Pr-219/2023-22

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NE, [adresa], zastupan po pun. Mariu Skejiću, odvj. u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, Split, Spinčićeva 1, zastupan po pun. Katarini Zrilić, odvj. u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 16. ožujka 2026. u nazočnosti zamj. pun. tužiteljice Antonele Križanović, odvj. vježb. kod Martine Radić Šunjić, odvjetnice u Splitu i pun. tuženika Katarine Zrilić, odvjetnice u Splitu, objavljene dana 15. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

„I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01.02.2018.g. do 30.09.2024.g. u ukupnom iznosu od 53,46 EUR neto s kamatama na pojedinačne mjesečne iznose od:

- 0,13 EUR koja teče od 15. svibanj 2018.

- 0,13 EUR koja teče od 15. rujan 2018.

- 0,13 EUR koja teče od 15. svibanj 2019.

- 0,13 EUR koja teče od 15. srpanj 2019.

- 9,16 EUR koja teče od 15. travanj 2020.

- 18,18 EUR koja teče od 15. svibanj 2020.

- 0,13 EUR koja teče od 15. lipanj 2020.

- 1,06 EUR koja teče od 15. rujan 2020.

- 2,39 EUR koja teče od 15. lipanj 2021.

- 0,13 EUR koja teče od 15. srpanj 2021.

- 0,13 EUR koja teče od 15. veljača 2022.

- 6,90 EUR koja teče od 15. srpanj 2022.

- 1,86 EUR koja teče od 15. rujan 2022.

- 3,00 EUR koja teče od 15. prosinac 2023.

- 9,00 EUR koja teče od 15. travanj 2024.

- 1,00 EUR koja teče od 15. lipanj 2024. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena;

Za više zatraženi iznos od 666, 54 eura tužbeni zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

II. Dužan je tužiteljica u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti punomoćniku tuženika parnični trošak u iznosu od 656,50 eura sa kamatom koja teće od presuđenja pa do isplate.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici iznos od 265,45 eura.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 16. rujna 2020. godine tužiteljica da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu inženjera medicinsko laboratorijske dijagnostike na Zavodu za transfuzijsku medicinu, da prebiva na adresi [adresa] , koja je udaljena od adresa radnog mjesta više od 2km prema planeru putovanja HAK-a u jednom smjeru, u utuženom razdoblju da od mjesta stanovanja do mjesta rada koristi osobni automobil, te da je najbliža autobusna postaja pripada prvoj tarifnoj zoni, prema cjeniku mjesečne pokazne karte da iznos 290,00 kuna mjesečno. Odredbom čl. 66. TKU (NN 128/17, 47/18, 23/19, 66/20) te čl. 65 (NN 56/22, 127/22) u primjeni od 01. prosinca 2017. da je propisano kako zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska i odlaska s posla pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra. U smislu odredbe čl. 66. TKU i čl. 65. st. 9. ( koji se primjenjuje od 01. prosinca 2017.) kako je propisano da ako je prebivališta odnosno boravište zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne. Obzirom da tužiteljica ima organiziran javni prijevoz da ima pravo na naknadu troškova prijevoza za I. tarifnu zonu u mjesečnom iznosu od 290,00 kn koji da tuženik nije isplaćivao tužiteljici tj. da ga je umanjivao. U smislu odredbi čl. 66. st. 17. TKU (NN 128/17, 47/18, 23/19, 66/20) i čl. 65. st. 23. TKU (NN 56/22, 127/22) da je propisano ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troškova mjesečne karte zbog korištenja godišnjeg odmora, naknada se neće isplatiti za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Na koncu, kako je tužitelju naknada mogla biti umanjena samo za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora, a ne kako je to tuženik činio za sve ostale mjesece kada je tužiteljica koristila godišnji odmor tj. da se ne može umanjiti za pojedine dane kada je tužitelj bio opravdano spriječen doći na posao. Tužitelj je predložio sudu donijeti presudu kojem će se tuženika obvezati na isplatu manje isplaćene naknade troškova prijevoza u neto iznosu za razdoblje od 01. veljače 2018. pa na dalje.

