Poslovni broj: Usl-3231/2023-25

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sudcu Studenku Vuleti, u upravnom sporu tužitelja EUROPA CARS d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 49841905961, zastupanog po opunomoćenici Ani Jelavić, odvjetnici u Splitu, Gundulićeva 20, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, zastupanog po opunomoćeniku MB, dipl. iur. i zaposleniku, prema generalnoj punomoći pohranjenoj u Uredu predsjednice suda pod brojem 39 Su-293/2014, radi poreznog nadzora, nakon neposredne i javne rasprave, zaključene 15. travnja 2026. godine, u prisutnosti stranaka, 15. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupa, KLASA: UP/II-471-02/22-01/415,URBROJ: 513-04- 23-2 od 08. rujna 2023. godine te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude tužitelju naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 7.844,69 eura, dok se u preostalom dijelu zahtjev za priznavanje troškova odbija.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II- 471-02/22-01/415,URBROJ: 513-04-23-2 od 08. rujna 2023. godine tužitelj je u bitnom istakla prigovore koji bi se odnosili na postupovne povrede poreznog tijela u odnosu na dostavljanje zapisnika o provedenom nadzoru, te je s tim u vezi istakla da ranijem opunomoćeniku tužitelja nije pravilno izvršena dostava zapisnika, pritom navodeći radi čega smatra da dostava nije izvršena uredno. U odnosu na meritum stvari je navedeno da je porezno tijelo pogrešno utvrdilo visinu prometa tužitelja u 2019. godini (2.534.432,73 kn), što je za posljedicu imalo pogrešno utvrđen iznos PDV-a, jer da su stvarne uplate odnosno priljev na žiro račun tužitelja iznosile 1.524.102,50 kn. Kod navedenog stava tužitelj se je pozvao na nalazi i mišljenje stalnog sudskog vještaka za ekonomsko financijske poslove Srđana Kovačića, koji je izradio nalaz i mišljenje po nalogu samog tužitelja, a koji nalaz i mišljenje je priloženo tužbi. U tužbi se iznose pojedina utvrđenja iz tog nalaza i mišljenja. Tužbom je predloženo da se provede

Poslovni broj: Us l-3231/2023-25

financijsko-knjigovodstveno vještačenje. Tužbenim zahtjevom je zatraženo poništenje osporenog rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja od 08. rujna 2023. godine.

2. Tuženik je odgovorio na tužbu, u kojoj navodi da smatra da ista nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže da sud odbije tužbu kao neosnovanu.

3.Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, KLASA:UP/I-471-02/22-01/170, URBROJ:513-07-13-22-4 od 27. rujna 2022. godine. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju u točki I.1 izreke rješenja za razdoblje od 21. rujna do 31. prosinca 2019. godine utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost obračunat po stopi od 25 % u ukupnom iznosu od 525.958,78 kn (69.806,73 eura) te zatezna kamata u iznosu od 56.977,38 kuna (7.562,20 eura), dok je u točki I.2. za razdoblje od 01. siječnja do 31. prosinca 2020. godine utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost po stopi od 25 % u ukupnom iznosu od 653.075,14 kuna (86.677,97 eura) i zatezna kamata u iznosu od 51.386,46 kn (6.820,16 eura). Ostalim točkama je naložena uplata utvrđene obveze poreza uz upozorenje da ako ne izvrši naložene uplate u određenom roku, naplata će se izvršiti ovrhom.

4.Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev je osnovan.

5.Predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, odnosno da li je poreznim rješenjem zakonito tužitelju utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost, u iznosima i razdoblja kako je navedeno u poreznom rješenju.

6.Prema stanju spis proizlazi da je porezno tijelo kod tužitelja obavilo porezni nadzor poreza na dodanu vrijednost za razdoblje 21. rujna 2019. do 31. prosinca 2020. godine nakon čega je sastavilo zapisnik od 27. lipnja 2022. godine protiv kojeg je tužitelj izjavio prigovor, koji porezno tijelo nije prihvatilo već je dana 27. rujna 2022. godine donijelo porezno rješenje (prvostupanjsko rješenje) kojim su tužitelju utvrđene obveze po osnovi manje obračunatog PDV-a za predmetno razdoblje.

