Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Stalna služba u Županji

32270 Županja

Veliki kraj 48

Poslovni broj: Pr-300/2023-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Općinski sud u Vinkovcima, OIB: 77561654785, Stalna služba u Županji, po sucu Heleni Zetić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Lešiću, odvjetniku u Županji, protiv tuženika Hrvatske šume d.o.o, Zagreb, Ulica Kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, Uprava Šuma, Podružnica Vinkovci, Trg Bana Josipa Šokčevića 20, zastupanog po punomoćniku IU, dipl. iur, zaposleniku tuženika, radi isplate razlike plaće, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 1. travnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Hrvoja Lešića, odvjetnika u Županji, te punomoćnika tuženika NU, dipl. iur, zaposlenika tuženika, a koja presuda je donesena i objavljena 15. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatske šume d.o.o, Zagreb, Ulica Kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, Uprava Šuma, Podružnica Vinkovci, Trg Bana Josipa Šokčevića 20, da na ime naknade štete zbog izgubljene zarade (razlike plaće) za razdoblje od 01. studenog 2021. pa do 31. ožujka 2024. isplati tužitelju UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]:

- na ime razlike plaće sveukupan bruto iznos od 18.814,07 EUR (slovima: osamnaesttisućaosamstotinačetrnaesteuraisedamcenti) s pripadajućom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 484,14 EUR od 21. prosinca 2021. pa do isplate,

- na iznos od 524,18 EUR od 21. siječnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 540,11 EUR od 21. veljače 2022. pa do isplate,

- na iznos od 553,76 EUR od 21. ožujka 2022. pa do isplate,

- na iznos od 825,16 EUR od 21. travnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 697,27 EUR od 21. svibnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 728,11 EUR od 21. lipnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 654,04 EUR od 21. srpnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 651,97 EUR od 21. kolovoza 2022. pa do isplate,

- na iznos od 610,86 EUR od 21. rujna 2022. pa do isplate,

- na iznos od 457,82 EUR od 21. listopada 2022. pa do isplate,

- na iznos od 686,74 EUR od 21. studenog 2022. pa do isplate,

- na iznos od 587,04 EUR od 21. prosinca 2022. pa do isplate,

- na iznos od 253,33 EUR od 21. siječnja 2023. pa do isplate,

- na iznos od 623,40 EUR od 21. veljače 2023. pa do isplate

- na iznos od 830,02 EUR od 21. ožujka 2023. pa do isplate,

- na iznos od 890,95 EUR od 21. travnja 2023. pa do isplate,

- na iznos od 641,01 EUR od 21. svibnja 2023. pa do isplate,

- na iznos od 418,73 EUR od 21. lipnja 2023. pa do isplate,

- na iznos od 615,26 EUR od 21. srpnja 2023. pa do isplate,

- na iznos od 520,26 EUR od 21. kolovoza 2023. pa do isplate,

- na iznos od 661,32 EUR od 21. rujna 2023. pa do isplate,

- na iznos od 649,68 EUR od 21. listopada 2023. pa do isplate,

- na iznos od 755,06 EUR od 21. studenog 2023. pa do isplate,

- na iznos od 347,42 EUR od 21. prosinca 2023. pa do isplate,

- na iznos od 902,44 EUR od 21. siječnja 2024. pa do isplate,

- na iznos od 707,68 EUR od 21. veljače 2024. pa do isplate,

- na iznos od 1.046,60 EUR od 21. ožujka 2024. pa do isplate,

- na iznos od 949,71 EUR od 21. travnja 2024. pa do isplate,

do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja 2024., a po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2025., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja 2025., a po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2026., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja 2026., u roku 15 dana,

- na ime nagrade sveukupan bruto iznos od 4.003,58 EUR (slovima: četiritisućetrieuraipedesetosamcenti) s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od:

- na iznos od 525,49 EUR od 21. travnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 330,65 EUR od 21. srpnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 260,01 EUR od 21. listopada 2022. pa do isplate,

- na iznos od 404,21 EUR od 21. siječnja 2023. pa do isplate,

- na iznos od 556,19 EUR od 21. travnja 2023. pa do isplate,

- na iznos od 288,10 EUR od 21. srpnja 2023. pa do isplate,

- na iznos od 418,41 EUR od 21. listopada 2023. pa do isplate,

- na iznos od 637,77 EUR od 21. siječnja 2024. pa do isplate,

- na iznos od 582,75 EUR od 21. travnja 2024. pa do isplate

i to od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja 2024., a po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2025., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja 2025., a po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2026., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja 2026., u roku 15 dana.

- na ime uštede motorne pile sveukupan bruto iznos od 582,72 EUR (slovima: petstotinaosamdesetdvaeuraisedamdesetdvacenta) s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od:

- na iznos od 194,24 EUR od 21. siječnja 2022. pa do isplate,

- na iznos od 194,24 EUR od 21. siječnja 2023. pa do isplate,

- na iznos od 194,24 EUR od 21. siječnja 2024. pa do isplate,

i to od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2024., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja 2024., a po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2025., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja 2025., a po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2026., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja 2026., u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatske šume d.o.o, Zagreb, Ulica Kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, Uprava Šuma, Podružnica Vinkovci, Trg Bana Josipa Šokčevića 20, da tužitelju UU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 5.593,39 EUR (slovima: pettisućapetstotinadevedesettrieuraitridesetdevetcenti) zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 15. svibnja 2026. kao dana presuđenja do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja 2026., a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi od 1. srpnja 2026., u roku od 15 dana, dok se tužitelj odbija s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa, a do ukupno zatraženog iznosa troška od 5.718,39 EUR. r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva proširenjem istoga kako je to tužitelj učinio na raspravnom ročištu od 28. ožujka 2024. (list 83 spisa) na način da je proširio tužbeni zahtjev za utuženi period, tako da umjesto naknade štete zbog izgubljene zarade počevši od studenog 2021. do listopada 2023. istu sada potražuje od studenog 2021. do 28. ožujka 2024.

II. Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva povećanjem istoga na način kako je to tužitelj učinio svojim podneskom od 20. studenog 2024. (list 240-242 spisa).

III. Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva povećanjem istoga na način kako je to tužitelj učinio svojim podneskom od 31. ožujka 2026. (list 659-662 spisa).

Obrazloženje

1. Tužitelj UU u tužbi navodi da je djelatnik, odnosno u radnom odnosu kod tuženika, te da je kao sjekač motornom pilom zbog profesionalnog oboljenja raspoređen na drugo radno mjesto koje je manje bodovano, te prima manju plaću u odnosu na sjekača. Nadalje, u tužbi tužitelj se poziva na predmet ovoga suda poslovni broj Pr-1247/2021, kao i ranijim postupcima pred Općinskim sudom u Vinkovcima poslovni broj Pr-13/2020-24 te Općinskog suda Vukovar poslovni broj Pr- 386/2015 gdje navodi da su u istima utvrđene sve relevantne činjenice vezane za raspored na druge poslove i uzroke, tako da je po stajalištu tuženika pravni osnov ove tužbe osnovan. Tužitelj navodi da je ostvario razliku plaće do listopada 2021. temeljem ovosudne presude poslovni broj 17 Pr-1247/2021-28 od 28. studenog 2022. pa tužbom potražuje isplatu razliku plaće počev od plaće za mjesec studeni 2021. s dospijećem 20. prosinca 2021., pa nadalje do dana vještačenja u ovom postupku, a smatra da ta razlika iznosi mjesečno oko 600,00 EUR / 4.520,70 kn, tako da smatra da za razdoblje od listopada 2021. pa do listopada 2023. ta razlika iznosi zasigurno oko 13.800,00 EUR / 104.100,30 kn bruto. Stoga tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom će tuženiku naložiti isplatu naknade štete kao razliku plaće u iznosu od 13.800,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao i obvezati tuženika na naknadu prouzročenog parničnog troška zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske odluke.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne spori da je tužitelj temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme ur.broj: 349/1-01-96-535/752 od 1. travnja 1996. obavljao poslove šumskog radnika sjekača, te da je zbog profesionalne bolesti Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme ur.broj: VK-01-2002-1096/2 od 23. travnja 2002., uz svoju suglasnost, ( članak 2. Ugovora), raspoređen na poslove šumskog radnika, koje poslove i nastavno obavlja temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme KLASA: VK/20-01/450; URBROJ: 01-00-08/05-20-307 od 17. srpnja 2020. Tuženik nadalje navodi da je obavljajući poslove šumskog radnika, tužitelj u prethodnom periodu trpio štetu na ime izgubljene zarade, a kako je to utvrđeno i u presudama na koje se tužitelj poziva u tužbi, da je u navedenim predmetima provedeno vještačenje po sudskom vještaku knjigovodstveno-financijske struke, te da se prilikom izračuna visine štete vještak koristio metodom komparativnih radnika za koju tuženik smatra da nije prihvatljiva u konkretnom slučaju, te da je visinu razlike plaće potrebno utvrditi primjenom članka 44. Kolektivnog ugovora za radnike Hrvatskih šuma d.o.o. Zagreb KLASA: DIR/21-01/5842; URBROJ: 00-07-01/01-22-12 od 02. ožujka 2022. Tuženik ističe da je isto iz razloga, jer je sukladno odredbi članka 90. stavak 2. Zakona o radu, poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću koju radnik ostvaruje prema propisima, utvrđenim ili ugovorenim osnovama ili mjerilima odnosno mjerilima utvrđenim posebnim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu. Tuženik nadalje navodi da je u Članku 6. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme KLASA: VK/20-01/450; URBROJ: 01-00-08/05-20-307 od 17. srpnja 2020. navedeno kako radniku - tužitelju pripada plaća i dodaci na plaću sukladno Pravilniku o plaćama i ostalim primanjima radnika HŠ d.o.o. i Kolektivnim ugovorom, a članka 44. stavkom 3. Dodatka I Kolektivnog ugovora ur.broj: DIR-01- 2017-6322/23od 14. lipnja 2018. i gore navedenog, sada važećeg, Kolektivnog ugovora o radu za radnike HŠ d.o.o., kako kategorija radnika u kojoj je i tužitelj, ima pravo na plaću koju je primao do trenutka utvrđivanja zdravstvene nesposobnosti, da je stavkom 5. istog članka decidirano navedeno: „Plaća u smislu stavka 3. ovog članka prosječna je plaća isplaćena radniku u prethodnih šest (6) mjeseci prije mjeseca u kojemu je radniku utvrđena zdravstvena nesposobnost i ista se usklađuje s porastom plaće kod Poslodavca.“ Sukladno gore navedenom, a postupajući sukladno stavku 2. članka 90. Zakona o radu i primjenjujući Kolektivni ugovor kao lex specialis, tuženik smatra da je utvrdio visinu štete koju je tužitelj pretrpio na ime izgubljene zarade u utuženom periodu, da je pri tome neophodno navesti kako se s tom metodom utvrđivanja plaće koja mu kao radniku s utvrđenom zdravstvenom nesposobnošću pripada suglasio i tužitelj potpisom Ugovora o radu, pozivajući se na dosadašnju sudsku praksu u presudi Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž R-81/2015-2 od 19. prosinca 2016. u presudi Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-96/2017-12 od 21. rujna 2018. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-383/2018-2 od 10. siječnja 2019., presudu Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-45/2018-18 od 25. travnja 2018. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 805/2018-3 od 17. veljače 2021. Tuženik smatra kako je utvrđivanje visine imovinske štete na gore opisani način i isplata iste jedina mogućnost kojom bi se tužitelja dovelo u položaj u kojem je bio prije nastanka štetnog događaja te bi se na taj način ostvarila svrha instituta naknade štete - popravljanje štete uspostavom prijašnjeg stanja - i izbjeglo pogodovanje stjecanjem bez osnova, a sve u smislu odredaba Zakona o obveznim odnosnima kojima je regulirana predmetna materija. Obzirom je pripadajuća plaća utvrđena u skladu s pravilima struke, metodom koja tužitelja dovodi u položaj u kojemu je bio prije nastanka štetnog događaja, ali i u cilju ekonomičnosti postupka, tuženik se protivi provođenju knjigovodstveno - financijskog vještačenja.

