REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž Ob-26/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Bojani Pavković, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženice JI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Željku Matijeviću, odvjetniku u Rijeci, radi razvoda braka bez djece i uzdržavanja bračnog druga, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 22. siječnja 2026., poslovni broj: P Ob-443/2024-29., u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2026,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženice JI iz [adresa] se odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P Ob-443/2024-29 od 22. siječnja 2026. u točki I. i III. izreke.
II. Odbija se zahtjev tuženice JI iz [adresa] za nadoknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom i presudom na temelju priznanja suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Razvodi se brak zaključen 28. travnja 1984. godine u [adresa] između NI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i JI, OIB: [osobni identifikacijski broj], koji brak je i upisan u maticu vjenčanih matičnog područja [adresa], za 1984. godinu pod rednim brojem 4.
II. Nalaže se tužitelju NI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da na ime zakonskog uzdržavanja tuženice JI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], doprinosi iznosom od 650,00 EUR mjesečno na račun tuženice počev od 22. siječnja 2026. do 22. siječnja 2027. najkasnije do svakog desetog u mjesecu za tekući mjesec kako isti budu dospijevali, a za slučaj zakašnjenja, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na naznačeni iznos teku po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
III. Svaka stranka snosi svoj trošak ovog postupka."
2. Protiv prvostupanjske presude (točka I. izreke) i odluke o troškovima parničnog postupka (točka III izreke), tuženica je pravodobno izjavila žalbu osobno i putem punomoćnika.
3. Punomoćnik tuženice pobija prvostupanjsku presudu u točki I. izreke, kojom je razveden brak stranaka, zbog žalbenih razloga propisanih člankom 353. točkama 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), i to zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 4., 6. i 11. ZPP-a, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno članka 51. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23; dalje: ObZ), kao i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
3.1. U žalbi navodi kako je prvostupanjska presuda preuranjena i nezakonita jer je tužitelj, kao inicijator postupka i aktivna stranka, zloupotrijebio procesna ovlaštenja odbijajući pristupiti sudu unatoč višekratnim pozivima, pri čemu prvostupanjski sud nije imao mogućnost njegovo prisilnog dovođenja radi davanja iskaza. Punomoćnik tuženice smatra da je takvo ponašanje trebalo cijeniti na štetu tužitelja te sankcionirati odbijanjem tužbenog zahtjeva.
3.2. Nadalje ističe da u konkretnom slučaju nije protekao rok iz članka 51. stavka 1. točke 3. ObZ-a, slijedom čega je sud, u situaciji kada tuženica osporava postojanje teško i trajno poremećenih bračnih odnosa, bio dužan tu činjenicu utvrditi na nedvojben način. Navodi kako tužitelj nije podnio tužbu radi razvoda braka zbog teško i trajno poremećenih odnosa, već radi izbjegavanja odgovornosti za dugove koje je, prema navodima žalbe, svojim poslovnim postupcima prouzročio obitelji, ostavivši suprugu i sina opterećene znatnim financijskim obvezama te potom napustivši obiteljski dom.
3.3. Punomoćnik tuženice posebno naglašava kako je doživljaj bračne zajednice izrazito osobne i subjektivne naravi, zbog čega smatra da je upravo iskaz tužitelja predstavljao ključno dokazno sredstvo za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva. Slijedom svega navedenog, predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu, ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz dosudu troška sastava žalbe.
4. Tuženica je žalbu podnijela i osobno protiv točke I. izreke. U svojoj žalbi navodi kako tužitelj nije pristupio na ročište radi iznošenja i dokazivanja razloga za razvod braka. Tvrdi da je stvarni razlog podnošenja tužbe nastojanje tužitelja da se oslobodi odgovornosti za dugove koje je sam stvorio. Nadalje navodi kako je tužitelj boravio u [adresa], ne zbog prekida bračne zajednice, već radi izbjegavanja kaznenog progona u Republici Hrvatskoj i čekanja nastupa zastare. Ističe da bračni odnosi između stranaka nisu bili teško ni trajno poremećeni, te smatra da je donošenjem pobijane presude tužitelj stekao status „slobodnog čovjeka“, dok je odgovornost za njegove dugove ostala na njoj kao bivšem bračnom drugu.
