REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-1872/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja FV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Franji Matkoviću, odvjetniku u Rijeci, Zagrebačka 5/Iprotiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, OIB: 18683136487, radi poreza na dohodak, 15. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-14/23- 01/51, URBROJ: 513-04-24-2 od 23. rujna 2024. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Rijeka, KLASA: UP/I-410-23/2023- 013/01, URBROJ: 513-07-08-01/23-01 od 17. siječnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Rijeka, KLASA: UP/I-410-23/2023-013/01, URBROJ: 513-07-08- 01/23-01 od 17. siječnja 2023., kojim je tužitelju, za 2018., utvrđena obveza plaćanja poreza na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava u iznosu od 15.819,53 €.

2. Citirano prvostupanjsko rješenje temelji se na rezultatima postupka koji je proveden u svrhu utvrđivanja osnove razreza poreza na dohodak od imovine i imovinskih prava u kojem je utvrđeno:

- da je nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi etažno vlasništvo i to: (1) garaža sa spremištem u suterenu te (2) stan u prizemlju površine 67,82 m[2] kojem pripadaju dva parkirna mjesta, tužitelj stekao temeljem sudske odluke – Rješenja o dosudi Trgovačkog suda u Osijeku, Stalna službe u Slavonskom Brodu posl. br. St- 395/2015 od 25. travnja 2018. (pravomoćno 15. svibnja 2018.),

- da je istu (nekretninu) tužitelj prodao 5. listopada 2018.,

- da predmetna nekretnina tužitelju nije služila za stanovanje.

Na temelju gore navedenih utvrđenja porezno tijelo zaključilo je da je tužitelj otuđenjem nekretnine unutar dvije godine od njezina stjecanja ostvario dohodak od imovine i imovinskih prava iz čl. 56 i 58. Zakona o porezu na dohodak (NN br. 115/16; dalje: Zakon).

3. Tužitelj osporava zakonitost gore spomenutih akata zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te povrede pravila postupka. U tužbi i tijekom spora (održana rasprava) ponavlja navode koje je isticao u tijeku upravnog postupka (Prigovor, žalba) te, u bitnom, izlaže kako slijedi. Ne čini spornim da je predmetnu nekretninu prodao unutar dvije godine od dana nabave no smatra da nisu bile ispunjenje zakonske pretpostavke za oporezivanje budući da se radilo o nekretnini koja mu je služila za stanovanje. Nastavno na prethodno, navodi kako su netočna utvrđenja tuženika da nije stanovao na adresi prijavljenog prebivališta u [adresa], što je dovelo do neopravdane neprimjene odredbe čl. 58. st 2. Zakona te tvrdi mu je predmetna nekretnina, od trenutka stjecanja do trenutka otuđenja, služila za stanovanje, čime su ispunjeni zakonski uvjeti za oslobođenje od oporezivanja dohotka. Navodi da je porezno tijelo teret dokaza neosnovano prebacilo isključivo na njega, zanemarujući obvezu utvrđivanja materijalne istine i načelo slobodne ocjene dokaza. Ističe da tuženik nije uzeo u obzir njegovu izjavu niti je proveo predložene dokaze, poput saslušanja svjedoka, već je zaključke o "fiktivnom" stanovanju donio paušalno. U prilog svojim tvrdnjama tužitelj prilaže dokumentaciju o opremanju nekretnine (ponude i račune za namještaj i klimatizaciju) te dokaze o troškovima režija (opomene za vodovod i struju), čime dokazuje da je nekretninu osposobio za život odmah nakon stjecanja. Navodi da su razlozi preseljenja bili isključivo privatne, odnosno obiteljske prirode (bračne razmirice), a ne namjera "poreznog bijega" ili evazije, kako to klevetnički i subjektivno sugerira prvostupanjsko tijelo. Naglašava da je prebivalište prijavio znatno prije pokretanja poreznog postupka te da tuženik nema zakonsko ovlaštenje prosuđivati njegove osobne odnose niti utvrđivati vjerodostojnost prebivališta izvan nadležnosti drugih institucija.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

5. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 36/24, 39/26; dalje ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje te u spisu ovoga upravnog spora.

7. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja ocijenivši iste suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj ostalih činjenica koje su u sporu utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Među strankama ovog spora nije sporni datumi stjecanja i otuđenja predmetne nekretnine kao niti činjenica da je na adresi iste (Rijeka, Pulac 33/7) tužitelj imao prijavljeno prebivalište u razdoblju od 31. kolovoza 2018. do 14. svibnja 2019.