1.1. Sukladno nalogu suda od 17. travnja 2025. podneskom od 29. travnja 2025. precizirala je tužbeni zahtjev predloživši sudu tuženika obvezati na isplatu iznosa od 720,00 eura s osnova razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01. siječnja 2018. do 30. rujna 2024. u mjesečnim iznosima od po 9,00 eura.

1.2. Podneskom od 12. siječnja 2025. sukladno izrađenom vještvu tužiteljica je postavila tužbeni zahtjev u kojem je za period obračuna od 01. siječnja 2018. do 30. rujna 2024. u iznosu od 53, 46 eura. Predložila je tuženika obvezati na podmirenje parničnog troška isplatom na račun punomoćnika tužiteljice JE.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva ,ističući kako je tuženik isplaćivao sukladno ugovoru o radu, i u smislu odredbi tada važećih propisa Zakona o radu i TKU za službenike i namještenike u javnim službama, predložio je tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan. Tijekom postupka isticao je kako sud treba rješenjem odbiti manifestacijski zahtjev, posljedično odbiti nespecificirani i uopćeni kondemnatorni tužbeni zahtjev. Podredno tužiteljici naložiti dostavu dokaza na okolnost da se prije utuženja obratila tuženiku zahtijevajući podatke, te da joj naloži da točno uredi tužbeni zahtjev.

2.1. Glede konačno preciziranog tužbenog zahtjeva tuženik je istakao da nema prigovora na izračun vještaka ali da se protivi djelomičnom povlačenju .

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz vještačenja po vještaku dip. oec. BE; pregled Zonskog cjenika i Tarifnih zona trgovačkog društva Promet d.o.o.; pregled HAK planera putovanja; pregled Rješenja Županijskog suda u Zagrebu; pregled platnih lista i evidencija radnog vremena tužiteljica za utuženo razdoblje; pregled tumačenja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenika i namještenika u javnim službama (NN 128/2017.); pregled tumačenja Temeljnog kolektivnog ugovora za službenika i namještenika u javnim službama (NN 56/2022.); izveden je pregled druge dokumentacije koja prileže spisu.

4.Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak

6. U ovom postupku nije bilo sporno da je tužiteljica radila na radnom mjestu inženjera medicinsko laboratorijske dijagnostike na Zavodu za transfuzijsku medicinu, a sve vrijeme prebivala na adresi [adresa].

7. Kao sporno trebalo je utvrditi pripada li pravo tužiteljici isplatu razlike za naknade za troškove prijevoza u razdoblju od siječnja 2018. do rujna 2024.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza (dolazak na posao i odlazak s posla) u razdoblju od 01. siječnja 2018. do 30. rujna 2024.

9. Naime, troškovi prijevoza nisu sastavni dio plaće, već oni predstavljaju materijalno pravo radnika koje nije utemeljeno na odredbama ZR, već na ugovoru o radu i u konkretnom slučaju, Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, te Temeljnom kolektivnom ugovoru za službenike i namještenike u javnim službama.

10. Odredbom čl. 66. st.1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i e br. 128/2017, 47/2018, 123/2019, 66/2020), propisano je da zaposlenik ima pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla, pod uvjetom da je udaljenost od njegovog prebivališta, odnosno boravišta do mjesta rada najmanje dva kilometra.

10.1. Odredbom čl. 66. st. 7. TKU/17, odnosno čl.65.st.9.TKU-a (NN br. 56/2022) je propisano ako je od prebivališta odnosno boravišta zaposlenika do mjesta rada organiziran javni prijevoz, zaposlenik ima pravo na naknadu troška godišnje karte ako postoji mogućnost kupnje godišnje karte, mjesečne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje karte, odnosno pojedinačne karte ako ne postoji mogućnost kupnje godišnje ili mjesečne karte.

