REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] M 5

Poslovni broj: Us I-249/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, u upravnom sporu tužitelja ML iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Jasmina Brkić Kristanić, odvjetnica u Karlovcu, Sarajevska 8a/1, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Službe upravnih poslova, državljanstva i stranaca, Duga Resa, Jozefinska cesta 30, OIB: 36162371878, radi izdavanja dozvole za boravak i rad, 14. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Službe upravnih poslova, državljanstva i stranaca, KLASA: NK-UP/I-216-02/25-09/264654, URBROJ: 511-05-06-26-6 od 19. veljače 2026. te izdavanja potvrde o odobrenju dozvole za boravak i rad za tužitelja ML, državljanina Nepala, rođenog **.**.1987.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Službe upravnih poslova, državljanstva i stranaca, KLASA: NK- UP/I-216-02/25-09/264654, URBROJ: 511-05-06-26-6 od 19. veljače 2026. odbijen je zahtjev za izdavanje dozvole za boravak.

2. Osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Službe upravnih poslova, državljanstva i stranaca, KLASA: NK-UP/I-216-02/25-09/264654, URBROJ: 511-05-06-26-6 od 19. veljače 2026., tužitelj je pravovremeno podnio tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 25. veljače 2026., pod gore navedenim poslovnim brojem, u kojoj je tužitelj u bitnome naveo, da je tuženik odbio zahtjev poslodavca D SPED TRANSPORT d.o.o. za izdavanje dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj tužitelju, kojeg je imao namjeru zaposliti kao vozača, iz razloga što je tijekom postupka, sukladno članku 99. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25, u nastavku teksta ZS) Hrvatski zavod za zapošljavanje dao negativno mišljenje o predmetnom zahtjevu poslodavca, a iz predmetnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 30. siječnja 2026. proizlazi, da Hrvatski zavod za zapošljavanje izdaje negativno mišljenje za zapošljavanje iz razloga što poslodavac ne obavlja gospodarsku aktivnost u djelatnosti registriranoj u [adresa].

3. S timu svezi, tužitelj je naveo, da je razlog davanja negativnog mišljenja od strane Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u potpunosti neistinit i neosnovan, jer da je iz izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalne službe u Karlovcu, razvidno, da je D SPED TRANSPORT d.o.o., poslodavac tužitelja, registriran između ostalog za obavljanje djelatnosti prijevoza, zbog čega nije točno, da poslodavac ovdje tužitelja ne obavlja gospodarsku aktivnost u djelatnosti registriranoj u [adresa], obzirom da je prijevoz njegova primarna djelatnost koju obavlja i za koju je registriran, a osim toga poslodavac tužitelja da ima namjeru zapošljavanja vozača, a što je i tužitelj po zanimanju i koji posao je imao namjeru obavljati kod poslodavca, s time da sam tužitelj u cijelosti ispunjava sve uvjete za izdavanje dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj, odnosno da nisu nađeni razlozi zbog kojih bi mu takav zahtjev trebao biti odbijen.

4. Stoga, tužitelj tvrdi da poslodavac D SPED TRANSPORT d.o.o., ispunjava sve pretpostavke za izdavanje pozitivnog mišljenja pa je u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 19. veljače 2026., uz nadoknadu troška upravnog spora. U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 6. svibnja 2026. tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev predlažući da se pored poništenja osporavanog rješenja tuženika, poslodavcu tužitelja izda potvrda o odobrenju dozvole za boravak i rad za ovdje tužitelja, državljanina Nepala, ML, rođenog **.**.1987., sve uz nadoknadu troška upravnog spora.

5. Naposljetku, tužitelj je naveo, da je tužbu Sudu protiv ovdje osporavanog rješenja tuženika od 19. veljače 2026. podnio i poslodavac D SPED TRANSPORT d.o.o. u upravnom sporu koji se kod ovog Suda vodi pod poslovnim brojem Us I- 231/2026, pa je tužitelj predložio da se spoje spisi radi zajedničkog raspravljanja i donošenja zajedničke odluke, sukladno članku 107., stavak 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, u nastavku teksta ZUS).

6. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovoga Suda 31. ožujka 2026. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja koje da je doneseno na temelju članaka 91., stavak 1. i članka 97. stavak 1. ZS-a te je odgovarajući na tužbene navode tužitelja, što će u nastavku presude biti detaljnije obrazloženo, predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

7. U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 6. svibnja 2026. opunomoćenica tužitelja je ispričala izostanak s niže zakazanog ročišta za raspravu, dok je očitujući se na navode tuženika iz odgovora na tužbu, ustrajala pri svim navodima iz tužbe i tužbenom zahtjevu.

8. U ovom upravnom sporu 7. svibnja 2026. održano je ročište za raspravu u odsutnosti uredno pozvane opunomoćenice tužitelja, a prisutnosti službenih osoba tuženika na temelju članka 91. stavka 3. u svezi s člankom 89. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24 u nastavku teksta ZUS), čime je strankama u skladu sa odredbom članka 6. ZUS-a data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora.

9. Na istom ročištu za raspravu službene osobe tuženika su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je odbijen prijedlog tužitelja za spajanjem predmetnog upravnog spora s upravnim sporom koji se kod ovog Suda vodi pod poslovnim brojem Us I-231/2026, radi nesvrhovitosti, budući je u ovom spisu Sud po primitku odgovora na tužbu sukladno redoslijedu, odmah i zakazao ročište za raspravu za 7. svibnja 2026., dok se drugi spis nalazi na rješavanju u drugoj referadi. Na istom ročištu za raspravu izveden je dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.

10. Sud nije izveo dokaz saslušanjem zz tužitelja, jer je isti na okolnosti bitne za rješavanje ove upravne stvari bio saslušan u upravnom postupku koji je prethodio upravnom sporu koji se je vodio kod ovog Suda pod poslovnim brojem Usi-75/2026, dok je u svim drugim upravnim postupcima koje je tužitelj pred tuženikom pokrenuo, saslušavana opunomoćenica tužitelja koju je tužitelj opunomoćio na takvu radnju. Također, u upravnom sporu nisu sporne činjenice, već se radi o pravnom pitanju, zbog čega izvođenje istog nije bilo nužno niti odlučno za rješavanje ovog upravnog spora kraj dokumentacije koja prileži spisu predmeta upravnog spora i upravnog postupka.

Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, utvrđeno je, da je poslodavac tužitelja D SPED TRANSPORT d.o.o. 21. studenog 2025. podnio zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad za državljanina Nepala, ovdje tužitelja ML, rođenog **.**.1987., u mjestu Jhapa, Nepal, temeljem članka 90. stavak 1. ZS-a, da je u provedenom postupku, od strane Hrvatskog zavoda za zapošljavanje dato negativno mišljenje o predmetnom zahtjevu poslodavca tužitelja za izdavanje dozvole za boravak i rad ovdje tužitelja, jer poslodavac tužitelja ne obavlja aktivnost u gospodarskoj djelatnosti za koju je registriran u [adresa], da je ovdje opunomoćenica tužitelja (ujedno i opunomoćenica poslodavca tužitelja) saslušana na zapisnik kod tuženika 6. veljače 2026. dala zapisničku izjavu u kojoj je istaknula da nije bila upoznata da su u svim postupcima za izdavanje dozvole za boravak i rad za 13 državljana trećih zemalja, koje su u međuvremenu pokrenuli zaprimili negativno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, da nije točno da poslodavac tužitelja ne obavlja aktivnost u gospodarskoj djelatnosti za koju je registriran u [adresa], te da nije točno da nije iscrpljeno hrvatsko tržište rada, istaknuvši da poslodavac tužitelja obavlja djelatnost prijevoza za koji je registriran, a što je vidljivo iz sudskog registra, te ističe kako razlozi davanja negativnog mišljenja od strane Hrvatskog zavoda za zapošljavanje nisu osnovani i ne treba iste uzeti u obzir te da se je u više navrata obraćala Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, od kojih da nikada nije dobila odgovor.

