Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-198/2025- 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Heleni Vlahom Kozomara, u pravnoj stvari tužiteljice BE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tućenika Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 54101063283, 21000 Split, Spinčićeva 1, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice-protutužene, izjavljenoj protiv odluke o parničnom trošku sadržane u presudi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-2312/2023 od 18. lipnja 2022., 15. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužiteljice-protutuženice kao neosnovana i potvrđuje odluka o parničnom trošku sadržana u točki IV izreke presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-2312/2023 od 18. lipnja 2025. za iznos od 250,00 eura.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tužiteljice-protutuženice preinačuje se odluka o parničnom trošku sadržana u točki IV izreke presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-2312/2023 od 18. lipnja 2025. za iznos od 125,00 eura i sudi:

Nalaže se tuženiku-protutuženiku isplatiti tužiteljici-protutužiteljici daljnji parnični trošak u iznosu do 125,00 eura na račun punomoćnika tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod ... vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatom koje teku 18. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjen juje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 20,63 eura, u roku od 15, dana dok se zahtjev u preostalom dijelu odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

" I. Prihvaća se u cijelosti tužbeni zahtjev, a koji glasi:

"Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici razliku manje isplaćene naknade troškova prijevoza u ukupnom iznosu od 1.326,00 EUR -a neto za razdoblje od 1. 1. 2016. do 30. 6. 2024., sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od po 13,00 EUR-a teče od 15. mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1. 1. 2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, a od 1. 1. 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke."

II. Odbija se u cijelosti protutužbeni zahtjev, a koji glasi:

"1.Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju iznose isplaćene na ime troškova prijevoza za mjesece kada je tužena pretežito bila na godišnjem odmoru sukladno provedenom financijskom vještačenju, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na svaki pojedini iznos teče od dana isplate.

2. Dužan je tuženik u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak s pripadajućom zakonskom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske odluke do isplate."

III. Dužan je tuženik, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 781,25 eura na račun punomoćnika tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod ... vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od 18. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice-protutužene za naknadom troškova postupka u iznosu od 375,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja do isplate."

2. Protiv odluke o parničnom trošku u točki IV izreke žali se tužiteljica - protutuženica (dalje tužiteljica) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. U žalbi navodi da je tužiteljica u cijelosti uspjela s tužbenim zahtjevom dok je tuženik u cijelosti odbijen s protutužbenim zahtjevom. Navodi da sukladno odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) i stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske o tužbenom i protutužbenom zahtjevu za odmjeravanje visine troškova mjerodavna je odredba članak 37. stavak 2. ZPP-a, što znači da se uspjeh stranaka prosuđuje posebno u odnosu na zahtjev iz tužbe, a posebno u odnosu na zahtjev iz protutužbe. Obzirom na odredba ZPP-a i stava Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tužiteljica primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ima pravo na naknadu troškova postupka po tužbi za svaku pojedinu radnju u iznosu od 100 bodova, te po protutužbi za svaku pojedinu radnju po 25 bodova koji su troškovi popisani za sve poduzete radnje podneskom od 28. travnja 2024. U pogledu troškova postupka po tužbi prvostupanjski sud priznaje tužiteljici troškove za poduzete radnje (sastav tužbe, podnesak od 12. studenog 2021. i 15. ožujka 2024. pristupa ročištu od 20. ožujka 2024.), ali u iznosu od 50 bodova po poduzetoj radnji umjesto pravednu u iznosu od 100 bodova, kao i za pristup ročištu od 29. travnja 2024. Također nije jasno zbog čega prvostupanjski sud tužiteljici trošak sastava obrazloženog podneska od 26. travnja 2024. kojom se očituje na navode iz podneska tuženika od 25. travnja 2024. priznaje u iznosu od samo 12,50 bodova umjesto pravilno 100. Nadalje, prvostupanjski sud odbija tužiteljici priznati trošak sastava podneska od 2. prosinca 2024. navodeći da se radi o podnesku kojem je ispravljena tužbe postupajući po rješenju tog suda od 14. studenog 2024. kojim je tužiteljica pozvana da točno i određeno postavi tužbeni zahtjev, pa se radi o trošku koji je nastavo isključivo krivnjom tužiteljice. U konkretnom slučaju sud je rješenjem od 2. prosinca 2024. naložio tužiteljici da točno odredi tužbeni zahtjev koji je u tužbi postavljen na odrediv način ali se radi o nezakonitom rješenju na koje tužiteljica nije mogla izjaviti pravni lijek već je bila prisiljena postupiti u skladu s nalogom suda kako ne bi došlo do odbacivanja tužbe. Navodi da se podneskom od 28. travnja 2025. očitovala na podnesak tuženika koji je unatoč priznanju osnovne i visine tužbenog zahtjeva protivio isplati troškova postupka na račun punomoćnika tužiteljice te sudu ukazao na neodređenost protutužbenog zahtjeva. Bez izvršenog popis troškova sud ne bi bio u mogućnosti obistiniti troškove postupka tužiteljici na koje ima pravo jer je uspjela u cijelosti u sporu. U odnosu na troškove po protutužbi sud je unatoč odbijanju protužbenog zahtjeva odbio tužiteljici priznati bilo kakav trošak po protutužbi jer smatra kakao isti nisu nastali. Navodi da je netočno kako se dostavljeni podnesci tužiteljice odnose na tužbeni zahtjev obzirom na činjenicu da je tužiteljica podneskom od 12. studenog 2021. obrazloženo se očitovala na navode protutužbe a podneskom od 28. travnja 2025. ukazala na neodređenost i neosnovanost protutužbenog zahtjeva.