10.2. Odredbom čl.66.st.9.TKU/2017, te čl.65.st.11.TKU/2022 propisano je kako redoviti dolazak na posao i povratak s posla osigurava onaj javni prijevoznik kod kojeg je vozni red organiziran na način da vrijeme čekanja do dolaska u mjesto rada do početka radnog vremena zaposlenika te vrijeme čekanja do završetka radnog vremena do polaska redovite linije prema prebivalištu odnosno boravištu zaposlenika ne prelazi 45 minuta.

10.3. Odredbom čl.66.st.16.TKU/2017, te čl.65.st.21.TKU/2022 propisano je da se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za dane godišnjeg odmora, rodiljnog dopusta, privremene spriječenosti za rad i za druge dana kada zaposlenik više od dva dana uzastopce nije u obvezi dolaska na posao.

10.4. Odredbom čl. 66. st.17. TKU/2017, odnosno čl. 65. st.23 TKU/2022 je propisano ako zaposlenik ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte, zbog korištenja godišnjeg odmora zaposleniku se naknada troškova prijevoza neće isplatiti za jedan mjesec i to onaj u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora.

10.5. Odredbama čl.66.st.14.TKU-a propisano je da se udaljenost između adrese stanovanja i adrese rada utvrđuje prema planeru putovanja Hrvatskog auto kluba.

11. Sukladno tumačenju br.32/18 i 33/18 od 20. 6. 2018., te br. 32/22 i 34/22 od 13. 9. 2022. zaposleniku koji ostvaruje pravo na naknadu troška mjesečne karte odnosno koristi mjesečnu kartu, naknada za trošak prijevoza neće se isplatiti za onaj mjesec u kojem koristi pretežiti dio godišnjeg odmora. Naknada troška mjesečne karte odnosno mjesečna karta neće se uskratiti u ostalim mjesecima u kojima zaposlenik koristi godišnji odmor.

12. Prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke dipl. oec. BE od 17. prosinca 2025, proizlazi kako je u svrhu izrade vještva izvršio uvid u evidenciju rada tužitelja i platne liste u kojima je evidentan isplaćeni iznos naknade troškova prijevoza. Uvidom u dokumentaciju da je utvrdio kako je tuženik tužitelju isplaćivao naknadu prijevoza po cijeni mjesečne karte I tarifnu zonu koju je ponekad umanjivao za dane izostanka s posla. U tablici koja prileži Nalazu je prikazao iznos isplaćene naknade prijevoza, te razlika između istih. Mjeseci u kojima je tužiteljica koristila pretežiti dio godišnjeg odmora nisu uvršteni u izračun manje plaćenih naknada. Evidentno je kako je tuženik manje isplatio tužiteljici naknade za prijevoz u pojedinim mjesecima. U utuženom razdoblju od 01.veljače 2018. g. do 30. rujna 2024. g. tuženik kao poslodavac je tužiteljici sveukupno isplatio manju naknadu troška prijevoza u iznosu od 53,46 eura.

13. Na provedeno vještačenje vještaka dipl. oec. BE tužiteljica i tuženik nisu imali primjedbi, pa sud isto kao stručno, objektivno i dano sukladno pravilima struke i znanosti u cijelosti prihvaća.

14. Po mišljenju ovog suda tužiteljica ima pravo na naknadu troškova prijevoza za dolazak i odlazak s posla u visini mjesečne karte za I. tarifnu zonu. Kako je to vještak utvrdio, vještvom od 17. prosinca 2025. u iznosu od 53,46 eura.

15. Kako iz vještačenja vještaka BE proizlazi da je tuženik tužiteljici za utuženo razdoblje isplatio manju naknadu troškova prijevoza za razdoblje od 01. veljače 2018. do 30. rujna 2024. u visini cijene mjesečne karte za I. zonu u iznosu od 53,46 eura, navedeni iznos je tužiteljici i dosuđen. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene zatezne kamate od dospijeća pa do isplate kao što je navedeno u izreci presude.