11. Tužitelj je u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu bio saslušan na zapisnik kod tuženika 19. veljače 2026. kada je izjavio da je u Slavonski Brod došao 13. rujna 2025. te da za poslodavca za koji je imao izdanu dozvolu za boravak i rad nikada nije radio, već da ga je poslodavac uputio da pronađe novi posao i novog poslodavca. Naveo je, da je preko prijatelja došao do informacije da poslodavac D SPED TRANSPORT d.o.o. u Dugoj Resi treba radnike te prije 3 mjeseca zajedno s još troje stranih radnika došao u Dugu Resu gdje mu je poslodavac cijelo vrijeme osiguravao hranu i smještaj. Naposljetku, potvrdio je da razumije da će zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad biti negativno riješen, iskazao je suglasnost da rješenje doneseno u postupku izdavanja dozvole za boravak i rad osobno preuzme tijekom dana u Policijskoj upravi, a zapisnik je tužitelju pročitan, ali je tužitelj odbio potpisati izjavu na zapisnik, što je evidentirano u zapisniku, pa obzirom da je Hrvatski zavod za zapošljavanje dao negativnu ocjenu za izdavanje dozvole za boravak i rad za tužitelja, odnosno dao negativno mišljenje, čime nije udovoljeno zakonskom preduvjetu za izdavanje dozvole za boravak i rad iz članka 97. stavak 1. ZS-a, to je osporavanim rješenjem tuženika od 19. veljače 2026. odbijen zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad.

12. Utvrđeno je, da je osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika tužitelj pokrenuo upravni spor, koji se pred ovim Sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

13. Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio, da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

14. Naime, u predmetnom upravnom sporu nije sporno, da je osporavano rješenje tuženika doneseno na temelju članka članaka 91., stavak 1. i članka 97. stavak 1. ZS-a, da je poslodavac tužitelja D SPED TRANSPORT d.o.o. iz Duge Rese podnio 21. studenog 2025. zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad za ovdje tužitelja, državljanina Nepala i da je Hrvatski zavod za zapošljavanje dao negativno mišljenje o zahtjevu poslodavca tužitelja za izdavanje dozvole za boravak i rad, kojeg je i sam tužitelj priložio uz tužbu te su tužitelj ali i njegov poslodavac upoznati sa razlozima davanje negativnog mišljenja što su potvrdili i na zapisnik kod tuženika 6. i 19. veljače 2026.

15. U konkretnom slučaju za rješavanje ovog upravnog spora mjerodavna je odredba članka 97. stavak 1. ZS-a kojom je propisano da Ministarstvo putem Policijske uprave odnosno policijske postaje može izdati dozvolu za boravak i rad državljaninu treće zemlje koji ispunjava uvjete iz članka 59. Zakona, a na temelju pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 99. Zakona te ako je ispunjen uvjet iz članka 103.f Zakona u slučaju kad poslodavac osigurava smještaj ili je posrednik u osiguravanju smještaja.

16. Stavkom 2. citiranog članka 97. ZS-a, propisano je, da će Ministarstvo putem Policijske uprave, odnosno policijske postaje po službenoj dužnosti od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje zatražiti mišljenje iz gore navedenog stavka 1. članka, a ujedno je u stavku 3. članka 97. ZS-a propisano, da se zahtjevu za izdavanje dozvole za boravak i rad prilaže Ugovor o radu, dokaz o ispunjavanju zahtjeva poslodavca traženih u test tržišta rada koji se odnosi na razinu obrazovanja, obrazovnu kvalifikaciju, radno iskustvo i sve druge uvjete koje zahtijeva poslodavac te dokaz o primjerenom smještaju kad poslodavac osigurava smještaj ili je posrednik u osiguravanju smještaja.

