REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž R-101/2025-3.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Igoru Zekiću, odvjetniku iz Zagreba, Vrbani 15, protiv tuženice [obrt], [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Vesni Vignjević-Žak, odvjetnici iz Bjelovara, Josipa Jelačića 7, radi isplate, rješavajući žalbe tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru od 5. lipnja 2025., poslovni broj: Pr-77/2023-18., u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika [obrt] i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Pr-77/2023- 18 od 5. lipnja 2025. pod točkama I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika [obrt], te se ukida rješenje Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Pr-77/2023-18 od 5. lipnja 2025. kojim je utvrđeno da se tužba tužitelja smatra povučenom za razdoblje od 13. studenog 2018. pa sve do mjeseca lipnja 2021., za razdoblje od 1. svibnja 2022. pa sve do 30. travnja 2023., te za razdoblje od 1. rujna 2023. pa sve do 1. studenog 2023.

II. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja DĐ i potvrđuje rješenje o trošku sadržano u presudi Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Pr-77/2023-18 od 5. lipnja 2025., pod točkom III. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 187,50 eura s pripadajućom zateznom kamatom.

III. Preinačava se rješenje o trošku sadržano u presudi Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Pr-76/2023-18 od 5. lipnja 2025., pod točkom III. izreke u dijelu kojim je odbijen tužitelj s dijelom zahtjeva za naknadu troška u iznosu od 187,50 eura s pripadajućom zateznom kamatom i za navedeno rješava:

"Nalaže se tuženiku [obrt] isplatiti tužitelju DĐ daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 187,50 eura sa zateznom kamatom tekućom od 5. lipnja 2025., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika [obrt] za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 365,59 eura.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja DĐ za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eura.

VI. Nalaže se tuženiku [obrt] da isplatiti tužitelju DĐ daljnji trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 31,25 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku [obrt], [adresa], [osobni identifikacijski broj], da tužitelju DĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 3.751,50 eura bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

-70,80 eura od dana 16.07.2021. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

-291,03 eura od dana 16.08.2021. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

-284,93 eura od dana 16.09.2021. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

-286,92 eura od dana 16.10.2021. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

-280,77 eura od dana 16.11.2021. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

-315,50 eura od dana 16.12.2021. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

-302,41 eura od dana 16.01.2022. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

-116,14 eura od dana 16.02.2022. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

-188,02 eura od dana 16.03.2022. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

-49,10 eura od dana 16.04.2022. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

-111,77 eura od dana 16.05.2022. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

-361,66 eura od dana 16.06.2023. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

-374,39 eura od dana 16.07.2023. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

-361,04 eura od dana 16.08.2023. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

-367,01 eura od dana 16.09.2023. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a do 31. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, te da plati trošak parničnog postupka zajedno s zakonskim zateznim kamatama prema navedenoj stopi koja teče od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku [obrt], [adresa], [osobni identifikacijski broj], da tužitelju DĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. lipnja 2025. kao od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka iznad razlike dosuđenog iznosa od 1.000,00 eura, pa do zatraženog iznosa od 1.375,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. lipnja 2025. kao od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, pa do isplate.

r i j e š i o  j e

Smatra se da je tužba tužitelja povučena za razdoblje od od 13. studenog 2018. pa sve do mjeseca lipnja 2021., za razdoblje od 01. svibnja 2022. godine, pa sve do 30. travnja 2023., te za razdoblje od 01. rujna 2023., pa sve do 01. studenog 2023."

2. Tužitelj je protiv točke III. prvostupanjske presude pravodobno izjavio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

2.1. U žalbi ističe kako iz zapisnika od 19. travnja 2024. nedvojbeno proizlazi da se radilo o prvom ročištu na kojem su se stranke upustile u raspravljanje o glavnoj stvari, pri čemu su iznosile svoje navode i predlagale dokazne prijedloge. Slijedom navedenoga, smatra da je prvostupanjski sud predmetno ročište bio dužan vrednovati prema punom iznosu Tarife, odnosno priznati trošak u iznosu od 200,00 eura uz pripadajući PDV.

2.2. Nadalje, u odnosu na podnesak od 23. travnja 2025., tužitelj navodi kako je iz sadržaja istoga razvidno da se očitovao na izračun tuženika, na koji nije imao primjedbi, te je ujedno specificirao tužbeni zahtjev. Stoga drži da se navedeni podnesak ne može podvesti pod kategoriju „ostalih podnesaka“, već da mu pripada nagrada sukladno njegovoj stvarnoj procesnoj naravi i sadržaju.