10. Sporno je da li je prodajom nekretnine unutar dvije godine od njene nabave nastao oporezivi događaj u smislu odredbi čl. 56. i čl. 58. st. 1. Zakona, a budući da tužitelj tvrdi da je riječ o nekretnini koja mu je služila za stanovanje.

11. Iz sadržaja spisa slijedi da je porezna osnovica od 496.634,24 kn (65.914,70 €) kn utvrđena kao razlika između ukupnih primitaka i izdataka koje je tužitelj ostvario u svezi stjecanja i otuđenja navedene nekretnine. Primici su utvrđeni na osnovu podatka o tržišnoj vrijednosti predmetne nekretnine iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 5. listopada 2018. u iznosu od 861.273,66 kn (116.000,00 €). Izdaci su utvrđeni u ukupnom iznosu od 364.639,42 kn (48.395,97 €), a koji iznos predstavlja trošak ukupne nabavne vrijednosti nekretnine (357.800,00 kn / 47.488,22 € - iznos kupovnine; 6.839,42 kn / 907,75 € - iznos rasta proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda prama podacima Državnog zavoda za statistiku).

12. Iz spisa predmeta upravnog postupka nadalje proizlazi da je tužitelj u razdoblju od 31. ožujka 1993. – 31. kolovoza 2018. imao prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], u rodiljskog kući, odnosno nekretnini u vlasništvu njegova oca TV; da na istoj adresi prebivaju i članovi tužiteljeve uže obitelji, odnosno članovi kućanstva, supruga i troje malodobne djece; da je na istoj adresi evidentirano sjedište njegova obra "Alka" te trgovačkog društva R.E.A kapital d.o.o. (u suvlasništvu tužitelja i njegove supruge); da tužitelj nakon prijave prebivališta na adresu u [adresa] nije evidentirao promjenu podatak o mjestu stanovanja u Obrtnom registru i Trgovačkom registru; da podatak o promjeni adrese tužitelj nije ažurirao u svojoj u PK kartici; da promjena prebivališta nije evidentirana niti u poreznoj prijavi za 2018. podnesenoj 4. veljače 2019. niti u JOPPD obrascima podnesenim u predmetnom razdoblju; da je tužitelj u žalbi izjavljenoj protiv Privremenog poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Rijeka, KLASA: UP/I-410-20/2018- 001/01928, URBROJ: 513-007-08-01-2018-0002 od 13. lipnja 2018., a kojim aktom mu je razrezan porez na promet nekretnina za predmetnu nekretninu, naveo da je riječ o novoizgrađenoj i nedovršenoj nekretnini; da tijekom postupka tužitelj nije dostavio nikakve vjerodostojne isprave (računi i sl.) kojim bi dokazao da je predmetnu nekretninu opremio namještajem, bijelom tehnikom i sl.; da je tužitelj nakon odjave s prebivališta s adrese u [adresa] ponovo prijavio prebivalište na staru adresu u [adresa].

13. Sukladno odredbi čl. 56. Zakona dohotkom od imovine i imovinskih prava smatra se razlika između primitaka po osnovi najamnine, zakupnine, iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranja kampova, primitaka od vremenski ograničenog ustupa autorskih prava, prava industrijskog vlasništva i drugih imovinskih prava u skladu s posebnim propisima, primitaka od otuđenja nekretnina i imovinskih prava i izdataka koji su poreznom obvezniku u poreznom razdoblju nastali u svezi s tim primicima.

14. Prema odredbi čl. 58. Zakona dohotkom iz čl. 56. Zakona smatra se i dohodak koji porezni obveznik ostvari od otuđenja nekretnina i imovinskih prava. Otuđenjem se smatra prodaja, zamjena i drugi prijenos. Dohodak čini razlika između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine ili imovinskog prava koje se otuđuje i nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda. Troškovi otuđenja mogu se odbiti kao izdaci (st. 1.). Dohodak od otuđenja nekretnina iz st. 1. ne oporezuje se ako je nekretnina služila za stanovanje poreznom obvezniku ili uzdržavanim članovima njegove uže obitelji iz čl. 14. st. 5. i 6. Zakona, a i u slučaju ako je nekretnina ili imovinsko pravo otuđeno nakon dvije godine od dana nabave (st. 2.).

15. Odredbom čl. 88. Općeg poreznog zakona (NN br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 114/22; dalje: OPZ), propisano je da u poreznom postupku teret dokaza snosi: 1. porezno tijelo za činjenice koje utemeljuju porez, a u skladu s čl. 6. st. 2. OPZ-a, 2. porezni obveznik za činjenice koje smanjuju ili ukidaju porez.

16. U čl. 2. st. 1. Zakon o prebivalištu (NN br. 144/12, 158/13; dalje: ZP) prebivalište je definirano kao mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi.

17. Za potrebe oporezivanja OPZ regulira pitanje prebivališta u odredbi čl. 43. U smislu odredbe st. 1. tog članka porezni obveznik ima prebivalište ondje gdje ima stan u vlasništvu ili posjedu (najam) i to u okolnostima na osnovi kojih se može zaključiti da će stan koristi za stalno stanovanje tijekom duljeg razdoblja, odnosno neprekidno najmanje 183 dana u jednoj ili dvije kalendarske godine. Dakle, s poreznog stajališta, stalnost korištenja stana bitna je za pojam prebivališta što znači da porezni obveznik nema prebivalište u mjestu u kojem ima samo formalno prijavljeno prebivalište već u mjestu u kojem se nalazi nekretnina koja njemu u njegovoj obitelj služi za stalno stanovanje, a ne za povremeno korištenje.

18. Razmatrajući istaknuta sporna pitanja, Sud prvenstveno naglašava da, u situaciji kada neka fizička osoba na određenoj adresi ima prijavljeno prebivalište, navedeno predstavlja (oborivu) presumpciju da ista na toj adresi uistinu i prebiva te istu koristi za stalno stanovanje. Međutim, za utvrđenje određenog mjesta prebivalištem, u smislu odredbe čl. 2. st. 1. ZP-a, potrebno je istovremeno ispunjenje subjektivnog i objektivnog elementa prebivališta, odnosno, osim namjere građanina da se stalno nastani u mjestu i na adresi na koju se prijavljuje prebivališta potrebno je i da građanin stvarno živi (stanuje) na prijavljenoj adresi.

19. Slijedom navedenog, obzirom da iz sadržaja odredbe čl. 58. st. 2. Zakona, proizlazi da je činjenica stanovanja u nekretnini (u smislu trajnog a ne povremenog ili sporadičnog korištenja) činjenica koja isključuje oporezivanje primitka ostvarenog prodajom te nekretnine to je stoga teret dokazivanja iste, u smislu prethodno citiranog čl. 88. OPZ-a, na poreznom obvezniku, u konkretnom slučaju tužitelju. Drugim riječima, radi se o poreznoj povlastici koja nije uvjetovana pukom prijavom prebivališta na adresi prodane nekretnine, već stanovanjem u istoj. U tom smislu, prijava prebivališta na koju se tužitelj poziva kao na dokaz sama po sebi ne znači da se nekretnina doista koristi za stalno stanovanje, već je tu činjenicu potrebno dokazati i drugim dokazima.

20. Stoga, sagledavajući ukupnost činjenica koje proizlaze iz stanja spisa ocjena je ovog Suda da nisu osnovani navodi tužitelja kojima osporava utvrđeno činjenično stanje. Sud u cijelosti prihvaća argumentaciju poreznih tijela iznijetu u obrazloženjima pobijanih akata da tužitelj nije dokazao korištenje nekretnine u svrhu stanovanja, budući da rezultati povedenog dokaznog postupka jasno i nedvosmisleno ukazuju da tužitelj u tom razdoblju nije živio na adresi prijavljenog prebivališta, već u [adresa].

21. Osim toga, neuvjerljivi su i razlozi preseljenja. Naime, po ocjeni ovog Suda nije životno niti logično da tužitelj zbog bračnih nesuglasica odseli iz roditeljske kuće, odnosno nekretnine koja je u vlasništvu njegova oca.

22. Međutim, čak i da je prethodno iznijeti zaključak pogrešan, odnosno da je tužitelj zaista preselio u predmetnu nekretninu zbog svađe sa suprugom, time i dalje ne bi bili ispunjeni uvjeti za propisano izuzeće od oporezivanja. Potonje stoga što je smisao ove "porezne povlastice" osloboditi od plaćanja poreza građanina koji je prodao nekretninu (stan ili kuću) koju je prethodno nabavio da bi se u njoj trajno nastanio, dakle u svrhu rješavanja vlastitog stambenog pitanja i stambenog pitanja svoje obitelji. Tužitelj niti ne tvrdi da je predmetni stan kupio s namjerom da se u istog preseli – trajno, a njegov (navodni) privremeni boravak u tom stanu, kraći od 6 mjeseci, ne može se podvesti pod pojam stanovanja kakav je zakonodavac imao u vidu.

23. Slijedom ovako izloženog stanja stvari, Sud utvrđuje da osporavanim rješenjima nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

24. Odluka o troškovima spora (tč. II. izreke) temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS- a.

U Rijeci 15. svibnja 2026.

Sudac

Vedran Juričić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Franji Matkoviću, odvjetniku u Rijeci, Zagrebačka 5/I

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5