Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž Ovr-160/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mireli Mijoč Kramar, sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja Svea ekonomi d.o.o., OIB: 1786354217, iz Zagreba, D.T. Gavrana 11, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Nadramija i partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv ovršenika HČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj Ovr- 600/2025-4 od 17. rujna 2025., dana 14. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
Ukida se rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj Ovr-600/2025-4 od 17. rujna 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke odbačen je prijedlog ovršenika od 7. kolovoza 2025., radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate kod Financijske agencije pokrenute po rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nansi Kopić posl.br. Ovrv-394/2008., od 18. rujna 2008., kao nedopušten. Pod točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe.
2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenik zbog bitnih povreda postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da se ukine i vrati na ponovni postupak.
3. Žalba je osnovana.
4. Prvostupanjski sud je utvrdio:
- da je ovršenik podnio prijedlog od 7. kolovoza 2025. ovršenik u kojem navodi da je ovrhovoditelj 1. kolovoza 2025. podnio zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine kod Financijske agencije, po rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nansi Kopić iz Pule, posl. br. Ovrv-394/2008 od 18. rujna 2008., koje je postalo pravomoćno i ovršno 25. rujna 2009,
-da ovršenik ističe prigovor zastare pozivom na odredbu čl. 223. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.),
- da s obzirom da je proteklo više od 10 godina od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja do predaje zahtjeva za prisilnu naplatu na Financijsku agenciju, da predlaže da sud obavijesti Financijsku agenciju i obustavi prijenos sredstava na račun ovrhovoditelja, a podredno odgodi prijenos jer da mu prijeti nenadoknadiva šteta, pozivajući se pritom na odredbe čl. 65. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj:112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024.
- dalje: OZ),
- da predlaže sudu da donese rješenje kojim će se usvojiti prijedlog te zahtjev za izravnu naplatu proglasiti nedopuštenim te odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava do pravomoćnog okončanja ovog postupka ,
- da je ovrhovoditelj osporio istaknuti prigovor zastare,
- da prijedlog ovršenika za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim nije dopušten,
- da je odredbom članka 209. st. 1. OZ propisano da ako ovrhovoditelj izravno zatraži od Financijske agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju čl. 186. a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu, Agencija će postupiti kao u povodu rješenja o ovrsi koje je dostavio sud,
- da je odredbom čl. 210. st. 1. OZ propisano da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. st. 1. ovoga zakona prema odredbi čl. 209. st. 5. ovog zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim,
- da citiranim zakonskim odredbama nije predviđena zakonska mogućnost proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u situaciji kada se radi o zapljeni računa na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik, kao što je slučaj u ovoj pravnoj stvari,
- da se u slučaju izvansudske ovrhe na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je ovrha određena na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, primjenjuje se odredba članka 284. OZ,
- da je u navedenom slučaju ovršenik ovlašten poduzimati isključivo radnje propisane odredbom čl. 284. st. 5. OZ (nadležnom sudu protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od toga suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe),
- da u konkretnom slučaju prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nije dopušten s obzirom da u ovoj pravnoj stvari nije riječ o postupku izravne naplate (već se radi o izvansudskoj ovrsi) pa ovršenik ne može raspolagati pravnim sredstvom zaštite sukladno odredbi čl. 210. st. 1. OZ, slijedom čega je odlučeno kao pod toč. I izreke rješenja,
- da je odredbom čl. 284. st. 5. OZ propisano pravo ovršenika da u postupku izvansudske ovrhe zatraži od suda da odgodi ovrhu,
- da je odredbom čl. 65. st. 1. OZ propisano da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. toč. 1.-11. navedenog članka OZ,
- da za odgodu ovrhe moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta, od kojih je jedan da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, a drugi je ostvarenje barem jedne od pretpostavki taksativno navedenih u čl. 65. st. 1. toč 1. - 11. OZ,
- da budući da je prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa u toč. I izreke ovog rješenja odbačen, ovršenik nije ispunio pretpostavku potrebnu za odgodu ovrhe iz čl. 65. st.1. toč.1-11. OZ,
- da, također, ovršenik nije ispunio prvu pretpostavku potrebnu za odgodu ovrhe odnosno nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili učinio vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te je stoga njegov prijedlog za odgodu ovrhe valjalo odbiti po toj osnovi,
- da ovršenik tako u svom prijedlogu za odgodu ovrhe niti ne navodi da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje, već samo paušalno navodi da mu prijeti nenadoknadiva šteta, pritom ne predlaže niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazila vjerojatnost da će mu nastati teško nadoknadiva šteta,
- da je prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe neosnovan, pa je odlučeno kao u toč. II. izreke rješenja.
5. Iz sadržaja spisa proizlazi da je ovrhovoditelj podnio zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine kod Financijske agenciji po rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika, a da je ovršenik predao na sud podnesak koji je nazvao „Prijedlog radi obustave postupka i prijedlog radi odgode ovrhe“ i istaknuo prigovor zastare tražbine pozivom na odredbu čl. 233. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/2005,, 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021.) kao žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ u vezi odredbe čl. 53. st. 1. OZ.
6. Odredbom čl. 284. st. 1. OZ propisano je da na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi kojim je određena ovrha na novčanoj tražbini po računu kod banke ili općenito na imovini ovršenika, ovrhovoditelj može izravno zatražiti od Agencije da banci izda nalog da iznos za koji je ovrha određena zaplijeni i prenese sa svih ovršenikovih računa koji se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem na račun koji je određen u rješenju o ovrsi, odnosno na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za provedbu ovrhe. Stavkom 5. istog članka propisano je da tijekom izvansudske ovrhe ovršenik može nadležnom sudu iz članka 287. ovoga Zakona protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka, zatražiti od toga suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe. Nadalje, odredbom čl. 53. st. 1. OZ propisano je da ovršenik može zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. ovoga Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja, pri čemu prema odredbi čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ ovršenik može izjaviti žalbu ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.
7. S obzirom da je način postupanja sa žalbom izvan roka i odluke koje sud može donijeti postupanjem po takvoj žalbi propisan odredbama čl. 53. do 55. OZ, pri čemu sud nije vezan prijedlozima stranaka o načinu rješavanja po žalbi, nije od značaja okolnost da je ovršenik predložio način postupanja suda sa žalbom (da se obustavi postupak). Naime, podnesak ovršenika treba tumačiti po sadržaju, a ne samo po formalnom nazivu i prijedlogu o načinu rješavanja, a podnesak ovršenika po svom sadržaju predstavlja upravo žalbu iz odredbe čl. 284. OZ.
8. Zbog pogrešnog pravnog pristupa suda vezano za podneseni pravni lijek od strane ovršenika, za sada se ne može ispitati ni odluka suda o prijedlogu ovršenika za odgodu ovrhe.
9. Stoga je na temelju odredbe čl. 380. st. 3. ZPP u vezi odredbe čl. 21. OZ valjalo ukinuti pobijano rješenje u cijelosti i predmet vratiti na ponovan postupak.
10. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će postupiti u skladu sa odredbama Ovršnog zakona koje propisuju postupanje sa žalbom izvan roka (čl. 53. do 55. OZ), te ponovo odlučiti o prijedlogu ovršenika za odgodom ovrhe.
U Zagreb 14. svibnja 2026.
Sutkinja
Mirela Mijoč Kramar