2.3. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu, te preinači prvostupanjsku odluku u skladu s navodima iz žalbe. Ujedno potražuje trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu tužitelja nije podnesen.

4. Tuženik je protiv prvostupanjske presude i rješenja izjavio žalbu zbog svih zakonskih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. točkama 1. – 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP).

4.1. U žalbi navodi kako je tužitelj, bez jasno određenih kriterija i bez njihove konkretne primjene na pojedinačni slučaj tužitelja, prepisao okvirne tablice koje je tuženik dostavio isključivo radi ubrzanja i ekonomičnosti postupka, pri čemu je iznos umanjio jedino za mjesec lipanj 2021. Ističe da je upravo tužitelj taj koji raspolaže tužbenim zahtjevom, te stoga mora znati kakav zahtjev postavlja i u kojem iznosu.

4.2. U odnosu na visinu postavljenog zahtjeva, o čemu je prvostupanjski sud iznosio razloge u točkama 20. do 26. obrazloženja presude, tuženik tvrdi da presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, kao i da je u suprotnosti s materijalnim dokazima koji prileže spisu. Time smatra da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Nadalje ističe da je, zbog različitih iznosa koje sud navodi i obrazlaže u presudi, činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

4.3. Također osporava odluku o troškovima parničnog postupka, navodeći da je odlučivanje prvostupanjskog suda po slobodnoj ocjeni predstavljalo pogrešan pristup kojim je neopravdano favoriziran tužitelj, dok pritom nije ocijenjeno postupanje tuženika nakon što je isti bio upoznat sa zauzetim pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda.

4.4. Nadalje, tuženik tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 186.b ZPP-a kada nije prihvatio njegov prigovor i odbacio tužbu, smatrajući da u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe. U tom smislu navodi da punomoćnik tužitelja nije dostavio valjanu punomoć za zastupanje tužitelja i ostalih radnika, slijedom čega tuženik, radi zaštite osobnih podataka, nije bio ovlašten dostaviti radnopravnu dokumentaciju koja se odnosi na tužitelja. Drži da je sud u takvoj procesnoj situaciji bio dužan odbaciti tužbu primjenom članka 325.a ZPP-a, pa kako obrazloženje suda o postojanju tzv. stupnjevite tužbe proturječi materijalnim dokazima u spisu, smatra da je i time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

4.5. Tuženik nadalje ističe kako je pogrešno primijenjena i odredba članka 193. ZPP- a jer, prema njegovu stajalištu, nisu postojali uvjeti za primjenu presumpcije povlačenja tužbe, budući je tužitelj novčani zahtjev postavio tek podneskom od 23. travnja 2025. Smatra da je slijedom toga tužbeni zahtjev trebalo odbiti, pri čemu i u tom dijelu ističe postojanje bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

4.6. Zaključno navodi da je i odluka o troškovima postupka nezakonita, budući je tužba podnesena radi isplate razlike plaće za ukupno 60 mjeseci, dok je tužitelj uspio tek s dijelom zahtjeva koji se odnosi na 14,5 mjeseci, zbog čega, prema mišljenju tuženika, nisu bili ispunjeni uvjeti za primjenu članka 502.n stavka 5. ZPP-a. Nadalje smatra da je tužitelju pogrešno priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude, kao i da prije postavljanja novčanog zahtjeva nije bila određena vrijednost predmeta spora, budući da ju tužitelj nije označio u tužbi, a da taj nedostatak nije mogao biti naknadno otklonjen podneskom od 23. travnja 2025., kojim je postavljen novčani zahtjev u iznosu od 3.751,50 eura.

4.7. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu, ukine prvostupanjsku presudu i rješenje, te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da pobijanu odluku preinači na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev i dosudi tuženiku troškove parničnog postupka. Ujedno potražuje trošak sastava žalbe.

5. Tužitelj se u odgovoru na žalbu tuženika protivi navodima žalbe i predlaže da se žalba odbije i prvostupanjska presuda potvrdi. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

6. Žalbe tužitelja i tuženika djelomično su osnovane.

7. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a.

