Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-1571/2024-4

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Medenjak, predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić, sutkinje izvjestitelja i članice vijeća, te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Gini Brnić, odvjetnici iz Zagreba, [adresa], protiv tuženika Grada Zagreba iz Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupanog po generalnom punomoćniku Andri Mrljku, odvjetniku iz Zagreba, [adresa], po generalnoj punomoći Su - 569/24 te umješača na strani tuženika Croatia osiguranja d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-2835/2020-44 od 11. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2835/2020-44 od 11. lipnja 2024. potvrđuje u točki I, III, IV i V izreke.

II Uvaženjem žalbe tužitelja preinačuje se citirana presuda u točki II i odbijajućem dijelu točke IV izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu da tužitelju RN na ime naknade neimovinske štete isplati daljnji iznos od 2.186,00 eura sa zateznim kamatama od 14. prosinca 2018. do isplate i to do 30. prosinca 2022. po kamatnoj stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, te na ime troškova postupka daljnji iznos od 279,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 11. lipnja 2024. do isplate, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 380,25 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Navedenom presudom u točki I izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 8.000,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom počev od 14. prosinca 2018. godine do isplate, po stopi i za razdoblje kako je to navedeno u izreci, sve u roku od 15 dana, dok je točkom II odbijen zahtjev tužitelja u preostalom dijelu za iznos od 2.186,00 eura na ime neimovinske štete te za iznos od 2,10 eura na ime imovinske štete.

2. Točkom III izreke naloženo je tuženiku na ime naknade imovinske štete isplatiti tužitelju iznos od 661,50 eura te mu za ubuduće plaćati rentu za tuđu njegu i pomoć u iznosu od 39,82 eura mjesečno počev od 1. studenog 2020. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti uz zakonsku zateznu kamatu po stopi kako je to pobliže navedeno u izreci presude, u roku od 15 dana. Točkom IV izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.129,84 eura sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, dok je točkom V izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 2.026,28 eura.

3. Protiv navedene presude žalbu su podnijele obje stranke svaka u dijelu u kojem nije uspjela u sporu, tužitelj protiv odbijajućeg dijela iz točke II izreke te odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka iz točke IV izreke, dok tuženik podnosi žalbu protiv točke I, III, IV i V izreke pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP). Predlažu da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim prijedlozima.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja osnovana

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete iz štetnog događaja od 28. siječnja 2018. u kojem je zadobio tjelesne ozljede.

7. Iz utvrđenja suda prvog stupnja i sadržaja proizlazi sljedeće:

- tužitelj se dana 28. siječnja 2018. iza 6 sati ujutro vraćao iz noćne smjene i došao sa kolegom automobilom do ulaza u pothodnik radi nastavka vraćanja kući sa autobusom pa je krenuo u pothodnik kod Dubrovačke avenije

- nakon prolaza nekoliko stepenica i podesta stao je na rasklimanu ploču kada ga je pošpricala voda te na sljedeću koja je također bila rasklimana a potom se poskliznuo i pao kojom prilikom se udario u leđa i koljeno, pothodnik je bio slabo osvijetljen a na nogama je imao cipele sa gumenim đonom s time da nije nosio neki teret u rukama, prilikom pada ispao mu je mobitel ali je uspio nazvati suprugu koja je potom došla po njega kako bi ga odvela kući