4.1. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude u bitnome navodi da su tužitelj i tuženica sklopili brak 28. travnja 1994. Nadalje utvrđuje da je tuženica, prema vlastitom iskazu, saznala za bračne nevjere tužitelja u svibnju 2024., nakon čega se tužitelj više nije vraćao u obiteljski dom, te stranke od tada više ne žive zajedno. Istodobno, sud navodi kako se tuženica, unatoč prekidu zajedničkog života, nije željela razvesti od tužitelja sve dok isti ne podmiri dugove nastale tijekom trajanja bračne zajednice.
8. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj napustio bračnu zajednicu u svibnju 2024., te da je od prestanka bračne zajednice do zaključenja glavne rasprave protekao rok od jedne godine. Slijedom toga sud smatra da su ispunjene zakonske pretpostavke za razvod braka iz članka 51. stavka 1. točke 3. [obrt].
9. Iz prvostupanjskog spisa proizlazi da je prvostupanjski sud u više navrata pozivao tužitelja radi saslušanja u svojstvu stranke, međutim tužitelj je odustao od davanja iskaza te se nije odazivao pozivima suda. Prvostupanjski sud pritom pravilno navodi da ne raspolaže procesnim ovlaštenjem za prisilno dovođenje stranke radi saslušanja, unatoč protivljenju i inzistiranju tuženice da se tužitelja sasluša. Nadalje, prvostupanjski sud u obrazloženju presude ističe kako iz iskaza same tuženice, kao i iskaza svjedoka UI, punoljetnog sina stranaka, proizlazi da bračna zajednica stranaka faktično ne postoji od svibnja 2024.
10. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, kao i po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. ZPP, ovaj sud nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje tuženica ukazuju, niti povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
11. Neosnovano tuženica ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 4. ZPP-a. Naime, navedena povreda postoji ako je sud protivno odredbi članka 3. stavka 3. ZPP-a svoju odluku utemeljio na nedopuštenim raspolaganjima stranaka, odnosno na raspolaganjima kojima stranke ne mogu raspolagati.
11.1. U konkretnom slučaju pobijana presuda nije donesena na temelju priznanja tužbenog zahtjeva, odricanja od zahtjeva niti bilo kakvog drugog dispozitivnog postupanja stranaka koje bi bilo protivno prisilnim propisima, pravilima javnog morala ili odredbi članka 3. stavka 3. ZPP-a. Naprotiv, prvostupanjski sud odluku je donio nakon provedenog dokaznog postupka i ocjene izvedenih dokaza, utvrdivši da bračna zajednica stranaka faktično ne postoji od svibnja 2024. Slijedom toga nisu ostvarene pretpostavke za postojanje navedene bitne povrede postupka.
12. Nadalje, nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a, budući da tuženici tijekom postupka nije bilo onemogućeno raspravljanje pred sudom.
12.1. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženica sudjelovala u postupku, iznosila činjenične navode, osporavala osnovanost tužbenog zahtjeva, predlagala izvođenje dokaza te je saslušana kao stranka. Sud je raspravio sve činjenice odlučne za donošenje zakonite odluke te je tuženici omogućio ostvarivanje svih procesnih prava koja joj pripadaju u kontradiktornom postupku.
12.2. Sama okolnost što prvostupanjski sud nije prihvatio stajalište tuženice da bi tužitelja trebalo prisilno dovesti radi saslušanja ne znači da je tuženici uskraćeno pravo na raspravljanje pred sudom. Naime, pravilno prvostupanjski sud navodi da ne raspolaže procesnim ovlaštenjem za prisilno dovođenje parnične stranke radi davanja iskaza. Saslušanje stranaka predstavlja jedno od dokaznih sredstava, ali ne postoji zakonska mogućnost prisilnog dovođenja stranke radi saslušanja na način kako je to propisano za svjedoke.
