REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru - Stalna služba u Benkovcu

Stjepana Radića 10

23420 Benkovac

Poslovni broj: P-2705/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru po sucu Igor Berghausu, u pravnoj stvari tužitelja 1) GO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2) MO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 3) FO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 4)mlt. OO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po majci GO tužiteljici ad. 1, svi zastupani po punomoćniku Šimi Lukačiću, odvjetniku u Biogradu na Moru, Dr. Franje Tuđmana 9, protiv tuženika OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Žurić i partneri iz Zagreba, Savska cesta 32, radi isplate, nakon glavne, javne rasprave, održane dana 1.travnja 2026.g. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, te punomoćnika tuženika, dana 14.svibnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I - Utvrđuje se da su ništetne slijedeće odredbe Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], broj: 061012227694 od 16. listopada 2006. koji je dana 19. listopada 2006. solemniziran po javnom bilježniku Alkici Kolega Zubčić pod brojem OU-990/06-1, a koji je zaključen između ČO kao korisnik kredita, zalogodavca i ugovaratelja police životnog osiguranja, tužiteljice ad. 1. kao sudužnice ili solidarne dužnice, supružnice zalogodavca i ugovarateljice police životnog osiguranja i tuženika kao banke:

− čl. 1. st. 1.: „Na temelju Odluke komisije za odobravanje kredita građanima br. 439/06-SN od 11.10.2006. (jedanaestoglistopadadvijetisućešeste) godine, Banka odobrava Korisniku kredita stambeni kredit za mlade za adaptaciju kuće i zatvaranje postojećih kredita u iznosu od: 103.383,00 CHF (slovima: stotritisućetristoosamdesettri CHF) u protuvrijednosti kuna, obračunato po srednje tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, pod uvjetima i rokovima dogovorenim i utvrđenim ovim Ugovorom o kreditu.“

− čl. 1. st. 2.: „Ugovorne strane su suglasne da iznos kredita utvrđen i obračunat u stranoj valuti predstavlja obvezu Korisnika kredita iz ovog ugovora.“

− čl. 1. st. 3.: „Ugovorne strane su suglasne da se iznosi isplata kredita i otplata (obveze) kredita u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule.“

− čl. 1. st. 4.: „Svaki će se povrat, izvršen u kunama, obračunavati u CHF po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF na dan uplate anuiteta.“

− čl. 3. st. 1.: „Kamatna stopa iznosi 4,39% (četiricijelatridesetdevetposto) godišnje, s tim da je kamatna stopa promjenjiva.“

− čl. 3. st. 3.: „Promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje.

II – Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 da u roku od 15 tužiteljici GO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 10.676,68 EUR uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja na navedeni iznos teče od 1. listopada 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja teče na pojedinačne iznose od dana njihova dospijeća pa do isplate.

III – Odbija se zahtjev kao pod toč.II za 898,57 EUR

IV – Dužan je tuženik tužiteljima nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 1.650 EUR, a u roku od 15 dana.

V – U preostalom dijelu za iznos od 484,44 EUR zahtjev tužitelja za naknadom troška se odbija