7.Prema članku 125. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 73/13 do 138/20) porezni obveznik sa sjedištem, stalnom poslovnom jedinicom, prebivalištem ili uobičajenim boravištem u tuzemstvu čija je vrijednost isporuka dobara i usluga u prethodnoj kalendarskoj godini nije bila veća od 3.000.000,00 kuna bez PDV-a, može obračunavati i plaćati PDV-a na temelju naplaćenih naknada za obavljene isporuke. Poreznom obvezniku koji primjenjuje postupak oporezivanja prema naplaćenim naknadama obveza obračuna PDV-a nastaje na dan primitka plaćanja, sukladno odredbama stavka 3. istog članka ovog Zakona. Člankom 30. stavak 5. Zakona propisano je da za primljene predujmove obveza obračuna PDV na primljeni iznos nastaje u trenutku primitka predujma. Prema članku 76. stavak 4. smatra se da je PDV u smislu članka 75. stavak 1. točke 3. plaćen ako je u prijavi PDV-a iskazana obveza temeljem prijenosa obveze plaćanja PDV-a. Prema članku 57. stavak 2. Zakona porezni obveznik može odbiti pretporez u skladu s odredbama članka 58. do 62. Zakona.

Poslovni broj: Us l-3231/2023-25

Člankom 85. stavak 1. Zakona propisano je da porezni obveznik mora za razdoblje oporezivanja utvrditi obvezu PDV-a i iskazati je u prijavi PDV u kojoj se navode svi podaci potrebni za obračunavanje PDV-a, pri čemu prijavu PDV-a mora predati nadležnoj ispostavi Porezne uprave prema svome sjedištu na propisanom obrascu do 20-og dana u mjesecu koji slijedi po završetku razdoblja oporezivanja iz članka 84. stavak 1. Zakona.

8.Sud je u upravnom sporu održao raspravu na koju je pozvao stranke te im je na taj način omogućeno da iznesu svoje stavove o predmetu spora i očituju se na mišljenje protivne stranke.

Na raspravi održanoj dana 16. veljače 2024. godine opunomoćenica tužitelja je u bitnom iskazala da ostaje kod sadržaja tužbe, dokaznih prijedloga i tužbenog zahtjeva. Opunomoćenik tuženika je iskazao da ostaje kod odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja. Protivio se pozivanju tužitelja na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Srđana Kovačića navodeći da je isto izrađeno po zahtjevu samog tužitelja. Protivio se prijedlogu tužitelja da se provede vještačenje po vještaku financijske struke. Sud je na ročištu odbio prijedlog tužitelja za provođenjem vještačenja po vještaku financijske struke kako je predloženo tužbom, te je raspravu zaključio, cijeneći da će se moći donijeti zakonita presuda bez provođenja vještačenja. Navedena zaključena rasprava je naknadno rješenjem suda preotvorena te je zakazano novo ročište.

Na ročištu od dana 29. ožujka 2024. godine nije pristupio tuženik iako mu je dostava poziva uredno izvršena a nije opravdao izostanak pa kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Na istom ročištu opunomoćenica tužitelja je ustrajala u prijedlogu za provođenjem vještačenja po vještaku knjigovodstveno- financijske struke, te je u bitnom ostala kod ranije iznijetih stavova, da je porezno tijelo neosnovano tužitelju utvrdilo obvezu PDV-a kako je navedeno u rješenju. Sud je na tom ročištu prihvatio prijedlog za vještačenje te za vještaka odredio Miru Krneta stalnu sudsku vještakinju iz Splita, a tužitelju naložio uplatu predujma za provođenje vještačenja, te je nakon uplate iznosa predujma za vještačenje, uz rješenje suda broj:

UsI-3231/23 od 09. travnja 2024. godine, kojim je vještakinji određen predmet vještačenja, dostavio predmetni spis.

