Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž Ob-7/2020- 2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahom Kozomara, u pravnoj stvari predlagatelja ŽA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Ireni Blauhorn, odvjetnici, protiv 1. protustranke LA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnici Dunji Duduković Šegavić, odvjetnici, 2. protustranke RA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sada u ...", [adresa], zastupan po skrbniku AA, iz [adresa]. protustranke mlt. MA, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po posebnoj skrbnici OA, Centar za posebno skrbništvo Zagreb, [adresa] uz sudjelovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, ..., radi odvijanja osobnih odnosa djeda s unukom, odlučujući o žalbi predlagatelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj R1 Ob-523/2023-25 od 1. prosinca 2025., 15. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
Uvaženjem žalbe predlagatelja ukida se rješenje Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj R1 Ob-523/2023-25 od 1. prosinca 2025. i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
" I. Odbija se predlagatelja s prijedlogom koji glasi:
"Ostvarivanje osobnih odnosa mlt. MA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođ. **.**.2013., i djeda ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] održavat će se prema odluci Suda, a sukladno mišljenju Hrvatskog zavoda za socijalni rad, ...."
II. Svaka stranka snosi svoje troškove."
2. Protiv tog rješenja žali se predlagatelj zbog bitne povrede odredaba postupka pogrešnog nepotpunog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
3. U žalbi ističe da iz provedenog dokaznog postupka nije utvrđeno da bi održavanje osobnih odnosa između maloljetne MA i njezinog djeda, ovdje predlagatelja, negativno utjecalo na maloljetnu MA te da bi isto bilo u suprotnosti sa njezinom dobrobiti. Nije utvrđeno postojanje ikakvih osobina predlagatelja koje bi činile kontraindikaciju za kontakte sa njegovom unukom, a samim pokretanjem postupka jasno je izražena visoka motiviranost predlagatelja za ostvarivanje osobnih odnosa s njegovom unukom maloljetnom MA, a s prijedlogom predlagatelja je bio suglasan i otac djeteta. Navodi da se pobijano rješenje temelji isključivo na mišljenju maloljetne MA te je nesporno da dijete ima pravo izraziti svoje mišljenje pred sudom, ali se njegovo mišljenje uzima u obzir u skladu s njegovom dobi i zrelošću. Predlagatelj smatra da u pozadini mišljenja unuke ne stoji loš odnos predlagatelja prema njoj, već upravo nedostatak tog odnosa i nedostatak njihovog viđenja i komunikacije. Smatra da je prilikom donošenja odluke bilo potrebno uzeti u obzir da je maloljetna MA dijete kronološke dobi od 12 godina, a koja je zadnji put vidjela svog djeda prije 8 godina, odnosno kad je bila u dobi od 4 godine. To što maloljetna MA "nema nikakvu potrebu da upozna" svog djeda i odbija susrete s njim ne znači da ona ima emocionalnu zrelost odlučiti o nečem takvom jer je njezina odluka donesena isključivo zbog nelagode od nepoznatog, a ne zbog bilo kakvog lošeg osjećaja ili doživljaja djeda. Slijedom navedenog, kod donošenja odluke trebalo je uvažiti mišljenje djeteta, ali pritom i uzeti u obzir mogućnost maloljetnog djeteta da o tome ima zreli stav, te donijeti odluku koja s jedne strane omogućuje maloljetnoj MA da djeda barem prvo upozna prije nego a priori odbije čovjeka koji joj ne želi nikakvo zlo, naprotiv. Predlagatelj ne želi da se njegova unuka osjeća prisiljeno viđati svoga djeda i da joj predmetni susreti stvaraju nelagodu, te samo traži priliku da se upozna ju te da mlt. MA donese samostalnu odluku želi li i nakon susreta pod nadzorom stručne osobe viđati svog djeda ili ipak ne želi. Predlagatelj smatra da bi i on i protustranka LA trebali uložiti dodatne napore da se postepeno stvori odnos povjerenja između unuke i djeda po ocu, da ti odnosi budu sve bolji i kvalitetniji te da ne izazivaju negativne emocije i stres kod djeteta, zato što je uredno održavanje odnosa djeda i unuke svakako u najboljem interesu djeteta. S obzirom da je predlagatelj u ovom postupku djed, na njega se ne primjenjuje odredba iz članka 120. stavak 2. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 - dalje ObZ), odnosno u ovom predmetu ne mora biti ispunjena posebna pretpostavka razvijenog emocionalnog odnosa. Neosnovanim smatra navod suda da je potrebno zaštiti mlt. MA od neprimjerenih postupaka djeda, bez da isti obrazlaže kakvi bi to neprimjereni postupci uopće mogli biti. Također, ničim nije dokazano da bi susreti djeda s unukom predstavljali ugrozu za djete ili da bi susreti bili suprotni djetetovoj dobrobiti. Štoviše, ostvarenje osobnih odnosa predlagatelja i njegove unuke pratila bi stručna osoba Hrvatskog zavoda za socijalni rad čime bi interes mlt. MA bio u potpunosti zaštićen. Predlagatelj smatra da je u interesu djeteta da se omogući ostvarenje osobnih odnosa s njim kao djedom, prije svega kako bi se stvorila prilika za upoznavanje te kako bi mogli obnoviti svoj emocionalni odnos koji je nažalost, silom prilika, narušen. Navodi da je pobijanim rješenjem povrijeđena i pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života zajamčenog člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori broj 18/97,6/99 -pročišćeni tekst 8/99-ispravak 14/02, 1/06 i 13/17 s izmjenama i dopunama iz Protokola broj 15. uz Konvenciju, Narodne novine – Međunarodni ugovori broj 13/17 i Protokola broj 14. uz Konvenciju, Narodne novine – Međunarodni ugovori broj 1/06) te pravna zaštita obiteljskog života zajamčena člankom 35. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj 56/90 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14). Navodi da obiteljski život podrazumijeva veze između bliskih srodnika, kao što je primjerice u ovom slučaju veza između djeda i unuke, a do miješanja javne vlasti u pravo djeda i njegove unuke dolazi u slučaju kada javna vlast ograniči pristup u mjeri koja nije uobičajena , odnosno smanji kontakt da način da djedu odbije razumni pristup nužan za očuvanje normalnih odnosa djeda i unuke.
4. Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
5. Žalba je osnovana.
6. Predmet ovog postupka je prijedlog predlagatelja radi ostvarivanja susreta i druženja sa unukom mlt. MA.
7. U provedenom postupku je utvrđeno:
- da je predlagatelj djed maloljetne MA rođene **.**.2013.,
- da djevojčica stanuje s majkom, a otac djevojčice rješenjem Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj R1 Ob – 253/2022-18 od 11. srpnja 2023. djelomično je lišen poslovne sposobnosti, između ostalog i za skrbništvo nad maloljetnom protustrankom pa majka djeteta skrbi o maloljetnoj MA i zajedno stanuju,
- da Hrvatski zavod za socijalni rad, ... u mišljenju i prijedlogu od 31. srpnja 2024. navodi da se kroz razgovor s maloljetnom MA stječe dojam kako ne postoji uspostavljen kontakt s djedom ŽA kojeg maloljetna MA nije vidjela dugi niz godina, da djevojčica iskazuje zabrinutost da bi joj bilo neugodno provoditi vrijeme s djedom jer sa njim nema uspostavljen odnos privrženosti, da majka djeteta navodi da je predlagatelj nasilna osoba, psihički ju je zlostavljao i svojeg sina RA dok su zajedno stanovali, da im je uzimao računalo, branio gledanje tv, govorio da su disfunkcionalni, vrijeđao ih i vikao na njih, ali iz straha ga nikad nije prijavljivala, dok je mlt. MA bila mala djed za nju nije bio zainteresiran a sada traži redovne kontakte s unukom,
- da Hrvatski zavod za socijalni rad, ..., a s obzirom na veliki vremenski odmak od posljednjeg kontakta djeda ŽA s maloljetnom MA, zadnji susret je bio 2017. i djevojčica je tada bila niske kronološke dobi, smatra opravdanim odrediti odvijanje osobnih odnosa unuke i djeda pod nadzorom stručne osobe da bi se stvorila prilika za upoznavanjem, a u koliko to ne bi funkcioniralo, Hrvatski zavod za socijalni rad, ..., smatra važnim uzeti u obzir mišljenje djeteta te predlaže da se osobni odnosi odvijaju pod nadzorom stručne osobe jedan dan u mjesecu u trajanju 2 sata prema dogovoru voditelja nadzora nad ostvarivanje osobnih odnosa te majke i djeda,
