Republika Hrvatska
Općinski sud u Gospiću
Stalna služba u Otočcu
Bartola Kašića 7
Otočac
Poslovni broj: Povrv-2/2022-72
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Gospiću Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja (ovrhovoditelja) Hrvatski ured za osiguranje, OIB: 38922958547, Zagreb, Martićeva 73, zastupan po O.U. Poldan, P, M i dr., iz [adresa], protiv tuženika (ovršenika) Grada Otočca, OIB: 14180718952, Kralja Zvonimira 10, Otočac, zastupan po punomoćnici Ani Bobinac, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, VPS: 10.414,55 eura, nakon održane glavne javne rasprave 23. travnja 2026., u prisutnosti punomoćnica parničnih stranaka, 15. svibnja 2026., javno objavivši,
p r e s u d i o j e
I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenom od strane Zvonimira Vrbana, Javnog bilježnika u Senju, posl.br. Ovrv-741/13 od 22.05.2013.g. kao neosnovan.
II. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 3.743,40 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate prema kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili graničnoj kamatnoj stopi proizašloj iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja se određuje za svako polugodište, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.
III. Odbija se tuženik sa viškom zatraženog parničnog troška u iznosu od 500,00 eura, kao neosnovanim.
Obrazloženje
1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika, ranije ovršenika PB, radi naplate iznosa od 78.468,46 kn, a povodom kojeg prijedloga je javni bilježnik donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, pobliže opisano u izreci ove presude.
2. Budući je tuženik, ranije ovršenik, podnio prigovor protiv navedenog rješenja o ovrsi, to je sud navedeno rješenje stavio izvan snage te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga. U prigovoru tuženik navodi da sa tužiteljem nije nikada bio u bilo kakvom poslovnom odnosu temeljem kojeg bi mogao nastati sporni dug, s tim da ne isključuje mogućnost da bi pravni odnos pobijane tražbine mogao biti po osnovu regresnog zahtjeva. Ukoliko se u konkretnom slučaju ta tražbina zasniva po tom pravnom osnovu, tuženik navodi da je tužitelj trebao kod nadležnog suda podnijeti regresnu tužbu te se predlaže da Sud u cijelosti stavi izvan snage pobijano rješenje o ovrsi i ukine provedene radnje, a postupak nastavi kao povodom prigovora protiv platnog naloga.
3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u Izvod otvorenih stavki, list 6 spisa, uvid u preslik spisa Pn-1392/07 Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u Nalaz i mišljenje prometnog vještaka Zvonka Ivašića, dipl. ing, list 67 – 73 spisa, u Rješenje o nasljeđivanju iza pok. PB, list 91 spisa, u potvrde banaka o stanju računa ostavitelja PB na dan smrti, list 121 – 124 spisa, u izvode prometa po računu Grada Otočca, odnosno sada tuženika, list 151 – 163 spisa, u preslik zadužnice broj Ov-8128/13 te u obrazac izravne naplate, list 171 i 173 spisa, u Nalaz prometnog vještaka, list 212 – 214 spisa, u iskaz prometnog vještaka Ereš Nevena, dipl. ing, list 227 spisa, u Nalaz i mišljenje financijskog vještaka Daria Jankovića, list 245 – 250 spisa, u obrazac zadužnice Ov-2905/13, list 298 spisa, u presudu P-176/16, list 263 spisa, u dopis Fine, list 267 i 298 spisa, u dopunu nalaza i mišljenja financijskog vještaka Daria Jankovića, list 321 – 330 spisa.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Na temelju izvedenih predloženih dokaza proistječe da je javni bilježnik Zvonimir Vrban iz Senja na temelju Prijedloga za ovrhu tada ovrhovoditelja, a sada tužitelja, donio Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, posl. broj Ovrv- 741/13 22.5.2013. godine na koje Rješenje je tada ovršenik, sada pok. PB uložio prigovor te je navedeno Rješenje stavljeno van snage, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
6. Proistječe da potraživanje tužitelja prema tuženiku proistječe iz pravomoćne Presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj Pn-1392/07 od 29. travnja 2009. godine, a u pravnoj stvari tužitelja MB protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, ovdje tužitelja, kojom je tamo tuženiku naložena isplata neimovinske i imovinske štete, a koju potom ovdje tužitelj kao isplatitelj u ovom postupku potražuje od PB kao štetnika u predmetnom štetnom događaju.
7. U navedenom postupku je u svojstvu svjedoka sudjelovao ranije tuženik PB te je stoga Sud izvedene dokaze u navedenom postupku koristio i u ovom postupku te je stoga odbio prijedlog za provođenjem medicinskog vještačenja u ovom postupku budući drži da je visina štete nedvojbeno utvrđena navedenom pravomoćnom presudom.