9.Imenovana vještakinja je izradila i dana 28. lipnja 2024. godine sudu dostavila nalaz i mišljenje koje je dostavljeno opunomoćenici tužitelja i tuženiku, koji su uredno zaprimili nalaz i mišljenje vještakinje budući da je nalaz i mišljenje tuženik zaprimio dana 16. siječnja 2025. godine a opunomoćenica tužitelja je nalaz i mišljenje zaprimila dana 28. siječnja 2025. godine.

Iako su uredno zaprimili nalaz i mišljenje stranke nisu sudu dostavili nikakvo očitovanje na dostavljeni nalaz i mišljenje u smislu da su iznijeli određene prigovore i primjedbe u odnosu na utvrđenja sadržana u nalazu i mišljenju vještakinje.

10.Kako nisu dostavljene nikakva pisana očitovanja odnosno primjedbe niti od tužitelja a ni od tuženika sud je zakazao raspravu.

Na ročištu od 18. ožujka 2025. godine nije pristupio tuženik iako je isti uredno pozvan a nije opravdao izostanak pa kako0 nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Opunomoćenica tužitelja je na istom ročištu iskazala da je zaprimila nalaz i mišljenje vještakinje a da prema sadržaju istog proizlazi da su i nalazu i mišljenju ostala nerazjašnjena određena pitanja, kao što je konverzija novčanih sredstava te pozajmice izvršene od vlasnika, te je iskazala da će ona u roku od 10

Poslovni broj: Us l-3231/2023-25

dana u pisanom obliku precizirati sporna pitanja u odnosu na dostavljeni nalaz i mišljenje, a da nakon toga sud zatraži od imenovane vještakinje da po tim spornim pitanjima izradi dopunu nalaza i mišljenja. Sukladno navedenom opunomoćenica tužitelja je sudu dostavila pisano očitovanje na nalaz i mišljenje imenovane vještakinje tek 10. travnja 2025. godine.

Isto tako tuženik je dana 14. svibnja 2025. godine dostavio podnesak uz koji je priložio očitovanje Područnog ureda Zadar od 11. travnja 2025. godine.

11.Kako su i tužitelj i tuženik u naknadno dostavljenim pisanim podnescima (očitovanjima) dali konkretne primjedbe i prigovore na nalaz i mišljenje vještakinje Sud je njihove podneske-očitovanja dostavio imenovanoj vještakinji te zatražio da izradi i dostavi dopuno nalaza i mišljenja odnosno da dostavi pisano očitovanje po navedenim konkretnim primjedbama stranaka, te su joj dostavljeni navedeni podnesci tužitelja i tuženika sa iznijetim primjedbama na ranije dostavljeni nalaz i mišljenje.

12.Vještakinja je izradila i sudu dana 08. rujna 2025. godine dostavila dopunu nalaza i mišljenja u kojem se je očitovala na iznijete primjedbe stranaka. Navedena dopuna nalazi i mišljenja imenovane vještakinje od 08. rujna 2025. godine dostavljen je strankama uz dopis od dana 09. rujna 2025. godine. Tuženik je navedenu dopunu nalaza i mišljenja zaprimio dana 09. rujna 2025. godine dok je opunomoćenica tužitelja je navedenu dopunu nalaza i mišljenja zaprimila dana 11. rujna 2025. godine. Stranke se nisu očitovale po zaprimljenoj dopuni nalaza i mišljenja budući da sudu nisu dostavili pisano očitovanje u kojem bi iznijeli konkretne primjedbe i prigovore na dostavljenu dopunu nalaza i mišljenja imenovane vještakinje.

