače 2012. do 9. travnja 2020. kao i za isplatu iznosa od 308,13 EUR-a sa zateznim kamatama tužbeni zahtjev odbijen (točka III. izreke). Istom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 109,44 EUR-a (točka IV. izreke).

2. Protiv navedene presude u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen žalio se tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se prvostupanjska presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti ili ukine i predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i to prava na slobodu, čast, ugled, dostojanstvo, te pravo na uživanje u obiteljskom životu za dan 1. siječnja 2012., 28. siječnja 2012. i 10. veljače 2012. koje je neopravdano proveo u pritvoru a u iznosu od 1.035,87 EUR-a.

6. S obzirom da je vrijednost spora u ovom postupku iznos od 1.035,87 EUR- a, to se ovaj spor temeljem odredbe članka 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u nastavku teksta: ZPP) smatra sporom male vrijednosti, pa se stoga sukladno odredbi članka 467. stavak 1. istog Zakona presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. toga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. istoga Zakona, a prema stavku 2. istoga članka u postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe članka 370. istoga Zakona.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku na koje povrede pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. istoga Zakona, a niti bitne povrede koje tuženik ističe u žalbi.

Protivno žalbenim navodima pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati zbog čega nije ostvaren žalbeni razlog iz članka 354. stavak 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku.

8. Neosnovano tuženik u žalbi navodi postojanje bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točke 14. Zakona o parničnom postupku.

Tužitelj se naime prije podnošenja tužbe obratio nadležnom Ministarstvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora navodeći u istom sve odlučne činjenice koje su istovjetne činjenicama navedenim u ovoj tužbi, pa je stoga bila ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe u ovom postupku.

9. U postupku je utvrđeno da je tužitelj bio optužen za kazneno djelo ubojstva iz članka 90. Kaznenog zakona zbog čega je protiv njega kod Županijskog suda u Splitu pod brojem:K-13/2018. vođen kazneni postupak u kojem je presudom od 16. listopada 2018. oslobođen optužbe koja presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Kž-679/2018. od 17. prosinca 2019. koju presudu je tužitelj po branitelju primio 3. siječnja 2020., a tužitelj osobno 9. siječnja 2020. Nadalje, tužitelj je bio u pritvoru od 9. veljače 2010. do 2. srpnja 2013. odnosno ukupno 1240 dana, a dana 10. travnja 2020. tužitelj se Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora sukladno članku 495. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku u kojem zahtjevu je za svaki dan koji je proveo u pritvoru zahtijevao isplatu iznosa od 500,00 kuna odnosno 66,36 EUR-a, a Ministarstvo je dopisom od 2. veljače 2023. tražitelju priznao štetu u iznosu od 46.078,40 EUR-a što je po danu 37,16 EUR-a.

Tužbe su podnesene 5. veljače 2024., 16. veljače 2024. i 7. veljače 2024.

10. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je primjenom odredbe članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – u nastavku teksta: ZOO) zaključio da tužitelju pripada naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 37,16 EUR-a po danu, a zbog neosnovanog boravka u pritvoru na dan 1. siječnja 2012., 28. siječnja 2012. i 10. veljače 2012., a da je preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 308,13 EUR-a po danu neosnovan.

11. U postupku je i pred prvostupanjskim sudom kao i u žalbenom postupku sporno da li je nastupila zastara potraživanja.

12. Tužitelj je odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Kž-679/2018. od 17. prosinca 2019. primio 2. siječnja 2020., a 10. travnja 2020. podnio zahtjev za mirno rješenje spora, te tako postupio sukladno članku 477. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku/97.

13. Odredba članka 478. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku/97. propisuje da podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora ima za posljedicu zastoj zastarijevanja, a koje su posljedice zastoja na računanje rokova zastare propisuje članak 238. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima.

Stoga proizlazi da zastarijevanje koje je počelo teći prije nego je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora, a koji zahtjev je zaustavio daljnji tijek zastare, nastavilo je teći po proteku tri mjeseca od podnošenja zahtjeva.

14. Dakle, to bi značilo da je zastara počela teći 10. siječnja 2020., do zastoja zastare došlo je 10. travnja 2020. i zastara je nastavila teći 10. srpnja 2020., pa je prema tome zastara nastupila 10. travnja 2023., a tužitelj je tužbe podnio 5. veljače, 16. veljače i 7. veljače 2024.

15. Međutim, nije sporno da je tuženik dopisom od 2. veljače 2023. djelomično priznao zahtjev tužitelja za iznos od 37,16 EUR-a po danu, pa je stoga za taj iznos sukladno članku 240. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima nastupio prekid zastare koja je ponovno počela teći od dana priznanja odnosno od 2. veljače 2023., pa prema tome za taj iznos od 37,16 EUR-a po danu tražbina tužitelja nije zastarjela, dok je tražbina tužitelja zastarjela u preostalom dijelu zahtjeva odnosno u iznosu od po 308,13 EUR-a slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno tužbeni zahtjev prihvatio za iznos od po 37,16 EUR-a po danu, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbio.

16. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 151. stavak 3., 154. stavak 2. i 155. Zakona o parničnom postupku, a ista je obrazložena i sukladna Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

17. Slijedom izloženog, valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu tuženika odbiti, a presudu prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen kao i u odluci o trošku potvrditi, dok je prvostupanjska presuda u nepobijanom dijelu kojim je tužbeni zahtjev u preostalom dijelu odbijen ostala neizmijenjena.

18. Odluka o troškovima žalbenog postupka tuženika iz točke 2. izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. Zakona o parničnom postupku.

Vukovar, 15. svibnja 2026.

SUDAC

Vesna Vrkić Perak