- mirovao je i stavljao obloge ali kako se bol nije smirivala sljedećeg dana se javio u Traumatološku ambulantu KBC-a Sestre milosrdnice, preporučeno je mirovanje uz analgetike po potrebi te kontrola kod ortopeda i fizijatra , obavljao je u više navrata kontrolne preglede ali su uslijed stalnih bolova i teškoća preporučene i fizikalne terapije, nakon što su i nadalje zaostali bolovi i smetnje u leđima i koljenu. Dana 4. lipnja 2018. učinjena je MR pretraga lijevog koljena kada je nađena kompleksna i kompletna ruptura unutarnjeg meniskusa i potpuna ruptura prednjeg križnog ligamenta dok je medijalni kolateralni ligament nađen zadebljan zbog posttraumatskog stanja nakon čega je tužitelj predviđen za operativni zahvat uz preporuku intenzivnog vježbanja kod kuće, radi operativnog zahvata bio je na bolničkom liječenju u razdoblju od 19. do 23. srpnja 2018. kada mu je učinjena operacija (artroskopija, rekonstrukcija prednje ukrižene sveze, subtotalna medijalna meniscektomija i toaleta nađenih hrskavičnih oštećenja lijevog koljena) pa je otpušten sa stabilizacijskom ortozom uz preporuku da hoda sa dvije štake te potom rehabilitacija u toplicama, naknadno je utvrđen hematom zbog pojave izljeva kada je učinjena punkcija lijevog koljena te je i dalje preporučen hod sa štakama i ortozom te nastavak fizikalnih terapija, plivanja i vožnja sobnog bicikla uz postupno opterećenje, proveo je rehabilitaciju u Varaždinskim toplicama u razdoblju od 24. rujna do 15. listopada 2018., a potom je od strane operatera savjetovana u sljedeća 3 mjeseca pošteda, nije dozvoljeno trčanje, skakanje i slično uz daljnje vježbe s time da nisu trajno dozvoljene intenzivnije fizičke aktivnosti

- prema nalazu i mišljenju medicinskog vještaka dr. Davora Duvančića specijalista ortopedske kirurgije i traumatologije kao posljedice navedene ozljede tužitelj je trpio bolove jakog intenziteta prilikom samog ozljeđivanja oko 12 sati , zatim bolove srednjeg intenziteta 30 dana te slabog intenziteta 60 dana, pretrpio je strah jakog intenziteta 1 sat, srednjeg 7 dana te slabog intenziteta 14 dana. Zaostali su postoperacijski ožiljci na prednjim aspektima lijevog koljena i to 4 punktiforna i 1 uzdužni od 10 cm s time da se radi o naruženju lakog stupnja. Uslijed navedenog kod tužitelja je zaostalo trajno umanjenje životne aktivnosti u omjeru od 15% zbog instabiliteta lijevog koljena u dvije ravnine uz oštećenje unutarnjeg kolateralnog ligamenta i gubitka unutarnjeg meniskusa, tako da je zaostala nestabilnost lijevog koljena, slabost lijevog koljena i natkoljenice uz nemogućnost čučnja i većih opterećenja u svakodnevnom životu, zbog navedenog bila mu je potrebna pomoć druge osobe u trajanju od 4 sata dnevno kroz 6 tjedana te potom 2 sata dnevno sljedećih 6 tjedana, s time da mu je trajno potrebna po jedan sat dnevno pomoć druge osobe u obavljanju svakodnevnih aktivnosti.

8. Sud prvog stupnja analizirajući rezultate provedenog dokaznog postupka iz iskaza tužitelja i priloženih fotografija utvrđuje da su tada stepenice pothodnika kojima se tužitelj kretao bile na više mjesta oštećene, odnosno da su na pojedinim mjestima bile odstranjene tako da je prolaz bio neodržavan pa je zbog navedenog došlo do pada tužitelja i njegova ozljeđivanja, a iz rezultata vještačenja da su sve naprijed navedene zdravstvene tegobe koje je tužitelj nakon toga imao, u uzročno posljedičnoj vezi sa padom na stepenicama. Zaključuje kako tužitelj nije doprinio nastanku štetnog događaja jer da se kretao normalnim hodom i u odgovarajućoj obući već da su to rasklimane pločice na stepenicama koje su uslijed toga bile nesigurne za prolaz.