8. Neosnovano tuženik u žalbi ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne, određene i međusobno neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama, koji imaju uporište u sadržaju izvedenih dokaza i stanju spisa. Presuda nema nedostataka zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati, slijedom čega navedeni žalbeni razlog nije osnovan.

9. Neosnovano tuženik ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 186.b i člankom 325.a ZPP-a. Naime, tužitelj je u tužbi predložio da sud, sukladno članku 186.b ZPP-a, naloži tuženiku dostavu podataka potrebnih za određivanje visine potraživanja, pri čemu u trenutku podnošenja tužbe nije raspolagao dokumentacijom potrebnom za precizno određivanje novčanog zahtjeva. Tek nakon što je tuženik dostavio obračun razlike plaće, tužitelj je podneskom od 23. travnja 2025. postavio određeni novčani zahtjev u iznosu od 3.751,50 eura bruto sa zateznim kamatama.

9.1. Istina je da prvostupanjski sud nije pravilno postupio kada prije postavljanja određenog tužbenog zahtjeva nije pozvao tužitelja na uređenje tužbe, sukladno članku 109. stavcima 1. i 2. ZPP-a, budući tužba u kojoj zahtjev nije određen na način da može steći svojstvo ovršne isprave predstavlja podnesak koji ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupati. Međutim, kako je tužitelj tijekom postupka otklonio navedeni nedostatak i podneskom od 23. travnja 2025. postavio određeni zahtjev, primjenom članka 109. stavka 3. ZPP-a, smatra se da je tužba uređena već danom njezina podnošenja.

9.2. Navedeni propust prvostupanjskog suda nije bio od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, jer su do trenutka postavljanja određenog zahtjeva stranke razmijenile sve relevantne podneske, očitovale se o odlučnim činjenicama i visini potraživanja, a glavna rasprava održana je nakon što su sporni činjenični i pravni elementi bili u cijelosti definirani. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 186.b i člankom 325.a ZPP-a.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu dodatka na plaću u visini od 25% za rad u posebnim uvjetima rada za razdoblja od 15. lipnja 2021. do 30. travnja 2022., te od 1. svibnja 2023. do 30. kolovoza 2023., pri čemu među strankama nije sporno da su 27. travnja 2021. sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme temeljem kojeg je tužitelj zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vatrogasca.

11. Iz stanja spisa proizlazi da je u činjenično i pravno istovrsnom predmetu poslovni broj: Pr-73/2023 vođen ogledni postupak pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, koji je presudom poslovni broj: Gop-2/2024-35 od 27. studenoga 2024. odlučivao o pravnom pitanju primjenjuje li se na profesionalne vatrogasce dodatak na plaću u visini od 25% za poslove radnih mjesta s posebnim uvjetima rada temeljem Uredbe o izmjenama i dopuni Uredbe o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi („Narodne novine“ broj 63/21).

12. Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je pravno shvaćanje prema kojem se navedeni dodatak primjenjuje na profesionalne vatrogasce koji nisu pripadnici intervencijskih vatrogasnih postrojbi u razdobljima od 15. lipnja 2021. do 30. travnja 2022., te od 1. svibnja 2023. do 1. ožujka 2024., osim ako je u tim razdobljima za radnike postojalo povoljnije pravo, u kojem slučaju se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo. Navedeno pravno shvaćanje obvezuje sudove u istovrsnim predmetima temeljem članka 502.n stavka 1. ZPP-a.

13. U postupku nije bilo sporno da je tuženik uz podnesak od 16. travnja 2025. dostavio tabelarni izračun razlike neisplaćene plaće tužitelju po osnovi predmetnog dodatka na plaću, nakon čega je tužitelj podneskom od 23. travnja 2025. postavio određeni novčani zahtjev prihvaćajući izračun tuženika. Slijedom navedenoga, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio visinu tužiteljeva potraživanja u iznosu od 3.751,50 eura bruto.

14. Osnovano, međutim, tuženik pobija rješenje kojim je prvostupanjski sud utvrdio da se tužba smatra povučenom za razdoblja od 13. studenoga 2018. do lipnja 2021., od 1. svibnja 2022. do 30. travnja 2023. te od 1. rujna 2023. do 1. studenoga 2023. Naime, tijekom postupka tužitelj nije postavio određeni tužbeni zahtjev za navedena razdoblja, već su ista bila sadržana isključivo u činjeničnim navodima tužbe. Stoga nisu bili ispunjeni uvjeti za primjenu članka 193. ZPP-a o presumiranom povlačenju tužbe.

