REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ovr Ob-7/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu Jermini Dujmović-Živković u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice ČK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Sanji Jerković, odvjetnici u Splitu, Ljudevita Posavskog 12 a, protiv ovršenika ZK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Marini Matković, odvjetnici u Splitu, odlučujući o prijedlogu za proglašenje izravne naplate nedopuštenom i o prijedlogu za odgodu ovrhe, dana 14. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog ovršenika ZK, OIB: [osobni identifikacijski broj], da sud donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu koji je ovrhovoditeljica dostavila Financijskoj agenciji radi izravne naplate po presudi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-611/2023-7 od 17. lipnja 2024., kao neosnovan i

z a k l j u č i o j e:

Upućuje se ovršenik ZK, OIB: [osobni identifikacijski broj], najkasnije u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana dostave ovog zaključka, pokrenuti parnični postupak radi proglašenja izravne naplate nedopuštenom, protiv ovrhovoditeljice ČK, OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem njezinog zahtjeva za izravnu naplatu tražbine podnesenog Financijskoj agenciji na temelju pravomoćne i ovršne odluke, presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P Ob-611/2023-7 od 17. lipnja 2024., iz razloga navedenih u prijedlogu ovršenika radi proglašenja izravne naplate nedopuštenom, da je ovrhovoditeljičina tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka.

Obrazloženje

1. Ovršenik je dana 18. veljače 2026. podnio ovom sudu prijedlog kojim je zatražio neka donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu koji je ovrhovoditeljica dostavila Financijskoj agenciji radi naplate po pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-611/2023- 7 od 17. lipnja 2024, kao i prijedlog da donese rješenje da se proglašava nedopuštenim pljenidba i prijenos po Zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditeljice koji zahtjev je podnesen Financijskoj agenciji, temeljem presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ob-611/2023-7 od 17. lipnja 2024,, iz razloga što je na ime uzdržavanja ovrhovoditeljice ovršenik isplatio iznose uzdržavanja utvrđene tom ovršnom ispravom. U prijedlogu se navodi da je ovrhovoditeljica pred Financijskom agencijom dana 26.01.2026. zatražila izravnu naplatu temeljem presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-611/2023, ovršne dana 03.07.2024. i to u cijelosti, slijedom čega je Financijska agencija po navedenoj osnovi zaplijenila ovršeniku sa računa iznos od 333,61 euro, početni iznos duga iznosi 7.800,00 eura, a preostali iznos za naplatu po osnovi iznosi 7.755,54 eura. Pobijani zahtjev za izravnom naplatom da nije na zakonu osnovan. Iz Očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate od 03.02.2026. da proizlazi kako je provedena zapljena iz osnova troškova, zateznih kamata i glavnice. Visina duga ovršenika prema ovrhovoditeljici nije stvarna. Iz izvoda sa prometa po računu ovršenika da su vidljive uplate na račun ovršenika s osnova uzdržavanja ovrhovoditeljice i to u iznosu određenom ovršnom ispravom od 300,00 eura mjesečno. Ovršenik da je uplatio ovrhovoditeljici za dužno uzdržavanje, kako na njezin račun, tako i na račun njezine majke i zz tada mldb. ovrhovoditeljice ŽK odnosno FK, sveukupno iznos od 5.640,00 eura, što uz zaplijenjeni iznos od 333,61 eura, daje sveukupno 5.971,61 eura. Ovrhovoditeljica predlaže zapljenu prema osnovi u cijelosti, što daje iznos od 7.800,00 eura, koji iznos ovršenik ne duguje. Ukoliko je imao dugovanje, ono iznosi cca 1.800,00 eura. Iz navedenog proizlazi da ovrhovoditeljica potražuje tražbinu koja ne postoji, koja je do iznosa od 5.971,61 eura prestala nakon nastanka ovršne isprave, pa je ispunjen uvjet iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a. Radi navedenog, ovršenik podnosi i prijedlog za odgodu iz svih naprijed navedenih razloga temeljem odredbi čl. 65. st. 5. i 6. OZ-a, na način da se odgodi ovrha nakon što se ista proglasi nedopuštenom te naloži Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga za prijenos zaplijenjenih sredstava u korist računa ovrhovoditelja do pravomoćnosti rješenja o proglašenju ove ovrhe nedopuštenom. U tom smislu je predloženo da sud donese rješenjem kojim se proglašava nedopuštenom ovrha – pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate koji se pred Financijskom agencijom vodi između ovrhovoditelja i ovršenika, a koji postupak izravne naplate je pokrenut temeljem presude Općinskog suda u Splitu P Ob 611/2023 od 17. lipnja 2024. (toč. 1.), te da se odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava do pravomoćnosti odluke iz točke 1. izreke rješenja (toč. 2.) i da ovrhovoditeljica naknadi ovršeniku troškove postupka.