16. Tuženik je prigovorio povlačenju dijela tužbenog zahtjeva obzirom da je podneskom od 29. travnja 2025. tužiteljica precizirala tužbeni zahtjev zatraživši od tuženika isplatu iznosa od 720,00 eura na ime razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza za razdoblje od 01. veljače 2018. do 30. rujna 2024. Dok je konačno preciziranim tužbenim zahtjevom od 12. siječnja 2026. zatražila isplatu iznosa od 53, 446 eura.

17. U situaciji kada tužitelj potražuje isplatu iznosa od 720,00 eura, potom nakon izračuna vještaka snižava tužbeni zahtjev tako da konačno potražuje isplatu iznosa od 53,46 eura, tužiteljica povlači dio tužbenog zahtjeva. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Rh od 26. travnja 2021. radi se o djelomičnom povlačenju tužbe na koju se primjenjuju odredbe o povlačenju po čl. 193. ZPP-a, obzirom da je do djelomičnog povlačenja došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje u glavnoj stvari, bio je potreban pristanak tuženika (Županijski sud u Varaždinu Gžr 1601/24, Županijski sud u Pulu GŽ 1405/21, Županijski sud u Zagrebu Gžr 128/22). Ako se gleda ukupan iznos koji je tužiteljica potraživala prvotno uređeni tužbenim zahtjevom 720,00 eura, te konačno uređenim tužbenim zahtjevom 53,46 eura, tužiteljica je djelomično povukla tužbu.

18. Slijedom navedenog tužiteljica je dokazala osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno da joj je tuženik obračunavao troškove prijevoza prema citiranim odredbama TKU-a, isplaćivao umanjenu naknadu troškova prijevoza u utuženom razdoblju, to je isti prihvaćen kao osnovan na način da je tužiteljici dosuđen iznos od 53,46 eura, dok je za više zatraženi iznos od 666, 54 eura tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovano trebalo odbiti kao što je odlučeno pod toč. I izreke presude.

Na dosuđeni iznos tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate u smislu odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5., a u svezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 25/13 , 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23; dalje Tarifa) pa se punomoćniku tuženika obzirom na uspjeh u postupku kojem je bio sporan osnov i visina, u kojem postupku je tužiteljica uspjela u razmjernom neznatnom dijelu, stoga je sud odlučio da je tužiteljica dužna nadoknaditi sve troškove koje protivna stranka imala ako protivna stranka nije uspjela u razmjerno neznatnom dijelu.

S tim u svezi punomoćniku tuženika obistinjuje se trošak za sastava podneska od 16. prosinca 2025. 75 bodova, za pristup na ročištu 10.09.2025 i 16.03.2026. po 75 bodova, za pristup na ročišta održana 28.11.2025., i pristup na objavno ročište od 18,75 bodova ( jedan bod 2,00 eura) tako bi punomoćniku tuženika pripada parnični trošak u iznosu od 525,00 eura kojem iznosu je trebalo pridodati iznos od 131,25 na ime pripadajućeg PDV-a tako se punomoćniku tuženika obistinjuje parnični trošak u ukupnom iznos od 656,50 eura. Na dosuđeni iznos punomoćniku tuženika pristoji i pravo na zakonsku zateznu kamatu koja teće od presuđenja pa do isplate kao što je odlučeno pod toč. II izreke presude.

20. U postupku u kojem je tuženik osporavao osnov i visinu tužbenog zahtjeva, bilo je potrebno provesti vještačenje po vještaku financijske struke, za koji dokaz je tužiteljica prethodno podmirio trošak i to baš u iznosu od 265,45 eura, stoga se tužiteljici priznaje takav trošak u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa, zato je odlučeno kao pod toč. III izreke presude.

U Splitu, 15. svibnja 2026.

S u d a c

Jerka Kovačić Garac

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku.

DNA: -pun. tužitelja

-tuženiku

-u spis