8. S obzirom da je ovršenik, odnosno tuženik PB tijekom trajanja postupka preminuo **.**.2014., a Rješenjem o nasljeđivanju od 24. srpnja 2015. godine (list 91 spisa) njegova ostavinska imovina prešla u vlasništvo Grada Otočca kao ošasna imovina, to je postupak nastavljen u odnosu na sadašnjeg tuženika Grada Otočca.
9. Odredba čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju (NN br. 48/2003, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19) propisuje da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio Sud pazi samo na prigovor nasljednika.
10. S obzirom na istaknute prigovore Grada Otočca kao tuženika da je isti podmirio dugove ostavitelja PB u većem iznosu no što je vrijednost naslijeđene imovine, to je valjalo procijeniti vrijednost naslijeđene imovine kao i podmirene tražbine.
11. Iz Nalaza i mišljenja prometnog vještaka Nevena Ereša, dipl. ing. (list 212 i 214 spisa) proistječe da je tržišna vrijednost vozila na dan ostaviteljeve smrti (4.10.2014. godine), a koja su u Rješenju o nasljeđivanju navedena kao ostaviteljeva imovina te koja su prešla u vlasništvo tuženika, iznos od ukupno 13.200,00 eura te je Sud ovakvom nalazu i mišljenju vještaka poklonio punu vjeru kao i njegovom usmenom očitovanju na glavnoj raspravi povodom prigovora stranaka.
12. S druge pak strane, valjalo je utvrditi i iznose koje je tuženik kao nasljednik ostavitelja podmirio na ime duga ostavitelja. Pri tome je valjalo voditi računa da se imaju uzeti u obzir samo iznosi koji su podmireni kao dugovanja samog ostavitelja, odnosno dugovanja koja su postojala na dan ostaviteljeve smrti, tj. 4.10.2014. godine.
13. Pri tome se tuženik pozivao na podmirenje dugovanja po osnovi presude Općinskog suda u Gospiću, posl. broj P-176/16 (list 263 spisa), nadalje, na podmirenje po zadužnici Ov-8128/13 (list 171 spisa), nadalje, po zadužnici Ov- 2905/13 (list 298 spisa), zatim dugovanje po tekućem računu kod Splitske banke.
14. Tijekom dokaznog postupka pribavljeni su relevantni podaci putem Fine te je na temelju svega pribavljenog utvrđeno da je tuženik Grad Otočac temeljem Presude P-176/16 podmirio dugovanje u iznosu od 6.167,97 kn, odnosno 818,63 eura, dugovanje po tekućem računu kod Splitske banke u iznosu od 1.169,96 eura kao i dugovanje po zadužnici Ov-2905/13 u iznosu od 29.138,11 kn, odnosno 3.867,29 eura. Pri tome valja istaći da tužitelj ne osporava isplaćene iznose na ime dugovanja PB od strane tuženika i to iznos od gore navedenih 1.168,96 eura i 818,63 eura, no, osporava da bi dugovanje po zadužnici Ov-2905/13 kojeg je tuženik podmirio bilo uopće dugovanje prednika tuženika, odnosno PB. Dapače, tužitelj ističe da proistječe da je dospijeće predmetnog duga po navedenoj zadužnici bilo 7.7.2015. godine kako to navodi vještak, dakle, nakon smrti PB pa da se isto onda ne može uzeti kao dugovanje koje je bilo dospjelo na dan njegove smrti, tj. 4.10.2014. godine.
15. Naime, u međuvremenu je otpala tvrdnja tuženika da bi podmirio dug PB po zadužnici broj: Ov-8128/13 na iznos od 223.454,30 kn jer je nedvojbeno utvrđeno da je pravomoćnom ovosudnom Presudom P-214/19 utvrđeno da je ovrha nedopuštena po ovoj zadužnici.
16. Kao što je rečeno, a s obzirom da je financijski vještak u konačnici u svojoj dopuni mišljenja iznio dvije varijante dugovanja PB, parnične stranke su se suglasile da je tuženik nesporno podmirio iznos s osnova tekućeg računa kod Splitske banke u iznosu od 1.168,96 eura te s osnova presude P-176/16 iznos od 818,63 eura te je prijepor ostao samo kod toga da li je iznos kojeg je tuženik podmirio po zadužnici Ov-2905/13, a u iznosu od 29.138,11 kn odnosno 3.867,29 eura doista inicijalni dug sada pok. PB ili pak predstavlja dug samog tuženika kao njegovog nasljednika.
17. Uvidom u zadužnicu Ov-2905/13 (list 300 – 304 spisa) razvidno je da je ista izdana na iznos od 33.000,00 kn, da je na njoj naznačen potpis dužnika PB. Nadalje, da je na istoj kao vjerovnik naznačena tvrtka Sberbank d.d. (koja je potom ustupila svoju tražbinu Croatia osiguranju) te koja je zadužnica solemnizirana po javnom bilježniku Parlov Ivanu 26.2.2013. godine, dakle, sve za života PB.