3. Na raspravnom ročištu od 28. ožujka 2024. (list 83 spisa) tužitelj je preinačio tužbeni zahtjev na način da je proširio utuženi period tužbenog zahtjeva, tako da umjesto naknade štete zbog izgubljene zarade počevši od studenog 2021. do listopada 2023., istu sada potražuje od studenog 2021. do 28. ožujka 2024., ovakvoj preinaci tuženik se nije protivio, te je naveo da smatra da je ista svrsishodna stoga je istu sud dopustio sukladno članku 190. stavku 1. i 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), te je odlučeno kao u točki I. izreke ovoga rješenja.

4. Podneskom tužitelja od 20. studenog 2024. (list 240-242 spisa) tužitelj je nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja uskladio tužbeni zahtjev s nalazom i mišljenjem vještaka financijsko-knjigovodstvene struke, te u skladu s istim potražuje isplatu ukupnog bruto iznosa od 21.977,72 EUR, (dok je tužbom potraživao ukupni bruto iznos od 13.800,00 EUR).

5. Podneskom od 31. ožujka 2024. (list 659-662 spisa) tužitelj je nakon provedenog dopunskog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja uskladio tužbeni zahtjev s dopunskim nalazom i mišljenjem vještaka financijsko-knjigovodstvene struke na način da istim konačno potražuje potražuje ukupni iznos od 18.814,07 EUR na ime razlike bruto plaće u periodu od 1. studenog 2021. pa do 31. ožujka 2024., također potražuje ukupni iznos od 4.003,58 EUR na ime nagrada za period od 2022. do 2024., te ukupan bruto iznos od 582,72 EUR na ime ušteda motornih pila za period od 2021. do 2023., odnosno potražuje sveukupni iznos od 23.396,37 EUR, a sve sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačni svakomjesečni (razlika plaće), kvartalni (dodaci na plaću) i svakogodišnji iznos utvrđen vještačenjem, s rokovima dospijeća od 21. u mjesecu do isplate.

6. Ovakvim preinakama tuženik se protivio.

7. Kako nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja i dopunskog financijskog-knjigovodstvenog vještačenja tužitelj vršio usklađivanje svojih tužbenih zahtjeva sa nalazom i mišljenjem i dopunskim nalazom i mišljenjem vještaka, tim je povećao tužbeni zahtjev na način da umjesto prvobitnog ukupnog iznosa od 13.800,00 EUR sada potražuje iznos potražuje isplatu ukupnog bruto iznosa od 21.977,72 EUR (podneskom od 20. studenog 2024.) , te isplatu ukupnog bruto iznosa od 23.396,37 EUR (podneskom od 31. ožujka 2026.).

8. Ovu preinaku sud je prihvatio, sukladno članku 190. stavku 2. ZPP jer je nesporno da tuženik nije prihvatio izračun o visini tražbine koju je potraživao tužitelj u tužbi, da tužitelj nije prihvaćao izračun o visini tražbine koju je ponudio tuženik, a zbog čega se i provodilo financijsko-knjigovodstveno vještačenje i dopunsko financijsko-knjigovodstveno vještačenje, temeljem kojih je tužitelj povećao-preinačio tužbeni zahtjev, dakle tužitelj nije raspolagao sa dovoljno stručnog znanja da bi mogao točno specificirati tužbeni zahtjev zbog čega je i provedeno navedeno vještačenje u ovom postupku, pa je stoga odlučeno kao u točki II. i III. izreke ovoga rješenja.

9. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u presudu Općinskog suda Vinkovci, Stalna služba Županja poslovni broj Pr-1247/2021-28 od 28. studenog 2022. (list 5-11 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužitelja i tuženika od 1. travnja 1996. (list 16-17 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužitelja i tuženika od 23. travnja 2002. (list 18- 19 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužitelja i tuženika od 17. srpnja 2020. (list 20-21 spisa), dodatak 1. Kolektivnom ugovoru za radnike Hrvatskih šuma (list 22-24 spisa), izvod iz Kolektivnog ugovora za radnike Hrvatskih šuma (list 25-28 spisa), dokazi s lista 29-48, izračune rada za tužitelja (list 49-53 spisa), pročitan je dopis HZMO PU Vukovar od 22. veljače 2024. (list 71 spisa), izvršen je uvid u Rješenje HZMO PU Vukovar od 10. ožujka 2023. (list 72-73 spis), Rješenje HZMO PU Vukovar od 8. svibnja 2023. (list 74-77 spisa), mirovinski staž (list 78), prilog rješenju-ZOMO ispis podataka o plaći, osnovicama osiguranja, naknadi i vrijednosti bodova po godini (list 79-81 spisa), dokaze s listova 248-298 spisa, dokaze s listova 304-585 spisa, izvršen je uvid u spise Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj Pr-1247/21, Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj Pr-13/20, te Općinskog suda u Vukovar poslovni broj Pr- 6/17, proveden je dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem i dopunskim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Krešimiru Strmotiću, te saslušanjem istog, dok drugih dokaznih prijedloga nije bilo.

10. Cijeneći navode parničnih stranaka, ovako proveden dokazni postupak, te na temelju njih utvrđeno činjenično stanje, sud tužbu smatra osnovanom, stoga je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti.

11. Među strankama je nesporno da je tužitelj djelatnik tuženika koji je zbog profesionalnog oboljenja na radnom mjestu sjekača motornom pilom raspoređen na drugo radno mjesto (šumskog radnika) koje je manje plaćeno u odnosu na radno mjesto sjekača, te da zbog toga tužitelj gubi zaradu, zbog čega je među strankama nesporan pravni osnov odnosno obveza tuženika da tužitelju naknadi imovinsku štetu koja se sastoji u razlici plaće koju bi ostvarivao da je ostao raditi na radnom mjestu sjekača u odnosu na plaću koju trenutno ostvaruje, nesporna je dakle aktivna i pasivna legitimacija, no sporna je visina tužbenog zahtjeva.

12. Među strankama je nadalje nesporno da je između njih već ranije vođeno više sudskih parničnih postupaka u kojima se utvrđivala pripadajuća razlika plaće za ranije vremenske periode, te da je posljednja pravomoćna presuda donesena u predmetu poslovni broj Pr-1247/2021-28 od 28. studenog 2022. za vremenski period od siječnja 2020. do listopada 2021., za koji je tužitelju dosuđena na razliku bruto plaće u iznosu od 13.887,90 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

13. Također je nesporno da je rješenjem HZMO, PU Vukovar klasa UP/I 141- 02/23-01/03341944619 URBROJ 341-22-05/3-23-16987 od 8. svibnja 2023. tužitelju utvrđeno pravo na invalidsku mirovinu počevši od 24. studenog 2022. zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti u iznosu od 281,91 EUR mjesečno, te da je tim rješenjem određeno da se imenovanom mirovina ne isplaćuje.

14. Među parničnim strankama sporna je visina tužbenog zahtjeva u smislu da li tužitelju pripada pravo na isplatu nagrade i uštede, metodologija i način na koji je potrebno utvrditi visinu tužbenog zahtjeva (razliku plaće, te naknada i ušteda), a također sporno je i da li tužitelju treba umanjiti od zatražene naknade štete iznos invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti utvrđenu rješenjem HZMO, Područnog ureda Vukovar od 8. svibnja 2023.

15. Na okolnost utvrđenja obujma i visine štete tužitelja provedeno je financijsko-knjigovodstvene vještačenje po vještaku Krešimiru Strmotiću.