9. Zaključuje kako je tuženik sukladno Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ br. 26/03 – pročišćeni tekst, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09 i 49/11; dalje ZKG) kao jedinica lokalne samouprave dužan osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti u što spada i održavanje javnih površina kao što je navedeni pothodnik pa da je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut po tuženiku. Prema Odluci o komunalnom redu tuženika isti je dužan obavljati i nadzor nad provođenjem te Odluke u koju svrhu je osnovano i redarstvo pa je dužan vršiti nadzor nad stanjem javnih površina, odnosno njihovu ispravnost za korištenje iz čega proizlazi njegova odgovornost za nastanak štete koja je posljedica neprovođenja odgovarajućeg nadzora. Zaključuje stoga da je tuženik bio u obvezi održavati taj prostor kako bi bio siguran i bezopasan za prolaz pješaka pa da je tuženik sukladno odredbi čl. 1084. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO) odgovoran za štetu koju tužitelj trpi. Daljnjom primjedbom odredbe čl. 19. st. 2. i 1100. citiranog Zakona obvezuje tuženika naknaditi tužitelju na ime neimovinske štete iznos od 8.000,00 eura te na ime imovinske štete s osnove tuđe njege i pomoći iznos od 661,50 eura, a za buduće razdoblje počev od 1. prosinca 2020. pa nadalje rentu za tuđu njegu i pomoć u iznosu od 39,82 eura mjesečno . Na dosuđene iznose obvezuje tuženika isplatiti tužitelju i zakonsku zateznu kamatu od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a te 1089. citiranog Zakona.

10. Odluku o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 2. i 155. ZPP - a te obvezuje tuženika isplatiti tužitelju na ime troškova zastupanja po odvjetniku PDV- a te troškova medicinskog vještačenja i sudskih pristojbi ukupan iznos od 2.129,84 eura, dok u preostalom dijelu zahtjev odbija, a zahtjev tuženika u c ijelosti kao neosnovan.

11. Ispitujući u povodu izjavljenih žalbi pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja njenim donošenjem počinio koju od apsolutno bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP -a. Nije utvrđeno niti da bi bila počinjena apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st .2. točka 11. ZPP-a jer je sud prvog stupnja u odnosu na sve odlučne činjenice iznio jasne razloge tako da je presudu o svemu moguće ispitati.

12. Sud prvog stupnja je protivno žalbenim tvrdnjama stranaka za donošenje odluke utvrdio sve činjenice i temeljem takvih utvrđenja pravilno primijenio materijalno pravo, osim u odnosu na odluku o visini pripadajuće naknade na ime neimovinske štete.

13. Neosnovano tuženik ustraje u žalbi kod prigovora promašene pasivne legitimacije jer da bi za štetu eventualno odgovarala Republika Hrvatska. Naime, pravilan je stav suda prvog stupnja da je tuženik kao jedinica lokalne samouprave prema ZKG-u) dužan osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti , sukladno čl. 2. st. 2. citiranog Zakona s time da u komunalnu djelatnost spada i održavanje javnih površina. U konkretnom slučaju do ozljeđivanja tužitelja došlo je na javnoj površini-stepenicama u pothodniku koji iz Avenije Dubrovnik vodi u Savski gaj za koji je prema rezultatima dokaznog postupka sud prvog stupnja iz iskaza tužitelja, priloženih fotografija i dokumentacije utvrdio da su u vrijeme štetnog događaja bile oštećene na način da su nedostajale pojedine ploče ili su bile oštećene a prostor je bio slabije osvijetljen. U takvim okolnostima navedeno stepenište predstavlja opasnu stvar pa tuženik za štetu odgovara po principu objektivne odgovornosti, sukladno odredbi čl. 1045. st. 2. ZOO-a tako da je na njemu teret dokaza da je tužitelj doprinio tom događaju, odnosno da je do istog došlo njegovom krivnjom. Sud je utvrdio da se tužitelj kretao stepeništem normalnim tempom u adekvatnoj obući (cipele sa gumenim đonom) tako da tuženik na kojem je teret dokaza nije dokazao da bi isti na bilo koji način doprinio njegovu nastanku. Tužitelj se doista , kao što je utvrđeno vraćao iz noćne smjene u jutarnjim satima, ali ne proizlazi utvrđenim da bi ta okolnost bila od utjecaja na njegovo postupanje i način kretanja. Protivno tvrdnjama tuženika ne proizlazi niti da ne bi upotrijebio dužnu pažnju prilikom prolaska kroz pothodnik po stepenicama, odnosno da se kretao neoprezno bez pažnje prosječnog čovjeka, dapače utvrđeno je da se kretao normalnim korakom i u odgovarajućoj obući. S druge strane tuženik čija je obveza održavanje javnih površina u stanju da su sigurne za prolaz, nije ispunio svoju obvezu jer unatoč tome što tim dijelom prolazi veći broj ljudi pa i u noćnim uvjetima kada je osvijetljenost još slabija, prostor nije bio adekvatno osvijetljen niti su stepenice održavane jer su na pojedinim dijelovima nedostajale ploče ili iste bile oštećene, odnosno neadekvatno pričvršćene pa time i opasne za prolaz. Stoga je pravilno primijenjeno materijalno pravo utvrđenjem da je tuženik odgovoran za štetu koju tužitelj trpi uslijed pada i ozljeđivanja na takvim stepenicama.