2. Sud je zaključkom od 20. veljače 2026. pozvao ovrhovoditeljicu radi očitovanja na predmetni prijedlog ovršenika.

3. Podneskom zaprimljenim kod ovog suda dana 8. travnja 2026. usprotivila se ovrhovoditeljica prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim kao činjenično i pravno neosnovanom. Kako proizilazi i iz dokumentacije koju je sam ovršenik dostavio u spis, po podnesenom zahtjevu za izravnu naplatu od strane ovrhovoditeljice, Financijska agencija da je sa računa ovršenika zaplijenila samo iznos u visini od 333,61 eura, te ga dana 30. 03. 2026. prenijela na račun ovrhovoditeljice, kojom prisilnom naplatom nije došlo ni do kakve dvostruke naplate nijednog ovršenikovog duga spram ovrhovoditeljici, već njegov dug prema ovrhovoditeljici i dalje egzistira, upravo u onoj visini kako je taj dug i specificiran u podnesenom zahtjevu Financijskoj agenciji za djelomični opoziv zahtjeva za izravnu naplatu od 03. 04. 2026. čiju je preslika dostavila u prilogu. Ovrhovoditeljica ne spori da je dio dugovanja prema presudi Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-611/2023 od 17. lipnja 2024. ovršenik podmirio i to baš mjesečne obroke za uzdržavanje ovrhovoditeljice u visini od po 300,00 EUR-a, i to za mjesece srpanj 2024, kolovoz 2024., rujan 2024., listopad 2024., studeni 2024., prosinac 2024., siječanj 2025., veljaču 2025., ožujak 2025., travanj 2025., svibanj 2025., lipanj 2025. i srpanj 2025.g., te za mjesece rujan 2025., listopad 2025.g., studeni 2025., prosinac 2025. i siječanj 2026.g., u kojem dijelu je ovrhovoditeljica i opozvala zahtjev za izravnu naplatu, pa navedeni dug više nije evidentiran u očevidniku neizvršenih osnova za plaćanje Financijske agencije. Za iznos u visini od ukupno 333,61 eura koji je izravnom naplatom sa računa ovršenika zaplijenjen i na račun ovrhovoditeljice prenesen, ovrhovoditeljica je umanjila svoje potraživanje prema ovršeniku, te je novu specifikaciju dugovanja predala Financijskoj agenciji uz djelomični opoziv zahtjeva za izravnu naplatu, a iz koje specifikacije dugovanja proizlazi da ovršenik i nadalje s osnova presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P Ob-611/2023 od 17. lipnja 2024. ima nepodmirena dospjela dugovanja spram ovrhovoditeljici, s osnova glavnice dugovanja u visini od 2.708,56 eura, uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate i to: u visini od 1.800,00 eura (s osnova glavnice dospjelih mjesečnih obroka uzdržavanja za razdoblje od prosinca 2023. do svibnja 2024.), u visini od 8,56 eura (s osnova preostalog nenaplaćenog dijela glavnice dospjelog mjesečnog obroka uzdržavanja za mjesec lipanj 2024.) uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče od 30.03.2026. do isplate, u visini od 300,00 eura (s osnova glavnice dospjelog mjesečnog obroka uzdržavanja za mjesec kolovoz 2025.) uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče od 30.03.2026. do isplate, u visini od 300,00 eura (s osnova glavnice dospjelog mjesečnog obroka uzdržavanja za mjesec veljaču 2026.) uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče od 16.02.2026. do isplate, u visini od 300,00 eura (glavnica dospjelog mjesečnog obroka uzdržavanja za mjesec ožujak 2026.) uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče od 16.03.2026. do isplate. Budući ne egzistiraju zakonski razlozi za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, obzirom da se izravnom naplatom kod Financijske agencije od ovršenika prisilno naplaćuje samo stvarno dospjeli a neplaćeni dug spram ovrhovoditeljici, to se prijedloge ovršenika predlaže odbiti kao neosnovane.