17. Člankom 99. ZS-a propisano je, da će se pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 97. stavka 1. ovoga Zakona dostaviti nadležnoj policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji ako:

1. su ispunjeni uvjeti iz članka 97. stavka 3. točaka 1. i 2. te stavaka 4., 6., 8. i 9. ovoga Zakona,

2. poslodavac obavlja gospodarsku aktivnost u djelatnosti registriranoj u [adresa]

3. poslodavac ima podmirene obveze po osnovi javnih davanja o kojima službenu evidenciju vodi ministarstvo nadležno za financije

4. poslodavac u posljednjih godinu dana ima zaposlenog u kontinuitetu najmanje jednog istog radnika državljanina Republike Hrvatske, odnosno državljanina države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije na neodređeno i puno radno vrijeme na području Republike Hrvatske

5. poslodavac nije pravomoćno osuđen za kaznena djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja ili opće sigurnosti

6. poslodavcu nije pravomoćno izrečena prekršajno pravna sankcija za najteže prekršaje protiv radnih odnosa ili prekršajno pravna sankcija protiv socijalnog osiguranja ili zaštite na radu

7. u posljednjih šest mjeseci ima promet:

a) poslodavac — pravna osoba u najmanjem iznosu od 10.000 eura mjesečno b) poslodavac — fizička osoba u najmanjem iznosu od 15.000 eura u promatranom razdoblju

8. poslodavac nije na popisu poslodavaca kod kojeg je utvrđeno postojanje neprijavljenoga rada sukladno posebnom propisu kojim se ureduje suzbijanje neprijavljenoga rada.

18. S tim u svezi ukazuje se tužitelju da je Zakonom o strancima i Pravilnikom o evidencijama Hrvatskoga zavoda za zapošljavanje („Narodne novine”, broj: 110/25) propisano, da Hrvatski zavod za zapošljavanje izdaje mišljenje za izdavanje dozvole za boravak i rad državljaninu treće zemlje po službenoj dužnosti na zahtjev Ministarstva unutarnjih poslova te mišljenje elektroničkim putem dostavlja ministarstvu nadležnom za unutarnje poslove, u razumnom roku.

19. Imajući u vidu citiranu odredbu članka 97. stavak 1. ZS-a, u konkretnom slučaju nije ispunjen jedan od uvjeta za izdavanje dozvole za boravak i rad tužitelja u Republici Hrvatskoj, jer nije izdano pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje iz članka 99. Zakona.

20. Naime, Zakonom o strancima i Pravilnikom o evidencijama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje („Narodne novine“ broj 110/25), propisano je, da Hrvatski zavod za zapošljavanje izdaje mišljenje za izdavanje dozvole za boravak i rad državljaninu treće zemlje po službenoj dužnosti na zahtjev Ministarstva unutarnjih poslova te mišljenje elektroničkim putem dostavlja Ministarstvu nadležnom za unutarnje poslove u razumnom roku.

21. Imajući u vidu da su Zakonom o strancima i pripadajućim podzakonskim propisima utvrđeni uvjeti koji moraju biti kumulativno ispunjeni, kako bi mogla biti izdana dozvola za boravak i rad državljaninu treće zemlje kod poslodavca u Republici Hrvatskoj, a davanje mišljenja u postupku izdavanja dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj u nadležnosti je Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, koje mišljenje donosi temeljem Zakona o strancima i Pravilnika o evidencijama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje kao i drugih zakonskih i podzakonskih akata Republike Hrvatske te tuženik nema ovlast preispitivati, niti ulaziti u načine ni razlog izdavanja, bilo pozitivnog bilo negativnog mišljenja, veći je jedan od uvjeta koji mora biti ispunjen u postupku izdavanja dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj, izdavanje pozitivnog mišljenja od strane Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, dok je iz dopisa Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 30. siječnja 2026. kojeg je tužitelj dostavio uz tužbu razvidno, da je Hrvatski zavod za zapošljavanje temeljem zahtjeva poslodavca D SPED TRANSPORT d.o.o. za izdavanje dozvole za boravak i rad za ovdje tužitelja, državljanina Nepala, odlučujući o ispunjavanju uvjeta iz članka 99. i 97 ZS-a izdao negativno mišljenje, jer poslodavac ne obavlja gospodarsku aktivnost u djelatnosti registriranoj u [adresa], slijedom čega se osporavano rješenje tuženika ukazuje zakonitim.