14. Nadalje, protivno tvrdnjama tuženika pravilno je utvrđenje da su posljedice ozljeđivanja utvrđene medicinskim vještačenjem u uzročno posljedičnoj vezi sa navedenim padom jer je nakon primjedbi tuženika prema priloženoj dokumentaciji, osobito podacima iz zdravstvenog kartona tužitelja utvrdio da prethodno štetnom događaju nije imao zdravstvene tegobe koje su se pojavile nakon pada pa da su iste u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem. Navedeno nije dovedeno u pitanje time što se tužitelj javio na Odjel traumatologije KBC-a Sestre milosrdnice zbog tegoba sljedećeg dana, odnosno 29. siječnja 2018. i što je operativni zahvat uslijedio oko 6 mjeseci nakon istog. Utvrđeno je da je nakon pada i što ga je supruga dovela automobilom kući mirovao i smatrao da će bolovi u leđima i koljenu proći, ali kako su se intenzivirali to se sljedećeg dana javio kada je utvrđeno da je došlo do natučenja donjeg dijela leđa i zdjelice, a radiološki nisu verificirana koštana oštećenja pa je upućen na kućno liječenje, a potom fizijatru kada je propisana fizikalna terapija. Zbog perzistirajućih tegoba u križima i lijevom koljenu produžena mu je fizikalna terapija a kako se žalio na nestabilnost i pečenje u lijevom koljenu i oticanje koljena kod najmanjih opterećenja, utvrđena je nestabilnost i propisana stabilizacijska ortoza te preporučena MR obrada, a prema nalazu radiologa utvrđena je kompleksna i kompletna ruptura unutarnjeg meniskusa i potpuna ruptura prednjeg križnog ligamenta dok je medijalni kolateralni ligament nađen zadebljan također zbog posttraumatskog stanja početkom lipnja 2018. Potom je predviđen za operativni zahvat zbog čega je boravio na bolničkom liječenju od 19. do 23. srpnja 2018. kada je učinjena operacija (atroskopija, rekonstrukcija prednje ukrižene sveze, suptotalna medijalna meniscektomija i toaleta nađenih hrskavičnih oštećenja u lijevom koljenu). Na kućnu njegu otpušten je uz stabilizacijsku ortozu i preporuku za hod na dvije štake te rehabilitaciju u toplicama, a zbog pojave izljeva napravljena je punkcija lijevog koljena i odstranjen hematom te dalje preporučen hod sa štakama i ortozom . Potom je obavljao fizikalne terapije uz liječenje u toplicama a od strane operatera preporučena je pošteda od većih opterećenja, nije dozvoljeno trčanje, skakanje i slično, preporučeno vježbanje a nisu dozvoljene intenzivnije fizičke aktivnosti tako da je tužitelj na bolovanju proveo 18 mjeseci. Tuženik je na nalaz i mišljenja vještaka dostavio primjedbe a vještak se usmeno na glavnoj raspravi od 26. rujna 2023. očitovao na iste te otklonio kao neosnovane, pa ponavljanjem istih sada u žalbi nije dovedena u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, tako da je pored navedenog pravilno sud prvog stupnja postupio kada je odbio prijedlog tuženika za provođenje vještačenja po drugom vještaku jer za to i prema mišljenju ovoga suda nisu postojali uvjeti.

