Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr-38/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Vesni Bjelousov, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta 50, koju zastupa punomoćnik Zoran Puljiz, odvjetnik iz Zagreba, protiv I-ovršenika VF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II-ovršenice OF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnicima Hrvoju Kardumu i Josipu Kardumu, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Kardum i partneri j.t.d. iz Zagreba, radi ovrhe, rješavajući žalbu ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Ovr-1396/2024-18 od 11. prosinca 2025., 15. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje rješenje rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Ovr-1396/2024-18 od 11. prosinca 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

"Odgađa se postupak ovrhe do okončanja parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ili do proteka roka iz izreke zaključka. "

2. Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija ovrhovoditelj zbog žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj:53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 dalje:ZPP).

Predložio je uvažiti njegovu žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje, kao i postupak koji je prethodio njegovom donošenju, ovaj je sud koji je preuzeo postupanje u konkretnoj pravnoj stvari 3. travnja 2026. utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. u svezi sa čl. 354. st. 2. ZPP-a.

6. Iz rezultata postupka proizlazi da je Ugovor o kreditu sklopljen između Privredne banke d.d. Zagreb i trgovačkog društva Staklo d.d. Zagreb kojeg je zastupao predsjednik Uprave VF, a da je kao dodatno osiguranje ugovorena hipoteka na kuću u [adresa], u vlasništvu OF i VF.

7. Prijedlog za ovrhu pokrenut je na temelju ovršne isprave, Sporazuma o zasnivanju založnog prava za navedenu nekretninu sklopljenog između kreditora te založnih dužnika OF i VF.

8. Založno pravo je axcesorno pravo i ovisi o postojanju i tražbina koja se osigurava.

9. Ovrhovoditelj osporava žalbenim navodima da ovršenici nemaju status potrošača.

10. S tim u vezi valja navesti da je u čl. 1. st. 2. Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. propisano da se kao "potrošač" definira svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenim tom Direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svog obrta, poduzeća i profesije.

11. Sud Europske unije je u presudi Costea (C-110/14) izrazio pravno shvaćanje prama kojem čl. 1. i čl. 2. Direktive treba tumačiti na način da se ona može primijeniti na ugovor o osiguranju nekretninom koji je fizička osoba sklopila s kreditnom institucijom kako bi jamčila za obveze koje je preuzelo trgovačko društvo na temelju ugovora o kreditu, a pri tome sud ima dužnost provjeriti ima li takva ugovorna strana status potrošača.

12. Nadalje, potrebno je istaknuti i da je Obaviješću Europske komisije – Smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13 EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL C 323 27. rujna 2019.) zauzeto pravno shvaćanje prema kojem u slučaju kada se između prodavatelja roba ili pružatelja usluga i potrošača sklapa akcesorni ugovor, isti je obuhvaćen Direktivom, čak i ako se glavni ugovor sklapa između trgovačkih društva i nije obuhvaćen Direktivom.

13. Stoga, kako su ovršenici upućena na pokretanje parnice ta kako bi u slučaju uspjeha u parnici za njih nastala nenadoknadiva šteta jer bi u ovršnom postupku nekretnina bila prodana prije okončanja tog parničnog postupka, zbog čega bi ovršenici mogli ostvarivati tek naknadu štete, a što je nedovoljna pravna zaštita, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo donošenjem pobijanog rješenja.

14. Pobijano rješenje u skladu je i sa zaključkom donesenim na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. ožujka, a prema kojem postoji obveza ovrđenog suda da u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu, a koja proizlaze iz potrošačkih ugovora po službenoj dužnosti preispita sadrži li potrošački ugovor nepoštene ugovorne odredbe, a u slučaju sumnja da li su pojedine odredbe potrošačkog ugovora nepoštene, uputi ovršenika na proglašenje ovrhe nepoštenom i odgodi ovrhu.

15. Na osnovi izloženog, odlučeno je kao u izreci na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ-a.

Osijek, 15. svibnja 2026.

Sutkinja

Vesna Bjelousov