12.3. Stoga činjenica da se tužitelj nije odazivao pozivima suda i da nije dao iskaz ne predstavlja procesnu povredu niti razlog zbog kojeg bi sud bio dužan odbiti tužbeni zahtjev. Sud odlučuje na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, a odlučne činjenice može utvrditi i na temelju drugih izvedenih dokaza.
13. Neosnovano tuženica ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući da pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
13.1. Izreka pobijane presude je razumljiva i nije proturječna sama sebi niti razlozima presude, a obrazloženje sadrži jasne, potpune i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama.
13.2. Prvostupanjski sud je jasno naveo na temelju kojih dokaza utvrđuje da bračna zajednica stranaka ne postoji od svibnja 2024., pri čemu se pozvao na iskaz same tuženice, te iskaz svjedoka UI, punoljetnog sina stranaka. Iz navedenih dokaza proizlazi da tužitelj od svibnja 2024. godine više ne živi s tuženicom u zajedničkom kućanstvu, te da između stranaka više ne postoji zajednica života karakteristična za brak.
13.3. Time je prvostupanjski sud dao jasne i dostatne razloge za svoju odluku, koje kao pravilne prihvaća i ovaj sud. Okolnost što tuženica nije suglasna s dokaznom ocjenom prvostupanjskog suda ne znači da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.
14. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud pravilno je i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je razveo brak stranaka temeljem članka 51. stavka 1. točke 3. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje: ObZ).
14.1. Naime, iz provedenih dokaza proizlazi da bračna zajednica stranaka faktično ne postoji od svibnja 2024. g, koju činjenicu potvrđuje sama tuženica u svom iskazu, navodeći da se tužitelj nakon toga više nije vraćao kući, kao i iskaz svjedoka UI.
14.2. Neosnovano žalitelji ističu da nisu bile ispunjene pretpostavke iz članka 51. stavka 1. točke 3. ObZ-a, jer u trenutku podnošenja tužbe nije protekao rok od jedne godine od prestanka bračne zajednice.
14.3. Za primjenu navedene zakonske odredbe nije odlučno je li od prestanka bračne zajednice protekla godina dana u trenutku podnošenja tužbe, već je odlučno postojanje te pretpostavke u vrijeme zaključenja glavne rasprave odnosno donošenja odluke.
14.4. Budući da je glavna rasprava zaključena 27. listopada 2025., a iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da bračna zajednica stranaka ne postoji od svibnja 2024., pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je do zaključenja glavne rasprave protekao zakonom propisani rok od jedne godine iz članka 51. stavka 1. točke 3. ObZ-a.
15. Žalbeni navodi kojima tuženica osporava motive tužitelja za podnošenje tužbe, tvrdeći da isti nastoji izbjeći odgovornost za dugove nastale tijekom trajanja braka, kao i navodi koji se odnose na njegovo eventualno izbjegavanje kaznenog progona, nisu od odlučnog značaja za odluku u ovoj pravnoj stvari.
16. Predmet ovog postupka nije odlučivanje o imovinskopravnim odnosima stranaka niti o eventualnoj odgovornosti za dugove nastale tijekom trajanja bračne zajednice, već isključivo postojanje zakonskih pretpostavki za razvod braka. Eventualni sporovi između stranaka glede dugova i drugih imovinskopravnih pitanja mogu biti predmet drugih odgovarajućih postupaka.
17. Kako žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude, a ovaj sud nije našao ni razloge na koje pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbe tuženice i potvrditi prvostupanjsku presudu.
18. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na članku 166. stavku 1. ZPP-a.
19. U nepobijanom dijelu točka II. izreke, koju točku čini presuda ne temelju priznanja, ista ostaje neizmijenjena.
Slavonski Brod, 15. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Draženka Ilak