15. Stoga su pravilna utvrđenja suda prvog stupnja koja se odnose na posljedice koje tužitelj uslijed te ozljede trpi u vidu pretrpljenih fizičkih bolova, straha, naruženosti, trajnog umanjenja životne i radne aktivnosti te potrebe za tuđom njegom i pomoći. Naime, prema rezultatima vještačenja tužitelj je trpio fizičke bolove jakog intenziteta 12 sata nakon ozljeđivanja, srednjeg 30 dana te slabog intenziteta 60 dana po kojem kriteriju sud prvog stupnja istom dosuđuje pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 2.500,00 eura. Zatim, da je trpio strah jakog intenziteta 1 sat, srednjeg 7 dana te slabog intenziteta 14 dana pa mu po toj osnovi dosuđuje pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.500,00 eura. Kako je kod tužitelja zaostalo nagrđenje manjeg stupnja u vidu 4 ožiljka i to 3 horizontalna a 1 ukošen te 1 dugački ožiljak od 10 cm koji je sada bjelkaste boje i povremeno uočljiv drugim osobama to mu po tom kriteriju dosuđuje iznos od 1.000,00 eura. Na ime trajnog umanjenja životne i radne aktivnosti tužitelja cijenjenog u omjeru od 15 % zbog nestabilnosti lijevog koljena, slabosti istog i natkoljenice te nemogućnosti čučnja i većih opterećenja u svakodnevnom životu, a cijeneći i njegovu životnu dob (56 godina) odmjerava mu po toj osnovi iznos od 3.000,00 eura.

16. Uzimajući u obzir navedene posljedice osobito dužinu trajanja liječenja koje je bilo vezano uz određene komplikacije tijekom kojih je tužitelj trpio bolove zbog kojih se javljao na kontrole te upućivan na fizikalne terapije, što je bilo povezano strahom i zabrinutošću za ishod liječenja te da je konačno podvrgnut i operativnom zahvatu nakon što su MR pretragom utvrđene sve komplikacije vezane uz ozljeđivanje i ocijenjen nužnim operativni zahvat, prema mišljenju ovoga suda upućuju na osnovanost zahtijeva tužitelja na ime pravične novčane naknade u cjelokupnom zatraženom iznosu. Ovo osobito kada se uzme u obzir da je kao posljedica toga došlo do trajnog umanjenja životne i radne aktivnosti tužitelja za 15 % a što se manifestira u nestabilnosti lijevog koljena i slabosti istog te natkoljenice tako da nije u mogućnosti izvoditi čučnjeve i veća opterećenja niti se u bilo kom smislu fizički angažirati, što utječe ograničavajuće u izvršavanju svakodnevnih životnih i radnih aktivnosti. Uzimajući u obzir sve navedeno pravilnom primjedbom odredbe čl. 19. st. 1. u vezi sa čl. 1100. st. 1. ZOO-a tužitelju na ime svih navedenih kriterija pripada i daljnj i zatraženi iznos od 2.186,00 eura kako je to i zatraženo tužbenim zahtjevom nakon provedenog vještačenja i uvođenje eura kao valute u RH. Protivno tvrdnjama tuženika nakon provedenog vještačenja tužitelj nije povisio-preinačio tužbeni zahtjev s obzirom da je već u tužbi zatražio isplatu iznosa od 81.500,00 kn a potom zahtjev precizirao na iznos od 10.816, 91, euro prema fiksnom tečaju eura za kunu. Niti na ime imovinske štete, odnosno tuđe njege i pomoći nije preinačio tužbeni zahtjev jer je u tužbi zatražio i po toj osnovi iznos od 5.000,00 kn, odnosno sada iznos od 663,60 eura s time da mu je dosuđen iznos od 661,50 eura, dok je za iznos od 2,10 eura odbijen.