16. Iz pisanog nalaza i mišljenja navedenog vještaka od 19. studenog 2024. (list 96-235 spisa) proizlazi da je vještak za promatrano razdoblje od tuženika zatražio podatke o plaći, ukoliko je bio na bolovanju na teret HZZO izvješća o bolovanju, te odluke o pomoći zbog bolovanja duljeg od 90 dana, da se u promatranom razdoblju primjenjuje KU s primjenom od 01.03.2018. (objavljen u NN br. 37/2018 od 20.04.2018. g.) te njegovi dodaci, kao i KU iz 2022. s dodacima. Da se u Dodatku III Kolektivnom ugovoru za radnike Hrvatskih šuma društva s ograničenom odgovornošću od 18.10.2018. (od kada se i primjenjuje) mijenja članak 44. tako da isti sada glasi: "Radniku kojemu je po konačnom rješenju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje utvrđeno smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti, poslodavac je dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova koji odgovaraju njegovoj zdravstvenoj, odnosno preostaloj radnoj sposobnosti, u skladu s mogućnostima i potrebama posla, odnosno poslova za koje je on sposoban, a koji, što je više moguće, moraju odgovarati poslovima na kojima je radnik prethodno radio." Da u slučajevima kada je radniku utvrđeno smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti koje su posljedica profesionalne bolesti ili ozljede na radu, a poslodavac mu, postupajući u skladu sa stavkom 1. ovog članka, ponudi sklapanje novog ugovora o radu, odnosno otkaže ugovor o radu s ponudom izmijenjenog ugovora na slabije plaćeno radno mjesto, radnik ima pravo na plaću koju je primao do trenutka premještaja na slabije plaćeno radno mjesto. Da će poslodavac radniku kod kojeg je nadležno tijelo Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje odnosno doktor specijalist medicine rada konačnim rješenjem utvrdilo trajnu zdravstvenu nesposobnost za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada, uzimajući u obzir nalaz i mišljenje tih tijela, ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je radnik zdravstveno sposoban, a koji što je više moguće, moraju odgovarati poslovima na kojima je radnik prethodno radio. Da ukoliko radniku iz prethodnog stavka ovog članka u postupku priznavanja prava iz mirovinskog osiguranja, a na temelju rješenja o zdravstvenoj nesposobnosti konačnim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje bude utvrđeno smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti uzrokovana profesionalnom bolešću ili ozljedom na radu, radnik ima pravo na plaću koju je primao do trenutka premještaja na poslove odgovarajuće radnikovoj preostaloj zdravstvenoj sposobnosti. Da je plaća u smislu st. 2. i st. 4. ovog članka prosječna mjesečna plaća isplaćena radniku u prethodnih šest (6) mjeseci prije mjeseca premještaja na slabije plaćeno radno mjesto i ista se usklađuje s porastom plaća kod poslodavca. Da ukoliko se radnik u trenutku donošenja rješenja ovlaštenih tijela iz st. 1. i 4. ovog članka nalazi na neprekidnom bolovanju, za obračun prosječne mjesečne plaće uzima se prosječna plaća radnika isplaćena u zadnjih šest (6) mjeseci prije mjeseca u kojem je bolovanje započelo. Da pravo iz stavaka 2. i 4. ovog članka pripada radniku koji je u HŠ d.o.o. i pravnim prednicima na radu proveo minimalno 15 godina, a u slučajevima kada je radniku konačnim rješenjem ovlaštenog tijela utvrđeno smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka smanjenja radne sposobnosti koje su posljedica ozljede na radu pravo radniku HŠ d.o.o. pripada neovisno o godinama rada provedenih u HŠ d.o.o. Da je KU naknadno imao i druge dodatke, kojima nije mijenjan čl. 44. Da se prosječnih 6 plaća koje se usklađuju s porastom plaća kod poslodavca što se navodi i u čl. 44. KU iz 2022. (plaće prije utvrđenja zdravstvene nesposobnosti, što bi se moglo smatrati trenutkom stradavanja). Da odredbe KU o uskladi prosječne šestomjesečne plaće prema porastu plaće kod poslodavca nisu detaljnije definirane. Da je u promatranom razdoblju u odnosu na šestomjesečno razdoblje u kojem je tužitelj radio kao sjekač došlo do promjene obračuna plaće i to na način da se rad po učinku u utuženom razdoblju vrši prema Cjeniku radova u kojem je od 2. svibnja 2018. povećan broj bodova za rad u sječi sa 2500 na 2600, naknada plaće za državni praznik i zastoj u radu se računala po osnovnom broju bodova, a u utuženom razdoblju se računa prema tromjesečnom prosjeku prethodnih plaća te da su se promijenili dodaci na plaću. Da je smisao usklade plaće utvrditi koliku bi tužitelj ostvarivao plaću u sadašnjim okolnostima uvažavajući njegov rad prije premještaja na radno mjesto šumskog radnika. Da se uspješnost sjekača ogleda kroz rad po učinku, a koliko će toga rada biti, ovisi od okolnosti u promatranom razdoblju. Stoga je usklada plaće koju je tužitelj ostvario prije stradavanja s porastom plaće u utuženom razdoblju utvrđena na način da je prosječan broj bodova po satu rada po učinku kojeg je tužitelj ostvario 6 mjeseci prije stradavanja primijenio na sate rada po učinku usporednog radnika u utuženom razdoblju. Dobiveni broj bodova je pomnožio s vrijednošću boda u promatranom razdoblju te je dobio iznos po satu. Da se rad po vremenu, svi zastoji i prekidi rada te naknada za godišnji odmor i državni praznik obračunavaju se za onoliko sati koliko ih je imao usporedni radnik na način kako se obračunava u promatranom razdoblju (čime se i korigiraju tamo gdje predstavljaju prosjek plaća prethodna tri mjeseca). Da su dodatak na plaću te dodatak za otežane uvjete rada iskazani u onim iznosima u kojima ih je ostvario usporedni radnik. Da je u predmetu Općinskog suda u Županji broj P-482/04 utvrđivana razlika plaće počevši od 2. veljače 2002. obzirom da je tužitelj radio kao sjekač, a nakon toga kao radnik na uzgoju. No, vještak navodi da je tužitelj bio na 100%-tnom bolovanju u periodu od listopada 2001. do prosinca 2001. (u Mišljenju Hrvatskog zavoda za medicinu rada od 18. prosinca 2002. se navodi kako je tužitelja udarila grana u području lakta nakon čega više nije radio u sječi). Stoga vještak navodi da bi zadnje šestomjesečno razdoblje rada tužitelja kao sjekača bilo zaključno sa rujnom 2001. U tom mjesecu tužitelj ima 24 sata godišnjeg odmora od ukupno 160 sati, što je 15% ukupnog broja sati. No, u tri mjeseca prije toga ima značajnije zastupljen godišnji odmor i/ili bolovanje: 96 sati godišnjeg odmora od ukupno 184 sati u kolovozu 2001. (52% ukupnog broja sati); 80 sati godišnjeg odmora i bolovanja od ukupno 176 sati u srpnju 2001. (46% ukupnog broja sati); 72 sata godišnjeg odmora i bolovanja od ukupno 168 sati u lipnju 2001. (43% ukupnog broja sati). U svibnju 2001. ima 48 sati bolovanja od 184 sati ili 26% ukupnog broja sati, a tek u periodu od siječnja 2001. do travnja 2001. nema ni bolovanja niti godišnjeg odmora. Udio sati za koje je tužitelj primao naknadu plaće zbog godišnjeg odmora ili bolovanja smatra da je značajan za utvrđivanje prosječnog broja bodova po satu, jer što je manje sati koji nisu rad to je realnije utvrđivanje prosječnog broja bodova po satu rada. Obzirom na iskazano, mišljenja je kako bi realan prikaz prosječnog broja bodova po satu dalo šest mjeseci neposredno prije stradavanja tužitelja u listopadu 2001. u kojima su naknade plaće manje zastupljene, a to bi bili mjeseci siječanj 2001., veljača 2001., ožujak 2001., travanj 2001., svibanja 2001. i rujan 2001. Na opisan način je utvrđen prosječni broj bodova za rad po učinku prije stradavanja i u nalazu u predmetu Općinskog suda u Vinkovcima broj Pr-13/2020 i Pr-1247/2021. Sukladno iskazanom u Tabeli 1, tužitelj je u iskazanih 6 mjeseci rada prije stradavanja ostvario kod rada po učinku prosječno 19,81 bodova po satu. Broj bodova za rad u sječi je do 2006. bio 2300, od 1.siječnja 2006. je 2500 bodova, u čl. 12. i 13. Dodatka I Kolektivnom ugovoru za radnike Hrvatskih šuma d.o.o. – NN br. 1/2016 - se navodi kako će se izmjenom Pravilnika o plaćama i ostalim primanjima radnika HŠ osigurati da šumski radnici sjekači imaju za normirane poslove 2500 osnovnih bodova, s primjenom od 1. siječnja 2016. Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o plaćama i ostalim primanjima radnika Hrvatskih šuma od 23. travnja 2018. se za poslove obaranja stabala, sječu i trupljenje MP uvrđuje 2600 bodova s primjenom od 2. svibnja 2018., a ispod tabele s izračunom tuženika se navode ovi bodovi i datumi. Vještak navodi kako postoje i drugi radovi koje obavljaju šumski radnici sjekači po učinku osim sječe, koji imaju drugačiji broj bodova po cjeniku radova, no obzirom na izmjenu načina obračuna rada po učinku temeljem Cjenika radova je, kao i u drugim sličnim vještačenjima, izvršio korekciju prosječnog broja bodova ostvarenih po učinku u razdoblju prije prestanka rada kao sjekača obzirom na promjenu broja bodova za rad u sječi i to za 13,04% (2600 bodova : 2300 bodova = 1,1304), što daje 22,39 bodova po satu. Vještak nadalje navodi da se u periodu od kolovoza 2020. do prosinca 2022. ne iskazuje odvojeno dodatak za otežane uvjete rada, već se isti kod sjekača obračunava 600 bodova na bazi 174 sata odnosno 3,45 bodova/sat. Time se od studenog 2021. do prosinca 2022. prosječan broj bodova za rad po učinku (22,39 bodova/satu) povećava za bodove zbog rada na terenu i iznosi 25,84 bodova/sat. Od siječnja 2023. ponovo se izdvaja dodatak za otežane uvjete rada (koeficijent za sjekača je 0,60), koji se plaća prema satima rada. Uskladu porasta plaće vještak je izvršio na način da je prosječan broj bodova po satu rada po učinku (uz korekciju bodova za rad po učinku za 13,04% i dodatnim povećanje za 3,45 bodova/sat u periodu od studenog 2021. do prosinca 2022., te smanjenjem za 3,45 bodova za siječanj 2023. pa nadalje) primijenio na sate rada po učinku u utuženom razdoblju. Dobiveni broj bodova sje pomnožio s vrijednošću boda u promatranom razdoblju (2,22 kn za period od studenog 2021. do veljače 2022., 2,38 kn za period od ožujka 2022 do prosinca 2022.) te je dobio iznos po satu. Prema KU se za prosinac 2022. bodovi pretvaraju u koeficijente (2000 bodova postaje koeficijent 2,0), a vrijednost boda (2,38 kn) postaje osnovica (2.380,00 kn). Vještak u svom pisanom nalazu i mišljenju nadalje navodi da računski satnica ostaje ista (27,36 kn), a u obračunu plaće se i dalje iskazuje vrijednost boda od 2,38 kn i 2000 bodova. Od siječnja 2023. osnovica iznosi 335,00 EUR, od lipnja 2023. iznosi 345,00 EUR, od rujna 2023. iznosi 355,00 EUR, od siječnja 2024. do ožujka 2024. iznosi 375,00 EUR što uz osnovni koeficijent 2,0 daje satnicu od 3,85 EUR za period od siječnja 2023. do svibnja 2023, 3,97 EUR za period od lipnja 2023. do kolovoza 2023., 4,08 EUR za period od rujna 2023. do prosinca 2023. i 4,31 EUR za period od siječnja 2024. do ožujka 2024. Kako je broj bodova korigiran za 1000 i predstavlja tako preračunat koeficijent, a vrijednost boda je povećana za 1000 i pretvorena u osnovicu, to se za siječanj 2023. pa nadalje uzima za učinak koeficijent 0,02239 koji se množi s osnovicom i brojem sati rada po učinku. Na opisan način vještak je utvrdio pripadajuću plaću uvažavajući ostvaren prosječan broj bodova po satu rada po učinku u 6 mjeseci za koje je isplaćena plaća prije stradavanja te stvarne okolnosti, tj. koliko je jedan sjekač radio na terenu u utuženom razdoblju (broj sati, prekidi rada, dodaci vezani uz rad). Dakle, visina plaće koja se utvrđuje ovim nalazom proizlazi iz stvarnih okolnosti rada šumskog radnika sjekača u promatranom razdoblju (struktura rada po učinku i vremenu, zastoji, državni praznici) i stvarnih elemenata plaće, uključujući dodatke na plaću. Naknade plaće se utvrđuju prema prosjeku isplaćene plaće u prethodna tri mjeseca (državni praznik, sistematski pregled, godišnji odmor,) odnosno prema prosjeku isplaćene plaće u prethodnih šest mjeseci (bolovanje), čime bi za prvih nekoliko mjeseci promatranog razdoblja tromjesečno odnosno šestomjesečno razdoblje isplaćenih plaća bilo u razdoblju koje prethodi promatranome. Za mjesece u kojima bi prosjek bio temeljem plaća koje se odnose na mjesece izvan promatranog razdoblja, vještak je uzeo plaće prema kojima su pravomoćno presuđene razlike presudom br. Pr-1247/2021. Od tuženika je zatražio podatke o ostvarenim satima rada više sjekača. Po uvidu u dostavljenu dokumentaciju izabrao je ŽU, obzirom da se ostali nisu pokazali adekvatnim: ĐU je prestao biti sjekač u 2022., ŠU i JU su prestali biti sjekači u 2023., ĆU ima neznatan učinak u 2021. i 2022., BU Hrvoje ima dosta sati bolovanja u 2022. Na sate ostvarenog učinka ŽU primijenio je prosječan broj bodova tužitelja, a rad po vremenu te ostali elementi plaće su iskazani u visini u kojoj ih je ostvario, osim minulog rada, koji je izračunat prema postotku koji ima tužitelj. Sate bolovanja ŽU je obračunao po tromjesečnom prosjeku. Tužitelj nije imao bolovanje zbog obične bolesti, već je sve bilo zbog profesionalnog oboljenja. NU je u 2022. ostvario 1.127 sati rada po učinku, 456 sati rada po vremenu i imao je 64 sati bolovanja. Vještak navodi da nije bilo bolovanja mogao je imati najviše još 64 sata rada po učinku odnosno ukupno 1.191 sat, te da je to približno prosječnom broju sati rada po učinku i sati bolovanja niže navedenih sjekača (1.138,29). Time vještak zaključuje da je NU usporedan jer ne odskače s brojem sati rada po učinku. Tužitelj je u promatranom razdoblju većim dijelom na bolovanju na teret HZZO zbog ozljede na radu, te mu je po toj osnovi isplaćena naknada za bolovanje u neto iznosu i to: za dio studenog 2021., prosinac 2021., veljaču 2022., ožujak 2022., svibanj 2022., ožujak 2023., lipanj 2023; za cijeli prosinac 2022, za period od lipnja 2022. do veljače 2023., za period od srpnja 2023. do ožujka 2024. Zbog dugotrajnog bolovanja je u siječnju 2023. primio pomoć u neto iznosu od 2.500,00 kn. Kako se razlika u primanjima utvrđuje u bruto iznosu, radi usporedbe s pripadajućom bruto plaćom trebalo je neto iznos naknade bolovanja preračunati u bruto, što je izvršeno obzirom na neoporeziv dohodak koji je imao tužitelj te je utvrđeno uz koji bi bruto iznos tužitelj dobio stvarno ostvareni neto iznos. Porez na dohodak iznosi 50% od 20% (umanjenje po osnovi potpomognutog područja prve skupine), a prirez 5%. Osobna porezna olakšica je 4.000,00 kn u 2021. i 2022., 530,90 EUR u 2023., 560,00 EUR u 2024. Rješenjem HZMO PU u Vukovaru od 10. ožujka 2023. tužitelju je utvrđeno pravo na invalidsku mirovinu počevši od 24. studenog 2022., a rješenjem od 8. svibnja 2023. je odlučeno kako se utvrđena mirovina neće isplaćivati. Rješenja je sudu dostavio HZMO uz očitovanje od 22. veljače 2024. u kojem se navodi kako se tužitelju ne isplaćuje mirovina. Šumski radnici sjekači ostvaruju u različitom iznosu ili ne ostvaruju povremene isplate i to s plaćom za prosinac tzv. uštedu motornih pila te od 2022. nagradu sukladno Odluci o utvrđivanju kriterija za isplatu individualne nagrade radnicima na poslovima obaranja, sječe i izrade drvnih sortimenata motornom pilom radi postizanja rezultata rada od 9. veljače 2022. odnosno Odluci o utvrđivanju uvjeta za isplatu individualne nagrade radnicima na pojedinim poslovima pridobivanja drvnih sortimenata od **.**.2023. NU je za sva tromjesečna razdoblja ostvarivao ovu nagradu, no uzeti su podaci za još 3 sjekača (onih za koje je tuženik dostavio podatke o primanjima kao usporedne), jer se radi o inidvidualnoj nagradi tako da bi prosjek nekoliko njih bio reprezentativniji. JU je prestao biti sjekač od rujna 2023., ŠU od veljače 2023., dok ĆU u 2022. nije bio usporedan. Stoga su za pojedine isplate iskazani podaci za četiri sjekača, a za neke za tri sjekača i to: kod uštede motornih pila iz 2021. za 3 sjekača (od kojih jedan nije ostvario tu uštedu); kod uštede motornih pila iz 2022. za 4 sjekača (dva nisu ostvarila uštedu); kod uštede motornih pila iz 2023. za 3 sjekača (2 nisu ostvarila uštedu); kod nagrade isplaćene u 2022. u tri navrata za 4 sjekača; kod nagrade isplaćene u 2023. u tri navrata za 4 sjekača i u jednom navratu za 3 sjekača; kod nagrade isplaćene početkom 2024. za 3 sjekača. Podaci su iskazani u zasebnim tabelama, a prosjek je unijet u tabelu s obračunatom pripadajućom plaćom tužitelja. Razlika bruto plaće je značajna čemu je razlog veliki prosječan broj bodova, obzirom da je tužitelj, dok je bio sjekač imao dobre rezultate rada odnosno imao je iznadprosječnu plaću, dok je bio sjekač. Razlike bruto plaće za period studeni 2021. do prosinac 2022. iskazane u tabelama su u nastavku iskazane u EUR primjenom tečaja konverzije od 7,53450 kn/EUR. Bruto razlika za period 1. studenog 2021. do 31. ožujka 2024. iznosi 21.977,72 EUR, a po godinama i mjesecima kako je iskazano u Tabeli 7 nalaza i mišljenja vještaka. U 2022. je isplaćena neoporeziva stimulacija, tj. neto iznos, temeljem čl. 61. Kolektivnog ugovora za radnike HŠ, koja se plaćala po efektivnom satu, te za sate iskorištenog godišnjeg odmora, a razlika između prosječne stimulacije četiri sjekača i iznosa koji je dobio tužitelj iznosi: 1.049,90 kn neto (isplata je iskazana pod plaću za rujan 2022.); 794,33 kn neto (isplata je iskazana pod plaću za studeni 2022.) odnosno ukupno 1.844,23 kn neto.