14.1. Slijedom navedenoga, rješenje sadržano u presudi kojim je utvrđeno da se tužba smatra povučenom valjalo je ukinuti primjenom članka 380. točke 3. ZPP-a, bez vraćanja predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

15. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima osporava pravilnost primjene materijalnog prava. Imajući u vidu obvezujuće pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi poslovni broj: Gop-2/2024-35, tužitelju pripada pravo na dodatak na plaću u visini od 25% za poslove radnih mjesta s posebnim uvjetima rada za razdoblja od 15. lipnja 2021. do 30. travnja 2022., te od 1. svibnja 2023. do 30. kolovoza 2023., kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud.

16. Slijedom svega navedenoga, žalbeni navodi tuženika kojima osporava osnovanost i visinu dosuđenog potraživanja ocijenjeni su neosnovanima, dok je žalba osnovana samo u dijelu kojim pobija zakonitost rješenja o presumiranom povlačenju tužbe.

17. U pogledu dosuđenog troška neosnovani su žalbeni razlozi tuženika, obzirom da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o naknadi troškova postupka imao u vidu okolnosti konkretnog slučaja u smislu članka 502.n stavka 5. ZPP-a (koje navodi pod točkom 30.1. i 31. obrazloženja), te je pravilnom primjenom materijalnog prava obvezao tuženika naknaditi tužitelju trošak postupka.

18. Slijedom svega navedenoga, kako nisu osnovani žalbeni razlozi tuženika, a ne postoje ni razlozi na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem članka 368. stavka 1. ZPP-a valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama I. izreke.

19. U odnosu na žalbene navode tužitelja, osnovano tužitelj ističe da mu je za zastupanje na ročištu održanom 19. travnja 2024. prvostupanjski sud trebao priznati nagradu prema Tbr. 9/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23 – dalje: Tarifa), i to u iznosu od 100 bodova, odnosno 200,00 eura, uvećano za pripadajući PDV, umjesto nagrade priznate prema Tbr. 9/5 Tarife u iznosu od 25 bodova, odnosno 50,00 eura, uvećano za PDV. Naime, iz sadržaja zapisnika proizlazi da se na navedenom ročištu raspravljalo o glavnoj stvari, zbog čega tužitelju pripada nagrada prema Tbr. 9/1 Tarife. Slijedom navedenoga, tužitelju pripada razlika troška u iznosu od 187,50 eura.

20. Međutim, neosnovano tužitelj smatra da mu za sastav podneska od 23. travnja 2025. pripada nagrada prema Tbr. 8/1 Tarife. Naime, navedenim podneskom tužitelj se očitovao na obračun tuženika, prihvatio izračun visine potraživanja te specificirao tužbeni zahtjev, odnosno otklonio nedostatke tužbe kako bi sud po istoj mogao postupati. Budući da je tužitelju već priznata nagrada za sastav tužbe, pravilno je prvostupanjski sud za navedeni podnesak dosudio nagradu prema Tbr. 9/5 Tarife.

21. Stoga je, temeljem članka 380. točke 2. ZPP-a, valjalo potvrditi prvostupanjsku odluku o troškovima postupka u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za iznos od 187,50 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dok je u preostalom dijelu, temeljem članka 380. točke 3. ZPP-a, pobijanu odluku valjalo preinačiti i naložiti tuženiku da tužitelju naknadi daljnji trošak postupka u iznosu od 187,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

22. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo je odbiti temeljem članka 166. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 154. stavkom 5. ZPP-a, budući je tuženik uspio tek u razmjerno neznatnom dijelu žalbe.

23. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu također je odbijen kao neosnovan, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka, u smislu članka 166. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. stavkom 1. ZPP-a.

24. Kako je tužitelj u žalbenom postupku uspio djelomično, i to u omjeru od 50%, pripada mu razmjerni dio troška sastava žalbe. Polazeći od vrijednosti predmeta spora u žalbenom stadiju postupka u iznosu od 375,00 eura, tužitelju je temeljem Tbr. 10/4, Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife dosuđen trošak sastava žalbe u iznosu od 31,25 eura.

Slavonski Brod, 15. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Draženka Ilak