13.S obzirom na navedeno sud je zakazao raspravu za dan 20. ožujka 2026. godine na koju su pristupili opunomoćenica tužitelja i opunomoćenik tuženika. Opunomoćenica tužitelja je potvrdila da je zaprimila dopunu nalaza i mišljenja te je navela da u istom postoje određene nedorečenosti vještakinje te je predložila da se na slijedeću raspravu pozove vještakinja radi pojašnjenja tih spornih pitanja iz naknadno dostavljenog očitovanja vještakinje, budući da ona u dopunskom očitovanju dala odgovore na sva sporna pitanja koja su navedena u podnesku tužitelja od 10. travnja, jer iako je vještakinja sastavila opširan nalaz i mišljenje te dostavila dopunsko očitovanje da iz svega što je vještakinja dostavila nije jasno da li je tužitelj ili tuženik u pravu. Opunomoćenik tuženika je naveo da se protivi prijedlogu da se sasluša –pozove na raspravu pozove imenovana vještakinja.

S obzirom da je opunomoćenica tužitelja inzistirala da se na slijedeću raspravu pozove vještakinja radi neposrednog očitovanja po spornim pitanjima, sud je prihvatio isti prijedlog i odlučio da se na slijedeće ročište koje bi se naknadno zakazalo nakon provjere kada bi vještakinja mogla pristupiti na ročište.

14.Na ročištu od 15. travnja 2026. godine pristupili su opunomoćenici tužitelja i tuženika te imenovana vještakinja Mira Krneta koja je odgovarala na postavljena pitanja. Na pitanje opunomoćenice tužitelja može li se na pozajmice i uplate vlasnika obračunavati PDV-a, vještakinja je odgovorila da ne može. Na pitanje opunomoćenice tužitelja da li je porezno tijelo u konkretnom slučaju obračunavalo PDV na pozajmice i uplate vlasnika, vještakinja je navela da je porezno tijelo obračunavalo PDV ali samo na dio pozajmica odnosno uplata u korist računa tužitelja za koje je utvrdilo da ima uporište u knjizi izlaznih računa. Navela je da prema raspoloživoj dokumentaciji koju je imala na uvidu, je nesporno da se radilo o pozajmicama koje su tužitelju služile za

Poslovni broj: Us l-3231/2023-25

financiranje nabave vozila, a da nema potvrde da se radilo o predujmovima, pritom je navela da je navedeno, tužitelj ili njegovo knjigovodstvo propustio pravilno evidentirati, jer da se u konkretnom slučaju ne može raditi o uplati gotovine, utrška nego samo o uplati pozajmice. Navela je da je moguće da je kod uplate na račun pogrešno naznačena svrha uplate, pa se kod uplate npr. kao svrha uplate navodilo – utržak, što je oslobođeno od plaćanja naknade banci, a u stvarnosti se radilo o pozajmici. Na pitanje opunomoćenika tuženika da li je porezno tijelo pored utvrđene porezne obveze moglo dodatno povećati poreznu osnovicu i razrezati veći porez, vještakinja je odgovorila da je moglo po istim ranije spomenutom principu, da je usporedilo uplatitelje sa evidencijom kupaca u knjizi izlaznih računa. Na pitanje opunomoćenika tuženika da li je tužitelj svoja knjiženja odnosno evidencije u poslovnim knjigama vodio zakonito i po pravilima struke, na način da je porezno tijelo moglo nedvojbeno utvrditi stvarne poslovne događaje temeljem takvog knjiženja i evidentiranja vještakinja je navela da s obzirom na njoj dostupnu dokumentaciju, što se tiče obračuna i prijave PDV-a, da je već u osnovnom nalazu i mišljenju utvrđeno da je prijava napravljena sukladno odredbama Zakona i Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost. Navela je da u odnosu na vođenje cjelokupne knjigovodstvene evidencije, da u spisu ne postoje dokumenti temeljem kojim može izrijekom odgovoriti na ovo pitanje, te je navela da što se tiče uplata u korist poslovnih računa društva, da je bilo propusta u odnosu na pravilno i ispravno evidentiranje uplata u korist računa društva (tužitelj), na način da je iz opisa transakcije razvidno na što se uplate odnose – tj. svrha uplate (pozajmica, plaćanje. Na pitanje opunomoćenika tuženika da li je porezno tijelo s obzirom na spomenute neprecizne svrhe odnosno namjene uplate moglo utvrditi o kojem stvarnom poslovnom događaju se radi, vještakinja je navela da je porezno tijelo navedeno moglo utvrditi samo na temelju izuzimanja svih računa koji su sadržani u knjizi izlaznih računa; a budući da spisu nisu priloženi svi računi, da se o navedenome ne može očitovati, istaknuvši da je kod poreznog tijela postojala mogućnost utvrđenja. Na pitanje opunomoćenice tužitelja da li je porezno tijelo moglo utvrditi obvezu plaćanja PDV-a u iznosu od 287.518,28 kuna tužitelju temeljem raspoložive dokumentacije u spisu, vještakinja je navela da se je po navedenom pitanju očitovala u dopunskom očitovanju, u točki 3. na način da je navela da je prema njoj dostupnoj dokumentaciji, budući da ne postoji knjiga ulaznih i izlaznih račun, knjiga kupaca, temeljem kojih je mogla izrijekom utvrditi da se radi o poslovnom događaju koji se može vezati uz društva Gold Cars, uz napomenu da ni jedno društvo ne može odgovarati za obveze drugog društva koje se spominje. Daljnjih pitanja za vještakinju nije bilo slijedom čega se pristupilo izvođenju dokaza.

Opunomoćenica tužitelja je u spis priložila popis troška kojim je zatražila trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 eura, trošak zastupanja na ročištima od 16. veljače 2024., 26.veljače 2024.,29.ožujka 2024.,18.ožujka 2025.,20. ožujka 2026. i 15. travnja 2026. godine, ukupno 6 ročišta za svako u iznosu od po 1.000,00 eura, te trošak sastava podneska od 10. travnja 2025. godine u iznosu od 1.000,00 eura ili ukupno 9.000,00 eura, sve uvećano za PDV-a od 25 % u iznosu od 2.250,00 eura, te trošak vještačenja u iznosu od 1594,69 eura, odnosno sveukupno u iznosu od 12.844,69 eura.

15.U dokaznom postupku pregledana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 08. rujna 2023. godine, odgovor na tužbu, nalaz i mišljenje imenovanje vještakinje Mire Krneta, zaprimljeno 28. lipnja 2024. godine, podnesci stranaka-očitovanja na nalaz i mišljenje, dopunsko očitovanje vještakinje od 08. rujna 2025. godine te je

Poslovni broj: Us l-3231/2023-25

pregledan cjelokupni sudski spis te spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

16.U Nalazu i mišljenju od lipnja 2024. godine vještakinja se je na 55 stranica izradila nalaz i mišljenje kojim se je očitovala u vezi tužitelju utvrđenih obveza poreza na dodanu vrijednost za 2019. i 2020. godinu iskazujući da očitovanje daje temeljem raspoložive dokumentacije, navodeći pojedinačne iznose. Utvrdila je da je tužitelj u 2019. godini obračunao i prijavio PDV u iznosu od 35.935,54 kn, a da je vrijednost izvršenih plaćanja u korist Proračuna RH po osnovi PDV-a evidentirana na tužiteljevom računu iznosila 4.800,00 kn, slijedom čega da je u bruto bilanci tužitelja na dan 31. prosinca 2019. godine na računu evidentiran dugovni saldo (za plaćanje) u iznosu od 31.135,54 kn. U odnosu na 2020. godinu utvrdila je da je tužitelj obračunao i prijavio porez na dodanu vrijednost za uplatu u iznosu od 173.996,77 kn, a da je vrijednost izvršenog plaćanja u korist Proračuna RH evidentirana na računu tužitelja iznosila ukupno 153.955,79 kn, te da je evidentiran dugovni saldo u iznosu od 3.055,34 kn; da je prema Knjizi I-RA i U-Ra za razdoblje 2019. -2020. godina sačinjen pregled dinamike i vrijednosti izlaznih računa tužitelja; da je prema Knjizi I-RA u pogledu uplata u korist računa društva u 2019. godini evidentirana stornirana vrijednost izlaznih računa u iznosu od 77.000,00 kn (s PDV-om) a u 2020. godini (također s PDV-om) ukupan iznos izlaznih računa od 2.440.078,58 kn; da je ukupna vrijednost ulaznih računa (računa dobavljača) u 2019. godini iznosila 5.000,00 kn a u 2020. godini 921.723,58 kn; da je prema podacima o prometu na računima tužitelja kod poslovnih banaka u 2019. godini i 2020. godini (plaćanja dobavljačima) na teret računa tužitelja je iznosila 3.277.240,17 kn i 753.601,12 eura. Navela je da temeljem raspoložive dokumentacije je moguće utvrditi dinamiku i vrijednost plaćanja na teret računa tužitelja u 2019. i 2020. godini po dobavljaču ali ne i po vozilu. Navela je da je porezno tijelo slijedom u Zapisniku o nadzoru opisanog toka novca u poslovanju tužitelja u navedenom razdoblju, po osnovi pozajmica moglo poreznu osnovicu dodatno povećati jer je sukladno evidentiranim uplatama u korist računa društva po osnovi pozajmica (vlasnika i drugih pravnih i fizičkih osoba) te uplata utrška, tužitelj u 2019. godini imao uplate po ovim osnovama u iznosu od 1.229.072,50 kuna (odnosno 73.700,00 više nego je porezno tijelo povećalo osnovicu oporezivanja), a u 2020. godini imalo uplate od 6.410.407,00 kn (odnosno 3.626.314,00 kn više nego je povećana vrijednost osnovice za oporezivanje). U odnosu na evidentiranje, obračun i prijavu PDV-a za 2019. i 2020. godinu, vještakinja se je izjasnila da na temelju raspoložive dokumentacije u spisu (pojedinačnih evidencija u knjizi ulaznih i izlaznih računa, obrascu PDV-S, priloženim pregledima oporezivih transakcija) se može utvrditi da je tužitelj evidentirao, obračunao i prijavio poslovne promjene i transakcije sukladno sadržaju porezne prijave za pojedinu godinu.

17.Dopunskom očitovanju po primjedbama na vještvo danim od tužitelja i tuženika, a koje je vještak sudu dostavio dana 08. rujna 2025. godine sadržano je na 5 stranica te se je vještakinja u istome detaljno i jasno očitovao po svim iznijetim primjedbama tužitelja i tuženika (prvostupanjskog tijela), dajući u dopunskom očitovanju odgovore po točkama sadržanim u dostavljenom pisanom podnesku tužitelja te tuženika, na način da se je pod točkom I (1.2.3.4.) očitovala na primjedbe tužitelja a pod točkom II. se očitovala na primjedbe tuženika, na način da je u predmetnim odgovorima iznijela svoj stav-mišljenje i isto potkrijepila konkretnim podacima (iznosima).

Poslovni broj: Us l-3231/2023-25

Budući da je vještakinja se vezano za sadržaj svog dopunskog očitovanja po ranije dostavljenom nalazu i mišljenju neposredno očitovala na raspravi od dana 15. travnja 2026. godine odgovarajući na pitanja opunomoćenika stranaka (sporna pitanja), što je sve unijete u sadržaj ove presude, radi nepotrebnog ponavljanja istog, ne iznosi se cjelovit sadržaj dopunskog očitovanja vještakinje.

18.Obzirom na navedeno, da je vještakinja svojim pisanim nalazom i mišljenjem, dopunom nalaza i mišljenja, te neposrednim očitovanjem na raspravi, otklonila primjedbe i pitanja stranaka, sud ocjenjuje da tužitelju nije pravilno i zakonito obavljen i da stoga osporena rješenja poreznih tijela nisu zakonita zaključiti je da je i sam tuženik prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao uvjerljiv i stručno izrađen. Naime, vještakinja je po nalogu suda izradila i dostavila nalaz i mišljenje na koje su stranke imale određene primjedbe. Tuženik je dostavljenim očitovanjem (podneskom prvostupanjskog tijela) dao određene primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka od 08. studenog 2024. godine, te je po navedenim primjedbama očitovanje dostavio imenovana vještakinja koji je otklonio primjedbe tuženika (osim jedne), a da tuženik nije imao primjedbi na dopunsko očitovanje vještaka od 17. listopada 2025. godine, te povrh navedenog da vještakinja odgovarajući na pitanja stranaka dala odgovore na navodno sporne dijelove nalaza i mišljenja i dopune nalaza i mišljenja.

19.Vještakinja otklonila sporno pitanje da iskazavši da se na pozajmice i uplate vlasnika obračunavati PDV ne može obračunavati PDV, da je porezno tijelo obračunalo PDV samo na dio pozajmica odnosno uplata u korist računa tužitelja za koje je utvrdilo da ima uporište u knjizi izlaznih računa, da su pozajmice tužitelju služile za financiranje nabave vozila, a da nema potvrde da se radilo o predujmovima, da je moguće da je kod uplate na račun pogrešno naznačena svrha uplate, pa se kod uplate npr. kao svrha uplate navodilo – utržak, a u stvarnosti se radilo o pozajmici. Vještakinja je odgovorila i na sporno pitanje - da li je porezno tijelo pored utvrđene porezne obveze moglo dodatno povećati poreznu osnovicu i razrezati veći porez, istaknuvši da je moglo po istim ranije spomenutom principu, tj. da je usporedilo uplatitelje sa evidencijom kupaca u knjizi izlaznih računa, što nije činjeno (dakle, moglo je teoretski), ali kako nisu priloženi računi isto je upitno, jer se nalaz i mišljenje rađen temeljem dokumentacije priložene u spisu. Odgovorila je da vođenje cjelokupne knjigovodstvene evidencije kazavši da je kod tužitelja bilo propusta u odnosu na pravilno i ispravno evidentiranje uplata u korist računa društva na način da bi iz opisa transakcije razvidno na što se uplate odnose tj. svrha uplate (pozajmica, plaćanje). Na pitanje da li s obzirom na navedene, neprecizne svrhe uplate, porezno tijelo moglo utvrditi o kojem stvarnom poslovnom događaju se radi, vještakinja je odgovorila da je moglo na temelju izuzimanja svih računa koji su sadržani u knjizi izlaznih računa, ali da spisu nisu priloženi svi računi, dakle, da je porezno tijelo imalo mogućnost utvrditi o kojem se stvarnom poslovnom događaju radi.

Temeljem sveg iznijetog sud zaključuje da ni samo porezno tijelo nije u postupku utvrđivanja obveze koristilo sve mogućnosti obzirom na stanje spisa a da mogući propusti tužitelja ili njegovog knjigovodstva u smislu nepreciznog navođenja svrhe uplate na račun društva, ne mogu biti od utjecaja, jer je isto zaključila i vještakinja, iskazavši da porezno tijelo nije koristilo tj. izuzimanjem svih računa koji su sadržani u knjizi izlaznih računa. Navedeni stav vezano za neprecizno označavanje temelji se na stavovima iznesenim u ranijim sudskim odlukama. Nije odlučujuće što je navedeno kao svrha ako se može utvrditi o čemu se radi.

Poslovni broj: Us l-3231/2023-25

20.Sud je u potpunosti poklonio vjeru nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka, dopunskom nalazu i mišljenju te neposrednom očitovanju vještakinje na raspravi, jer je ocijenio da je isto izrađeno sukladno pravilima struke, te da je jasno i pravilno budući da je vještakinja u potpunosti pregledom sve raspoložive dokumentacije u spisu jasno razložila situaciju, te se neposredno na raspravi očitovao po postavljena joj pitanja od strane opunomoćenika stranaka.

21.Iz sadržaja nalaza i mišljenja imenovane vještakinje, te dopunskog očitovanja vještakinje kojim se je ista očitovala na primjedbe stranaka, te posebno neposrednog očitovanja i odgovora na pitanju koja su vještakinji na raspravi postavljali opunomoćenici stranaka, a kojima se je vještakinja očitovala o po iznijetim primjedbama i pitanjima stranaka u vezi sadržaja nalaza i mišljenja, pa sud ocjenjuje da se temeljem sveg navedenog može zaključiti da porezno tijelo nije tužitelju pravilno i zakonito utvrdilo predmetnu obvezu PDV-a za predmetno razdoblje.

22.Sud ocjenjuje da je u postupku nije potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa se osporeno rješenje ne može ocijeniti zakonitim. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), poništiti osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje tj. odlučiti kao u izreci presude.

23.U postupku nakon ove presude tuženik će putem prvostupanjskog tijela, obzirom na izloženo stanje spisa novim rješenjem odlučiti o tužiteljevoj poreznoj obvezi, sve uz pravilnu primjenu svih relevantnih odredbi materijalnog propisa pri čemu je, u skladu s odredbom članka 151. stavak 2. ZUS-a vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda.

24.Člankom 147.stavak.1. ZUS-a je propisano da stranka koja izgubi spor snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.

Tužitelj je uspio u upravnom sporu, te joj su priznati troškovi koji se odnose na sastav tužbe i zastupanje po odvjetniku na ročištima od 16. veljače 2024. godine, 29. ožujka 2024. godine i 20. ožujka 2026. godine, i 15. travnja 2026. godine (ukupno 4 ročišta), te za sastav podneska od 10. travnja 2025. godine, za svaku radnju u visini od po 1.000,00 eura, za svaku radnju u iznosu od po 500 bodova (1.000,00 eura), što iznosi 5.000,00 eura, sve uvećano za PDV ili ukupno 6.250,00 eura, te trošak vještačenja u iznosu od 1.594,69 eura što sveukupno iznosi 7.844,69 eura, jer su isti opravdani.

25.Tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu od 26. veljače 2024. godine budući se ne radi o ročištu za glavnu raspravu već se radilo o ročištu za objavu presude, te istaći da je na navedenom ročištu sud bez prisustva stranaka donio rješenje da se prethodno zaključena rasprava preotvori, radi prihvaćanja prijedloga za provođenje knjigovodstveno-financijskog vještačenja.

Nije priznat ni trošak zastupanja na ročištu od 18. ožujka 2025. godine iz razloga pasivnosti opunomoćenice tužitelja, budući da joj je nalaz i mišljenje vještakinje dostavljeno dana 28. siječnja 2025. godine a da po istom nije dostavila nikakve primjedbe na nalaz i mišljenje. Kako ni tuženik nije dostavio primjedbe, sud je zakazao raspravu za dan 18. ožujka 2025. godine na kojoj je opunomoćenica tek tada na zapisnik navodila određene primjedbe na nalaz i mišljenje, bez da je precizno iskazala

Poslovni broj: Us l-3231/2023-25

o kakvim se sve primjedbama rad, te se obavezala da će pisane primjedbe dostaviti u roku od 10 dana ali je pisano očitovanje dostavila tek 10. travnja 2025. godine. Svakako priznat je trošak za sastav podneska od 10. travnja 2025. godine pa nema osnove da se priznaje trošak zastupanja za navedeno ročište na kojem nisu bile pripremljene konkretne primjedbe na nalaz i mišljenje (što je bilo moguće), računajući da je nalaz zaprimila 28. siječnja 2025. godine.

U Splitu 15. svibnja 2026.

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. izreke presude žalba nije dopuštena sukladno članku 127. stavak 1. ZUS-a.

Protiv točke II. presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.66.st.5 ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenici tužitelja, Ani Jelavić, odvjetnici u Splitu, Gundulićeva 20,

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak Zagreb, Katančićeva 5,

- u spis.