22. S tim u svezi ukazuje se tužitelju, da je upravo iz dopisa Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda od 30. siječnja 2026. upućenog tuženiku, te od 12. ožujka 2026. i 17. ožujka 2026. upućenih Sudu, između ostalih i u predmetu Us I-78/2026, a koji prileži spisu predmeta upravnog postupka i spora razvidno, da je negativno mišljenje Hrvatski zavod za zapošljavanje donio iz razloga, što poslodavac tužitelja nije ispunio uvjete iz članka 99. stavak 1. ZS-a, jer ne obavlja gospodarsku aktivnost u djelatnosti registriranoj u [adresa] (čl. 99. stavak 1. točka 2 ZS-a), budući je ustanovljeno, da poslodavac tužitelja obavlja isključivo djelatnost međunarodnog prijevoza tereta u cestovnom prometu te je uvidom u financijsku dokumentaciju utvrdio, da je pretežan dio prihoda, preko 90 %, generiran iz međunarodnih relacija, bez značajnog udjela u unutarnjem prometu Republike Hrvatske, a što je razvidno iz strukture prihoda, a prema financijskom izvještaju iz 2024. prihodi od prodaje u inozemstvu poslovni subjekt, ovdje poslodavca tužitelja, su obavljeni za strane klijenta iz EU ili trećih zemalja tj. primatelj usluge ima sjedište izvan RH.

23. Naime, prema javno objavljenim podacima (Financijska agencija) ukupni prihodi poslovnog subjekta D SPED transport d,o.o. (ovdje poslodavca tužitelja) u 2024. godini iznosili su 14.095,425 €, od čega 13.870,215 Eur su bili prihodi iz inozemstva ili 98,4% svih prihoda tvrtke. Navedeni podaci pokazuju da se posłovanje tvrtke odvjja izvan Republike Hrvatske te da nije zadovoljen uvjet da registriranu djelatnost obavlja u zemlji u kojoj posłodavac traži dozvolu za boravak i rad radnika državljana trećih zemalja. U prilogu tome, Hrvatski zavod za zapošljavanje dostavio je dokaz — Izvadak sa web stranice InfoBiz. Stoga nije ispunjen uvjet iz članka 99. stavak 1. točka 2. ZS-a, kojim je propisano, da je jedan od uvjeta za dobivanje pozitivnog mišljenja da poslodavac obavlja gospodarsku aktivnost u djelatnosti registriranoj u [adresa], zbog čega je Hrvatski zavod za zapošljavanje donio negativna mišljenja u svezi zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad stranih državljana, kojeg je podnio poslodavac tužitelja D SPED TRANSPORT d.o.o., uz obrazloženje, da je obavljanje gospodarske aktivnosti u djelatnosti registriranoj u [adresa] jedan od ključnih pravnih uvjeta za zapošljavanje stranaca i izdavanje dozvole za boravak i rad prema ZS-u, a Hrvatski zavod za zapošljavanje kao provedbeno tijelo, ima obvezu prikupiti sve činjenice te u skladu sa utvrđenim, donijeti mišljenje kako bi se garantiralo da se radi o poslodavcu koji uredno posluje u Republici Hrvatskoj i zapošljava domaće radnike te doprinosi gospodarskom razvitku.