17. Na pisani nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka tužitelj nije imao primjedbi, te je u skladu s istim uskladio i specificirao svoj tužbeni zahtjev podneskom od 24. studenog 2024. (list 240-242), dok je tuženik imao niz pitanja i primjedbi na koja se vještak očitovao u svom očitovanju od 12. veljače 2025. (list 286-298 spisa).

18. U očitovanju od 12. veljače 2025. (286 do 298 spisa) vezano za primjedbe tuženika vještak navodi da tuženik pita zašto su na sate ostvarenog učinka Maršić Josipa primijenjeni bodovi tužitelja, kada je sukladno čl. 44. KU za radnike HŠ d.o.o. za izračun pripadajuće plaće potrebno kao mjerilo koristiti prosječnu plaću tužitelja isplaćenu u prethodnih 6 mjeseci prije mjeseca u kojem je radniku utvrđena zdravstvena nesposobnost i tu uskladiti s porastom plaće kod poslodavca. Vještak naglašava kako je primjenom gore navedene metode, tj. metode prosječne plaće tužitelja usklađene s porastom plaće kod poslodavca, tužitelju presuđena isplata naknade štete zbog izgubljene zarade (razlika plaće) za period od 1. siječnja 2020. do 31. listopada 2021. Ovo razdoblje je bilo u predmetu Pr-1247/2021 Općinskog suda u Vinkovcima, Stalne službe u Županji. Presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji broj Pr-1247/2021-28 od 28. studenog 2022. je donesena temeljem njegovog nalaza, a u istom je primjenjen isti pristup kao i sada. U nalazu je naveo da je smisao usklade plaće utvrditi koliku bi tužitelj ostvarivao plaću u sadašnjim okolnostima uvažavajući njegov rad prije stradavanja. Uspješnost sjekača se ogleda kroz rad po učinku. Koliko će toga rada biti ovisi od okolnosti u promatranom razdoblju. Uskladu porasta plaće je izvršio na način da je prosječan broj bodova po satu rada po učinku (uz povećanje za 13,04% broja bodova ostvarenih za rad po učinku) primijenio na sate rada po učinku usporednog radnika u utuženom razdoblju. Dobiveni broj bodova je pomnožio s vrijednošću boda u promatranom razdoblju (2,22 kn) te dobio iznos po satu. Svi zastoji i prekidi rada, te naknada za godišnji odmor i državni praznik se obračunaju za onoliko sati koliko ih je imao usporedni radnik na način kako se obračunava u promatranom razdoblju (čime se i korigiraju tamo gdje predstavljaju prosjek plaća prethodna tri mjeseca). Dodatak na plaću od 996,00 kn, koji se isplaćuje razmjerno broju sati provedenih na radu po čl. 58. KU, te dodatak za otežane uvjete rada na terenu od 6,593 kn/sat (čl. 75. KU) su iskazani u onim iznosima u kojima su ostvareni od strane usporednog radnika. Od kolovoza 2020. se više ne iskazuje odvojeno dodatak za otežane uvjete rada, već se isti kod sjekača obračunava na bazi 600 bodova na bazi 174 sata odnosno 3,45 bodova/sat. Time se prosječan broj bodova za rad po učinku (22,39 bodova/satu) povećava za bodove zbog rada na terenu i iznosi 25,84 bodova/sat. Dakle, visina plaće koja se utvrđuje nalazom vještaka proizlazi iz stvarnih okolnosti rada u promatranom razdoblju (struktura rada po učinku i vremenu, zastoji, državni praznici) i stvarnih elemenata plaće, uključujući dodatke na plaću, no kod učinka se primjenjuje onaj koji je obzirom na broj bodova u razdoblju prije stradavanja ostvarivao tužitelj. Tuženik smatra kako je za uštedu motornih pila iskazan prosjek pojedinih ‘’biranih radnika’’, a vještak napominje kao je dokumentaciju za sjekače dostavio tuženik. Unatoč tome što sjekača ima 10-13, malo ih je usporedno jer, kako mu je pojašnjeno, ne rade cijelo vrijeme u utuženom razdoblju ili imaju bolovanja. Alternativno se predlaže uzimanje prosječnog iznosa ušteda svih sjekača, no prvenstveno se smatra da treba uzeti podatke o uštedama tužitelja, odnosno iznose koje je ostvario kao šumski radnik sjekač. Dostavljeni su obračuni plaće tužitelja za period od rujna 2001. do studenog 2001. prema kojima je tužitelj u svakom od ova tri mjeseca ostvario 487,84 kn bruto iznosa ušteda. Uvidom u obračune plaća za period od prosinca 2000. do kolovoza 2001. utvrdio je da tužitelj nije imao uštede. Stoga je u 12 mjeseci (period od prosinca 2000. do studenog 2001.) tužitelj ostvario ukupno 1.463,52 kn ušteda, odnosno 194,24 EUR. Iznosi ušteda iskazani u nalazu su: prosinac 2021. u iznosu od 722,67 kn (95,91 EUR), prosinac 2022. u iznosu od 413,97 kn (54,94 EUR), prosinac 2023. u iznosu od 46,53 EUR. Ukupno su iskazane uštede od 197,38 EUR, tako da je iznos za tri godine neznatno veći od iznosa koji je tužitelj ostvario u godini stradavanja, a u prosjeku (65,79 EUR) je 1/3 iznosa kojeg je tužitelj ostvario. Ukoliko sud prihvati prijedlog tuženika, odnosno on ostane pri tom prijedlogu i nakon ovog pojašnjenja, vještak navodi da može dopuniti nalaz u tom smislu te za svaku godinu iskazati 194,24 EUR, s time da to povlači izmjenu i drugih iznosa koji predstavljaju prosjek, koji će u tom slučaju biti nešto veći. Vještak nadalje navodi da se osporava na nagradu, koja se individualno utvrđuje i ne smatra se plaćom, da u vrijeme kada je tužitelj radio kao šumski radnik sjekač takve nagrade se nisu isplaćivale te to nije po stavu tuženika izgubljena zarada. No, čl. 44. KU predviđa uskladu plaće s porastom plaća kod tuženika, a to je jedan od elemenata porasta plaće. Vještak je mišljenja da je ona plaća, jer se na nju plaćaju doprinosi i porez na dohodak. Tuženik predlaže da se, ako bi se računao prosjek, uzme prosjek svih sjekača u šumariji, jer ima onih i koji nagradu ne dobivaju. Kako je vješta već naveo, usporedne radnike mu je predočio tuženik. Nagrada sjekačima se isplaćuje od 2022. i u toj godini je iskazao prosjek 4 radnika, u 2023. je iskazao prosjek nagrada 4 radnika za siječanj 2023., travanj 2023. i srpanj 2023, a za listopad 2023. i siječanj 2024. za tri radnika. Svi su imali nagradu. Mišljenja je da se za utvrđenje prosjeka radi o dovoljnom broju radnika (tri odnosno četiri, jer kada se uzimaju usporedni radnici obično su to tri). Tuženik navodi kako je teoretski i praktično nemoguće da tužitelj i nadalje ostvaruje pripadajuću plaću uz iznadprosječne rezultate. Vještakov izračun proizlazi iz odredbi kolektivnog ugovora, koji ne predviđa smanjenje pripadajuće plaće zbog proteka godina. Sukladno navedenom, do eventualno drugačije upute suda ostao je kod svog pisanog nalaza i mišljenja. Izračuni koje tuženik osporava (utvrđivanje pripadajuće plaće za rad te iznos uštede) su manji od iznosa koji bi se dobili uz prijedlog tuženika, a uzimanje u prosjek za izračun iznosa nagrade više od 3-4 radnika je stvar odluke suda.

19. Također vezano za primjedbe tuženika vještak je usmeno saslušan i na ročištu za glavnu raspravu od 19. veljače 2025. (list 299-301 spisa) na kojem se očitovao da je način izračuna rađen kao i ranije odnosno za ranije razdoblje, ali je vještak u tom predmetu utvrdio da bi pristup koji zagovara tuženik čak bio financijski za njega nepovoljniji, što je vještaku pri izradi nalaza nebitno. Razlog tome je što uključivanje u prosječni broj bodova koje je tužitelj ostvario dok je radio kao sjekač, uključivanje rada po vremenu daje po mišljenju vještaka pogrešnu sliku onoga što bi ostvario u utuženom razdoblju, što je najočitije na primjeru kada usporedni radnik ima samo rad po vremenu, što znači da bi u tom slučaju izračunata pripadajuća plaća bila značajnije veća, jer rad po učinku u pravilu ima veći broj bodova od rada po vremenu, gledano po satu. Sukladno tome, ostao je i dalje pri svom pristupu. Što se tiče izbora jednog radnika, a ne više njih, to je učinjeno iz razloga što i sam tuženik traži primjenu čl. 44. Kolektivnog ugovora, u kojem slučaju je nebitno koji je radnik izabran, ukoliko on ostvaruje sate rada po učinku primjerene tom radnom mjestu, što znači da nije npr. imao značajnog bolovanja. Kako je u nalazu uspoređivao, usporedni izabrani radnik ima rad po učinku sličan drugim sjekačima, tu razlika može biti u odnosu pojedinih sjekača u mjesecima, jer različito koriste godišnji odmor, a događa im se i da imaju bolovanja. U pogledu uštede motornih pila predloženo je da se uzme koliko je imao tužitelj dok je bio radio kao sjekač, mada je to bilo prije više od 20 godina, što pretpostavlja da bi gledano po elementima izračuna trebalo uskladiti, jer su i plaće povećavane, a vjerojatno i ti elementi, no provjerom je utvrdio da kada bi se uzeli u nominalnom iznosu uštedu koju je tužitelj ostvario uslijed stradavanja, to bi bilo više nego što je vještak iskazao u nalazu koristeći podatke aktualnih sjekača. U pogledu prava na nagradu uzeo je sjekače prema odabiru koji je dobio od tuženika, jer tuženik ima problem da nema trajnih sjekača u cijelom promatranom razdoblju, te je vještak stoga izabrao nekoliko za koje je ocijenio da su tipični i primjereni, a ako bi se u kojem slučaju uzimali svi, trebalo bi od strane tuženika pojasniti zašto neki ostvaruju više odnosno manje nagrade, odnosno da li na to utječe možda to što isu radili u cijelom razdoblju, ili da su bili na bolovanju. Vještak navodi da ukoliko bi sud tražio dopunu u smislu da odvoji uštedu i nagradu od ostatka plaće, naime u tom slučaju mora raditi kompletno obračun svih plaća iz razloga što su to primanja koja su ušla u prosjek i predstavljaju plaću, mada tuženik smatra da to nije plaća. Mišljenje, vještaka koje nije pravno obvezujuće, je da to jeste plaća jer se tako i obračunava, a to što nagrada nekada nije bila ne znači da je tužitelj ne bi ostvarivao, tim više jer da je bila to bi značilo da je i dalje trebalo primjenjivati i u slučaju kada eventualno ne bi postojala. Radi svega navedenog vještak navodi da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja, te očitovanja.

20. Na navedenom raspravnom ročištu određeno je da će se izvesti dokaz dopunskim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem na način da će vještak utvrditi visinu izgubljene zarade tužitelja, uštede i nagrade na bazi više komparativnih radnika (minimalno 3) te da će izraditi nalaz i mišljenje u dvije verzije na način da će jedna biti s uračunavanjem nagrada i ušteda, a druga bez uračunavanja nagrada i ušteda.

21. U skladu s navedenim financijsko-knjigovodstveni vještak izradio je pisani dopunski nalaz i mišljenje 3. rujna 2025. (list 597-633 spisa).

22. Iz pisanog dopunskog nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je u ranijem nalazu utvrđena bruto razlika od 21.977,72 EUR, u kojem iznosu su bile i nagrade (3.420,83 EUR) i uštede (197,38 EUR), a bez njih bi bruto iznos bio 18.359,51 EUR. Da izračun na bazi tri sjekača daje bruto iznos razlike plaće bez nagrada i ušteda od 18.814,07 EUR, tj. 2,48% više (za 454,56 EUR). To, mišljenju vještaka dokazuje da je dovoljno za utvrđivanje pripadajuće plaće uzeti jednog radnika koji ima adekvatan udio rada po učinku, jer se na sate rada po učinku primjenjuju prosječni bodovi tužitelja. Da je u ranijem nalazu iznos nagrada utvrđen kao i u jednoj varijanti iz ove dopune, s tim da je još dodano razdoblje od siječnja do ožujka 2024. pa da je ta varijanta za toliko veća. Da je u ranijem nalazu iznos ušteda bio 37,27 EUR veći od sada iskazanih u varijanti iz tabele D-2, jer se nije vršilo umanjenje za negativne iznose (nisu dio bruto plaće tako da nisu bili iskazani u dostavljenim karticama mjesečnih primitaka za 2021.-2022.) Vještak je zaključio da u utuženom razdoblju izračun bruto plaće na bazi tri sjekača bez nagrada i ušteda čini ukupni iznos od 18.814,07 EUR, da iznos nagrada na bazi usporednih radnika iznosi ukupno 4.003,58 EUR, da iznos uštede na bazi usporednih radnika iznosi ukupno 582,72 EUR, s tim što je vještak izračunao svakomjesečni iznos plaće, kvartalne iznose nagrada počevši od 2022. do travnja 2024., te svakogodišnji iznos ušteda za 2021., 2022. i 2023. godinu.

23. Na ovako dopunjeni pisani nalaz i mišljenje tužitelj nije imao primjedbi, te je svoj tužbeni zahtjev konačno postavio i uskladio s dopunskim nalazom i mišljenjem, dok je tuženik imao niz primjedbi i pitanja na koje se vještak očitovao u svom očitovanju od 16. siječnja 2026. (list 652-654 spisa) u kojem navodi da je tuženik predložio u podnesku od 6. ožujka 2025. trojicu usporednih radnika (jednog s dobrim izvršenjima, jednog sa srednjim, te jednog s lošijim izvršenjima) i to konkretno NU, BU i ĆU. Vještak je prilikom izračuna osim njih trojice uzeo i JU, te se citira obrazloženje iz nalaza o razlozima za to, koje tuženik ne prihvaća jer poslovi šumskog radnika nisu samo sječa i rad po učinku. Unatoč tome što je tužitelj predložio konkretne sjekače, među kojima i ĆU za kojeg je iznijeto da ima neuobičajeno mali broj sati rada po učinku u 2022., sud vještaku nije naložio poimence sjekače već mu je prepustio izbor istih, što je on i učinio, te svoj izbor smatra objektivnim i realnim. Uzeo je NU i BU, koje je tuženik predložio, u cijelom promatranom razdoblju te JU za period od studenog 2021. do kolovoza 2023., jer od rujna 2023. više nije sjekač, te je uzeo ĆU za period od rujna 2023. do ožujka 2024. obzirom da je opet imao uobičajenu satnicu rada po učinku. ĆU unatoč tome što u 2022. gotovo da nema rada po učinku nije po plaći lošiji od JU i od BU, a tek nešto manju plaću ima od NU (što je iskazano u Tabeli A na str. 3 dopune nalaza). Tuženik osim paušalnog navođenja da sjekači ne rade samo po učinku, što nije sporno, nije pojasnio zašto je ĆU imao tako malo rada po učinku u 2022. da bi se moglo ocijeniti je li to izuzetno ili uobičajeno. Vještak je i dalje mišljenja iznijetog u zaključnom mišljenju dopune nalaza, da je dovoljno uzeti samo jednog radnika s uobičajenim brojem sati rada po učinku da bi se dobila pretpostavljena plaća tužitelja. To je pokazala i ova dopuna jer se vidi kako su utvrđene razlike plaće bez nagrada i ušteda motorne pile približne prosjeku, tj. nema nekih značajnijih odstupanja: razlika uz preračunato primanje NU je 97,58% prosjeka, uz preračunato primanje BU 99,31% prosjeka te uz kombinaciju preračunatog primanja JU i U je 3,10% više od prosjeka, što je u biti neznatno. To znači da preračunato primanje NU (od strane tuženika ocijenjenog kao iznadprosječnog sjekača) ne daje značajnije veće primanje od prosjeka, da bi mu protuteža bilo značajnije manje od prosječnog preračunato primanje ĆU u razdoblju u kojem nije uzet za usporedbu. Integriranje minulog rada tužitelja u izračun pripadajuće razlike plaće u odnosu na usporedne radnike daje obrazloženje da utvrđeni iznos minulog rada u pripadajućoj plaći nije umanjen za već primljene iznose s osnove minulog rada koji su tužitelju isplaćeni. U nalazu od 19. studenog 2024. je na stranici 6 tabelarno prikazan način preračuna neto primanja tužitelja s osnove plaće (stupac 2) i naknade bolovanja od HZZO (stupac 3). U netu iz bruta (stupac 2) je i ostvaren dodatak za minuli rad (vidljivo iz dostavljenog pregleda primanja za cijelu godinu), a on je također i u bruto plaći koja nije utvrđena preračunavanjem iz neta, jer je ostvarena za cijeli mjesec (vidljivo iz dostavljenih mjesečnih obračuna plaće): neto 151,89 kn za studeni 2021, 202,52 kn za prosinac 2021., 126,57 kn za veljaču 2022., 379,94 kn za ožujak 2022., 168,09 kn za svibanj /2022.; bruto 87,54 kn za travanj 2022. (ostali mjeseci s bruto iznosom nemaju minulog rada). Tuženik ponovo naglašava kako je nalaz neprihvatljiv i nerealan obzirom da je sačinjen primjenom kombinacije dviju metoda izračuna: dijelom temeljem čl. 44. KU, a dijelom temeljen na bazi komparativnih radnika. Navodi se kako se sukladno odredbama čl. 44. KU treba utvrditi prosječna mjesečna plaća isplaćena radniku u prethodnih 6 mjeseci prije utvrđenja zdravstvene nesposobnosti i istu uskladiti s porastom plaće kod poslodavca, a plaću radnika ne čini samo rad po učinku, te citira vještakovo pojašnjenje pristupa usklade ranije plaće sa sadašnjim plaćama, te dalje argumentira svoj stav. Vještak smatra da tuženik samo navodi odredbe čl. 44. KU o uskladi ranije plaće s porastom plaće kod poslodavca, no ne navodi koliki je taj porast. Upravo zbog nedostatka jasnijeg definiranja utvrđenja porasta plaće on je kako u ovom tako i u drugim ranijim postupcima utvrdio ovaj način izračuna usklađene plaće sa sadašnjim primanjima sjekača. Ono što ima varijabilnu satnicu je upravo rad po učinku. Uz isti broj sati rada po učinku plaće se sjekača značajno razlikuju ovisno od uspješnosti. No, vještak stoga ne uzima njihovu uspješnost, već uspješnost tužitelja kakva je bila (izražena brojem bodova po satu) dok je bio sjekač. A sve ostalo se iskazuje onako kako je ostvario usporedni radnik, tim više što su se u odnosu na 2001., kada je tužitelj bio sjekač, promijenili i elementi plaće. Tada su s osnove rada bili u plaći samo rad po učinku i vremenu, te kišni dani, a kao neto iznos se dobivao terenski dodatak. U promatranom razdoblju se javljaju dodatak na plaću i otežani uvjeti rada, a nema više neto iznosa terenskog rada. Da nema novih elemenata plaće, te da su ostali samo rad po učinku i vremenu, te kišni dani, moglo bi se za njih utvrditi prosječni broj bodova i na njega primijeniti sadašnji broj bodova. No, time bi se dobila plaća uz uvjete rada koji su bili nekada, a ne sada. Upravo stoga nije izračunat prosječni broj bodova po satu ukupno za rad po učinku i vremenu. Npr. tužitelj je u uzetih 6 mjeseci iz 2021. imao 730 sati rada po učinku, a 46 sati rada po vremenu tako da sati rada po učinku su činili 94% ukupnog broja sati (730 / 776 = 0,94), dok je npr. u 2022. NU imao 1.583 sati rada po učinku i vremenu, od čega je 71% bio rad po učinku. JU je imao u 2022. 1.643 sati rada po učinku i vremenu, od čega je 79% bio rad po učinku. U očitovanju od 12. veljače 2025. je povodom tuženikovog upućivanja na metodologiju primijenjenu u predmetu Pr-1247/2021 Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji naveo da je to ona koju je i sada primijenio, a da je u tom predmetu na prijedlog tuženika rađena dopuna nalaza u kojoj je utvrđen prosječan broj bodova po satu za rad po učinku i vremenu, što je rezultiralo većom razlikom u primanjima od prvobitno utvrđene, a sud je presudio po vještakovom prvom izračunu. U očitovanju na podnesak tuženika u tom predmetu (što navodi jer se na njega poziva tuženik) je obrazloženo da kada bi se postupilo u smislu onoga što predlaže tuženik tada bi se trebalo za svaki mjesece obračunati prosječan broj sati, a ne samo bodova, koje je tužitelj imao po učinku i vremenu u 6 mjeseci 2001., čime bi se dobili veći iznosi od utvrđenih. Tako nije postupljeno upravo uvažavajući stvarne okolnosti rada na terenu, a prema kojima je rad po učinku manji gledajući broj sati u ukupnom fondu sati 2020., u odnosu na broj sati u 6 mjeseci 2001. To čak ne znači da je u cijeloj 2001. bio manji, no KU propisuje da se uzme prosjek 6 mjeseci, a ne cijele godine uslijed čega rad po učinku može prosječno značajno odstupati u tih 6 mjeseci od godišnjeg prosjeka. Stoga je upravo korektiv tome primjena broja bodova po satu rada po učinku na stvarno ostvarene sate takvog rada. Pored rada po učinku i vremenu, postoje i drugi obračunski elementi plaće koji se obračunavaju u utuženom razdoblju drugačije od načina obračuna u 2001. ili tada nisu ni postojali. Stoga je i zbog toga nužno uzeti stvarna ostvarenja, a tužitelj ih nije imao u cijelom promatranom razdoblju jer je bio na bolovanju Obzirom na odmak vremena od 20 godina od kada je tužitelj obavljao poslove sjekača, tuženik se u ovom slučaju ne protivi primjeni metode izračuna na bazi komparativnih radnika te je sačinio takav izračun. Obrazlaže se način izračuna, uzimajući primanja NU, BU i ĆU, te se vještak očituje da uzimanje primanja usporednih radnika bez korekcije na ime usklade plaće tužitelja iz vremena kada je bio sjekač nije bio predmet, ni nalaza, niti njegove dopune. Pod uvjetom da je tuženikov izračun točan, prisutna je značajna razlika, jer je u dopuni nalaza ona s osnove plaće bez nagrada, uštede i stimulacije 18.814,07 EUR, a tuženik ju je utvrdio u iznosu 10.499,75 EUR. Da bi utvrdio je li izračun tuženika točan, znači da bi trebao napraviti svoj izračun, a to znači novi nalaz, što može uraditi samo ukoliko ga sud na to uputi, jer to zahtjeva i izvjesno vrijeme pa time i novi trošak dopune nalaza. Ono što vještak okvirno može navesti vezano uz izračun tuženika je: kao bruto plaća tužitelja su uzeti njegovi iznosi; dodatno je odbijen minuli rad tužitelja, koji je uključen u bruto plaću tužitelja – je neispravno; kod BU je uočljivo manji bruto bez minulog rada za studeni 2021., a razlog tome je što nije izračunat bruto za sate izolacije (24 sata). Dakle, postoje neke nepravilnosti koje može ili analizirati ili dati izračun na bazi plaća usporednih radnika na koje uputi sud (pri čemu se samo korigira dodatak za minuli rad i eventualno bolovanje, izolacija i sl.), no samo po nalogu suda što u biti predstavlja novu dopunu nalaza. Tuženik je ostao kod primjedbi glede individualnih nagrada, citira tumačenje Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike od 21. veljače 2023. Vezano za navedeno vještak samo može pojasniti zašto je uzeo ova primanja, a to je stoga što su vezana uz rad, ispaćena su u bruto iznosu i nisu, po vještaku, materijalna prava iz čl. 90.a Zakona o radu jer su različita za pojedine radnike (ovise od radnih rezultata), za razliku od jubilarne nagrade, božićnice, regresa koji su jednaki za sve radnike koji na njih imaju pravo pa tumači da i navođenje ‘’sl.’’ znači upravo slično takvim isplatama. Ministarstvo navodi primjer bonusa, što bi (opet samo po mišljenju vještaka) bilo materijalno pravo, ako svi dobiju jednako npr. obzirom na rezultat rada poduzeća, no ako ga dobiju obzirom na individualni rezultat rada radnika, to je plaća samo što se isplaćuje kada se konačno utvrdi na kraju godine učinkovitost radnika (kako je npr. s uštedom motornih pila). Okolnost da je tuženik nagradu utvrđivao tromjesečno, a uštedu motornih pila godišnje, ne znači da ih nije mogao ili trebao (ako se želi poštovati kriterij mjesečne redovitosti isplate) isplaćivati mjesečno, jer su se učinci temeljem kojih je obračunata nagrada ostvarivali na temelju rada u sva tri mjeseca, a kod ušteda pila u svih 12 mjeseci. Ovo pravno određenje je, pretpostavlja, značajno tek iz formalnih razloga, ako bi se odlučilo da nešto od navedenog nije plaća, te da je utužena isključivo plaća, a ne izgubljena zarada na temelju rada kao sjekača. Kako je to pravno pitanje, sukladno nalogu suda je u dopuni nalaza nagrada odvojeno iskazana, kao i ušteda motornih pila i stimulacija. Zaključno vještak je ostao u cijelosti kod nalaza i mišljenja od 19. studenog 2024., njegove dopune od 3. rujna 2025. te svih danih očitovanja.