- da je sudska psihologinja TA obavila stručni razgovor s maloljetnom protustrankom i dostavila stručno mišljenje – psihologijsku procjenu te utvrdila da djevojčica posjeduje uredne komunikacijske vještine, svjesna je razloga pozivanja na sud i u stanju je slijediti i sudjelovati u razgovoru, urednog je shvaćanja, afekta, ophođenja i motivacije, kod djevojčice tijekom interakcije i na osnovu testiranja ne pronalaze se elementi koji bi upućivali na teškoće samopoimanja , emocionalnog funkcioniranja i problema u ponašanju, ne pronalaze se ni elementi koji bi ukazivali na opterećenost informacijama od strane odraslih vezano za predodžbe o djedu i informacije o narušenim obiteljskim prilikama, da mlt. MA ne iznosi nikakve stavove nastale van njenog vlastitog iskustva, navodi koje daje ne upućuju na manipulaciju od strane drugih osoba nego su autentični, da MA u svakodnevnom funkcioniranju je orijentirana na održavanje pozitivnih odnosa s poznatim članovim obitelji i svojim vršnjacima, a s majkom održava odnos sigurne privrženosti te u njoj vidi izvor sigurnost i podrške, da tijekom razgovora o mogućnostima ostvarivanjima susreta i druženja s djedom ŽA, ustrajna je u odbijanju tih susreta navodeći da nema nikakvu potrebu da ga upozna neovisno o mogućnosti pridruživanja stručne osobe koja bi bila u nadzoru susreta, navodi nezadovoljstvo i nelagodu zbog svoje uključenosti u ovaj sudski postupak, a takvim doživljava i potencijalno ostvarivanje susreta s djedom, djeda nije vidjela dugi niz godina i nema s njim uspostavljeni odnos, ne posjeduje sjećanja o sudjelovanju u zajedničkim aktivnostima, sjećanja koja posjeduje vezana su samo uz njegovo verbalno agresivno ponašanje prema ocu i baki,
- da je sudska psihologinja navela da psihološki profil djevojčice i njeno izvještavanje ne ukazuje na svrsishodnost obvezivanja djevojčice na uspostavljanje odnosa s osobom s kojom nema razvijen emocionalni odnos i koja nije sudjelovala u skrbi ili provođenju vremena s djetetom pa predlaže uvažiti mišljenje mlt. MA prilikom donošenja konačne odluke, a osim toga, majka djevojčice iznijela je niz navoda koji mogu ukazivati na potencijalno problematično psihosocijalno funkcioniranje predlagatelja prema članovima obitelji i na potencijalnu ugrozu dobrobiti maloljetne MA što može biti otegotno za odrađivanje susreta i druženja djevojčice sa djedom,
- da je predlagatelj na ročištu od 14. listopada 2025. iskazao da je maloljetna MA kratko vrijeme uz njega stanovala skupa sa svojim roditeljima i to nekih 6 do 7 mjeseci a bila je u dobi od godine i pol, da je otac djeteta djelomično lišen poslovne sposobnosti, a predlagatelj sam žive u četverosobnom stanu u [adresa], a razveden je od supruge, sa maloljetnom MA zadnji put je imao susret 2017., da je 5 godina vodio brigu o svojoj majci u [adresa] pa nije mogao imati susrete s unukom, daje majka djeteta iz nepoznatih razloga prestala puštati maloljetnu MA na druženje pa smatra da se unuka nalazi u tragičnoj situaciji jer je otac lišen poslovne sposobnosti i nalazi se u domu a majka djeteta zabranjuje susrete iz osvetoljubivosti,
- da je majka djeteta u bitnom iskazala da je predlagatelj 2017. imao zadnji susret s maloljetnom protustrankom, da su ona, suprug i maloljetna MA živjeli kod predlagatelja do 15. listopada 2013., da je predlagatelj izuzetno verbalno agresivan čovjek pa i sada od njega osjeća strah, da je maloljetna MA išla na susrete kod predlagatelja isključivo sa svojim ocem, da su tamo gledali crtiće, a nakon tih susreta po noći imala bi noćne more i majka je primijetila da mlt. MA susreti sa djedom ne pašu, a otac djevojčice nakon jednog takvog susreta rekao je da je više neće voditi kod djeda jer je i sam shvatio da susreti nisu za dobrobit djevojčice .