18. Nadalje proistječe iz dopisa Financijske agencije (list 298 spisa) da je tuženik podmirio glavni dug po navedenoj zadužnici u iznosu od 29.138,11 kn, a da zatezne kamate na navedeni iznos teku od 7. srpnja 2015. godine.
19. S obzirom na ovakva utvrđenja, po ocjeni ovoga Suda podmirenje duga po navedenoj zadužnici predstavlja dug ostavitelja iako je naplata, odnosno dospijeće nastupilo nakon njegove smrti. Naime, zadužnica je nedvojbeno izdana za dug koji je postojao još za života ostavitelja PB, premda doista na temelju izvedenih dokaza nije razvidno kada je dug točno nastao i kada ga je trebalo platiti. Međutim, po ocjeni ovoga Suda, iznos po naplaćenoj zadužnici svakako se ima smatrati dugom ostavitelja jer je pravni odnos kojeg je posljedica izdavanje zadužnice svakako nastao za života potpisnika zadužnice PB. Premda je teret dokazivanja da ovakva utvrđenja nisu istinita na strani tužitelja, isti nije na ovu okolnost predlagao dokaze kojima bi se eventualno utvrdilo drugačije činjenično staje.
20. Iz tog razloga, po ocjeni ovoga Suda, valja prihvatiti prvu varijantu visine dugovanja iz dopune mišljenja vještaka financijske struke Daria Jankovića (list 330 spisa), odnosno, navod da je tuženik podmirio dugovanje sada pok. PB u ukupnom iznosu od 44.113,64 kn, odnosno 5.854,88 eura.
21. S obzirom da vrijednost ostavinske imovine ostavitelja na dan njegove smrti iznosi 13.200,00 eura prema nalazu prometnog vještaka, a tuženik je već podmirio dug ostavitelja u iznosu od 5.854,88 eura, to je nedvojbeno da su preostala novčana sredstva do iznosa od 13.200,00 eura, a riječ je o iznosu od 7.345,12 eura, nedostatna za održavanje izdanog platnog naloga u cijelosti. Doduše, platni nalog bi se mogao djelomično održati na snazi, međutim, tužitelj nije uredio tužbeni zahtjev u smislu da bi razmjerno preostalom raspoloživom novčanom iznosu prilagodio visinu tužbenog zahtjeva i to kako ukupnog, a tako i po mjesecima.
22. Dakle, tužbeni zahtjev kakvog je tužitelj postavio odnosno pri kojem ostaje, nije moguće usvojiti iz kojeg razloga je Sud temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučio kao u izreci. Također valja istaći da tužitelj postavljeni tužbeni zahtjev koji je naveden u podnesku od 26. ožujka 2014. godine i nije uskladio sa sada važećom valutom u Republici Hrvatskoj.
23. Budući je tužitelj izgubio parnicu to je dužan tuženiku naknaditi prouzročeni parnični trošak temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a. Trošak je odmjeren prema ispostavljenom troškovniku te je Sud priznao trošak sastava prigovora na izdano Rješenje o ovrsi u iznosu od 200,00 eura, nadalje, za zastupanje na ročištima od 22.5.2014. godine, 13.5.2015., 20.5.2022., 15.9.2022., 24.10.2022., 7.9.2023., 6.11.2023.., 2.10.2024., 12.2.2025. i 23.4.2026., iznos od po 200,00 eura za svako ročište. Također je priznat trošak sastava obrazloženog podneska od 19.5.2022., u iznosu od 200,00 eura, što daje ukupan iznos od 2.400,00 eura, a što sa pripadajućim PDV-om od 600,00 eura daje iznos od 3.000,00 eura, a sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
23.1. Sud nije priznao trošak sastava podneska od 24.3.2014. godine i od 17.11.2022. budući su navodi iz takvih podnesaka mogli biti izneseni usmeno na ročištima te sastav istih nije bio nužan za vođenje parnice. Povrh toga je priznat trošak uplaćenih predujmova za vještačenje (financijsko vještačenje te za pristupanje na raspravu vještaka Nevena Ereša) u iznosu od 743,40 eura pa proistječe da je ukupan iznos kojeg je tužitelj dužan isplatiti tuženiku iznos od 3.743,40 eura, dok je sa viškom zatraženog parničnog troška u iznosu od 500,00 eura valjalo odbiti tuženika.
24. Zatezne kamate presuđene su temeljem čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).
25. Temeljem iznesenog, odlučeno je kao u izreci.
U Otočcu 15. svibnja 2026. godine
Sutkinja
Slavka Nikšić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka u roku od 8 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.
O tom obavijest:
1. Saša Poldan, odvjetnik u Rijeci
2. Ana Bobinac, odvjetnica u Zagrebu