4. Predlaže odluku o parničnom trošku preinačiti na način da se tužiteljici dosudi daljnji trošak zastupanja po tužbi i protutužbi sukladno popisu troškova kao i priznat trošak sastava žalbe prema troškovniku specificiranom u žalbi.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Presudom sud prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.326,00 eura sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

7. U točki II izreke odbijen je u cijelosti protutužbeni zahtjev kojim je tuženik tražio da mu tužiteljica u roku od 15 dana isplati iznose iz plaćanja na ime troškova prijevoza za mjesece kada je pretežito bila na godišnjem odmoru sukladno provedenom financijskom vještačenju zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

8. U točki III izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu 781,25 eura sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.

9. U točki IV izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 375,00 eura sa pripadajućim kamatama.

10. O troškovima parničnog postupka sud prvog stupnja je odlučio na način da je djelomično prihvatio i djelomično odbio zahtjev za naknadu parničnog troška. Pritom se pozvao na odredbu članaka 154. stavak 1. ZPP-a te odredbe Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine broj 138/23 dalje Tarifa).

11.U odnosu na tužbeni zahtjev sud prvog stupnja se pozvao na odredbu iz članka 154. stavak 1. ZPP-a. Pri tome je tužiteljici priznat trošak sastava tužbe 50 bodova, sastavak podneska od 12. studenog 2021. i 15. ožujka 2024. po 50 bodova, 26. travnja 2024. 12,5 bodova, za pristupna ročišta 20. ožujka 2024. 50 bodova , pristupno ročište od 29. svibnja 100 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2 eura iznosi 625,00 eura uvećano za PDV od 25% što iznosi 156,25 eura ukupno iznosi 781,25 eura.

12. U odnosu na protutužbu sud prvog stupnja se pozvao na odredbu iz članaka 158. ZPP-a utvrđujući da je tužiteljica popisala troškove po protutužbi i za sastav podneska od 15. ožujka 2024., 26. travnja 2024., 2. prosinca 2024. i 28. travnja 2024. po 50,00 eura te zastupanje po punomoćniku na ročištima od 20. ožujka 2024. i 29. svibnja 2024. po 50,00 eura uz PDV od 75,00 eura ukupno 375,00 eura sve sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, a koji zahtjev je odbio. Međutim, utvrđuje da podnesak od 15. ožujka 2024., 26. travnja 2024. i 3. prosinca 2024. ne odnose se na portutužbeni zahtjev već se odnose na tužbeni zahtjev tužiteljice i tim podnescima tužiteljice se očituje na navode tuženika vezane za tužiteljičinu tužbu dok joj za sastav podneska od 28. travnja 2025. ne pripada trošak s obzirom na to da se radi o popisu troškova. Također tužiteljici nisu priznati troškovi zastupanja na ročištima od 20. ožujka 2024., 29. svibnja 2024. jer na tim ročištima se nije raspravljalo o protutužbi.

13. Osnovano tužiteljica u žalbi navodi da je trošak sastava podneska od 3. prosinca 2024., a kojim specificira tužbeni zahtjev bio potreban za vođenje ovog postupka.

14. I prema ocjeni ovog suda podnesak tužiteljice od 3. prosinca 2024. bio je potreban za vođenje ove parnice budući da je tužiteljica istim odredila tužbeni zahtjev po pozivu suda u smislu odredbe članak 186.b stavak 4. ZPP-a.