4. U prilogu svog podneska od 14. travnja 2026. ovrhovoditeljica je dostavila sudu očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate Financijske agencije od 13.04.2026. po presudi poslovni broj P OB-611/23 iz kojega je razvidno da je ukupno naplaćeni iznos duga od ovršenika 333,61 eura, a da je ukupan preostali iznos duga za naplatu 2.712,85 eura. Osim toga ovršenik je sam bankovnom uplatom na tekući račun ovrhovoditeljice uplatio dana 08.04.2026. daljnji iznos od 600,00 eura, o čemu je ovrhovoditeljica izvjestila i Financijsku agenciju te ponovno djelomično opozvala zahtjev za izravnu naplatu za ovaj iznos kojeg je ovršenik direktno uplatio na račun ovrhovoditeljice. Time ovršenik i nadalje s osnova ima nepodmirena dospjela dugovanja spram ovrhovoditeljici, s osnova glavnice od 2.108,56 eura uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate i to: od 1.200,00 eura (s osnova preostalog nepodmirenog dijela glavnice dospjelih mjesečnih obroka uzdržavanja za razdoblje od prosinca 2023. do svibnja 2024.), u visini od 8,56 eura (s osnova preostalog nenaplaćenog dijela glavnice dospjelog mjesečnog obroka uzdržavanja za mjesec lipanj 2024.) uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče od 30.03.2026. godine do isplate, u visini od 300,00 eura (s osnova glavnice dospjelog mjesečnog obroka uzdržavanja za mjesec kolovoz 2025.) uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče od 30.03.2026. do isplate, u visini od 300,00 eura (s osnova glavnice dospjelog mjesečnog obroka uzdržavanja za mjesec veljaču 2026.) uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče od 16.02.2026. do isplate, u visini od 300,00 eura (glavnica dospjelog mjesečnog obroka uzdržavanja za mjesec ožujak 2026.) uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na taj iznos teče od 16.03.2026. do isplate. Slijedom navedenog, a kako ne egzistiraju zakonski razlozi za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, obzirom da se izravnom naplatom kod Financijske agencije od ovršenika prisilno naplaćuje samo stvarno dospjeli, a neplaćeni dug spram ovrhovoditeljici, to se prijedloge ovršenika predlaže odbiti kao neosnovane.

5. Prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe nije osnovan.

6. Odredbom čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., dalje OZ) propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim. Stavkom 2. istog članka zakona propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. na odgovarajući način primjenjuju odredbe istog zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

7. Odredbama članka 65. stavka 1. točke 1. do 11. OZ-a taksativno su navedeni razlozi zbog kojih sud može na prijedlog ovršenika, u potpunosti ili djelomice, odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu, ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, pri čemu samo postojanje pretpostavki za odgodu ovrhe ne obvezuje sud, već je istom prepušteno da o tome odluči, nakon što utvrdi da su obje pozitivne pretpostavke ispunjene, objektivni i subjektivni uvjet za odgodu ovrhe.