17. Po osnovi rente tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev njegovim povećanjem na način da je umjesto zatraženog iznosa od 200 kn mjesečno po provedenom vještačenju zatražio iznos od 39,82 eura (300 kn) koju preinaku je sud prvog stupnja pravilno dopustio (čl. 190. i čl. 191. ZPP-a) jer je saznanje o pripadajućem iznosu po toj osnovi tužitelj imao po provedenom medicinskom vještačenju kojim je utvrđeno da je tužitelju potrebna svakodnevna pomoć po 1 sat dnevno uslijed navedenih posljedica za obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Dosuđeni iznos na ime tog vida štete s obzirom na ustaljenu sudsku praksu o visini naknade od 2,45 eura i ovaj sud smatra u potpunosti primjerenom, koju je sud prvog stupnja odmjerio primjenom odredbe čl. 223. st. 1. ZPP-a.

18. Iz nalaza vještaka proizlazi da je tužitelju zbog naprijed navedenih zaostalih posljedica u vidu otežanog kretanja, nemogućnosti čučnja, ograničenja za bilo kakve pojačane fizičke aktivnosti po 1 sat dnevno potrebna pomoć druge osobe , pa to proizlazi osnovanim i zahtjev tužitelja za isplatu rente u iznosu od 39,82 eura mjesečno. Protivno tvrdnjama tuženika upravo na temelju medicinske dokumentacije te utvrđenih posljedica vještak je ocijenio nužnom takvu pomoć druge osobe uz navode da tužitelj ima vrt i okućnicu i da sada s obzirom na te posljedice , između ostalog poslove vezane uz to nije u mogućnosti obavljati. Međutim, taj vid štete tužitelju nije dosuđen samo iz tog razloga već i zbog toga što su prisutna ograničenja u obavljanju svih drugih životnih i radnih aktivnosti, te su u tom dijelu žalbeni navodi tuženika neosnovani, pa je pravilnom primjenom odredbe čl. 1095. st. 2. ZOO-a odlučeno kao u točki III izreke prvostupanjske presude.

19. Na navedene iznose tužitelju je pravilno odmjerena i zakonska zatezna kamata od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate sukladno odredbi čl. 1103. ZOO - a, a na dosuđene mjesečne iznose rente od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

20. Slijedom iznesenog valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja u dosuđujućem dijelu potvrditi (točka I, III i dosuđujućem dijelu točke IV izreke te odbijajuću odluku o troškovima postupka tuženika iz točke V izreke), dok je uvaženjem žalbe tužitelja valjalo navedenu presudu u odbijajućem dijelu (točka II izreke) preinačiti na način naveden u točki II izreke ove presude te tužitelju odmjeriti daljnji iznos od 2.186,00 eura uz zakonsku zateznu kamatu.

21. S obzirom na ovakav ishod postupka, kako tužitelj sada nije uspio samo s razmjerno neznatnim dijelom zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi (na ime tuđe njege i pomoći u iznosu od 2,10 eura) to je primjenom odredbe čl. 166. st. 1. i 2. u vezi sa čl. 154. st. 5. ZPP-a valjalo tužitelju dosuditi na ime troškova postupka cjelokupni zatraženi iznos. Naime, sud prvog stupnja je primjenom odredbe čl. 154. i čl. 155. a uz daljnju primjenu Tarife utvrdio osnovanim zahtjev tužitelja za naknadu troškova zastupanja uključujući i PDV u iznosu od 2.000,00 eura pa uz trošak medicinskog vještačenja od 199,08 eura, predujma za izlazak suda na lice mjesta od 49,50 eura te sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 162,16 eura tužitelju na ime troškova pripada iznos od 2.409,74 eura. Stoga je valjalo preinačiti sadržajno odbijajući dio točke IV izreke pobijane presude i tuženika obvezati da tužitelju naknadi na ime troškova postupka daljnji iznos od 279,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

22. Kako je tužitelj uspio sa žalbom to mu na ime troškova žalbenog postupka, odnosno sastava žalbe i PDV-a te sudske pristojbe na žalbu pripada zatraženi iznos od 380,25 eura kako je to odlučeno točkom III izreke ove presude.

23. Slijedom iznesenog primjenom odredbe čl. 368. st. 1., čl. 373. točka 3. ZPP - a, čl. 154. st. 1. i 5. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 1. i 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci

U Rijeci 15. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Branka Ježek Medenjak