24. Na ovako dodatno pisano očitovanje tuženik je ponovno ostao kod primjedbi te je u povodu istih ponovno saslušan vještak na raspravnom ročištu od 1. travnja 2026. (list 663-666 spisa). U svom usmenom očitovanju na navedenom ročištu vještak navodi da na primjedbu tuženika da tuženik smatra kako nije dovoljno uzeti samo jednog radnika s uobičajenim brojem sati rada po učinku da bi se dobila pretpostavljena plaća tužitelja nego da je potrebno uzeti tri usporedna radnika vještak odgovara da se tuženik referira na vještakovo zaključno očitovanje iz dopune nalaza u kojem su korištena tri usporedna radnika, a u kojem je naveo da obzirom na utvrđeno proizlazi ono što je i prije smatrao da je dovoljno uzeti samo jednog radnika s uobičajenim brojem sata radi po učinku da bi se dobila pretpostavljena plaća tužitelja. Upravo vezano uz to tvrdi da nije kombinirao metode nego je vršio izračun u smislu čl. 44. Kolektivnog ugovora odnosno nastojao je uskladiti plaću koju je tužitelj imao s rastom plaća kod tuženika. Kako se plaća šumskih radnika sjekača sastoji od više elementa od kojih neki nisu bili u vrijeme kada je tužitelj radio kao sjekač to je prilagođeno sadašnjim elementima plaće. Sve to je već u biti naveo u ranijim očitovanjima. Znači, čak sukladno navodima tuženika da se ovakvim načinom izračuna dobiva nerealna plaća obzirom da utvrđena pripadajuća plaća zna biti i veća od plaće usporednog radnika to znači da je pristup vještaka upravo sukladan nastojanju da se uvaže sadašnje okolnosti rada sjekača, a to znači koliko su realno imali sati rada u sječi odnosno po učinku, a koliko su bili zastupljeni ostali elementi u plaći. To što je utvrđena plaća veća od plaće usporednog radnika rezultat nije u tome da je taj pripadajući iznos nerealno utvrđen nego zbog činjenice kao u konkretnom slučaju da tužitelj ima veći dodatak za minuli rad nego usporedni radnik, potom da je broj bodova utvrđen za rad po učinku veći od onoga koji ima usporedni radnik što dalje vuče i prosjeke. Tuženik navodi primjer NU pri čemu uzima baš mjesece u kojima ni nema rada po učinku i tu razlika proizlazi upravo iz toga što tužitelj ima veći dodatak za radni staž, a usporedni radnik je bio na bolovanju te je za te sate utvrdio pripadajuću plaću kao za rad temeljem prosjeka jer ne može pretpostaviti da bi tužitelj isto bio na bolovanju kao usporedni radnik. Na primjeru navedenih mjeseci daje očitovanje u pogledu razlike pa tako za 9. mjesec 2023. je kao pripadajuća plaća za godišnji odmor utvrđeno 67,60 EUR, dok usporedni radnik ima 63,84 EUR što daje razliku od 3,76 EUR. Za bolovanje usporednog radnika je i obračunato 46,48 EUR dok je vještak kao pripadajuće iskazao 67,60 EUR temeljem prosjeka koji je, kako je vidljivo, isti kao za godišnji odmor je je isti broj sati i konačno dodatak za staž kod usporednog radnika iznosi 31,82 EUR dok bi tužitelj imao 150,00 EUR što daje razliku od 118,18 EUR, a sveukupno razlika iznosi 143,06 EUR, dok kod ostalih promatranih mjeseci razlika se upravo javlja zbog bolovanja, dodatka za radni staž i godišnjeg odmora. Što se tiče prijedloga tuženika da se uzme njegov izračun radi se o pravnom pitanju, no vještak smatra da je tada tuženik trebao ispraviti svoj izračun sukladno primjedbama koje je dao u ranijem očitovanju kod obračuna minulog rada i dr. navedenog. Što se tiče nekorištenja za usporedbu ĆU na kojem tuženik inzistira u cijelom razdoblju ponavlja da ga nije koristio kao usporednog radnika u onom razdoblju kada uopće nije imao sječe odnosno ona je bila zanemariva, te je predložio da tuženik pojasni razloge zašto nema sječu dok po iskustvu vještaka iz ovog i ranijih vještačenja na takav slučaj nije nailazio. Ne nalazi da je tuženik to pojasnio te upravo stoga što se radi o izoliranom slučaju, prema iskustvu vještaka, smatra da nije usporedan obzirom na način na koji se utvrđuje pripadajuća plaća. Na upit tuženika da li je kod izračuna razlika vještak uračunao nagrade, vještak odgovara da su nagrade u dopuni nalaza izdvojene, a koja će se varijanta uzeti je pravna ocjena suda. Ostao je u cijelosti kod svog osnovnog nalaza, dopunskog nalaza i svih pisanih i usmenih očitovanja.

25. U članku 5. Ugovora o radu od 1. travnja 1996. (list 16-17 spisa) ugovoreno je da radniku, odnosno tužitelju za poslove šumskog radnika - sjekača pripada plaća sukladno Pravilniku o plaćama za poslove iz članka 1. navedenog Ugovora, te da se utvrđuje osnovna plaća i dodaci na plaću, te razdoblje isplate plaće. Člankom 6. Ugovora o radu od 17. srpnja 2020. (list 20-21 spisa) ugovoreno je da se Pravilnikom o plaćama i ostalim primanjima i Kolektivnim ugovorom za radnike Hrvatskih šuma utvrđuje plaća i dodaci na plaću, te razdoblje isplate plaće.

26. Budući da se u ovom predmetu radi o naknadi štete koja se sastoji u vidu izgubljene zarade, a ne izgubljene plaće, ovo potvrđuje da se u konkretnom slučaju treba primijeniti odredba članka 1095. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), pogotovo imajući u vidu da je tužitelju za ranije periode već dosuđivana naknada štete u vidu izgubljene zarade.

27. Kolektivni ugovor za radnike Hrvatskih šuma d.o.o. koji je sklopljen 16. ožujka 2018. s retroaktivnom primjenom od primjenom od 1. ožujka 2018. člankom 44. propisano je da radniku kojem je po konačnom rješenju HZMO utvrđeno smanjenje radnih sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični gubitak radne sposobnosti ili neposrednu opasnost od nastanka smanjene radne sposobnosti, poslodavac je dužan ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova koji odgovaraju njegovoj zdravstvenoj odnosno preostaloj radnoj sposobnosti u skladu s mogućnostima i potrebama posla odnosno poslova za koje je on sposoban, a koji, što je više moguće moraju odgovarati poslovima na kojima je radnik prethodno radio.

28. Kolektivnim ugovorom za radnike Hrvatskih šuma d.o.o. od 2. ožujka 2022. 2018. i Dodatkom I.(lipanj 2022.) mijenja se članak 44. na način da u slučajevima kada je radniku utvrđeno smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan gubitak radne sposobnosti ili neposredna opasnost od nastanka smanjene radne sposobnost koje su posljedica profesionalne bolesti ili ozljeda na radu otkaže ugovor o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu na slabije plaćeno radno mjesto, radnik ima pravo na plaću koju je primao do trenutka premještaja na slabije plaćeno radno mjesto.

29. Nadalje navedenom materijom, regulirano je što predstavlja prosječnu mjesečnu plaću isplaćenu radniku u prethodnih šest mjeseci prije premještaja na slabije plaćeno radno mjesto, te je regulirano da se ista usklađuje s porastom plaća kod poslodavca.

30. Prosječnih 6 plaća koje se usklađuju s porastom plaća kod poslodavca se navodi i u članku 44. Kolektivnog ugovora iz 2022. u kojem je navedeno da se uzima plaća prije utvrđenja zdravstvene nesposobnosti.

31. Odredbe Kolektivnog ugovora o uskladi prosječne šestomjesečne plaće prema porastu plaće kod poslodavca nisu detaljno definirane. U promatranom razdoblju je u odnosu na šestomjesečno razdoblje u kojem je tužitelj radio kao sjekač došlo je do promjena obračuna plaće. Rad po učinku se u utuženom razdoblju vrši prema Cjeniku radova u kojem je od 2. svibnja 2019. povećan broj bodova za rad u sječi s 2.500 na 2.600, a promijenili su se i dodaci na plaću.

32. Pravilnikom o Izmjenama i dopunama Pravilnika o plaćama i ostalim primanjima radnika Hrvatskih šuma od 23. travnja 2018. se za poslove obaranja stabla, sječu i trupljenje MP utvrđuje 2.600 bodova s primjenom od 2. svibnja 2018.(ranije 2500 bodova).

33. Tuženik u odnosu na izračun izgubljene zarade tuženik stavlja primjedbu da je vještak trebao kao pravilnim uzeti u obzir ne samo rad po učinku, nego i po vremenu, te je naveo da je tužitelj za vrijeme dok je radio kao sjekač ostvarivao pravo na uštede na motornim pilama, te smatra da u konkretnom slučaju treba uzeti podatke o tužiteljevim uštedama, odnosno iznose koje je on ostvarivao kao sjekač, s tim da je stav tuženika da se navedene uštede i dodaci ne smatraju plaćom i ne ulaze u prosjek plaće za ostvarivanje određenih prava. U odnosu na nagrade sjekačima koje se isplaćuju od travnja 2022. tuženik navodi da smatra da se radi o individualnoj nagradi koja se također ne smatra plaćom i isplaćuje se radnicima u odnosu na izrađene kubike drvnih sortimenata pod uvjetom da radnici ostvaruju više od 100% norme, a u vrijeme dok je tužitelj radio kao sjekač ove nagrade se nisu isplaćivale te se isto ne može smatrati izgubljenom zaradom, pa tuženik predlaže da se iznos isplaćenih nagrada izdvoji iz obračuna razlika plaća.

34. Nadalje, tuženik smatra ukoliko bi se izračun nagrada računao po prosjeku da bi trebalo uzeti prosjek svih radnika sjekača u Šumariji, jer ima radnika koji tu nagradu i ne dobivaju, a iznos se obračunava prema izrađenim kubicima.

35. Tuženik smatra kako navedene nagrade ne predstavljaju pravo utvrđeno Kolektivnim ugovorom za radnike tuženika, niti pravo regulirano Pravilnikom o plaćama, nego su regulirane odlukom Uprave tuženika koja je podložna promjenama, pa i ukidanju.

36. Ukoliko sud i zauzme stav da nagrade predstavljaju dio izgubljene zarade, tuženik smatra kako one s obzirom na svoj karakter, unaprijed neutvrdive iznose, kvartalnu isplatu te nereguliranost Kolektivnim ugovorom ili Pravilnikom o plaćama kao svakomjesečnom primanju radnika ne može biti sastavni dio naknade štete zbog izgubljene zarade, stoga je za varijantu vještačenje u kojem neće biti iskazane uštede i nagrade kao dio razlike plaće koja tužitelju pripada u odnosu na raniju plaću radnika šumskog sjekača.