8. Na temelju navedenih utvrđenja sud prvog stupnja prihvaća stručno mišljenje sudske psihologinje koja je predložila uvaženje mišljenja djeteta prilikom donošenja odluke radi čega sud prvog stupnja smatra da u konkretnom slučaju nije za dobrobit djeteta odvijanje osobnih odnosa s djedom čak niti pod nadzorom stručne osobe stoga odbija prijedlog predlagatelja i pri tome se poziva na odredbu članka 5. stavak 1. i članka 120. stavak 1. ObZ-a
9. Naime, sud prije svega navodi da je dužan štiti, prava, interese i dobrobit maloljetnog djeteta, pa kako maloljetna MA nije sa djedom imala bilo kakve kontakte 8 godina i uopće djeda ne poznaje i nije stvoren nikakav emocionalni odnos ni privrženost, a ono malo čega se u odnosu na njega sjeća je samo verbalno agresivno ponašanje djeda prema njenom ocu RA i baki, smatra da kako ne bi bilo svrsishodno prisiljavati maloljetnu MA na odvijanje osobnih odnosa sa djedom čak niti pod nadzorom stručne osobe jednom mjesečno u trajanju od sat, dva jer bi djevojčica tada osjećala nelagodu i proživljavala bi traumu.
10. Osim toga, u slučaju određivanja osobnih odnosa maloljetne protustranke s predlagateljem makar i pod nadzorom stručne osobe postao bi veliki rizik ugroze mentalnog zdravlja maloljetne protustranke obzirom da ona susrete s djedom uopće ne želi pa ovaj sud ne dopušta eksperiment nad maloljetnom protustrankom koju treba zaštiti od neprimjerenih postupaka djeda. Pri tome dijete ima pravo izraziti svoje mišljenje pred sudom, a u konkretnom slučaju pred sudskom psihologinjom a prije toga pred Hrvatskim zavodom za socijalni rad izjavila da bi joj susreti s predlagateljem izazvali nelagodu i ustrajna je u odbijanju takvih susreta.
11. U ovoj fazi postupka među strankama je i dalje sporno dali je u interesu mlt. MA ostvarivanje osobnih odnosa sa djedom.
12. Naime, prema odredbi članka 120. ObZ-a pravo na ostvarivanje osobnih odnosa imaju obostrano: dijete, braća, sestre, polubraća, polusestre te bake i djedovi (stavak 1.) Pravo na ostvarivanje osobnih odnosa imaju obostrano dijete i druge osobe ako su dulje vrijeme živjeli u obitelji s djetetom, kroz to se vrijeme brinule o djetetu i s njim imaju razvijen emocionalni odnos ( stavak 2.). Roditelji i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne su djetetu omogućiti ostvarivanje osobnih odnosa sa srodnicima i drugim osobama koje imaju na to pravo te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom (stavak 3.). Osobe iz stavka 1. i 2. ovog članka nemaju pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom ako bi to bilo u suprotnosti s djetetovom dobrobiti (stavak 4.).
13. Odredbom članak 8. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava, svatko ima pravo na poštivanje svog privatnog i obiteljskog života.
14. Odredbom članka 3. Konvencije o pravima djeteta (Narodne novine Međunarodni ugovori broj 12/93) u svim akcijama koje se odnose na djecu, u središtu mora biti najbolji interes djeteta. Dijete ima pravo na zaštitu i skrb kako odgovara njegovoj dobrobiti, a prema članku 12. dijete ima pravo na izražavanje vlastitog mišljenja o svim pitanjima koja ga se tiču te na odgovarajući način uvažavanje tog mišljenja.