8. Ovršenik je ispunio objektivnu pretpostavku za odgodu ovrhe iz odredbe čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a, jer je zatražio da sud pljenidbu i prijenos proglasi nedopuštenima, budući on postupa po pravomoćnoj odluci na temelju koje je podnesen Zahtjev za izravnu naplatu, a u smislu odredbe čl. 210. st. 2. OZ-a. Međutim ovršenik nije ispunio subjektivnu pretpostavku, jer nije učinio vjerojatnim da bi provedbom izravne naplate pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje. Teret dokaza u ovom postupku leži na ovršeniku. Svaka ovrha, pa i predmetna izravna naplata je tegotna za ovršenika, međutim to nikako ne znači i nužno da bi ovršenik provedbom izravne naplate trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. U prijedlogu kojim traži od suda da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenik nije dostavio nikakve konkretne dokaze u prilog svojih navoda, pa je, primjenom odredbe čl. 210. st. 2. OZ-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

9. O prijedlogu radi proglašenja izravne naplate nedopuštenom, za odlučivanje u konkretnoj pravnoj stvari relevantne su odredbe članka 209. i 210. OZ-a, u svezi s člankom 50., 53. OZ-a. Naime, navedenim zakonskim odredbama uređena su pravna sredstva ovršenika u situaciji kad zaprimi obavijest da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, da ovršenik može predložiti sudu neka donese rješenje kojim će takav prijenos proglasiti nedopuštenim. Na prijedlog za proglašenje prijenosa nedopuštenim primjenjuju se odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi.

10. Iz ovršenikovog prijedloga i priloženog zahtjeva za izravnu naplatu proizlazi da je ovrhovoditeljica dana 26. siječnja 2026. podnijela zahtjev Financijskoj agenciji za izravnu naplatu novčane tražbine temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pob-611/2023-7 od 17. lipnja 2024., koju je sud pregledao, a prema kojoj joj je ovršenik, obvezan s osnova doprinosa za uzdržavanje uplaćivati mjesečne iznose od 300,00 eura mjesečno počev od 1. lipnja 2024. pa ubuduće sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 15. og u mjesecu za tekući mjesec, do isplate, na tekući račun majke i zakonske zastupnice ŽK, a da je izravna naplata nedopuštena, jer je ovrhovoditeljičina tražbina radi koje je podnijela zahtjev za izravnu naplatu prestala, jer je on svoje dugovanje podmirio.

11. Odredbom članka 50. stavka 1. točka 9. OZ-a propisano je da ovršenik protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.

12. Odredbom članka 53. stavka 1. OZ-a propisano je da ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 9. OZ-a podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja.

13. Odredbom članka 55. stavka 1. OZ-a propisano je ako rješenje o žalbi iz članka 53. stavka 1. ovoga Zakona ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice sud će zaključkom uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, osim u slučaju iz stavka 2. tog članka OZ-a. U ovom slučaju ovršenik nije kvalificiranom ispravom koju propisuje odredba čl. 55. st. 2. OZ-a dokazao da je u cijelosti podmirio ovrhovoditeljičino potraživanje, jer priloženi ispis iz Fininog očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate od 3. veljače 2026., ne predstavlja takvu ispravu.

14. Slijedom ovršenikovih navoda da ovrhovoditeljica nije ovlaštena tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, jer je tražbina prestala namirenjem proizlazi da se on poziva na činjenicu koja je nastala u vrijeme kad je više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe sudska odluka, što je žalbeni razlog propisan odredbom članka 50. stavka 1. točka 9. OZ-a. Ovrhovoditeljica je te žalbene razloge osporila, uslijed čega je pozivom na odredbu članka 210. stavka 2. OZ, u vezi s odredbama članka 53. stavka 1. OZ-a te članka 55. stavka 1. OZ-a, ovršenik upućen da u roku od petnaest dana pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom izravne naplate temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj poslovni broj P Ob-611/2023-7 od 17. lipnja 2024., kako je odlučeno u zaključku.

U Splitu, 14. svibnja 2026.

SUDAC

Jermina Dujmović-Živković

PRAVNA POUKA: Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka istog. Žalba se predaje za županijski sud, putem ovog suda u tri primjerka, a protiv zaključka žalba nije dopuštena.

DNA: - pun. ovrhovoditeljice

- pun. ovršenika

- FINI