37. Stav je suda da tužitelj temeljem odredbe članka 1095. ZOO ostvaruje pravo na izgubljenu zaradu, pri čemu je utvrđeno kao nesporno da je obavljao specifične poslove čija plaća je regulirana Kolektivnim ugovorom i Pravilnikom, koji predviđaju i dodatke na plaću, pa se i dodaci na plaću trebaju primijeniti kod utvrđivanja naknade štete zbog izgubljene zarada, a uzimajući u obzir i odluku Uprave tuženika o nagradi koja je donesena nakon tužiteljeva profesionalnog oboljenja, jer bi tužitelj da je ostao na poslovima šumskog radnika - sjekača temeljem njegovih ranijih rezultat rada, prije stradavanja, a koji su bili iznadprosječni imao pravo na nagrade kao i uštede na motornoj pili, bez obzira što se radi o individualnom pravu. Ovo stoga što je tužitelj i do profesionalnog oboljenja imao iznadprosječne rezultate rada pa je za pretpostaviti da bi ih i nadalje ostvarivao, kao što ih imaju i usporedni radnici čije podatke je dostavio tuženik, stoga nije prihvatljivo uzimati prosjek svih radnika u Šumariji Županja, kako je to predložio tuženik, a ukoliko bi se prihvatili isključivo rezultati rada do njegovog stradavanja, što je također predložio tuženik, tada bi po navodima vještaka iznosi izgubljene zarade bili i viši, kako je to utvrdio vještak.

38. Imajući u vidu sve navedeno sud nalaz i mišljenje financijsko- knjigovodstvenog vještaka, te dopunski nalaz kojim je vještak uzeo u obzir gore Kolektivni ugovor, Pravilnik i Odluku tuženika o nagradama, sud smatra stručnim, objektivnim i vjerodostojnim, ovo pogotovo imajući u vidu da se isti temelji na detaljnom proučavanju materijalne i radno-pravne dokumentacije vezane za izgubljenu zaradu koju je tužitelj ostvarivao, dok je radio posao sjekača kod tuženika, a imajući u vidu visinu plaća usporednih radnika kod tuženika, s tim da je vještak u pogledu izbora usporednih radnika dao detaljno obrazloženje u svom nalazu i mišljenju, dopuni i očitovanjima, primijenio ispravnu metodologiju, te nije kombinirao metode kako to tuženik pogrešno smatra, nego je vršio izračun istih u smislu čl. 44. Kolektivnog ugovora odnosno izvršio je usklađenje plaće koju je tužitelj imao s rastom plaća kod tuženika, ispravno tumačeći da nagrade i uštede jesu plaća, jer se one tako i obračunavaju, pa tim više sud cijeni dopunski nalaz i mišljenje financijsko- knjigovodstvenog vještaka objektivnim, vjerodostojnim i stručnim u cijelosti.

39. Kako je vještak nesporno utvrdio da u utuženom razdoblju kada tužitelj radi kao šumski radnik prima manju plaću nego li bi ju primao da je nastavio raditi kao sjekač, da je smisao usklade plaća utvrditi koliku bi tužitelj ostvarivao plaću u sadašnjim okolnostima uvažavajući njegov rad prije stradavanja, te da se uspješnost sjekača ogleda kroz rad po učinku, upravo je to smisao naknade štete koju tužitelj trpi u vidu izmakle zarade, stoga što više ne može raditi posao koji je radio prije zbog profesionalne bolesti i to onim intenzitetom kojim je radio prije profesionalne bolesti što sve upravo čini tužiteljevu izgubljenu zaradu.

40. Kako tužitelj tužbom potražuje izgubljenu mjesečnu zaradu u razdoblju od studenog 2021. do ožujka 2024., a iz dopunskog pisanog nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da ista iznosi bruto 18.814,07 EUR, te da ona iznosi svakomjesečni iznos kako je to utvrdio vještak u skladu s čim je tužitelj specificirao svoj tužbeni zahtjev, a također je vještak utvrdio da visina nagrada iznosi bruto 4.003,58 EUR, te je izvršio izračun ovih nagrade u kvartalnom iznosu za utuženi periodu počevši od 2022. do 2024., te kako je vještak također utvrdio da visina ušteda čini ukupni bruto iznos od 582,72 EUR za period od 2021. do 2023., te je obračunao iste kako dospijeva, svakog 21. siječnja u idućoj godini za prethodnu godinu, s čime je tužitelj također uskladio svoj tužbeni zahtjev, dakle tužbeni zahtjev u cijelosti je usklađen s nalazom i mišljenjem vještaka i isti je u cijelosti usvojen na način kako je to navedeno u točki I. alineji 1., 2. i 3. izreke ove presude. Smisao dosude izgubljene zarade je naknada štete uspostavom prijašnjeg stanja, pri čemu je bitno je dovesti tužitelja u položaj u kojem je bio prije profesionalnog oboljenja, utvrditi koliku bi tužitelj ostvarivao zaradu u sadašnjim okolnostima uvažavajući njegov rad prije stradavanja.

41. Nesporno je da je rješenjem HZMO, PU Vukovar klasa UP/I 141-02/23- 01/03341944619 URBROJ 341-22-05/3-23-16987 od 8. svibnja 2023. (list 74 spisa) utvrđeno je pravo na invalidsku mirovinu počevši od 24. studenog 2022. zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti u iznosu od 281,91 EUR mjesečno, no kako je tim rješenjem određeno da se imenovanom navedena utvrđena mirovina ne isplaćuje, stoga nije potrebno, a nije niti moguće izvršiti umanjenje tužiteljeve izgubljene zarade za navedeni iznos.

42. Svi iznosi na ime naknade štete zbog izgubljenu zarade tužitelja su u skladu sa odredbom članka 433.a ZPP dosuđeni u bruto iznosu.

43. Na dosuđene pojedinačne mjesečne iznose razlike plaće tužitelju je priznata i pripadajuća zakonska zatezna kamata s obzirom da se odredbama KU za radnike Hrvatskih šuma određeno da se plaća i naknada plaće isplaćuju najkasnije do 20-tog u tekućem mjesecu za prethodni mjesec, pa mu je stoga tijek zakonskih zateznih kamata određen od svakog 21. dana u mjesecu za tekući mjesec i to po stopi koja je određena člankom 29. st.2. ZOO.

44. O troškovima postupka odlučeno je temeljem članka 154. stavka 1. uz primjenu članka 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP), imajući u vidu vrijednost predmeta spora i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103,14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23: u daljnjem tekstu: Odvjetničke tarife), te su tužitelju zastupanom po punomoćniku odvjetniku kao osnovani priznati troškovi sastava tužbe (Tbr. 7. OT), zastupanje na 5 ročišta (i to ročišta od 6. veljače 2024., 28. ožujka 2024., 19. veljače 2025., 8. travnja 2025. i 1.travnja 2026. prema Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. OT), sastav 2 obrazložena podneska (i to podnesci od 20. studenog 2024. i 31. ožujka 2026. prema Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. OT), svaka radnja po 250,00 bodova, sastav jednog neobrazloženog podneska (i to podneska od 7. svibnja 2024. prema Tbr. 8. t. 3. OT) u iznosu od 25 bodova što ukupno čini 2.025,00 bodova, te pripadajući PDV u iznosu od 506,25 bodova, što ukupno čini 2.531,25 bodova, a što preračunato u eure, imajući u vidu vrijednost odvjetničkog boda od 2,00 EUR, iznosi 5.062,50 EUR.

45. Tužitelju je priznat zatraženi iznos od 530,89 EUR na ime troška financijsko-knjigovodstvenog vještačenja

46. Dakle, tužitelju je priznat sveukupni iznos troška od 5.593,39 EUR.

47. Temeljem članka 151. stavka 3. ZPP-a na dosuđeni parnični trošak priznato je pravo i na zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja odluke, s obzirom da je takav zahtjev za naknadu ove kamate postavljen.

48. Iskazivanje dosuđenoga iznosa tužitelju u eurima izvršeno je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje koja su utvrđena Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22).

49. Tužitelju nije priznat zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 62,50 bodova s uključenim PDV odnosno 125,00 EUR na ime zastupanja tužitelja na ročištu za objavu i uručenje presude ovo stoga što on nužno ne mora pristupiti na ovo ročište da bi saznao o sadržaju presude, a bez obzira da li na isto pristupi o sadržaju presude može saznati na e-oglasnoj ploči suda, pa se ovaj trošak ukazao kao trošak koji nije nužan i potreban za vođenje parnice. Trošak nagrade za pristup punomoćnika odvjetnika na ročište za objavu presude nije trošak koji je potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, u parničnim postupcima u kojima je presuda objavljenja na ročištu za objavu presude i na e- oglasnoj ploči suda, te je stoga isključena primjena odredaba članka 154. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a, a u vezi sa člankom 155. stavak 2. ZPP-a i odredbom Tbr. 9. toč. 3. OT na obvezu protivne strane da taj trošak nadoknadi. Obaveza je suda zakazati i održati ročište za objavu presude, međutim, ne postoji obveza stranaka da na to ročište pristupe. Navedeno ročište može se održati čak i ako dostava poziva strankama nije uredna, te će se stranci koja nije uredno pozvana presuda u tom slučaju dostaviti prema pravilima o dostavi pismena u parničnom postupku. Uredno pozvanim strankama koje ročištu nisu pristupile presuda se ne dostavlja, međutim, one se mogu upoznati sa sadržajem objavljene presude putem e-oglasne ploče suda na kojoj se presuda u tom slučaju objavljuje. Budući da ne postoji procesno pravilo koje obvezuje stranke da ročištu za objavu presude pristupe, pa čak, ni procesna dužnost suda da obavi urednu dostavu poziva za to ročište prije dana održavanja ročišta za objavu presude, a propust uredno pozvane stranke da pristupi tom ročištu ne škodi stranci budući da se sa sadržajem presude može upoznati putem e-oglasne ploče suda, to trošak za objavu presude nije potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a. Odvjetnik koji ne pristupi na ročište za objavu presude, iako je uredno pozvan, ne trpi zbog toga nikakve procesno pravne posljedice, odnosno sankcije. Izostanak s tog ročišta ne utječe, ni na pravilnost dostave, jer se danom dostave presude smatra dan održavanja ročišta za objavu presude. Dakle, pravo na djelotvoran pravni lijek time nije narušeno, čak ni stoga što žalbeni rok teče od dana održavanja ročišta za objavu presude, zato što se sa sadržajem presude i razlozima zbog kojih je donesena može upoznati putem e- oglasne ploče, na koju se objavljuje cjelovit tekst presude. U ovom kontekstu potrebno je razlikovati troškove nagrade odvjetnika koja se može priznati na teret protivne strane, te koji su bili potrebni za vođenje parnice sukladno odredbi članka 155. stavka 1. ZPP-a, od onih koji nisu bili potrebni za vođenje parnice, te ih stoga odvjetnik može na temelju Odvjetničke tarife naplatiti samo od stranke koja mu je izdala punomoć.

U Županji, 15. svibnja 2026.

Sudac

Helena Zetić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Rok za žalbu za stranku koja je uredno pozvana na ročište za objavu presude teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojoj se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovog zakona o dostavi pismena, te tada rok za žalbu počinje teći od dana primitka ovjerenog prijepisa presude.

Žalba se podnosi ovome sudu pismeno, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

O tom obavijest:

1. Tužitelj po punomoćniku Hrvoju Lešiću, odvjetniku u Županji

2. Tuženik Hrvatske šume d.o.o, Zagreb, Ulica Kneza Branimira 1, Uprava Šuma, Podružnica Vinkovci, Trg Bana Josipa Šokčevića 20