15. Odredbom članka 5. stavak 1. Konvencije o kontaktima s djecom (Narodne novine – Međunarodni ugovori broj 7/08 i 1/08) određeno je da se ovisno o najbo ljem interesu djeteta može uspostaviti kontakt između djece i osobe koje nisu njihovi roditelji, a dijete je s njima u bliskoj vezi.
16.Međutim, sud prvog stupnja pogrešno tumači ovo konvencijsko pravilo na način opisan u rješenju, tvrdeći da bi se u konkretnom slučaju radilo o eksperimentu uslijed kojeg bi postojao veliki rizik ugroze mentalnog zdravlja maloljetne protustranke zbog prisiljavanja djeteta da bez svoje volje ostvaruje kontakte s osobama koje doživljava kao nelagodu.
17.Naime, treba priznati da nije jednostavno raditi na tome da se uspostave kvalitetni odnosi između unuke i djeda u situaciji kada su vrlo narušeni odnosi između majke djeteta i djeda djeteta, po očevoj strani. Međutim, svi navedeni propisi u osnovi nalažu odraslim osobama koje skrbe o djetetu da ulože sve napore kako bi se ti odnosi između bliskih srodnika uspostavili i održavali bez prisile i bez stvaranja negativnih emocija, koje uspostavu dobrih odnosa onemogućavaju. Utoliko i u konkretnom slučaju i majka maloljetne protustranke i predlagatelj moraju uložiti dodatne napore da se postepeno stvori odnos povjerenja između djeteta i djeda po ocu, da ti odnosi budu sve bolji i kvalitetniji te da ne izazivaju negativne emocije i stres kod djeteta, jer je uredno održavanje tih odnosa i prema stajalištu ovog suda u najboljem interesu djeteta.
18. Točno je da prema mišljenju sudske psihologinje, a koje prihvaća sud prvog stupnja, s obzirom na evidentni otpor djevojčice prema ostvarivanju osobnih odnosa s djedom, nije u interesu mlt. MA da se odrede osobni odnosi s predlagateljem. Međutim, to mišljenje nije suglasno sa mišljenjem Hrvatskog zavod za socijalni rad, ... iz kojeg proizlazi da predlažu da se osobni odnosi pod nadzorom stručne osobe odvijaju jedan dan u mjesecu u trajanju do dva sata prema dogovoru voditelja nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa te majke i djeda.
19. Naime, ostvarivanje osobnih odnosa djece s djedom i bakom je obostrano pravo, pa u situaciji kada kod predlagatelja nisu prisutne indikacije o psihološko - patološkim odstupanjima, niti druge osobine ili obrasci mišljenja i ponašanja koji bi bili kontraindikacija za ostvarivanje kontakata s maloljetnom MA, ovaj sud za sada ne može prihvatiti da bi ostvarivanje tog prava bilo u suprotnosti s interesom maloljetnog djeteta u smislu odredbe članka 120. stavak 4. ObZ-a.
20. Pitanje stvarne realizacije tih odnosa zbog izraženog otpora djeteta, spada u domenu provedbe sudske odluke i postupanja protustranke koja po odredbi članka 120. stavak 3. OBZ-a dužna djetetu omogućiti ostvarivanje osobnih odnosa sa srodnicima i drugim osoba koji imaju na to pravo te se suzdržati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa s djecom.
21. Naime, uspostava kontakata se možda ne mora dogoditi odmah i može iziskivati pripreme i postupne mjere. Suradnja i razumijevanje svih onih kojih se to tiče uvijek je važan sastojak tog procesa. Stoga, iako je razumljiv stav maloljetne MA da zbog činjenice da osam godina nije bila u kontaktu s predlagateljem verbalizira želju neodržavanja osobnih odnosa s istim potrebno je naglas iti da je općenito uredno održavanje odnosa u najboljem interesu djeteta.
22. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud, vodeći računa o naprijed navedenom, pri čemu će raspraviti mogućnost održavanja makar i neizravnih osobnih odnosa predlagatelja sa svojom unukom.
23. Iz navedenih razloga valjalo je pobijano rješenje ukinuti, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz članka 380. točka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP).
U Rijeci 15. svibnja 2026.
Sutkinja
Helena Vlahov Kozomara