24. Zakonom o strancima („Narodne novine“ broj 133/20, 114/22, 151/22, 40/25, u nastavku teksta ZS), člankom 99. stavak 1. točka 2 ZS-a definirano je, između ostalog, da pozitivno mišljenje za zahtjev za dozvolu za boravak i rad, Hrvatski zavod za zapošljavanje može dati ukoliko „poslodavac obavlja gospodarsku aktivnost u djelatnosti registriranoj u [adresa]", a iz čega proizlazi da sama činjenica registracije djelatnosti, nije dovoljna. Intencija navedene odredbe usmjerena je prema tome da, procjena potreba za radnom snagom za pojedina radna mjesta bude izvršena isključivo prema potrebama tržišta rada u Republici Hrvatskoj, Dakle, bitno je da poslodavac obavlja gospodarsku djelatnost u Republici Hrvatskoj, jer upravo po toj osnovi ima potrebu zapošljavanja stranih radnika u Republici Hrvatskoj, a ne izvan Republike Hrvatske. Ovakvo stajalište zauzelo je i Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, koje je sunositelj Zakona o strancima.

25. Imajući u vidu da su Zakonom o strancima i pripadajućim podzakonskim propisima utvrđeni uvjeti koji moraju biti kumulativno ispunjeni kako bi mogla biti izdana Potvrda o odobrenju dozvole za boravak i rad temeljem pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje državljaninu treće zemlje za rad kod poslodavca u Republici Hrvatskoj, a da u konkretnom slučaju svi uvjeti nisu kumulativno ispunjeni za izdavanje gore navedene Potvrde o odobrenju dozvole za boravak i rad, jer je izdano negativno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje gore navedenog državljanina Nepala, to se osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim, jer je gore citiranom odredbom članka 97. stavak 1. ZS-a propisano, izdavanje dozvole za boravak i rad državljaninu treće zemlje između ostalih i na temelju pozitivnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

26. Naime, intencija zakonodavca je kod uvrštavanja navedene odredbe u Zakonu o strancima bila, da Hrvatski zavod za zapošljavanje s jedne strane provodi provjeru poslodavca, a Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, odnosno nadležne Policijske uprave, odnosno policijske postaje s druge strane, provode provjeru državljanina trećih zemlja i takozvani sigurnosni aspekt ulaska i boravka državljanina treće zemlje u Republiku Hrvatsku, jer ulaskom i boravkom u Republiku Hrvatsku državljanin treće zemlje ujedno boravi i na Schengenskom području, kao i području Europskog gospodarskog prostora, a time i teritoriju Europske unije, te ukoliko su ispunjeni svi uvjeti kumulativno se može izdati dozvola za boravak i rad za rad državljanina trećih zemalja u Republici Hrvatskoj, pa iz tog razloga niti tuženik nema osnove ulaziti u dostavljeno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje te isto preispitivati, već tužitelj može izjaviti prigovor čelniku tijela HZZ-a, sukladno članku 122. ZUP-a, o kojem je isti dužan odlučiti u roku od 8 dana, a sve imajući u vidu da mišljenje HZZ-a nije upravni akt, ali se isti može osporavati izvanrednim pravnim lijekom prigovorom.

27. U konačnici tuženik je naveo, (a koju činjenicu tužitelj ne spori), kako je sam tužitelj u nekoliko navrata tijekom 2026. dostavio potvrde A1 o zakonodavstvu u socijalnoj sigurnosti koji se primjenjuje na imatelja potvrde izdane od strane Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, a koje su izdane ovdje tužitelju za državljane trećih zemalja kao zaposlenim osobama koje rade u dvije ili više države, budući se potvrda A1 izdaje temeljem Uredbe (EZ) 883/2004 Europskog parlamenta Vijeća od 29. travnja 2004. u koordinaciji sustava socijalne sigurnosti i Uredbe (EZ)967/2009 Europskog parlamenta Vijeća od 16. rujna 2009. kojim se utvrđuje postupak provedbe Uredbe EZ broj 883/2004 u koordinaciji sustava socijalne sigurnosti i koje potvrde se izdaju temeljem navedenih Uredbi, a njeno izdavanje je propisano u točno određenim slučajevima, kada osoba obavlja svoju djelatnost u drugim državama članicama izvan nadležne države, a i iz čega proizlazi, da tužitelj ne obavlja svoju poslovnu aktivnost u Republici Hrvatskoj, već istu samo iskorištava za izdavanje dozvole za boravak i rad državljanima trećih zemalja u Republici Hrvatskoj, a koji onda žive i rade u drugim državama članicama EGP-a.