15. Tužiteljica u ovom predmetu podnijela je stupnjevitu tužbu, tvrdeći da ne raspolaže relevantnim ispravama kakao bi mogla određeno postaviti tužbeni zahtjev, pa je predložila da se rješenjem naloži tuženiku dostaviti određene isprave. U tužbi je zatražila i isplatu razlike manje isplaćene naknade troškova prijevoza, a koji zahtjev će sukladno dostavljenoj dokumentaciji provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja naknado urediti.

16. Međutim, za sastav tog podneska tužiteljici pripada pravo na nagradu odvjetnika prema Tbr. 8.4 Tarife, što znači da se radi o kategoriji "ostalih podnesaka", s obzirom na činjenicu da je tim podneskom specificiran tužbeni zahtjev, a da je tužiteljici za sastav tužbe već priznat trošak prema Tbr. 7.1 Tarife.

17. Također tužiteljici i pripada trošak sastava podneska od 12. studenog 2021. prema Tbr. 8.1 Tarife, budući se tim podneskom tužiteljica očitovala na navode protutužbe, kao i trošak za sastav podneska od 29. travnja 2025., prema Tbr. 8.4 Tarife od 6,25 bodova, budući da se taj podnesak odnosi na protutužbu, a radi se o kategoriji "ostalih podnesaka", s obzirom na činjenicu da tim podneskom tužiteljica prigovara neurednosti protutžbe.

18. Nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice da je sud pogrešno obračunao naknadu za sastav tužbe, podneska od 12. studenog 2021. i 15. ožujka 2024. te zastupanja na ročištu od 20. ožujka 2024., obzirom da se radilo o tužbi iz članka 186. b stavak 1. ZPP-a, a kod stupnjevite tužbe kao vrijednost predmeta spora mjerodavno za odluku o troškovima postupka uzima se prvotno naznačena vrijednost predmeta spora (manifestacijskog zahtjeva), a kako je ona određena iznosom od 500,00 eura (list spisa 30), pa tužiteljici za sve radnje poduzete do 28. travnja 2025., kada je specifirala tužbeni zahtjev, pripada nagrada prema vrijednosti predmeta spora od 500,00 eura.

19. Nadalje, pravilno je sud prvog stupnja odbio priznati trošak po protutužbi za sastav podneska od 26. travnja 2024. budući da tim podneskom tužiteljica se očituje na navode podneska tuženika te iznosi svoje mišljenje o ispunjenosti pretpostavki za podnošenje stupnjevite tužbe. Također pravilno je sud prvog stupnja odbio priznati po protutužbi, trošak zastupanja na ročištu od 20. ožujka 2024, 29. svibnja 2024, budući da se na istima raspravljalo samo o tužbi. Konačno, tužiteljica nema pravo na naknadu troška za sastav podneska za naknadu troškova postupka po tužbi ( podnesak od 28. travnja 2025. ), jer se radi samo o dostavi troškovnika.

20. Prema tome tužiteljici pored dosuđenog troška pripada daljnji trošak u iznosu od, za sastav podneska od 3. prosinca 2024. 18,75 bodova, sastav podneska od 28. travnja 2025. 6,25 bodova i sastav podneska od 12. studenog 2021. 25 bodova, što je ukupno 50 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura iznosi 100,00 eura uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46. Tarife) od 25,00 eura, da je zbroj do 125,00 eura.

21. S obzirom na ishod ovog žalbenog postupka, tužiteljica je uspjela sa 33% (pobijano 375,00 eura, uspjeh 125,00 eura) pa razmjerno tome tužiteljici pripada trošak sastava žalbe u iznosu od 20,63 eura, budući da puni iznos tog troška iznosi 62,50 eura (Tbr. 10.4 Tarife).

22. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu i odluku o parnično trošku sadržanom u točki IV izreke potvrditi za iznos od 250,00 eura, a kako je odlučenu u točki I izreke ovog rješenja pozivom na odredbu iz članka 380. točka 2. ZPP-a. Istovremeno je djelomičnim uvažanjem žalbe tužiteljice odluka o parnično trošku sadržana u točki IV izreke presuda je suda prvog stupnja preinačena za iznos od 125,00 eura, a kako je odlučeno u točki II ovog rješenja pozivom na odredbu iz članka 380. točka 3. ZPP-a.

U Rijeci 15. svibnja 2026

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara