REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-50/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić kao suca izvjestitelja i Renate Marić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Zvonimiru Bodrožiću odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 71, OIB:38922958547, zastupan po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić&Lui iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-665/2022-30 od 24. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 15. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-665/2022-30 od 24. listopada 2025.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.990,84 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. svibnja 2021. godine do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena kao i naknaditi mu prouzročen parnični trošak u iznosu od 2.398,16 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 24.listopada 2025.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.
2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija tuženik iz razloga navedeni u članku 353. stavak 1. ZPP-a, odnosno zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i bitnih povreda odredaba parničnog postupka i to u odnosu na naknadu štete preko nespornog iznosa od 997,49 eura (za iznos od 993,35 eura) i u odnosu na troškove postupka preko nespornog iznosa od 265,44 eura (za iznos od 2.132,72 eura). Ističe bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer obrazloženje nerazumljivo, proturječno i ne sadrži razloge temeljem kojih bi se presuda mogla ispitati. Nadalje, smatra da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo i pogrešno izveo zaključak o činjenicama, te je neosnovano dosudio iznose s naslova naknade neimovinske štete u točki 1. izreke, odnosno da je utvrdio neprimjereno visok iznos naknade imajući u vidu kvalifikatorne okolnosti pretrpljenih fizičkih bolova i straha. Predlaže da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, te traži troškove žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 dalje: ZPP), te nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, na koje se pazi po službenoj dužnosti.
5.1. U razlozima presude prvostupanjski sud je za svoju odluku i pravni stav dao jasno i iscrpno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude, tako da nije počinjena bitna povreda iz članka 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, na koju ukazuje tuženik.
6. Navodima žalbe presuda prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju niti iz žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
7. U predmetnoj stvari nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost tuženika, da se tužitelj za zahtjevom za naknadu štete obratio tuženiku i da je tuženik na ime naknade štete isplatio nesporni iznos u visini od 28.650,00 kn, sada 3.802,51 eur.
8. Prvostupanjski sud je utvrdio provođenjem medicinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku prof. dr. Žarku Rašiću, da je tužitelj u štetnom događaju zadobio prijelom stražnjeg maleola lijeve goljenične kosti uz otrgnuće unutrašnjeg maleola lijeve goljenične kosti – prijelomi u podruju lijevog gležanjskog zgloba, istegnuće mišića vratne kralješnice, natučenje područja prsne kosti, natučenje lijevog ramena, natučenje lijevog koljena i natučenje lijevog gležanjskog zgloba, da je zadobivena ozljeda vratne kralješnice i lijevog gležanjskog zgloba dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti u omjeru od 12%. koja se očituje u vidu ograničene pokretljivosti lijevog gležanjskog zgloba, te bolova u području lijevog gležanjskog zgloba kod dužeg stajanja, hodanje, penjanja po stepenicama, a ozljeda kralješnice dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti u vidu ograničene pokretljivosti vratnog segmenta kralješnice, te povremenim bolovima u vratnom dijelu kralješnice kod dužeg rada u nefiziološkom položaju glave i tijela te kod duže stajanja i vožnje u osobnom vozilu, da je zbog zadobivenih ozljeda tužitelj trpio bolove jakog intenziteta, trajnog karaktera sumarno 5 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 12 dana, bolove slabijeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 56 dana, zatim povremene bolove manjeg intenziteta koji si iskazani kroz smanjenje životnih aktivnosti, da je primarni strah bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, da je sekundarni strah jačeg intenziteta trajanju od kumulativno 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju kumulativno 8 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 28 dana, da je tužitelju tuđa nestručna pomoć bila potrebna u trajanju sumarno 7 dana po 3 sata dnevno, zatim 45 dana po 2 sata dnevno, te još 30 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku u trgovinu i slično, a uzimajući u obzir nošenje imobilizacije.
10. Stoga je suprotno navodima žalbe, temeljem članka 1100 stavak 1. i 2. ZOO-a sud osnovano utvrdio tužitelju pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti, u iznosu od 5.100,00 eura, te na temelju članka 1095 stavak 1. ZOO-a imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 700,00 eura ili sveukupno u iznosu od 5.800,00 eura, pa kako je u mirnom postupku tuženi isplatio iznos od 3.802,51 eura, tužitelju dosudio razliku od 1.990,84 eura.
11. Dosuđeni iznos štete zbog povrede prava osobnosti, primjeren je vrsti i težini pretrpljenih povreda kao i posljedicama koje će tužitelj imati u buduće tijekom života i rada, te je suprotno navodima žalbe dosuđeni iznos neimovinske štete u skladu sa sudskom praksom i orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda uz uvažavanje svih okolnosti slučaja.
12. Pravilno je prvostupanjski sud o troškovima postupka odlučio temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a.
13. Radi iznesenog je žalbu tuženika kao neosnovanu valjalo odbiti i temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu.
U Požegi, 15. svibnja 2026.
Predsjednik vijeća
Branimir Miljević