28. Isto je razvidno i iz financijske dokumentacije analizirane od strane Hrvatskog zavoda za zapošljavanja, Središnjeg ureda od 30. siječnja 2026. upućene tuženiku iz koje proizlazi da je pretežni dio prihoda preko 90% generiran iz međunarodnih relacija, bez značajnog udjela u unutarnjem prometu Republike Hrvatske, a što je razvidno iz strukture prihoda, jer su prema financijskom izvještaju GIF iz 2024. prihodi od prodaje u inozemstvu iznosili 13,870,215 Eura, a od prodaje u zemlji 1.155,00 eura, iz čega proizlazi da hrvatski prijevoznik vozi isključivo za naručitelje iz drugih EU država, a prihodi od prodaje se prikazuju u financijskom izvještaju kao ostvareni u inozemstvu (izvan RH).

29. Također, je iz podneska tuženika od 30. travnja 2026. dostavljenog u spis predmeta upravnog spora Usi-75/2026, 76/2026 i 78/2026 s kojim je upoznat i tužitelj proizlazi, da je na dan 19. studenoga 2025. tužitelj imao 176 zaposlenika i na taj dan 160 zaposlenika je imalo aktivnu potvrdu A1 i da su potvrde A1 izdane po članku 13. Uredbe (osobe koje redovno rade u dvije ili više država članica EU). Uz navedeni podnesak tužitelj je dostavio dopis Hrvatskog zavoda za zapošljavanje od 27. ožujka 2026. u kojem se navodi da su potvrde A1 za zaposlenike ovdje tužitelja izdane temeljem članka 13. Uredbe 883/2004., kao i da je na dan 24. ožujka 2026., 196 zaposlenika, stranih državljana imalo aktivnu potvrdu A1, dok državljani trećih zemalja, radnici, stvarno i fizički ne borave i ne rade u Republici Hrvatskoj, a što je upravo razvidno iz navedenih potvrda A1 da državljani trećih zemalja odlaze u rad u druge države EGP-a, a rade u istima temeljem izdane dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj, što nije po mišljenju ovoga Suda bila intencija zakonodavca prilikom pisanja Zakona o strancima u kojem su propisani uvjeti kada se podnositelju zahtjeva može izdati dozvola za boravak i rad stranca u Republici Hrvatskoj pa iz toga proizlazi da tužitelj ne ispunjava uvjet iz članka 99. stavka 1. točke 2. ZS-a, jer ne obavlja u Republici Hrvatskoj gospodarsku aktivnost u djelatnosti za koju je registriran, a upravo je obavljanje gospodarske aktivnosti u djelatnosti registriranoj u [adresa] jedno od ključnih pravnih uvjeta za zapošljavanje stranaca i izdavanja dozvole za boravak i rad prema Zakonu o strancima.

30. Stoga, tužbeni navodi nisu od utjecaja na drukčije rješenje ovog upravnog spora, iako se u svezi istih tuženik detaljno očitovao u odgovoru na tužbu i u obrazloženju osporavanog rješenja, a s kojim obrazloženjem se u cijelosti slaže i ovaj Sud pa se radi nepotrebnog ponavljanja upućuje tužitelje na isto.

31. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 14. svibnja 2026.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

-Opunomoćenici tužitelja Jasmini Brkić Kristanić, odvjetnici u Karlovcu, Sarajevska 8a/1.

-Tuženom Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi karlovačkoj, Službi upravnih poslova, državljanstva i stranaca, Duga Resa, Jozefinska cesta 30