Obrazloženje

(1) Tužitelji u tužbi navode da je njihov prednik ČO, kao korisnik kredita i tužiteljica pod 1. GO kao sudužnik, dana 16.listopada 2006.g. zaključili ugovor s tuženim na iznos kredita od 103.383,00 CHF. Nakon smrti supruga tužiteljica pod 1 je preuzela sve obaveze iz kredita. Tuženik je obzirom na odredbe ugovora mijenjao kamatnu stopu što je osjetno povisilo mjesečni anuitet, takva promjena kamatnih stopa je nezakonita što je utvrđeno i presudom Trgovačkog suda u Zagrebu (Pž-7129/13-4 od 13.lipnja 2014.). Ugovor je sastavljen u tipskom obliku i o njemu tužitelj nije mogao pregovarati i kao ekonomski slabija strana morao ga je prihvatiti. Odredba o promjeni kamatne stope unosi neravnotežu među strankama na štetu tužitelja kao potrošača pa spada u red nedopuštenih odredbi iz čl. 96 Zakona o zaštiti potrošača. Ove sporne odredbe su omogućile tuženiku kao ekonomsko jačoj strani da jednostrano mijenja ugovorne odredbe što je pak protivno odredbi čl. 97 st. 1 Alinea 10 i 11 Zakona o zaštiti potrošača. Tuženik je kamatnu stopu uvijek mijenjao u svoju korist iako je obzirom na stanje na tržištu to mogao učiniti u korist tužitelja što je suprotno postupanju propisano čl. 296 ZOO-a. Za napomenuti je da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u suprotnosti i sa odredbom čl. 4 st. 2 direktive 93/13 EEZA. Kolektivnom tužbom u predmetu potrošač, koja se između ostalog vodila i protiv prednika tuženika pred Trgovačkom sudom u Zagrebu, a koja presuda obvezuje i ovaj sud, utvrđeno je da je valutna klauzula ništetna. S obzirom na gore navedeno, a polazeći od odredbe čl. 1111 ZOO-a svaka ugovorna strana bi bila u obvezi vratiti onoj drugoj ono što je temeljem ništetnog pravnog posla primila. Stoga tužitelj ima pravo na povrat iznosa koji je pretplatio s osnova nezakonitog povećanja po primjenjivoj kamatnoj stopi, te po ništetnoj valutnoj klauzuli, odnosno tečajnoj razlici.

(2)Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužbeni zahtjev neosnovan jer je potraživanje tužitelja u zastari, utvrđenja iz parnice Potrošač nisu promjenjiva na ovaj odnos, da tužitelj nije ni pokušao dokazati da se radi o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su suprotne načelu savjesnosti i poštenja dovele do neravnoteže među strankama. Naime, ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje protivno načelu savjesnosti poštenja značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te naposljetku da je metoda kojom tužitelj postavlja zahtjev za odštetu neosnovana. Što se tiče zastare valja reći da je parnični postupak pokrenut 18.lipnja 2019.g. a sukladno odredbi čl. 230 ZOO-a u slučaju naknade štete subjektivni zastarni rok je tri godine a objektivni pet godina. Ukoliko se postupak kvalificira kao postupak radi povrata mjesečnih anuiteta sukladno odredbi čl. 226 ZOO-a zastarni rok je tri godine od svake uplate. Naposljetku u slučaju stjecanja bez osnove zastarni rok je pet godina od dana sklapanja pravnog posla. Što se tiče utvrđenja iz parnice Potrošač ista se ne mogu primijeniti u ovom slučaju jer je u tom predmetu pružena apstraktna pravna zaštita čiji se učinci ne mogu primijeniti na konkretni slučaj i trebalo bi utvrđivati činjenice u odnosu na svaki slučaj jer bi trebalo utvrđivati odnose konkretnog potrošača prema izdavatelju kredita. Posebno se napominje da se tužitelj nije niti trudio dokazati da se radi o odredbama ugovora o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Nadalje, tužitelj nema pravnog osnova, a time niti interesa za vođenje ove parnice, budući je kredit s valutnom klauzulom u CHF na koji se tužitelj poziva, u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), dalje ZID ZPK, koji je stupio na snagu dana 30.rujna 2015.g., konvertiran u eurski kredit, slijedom čega su stranke suglasno izmijenile osnovni ugovor. Sporazum ima retroaktivni učinak. Tužitelji su sada u položaju kao da je sklopljen kredit sa valutnom klauzulom u eurima, o čemu se nije raspravljalo u panici potrošač. Dakle, kada je tužitelj prihvatio ponudu tuženika i konvertirao CHF kredit, ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u CHF je pravno prestao postojati i to kao da ga nikada nije ni bilo, a nastao je novi ugovorni odnos.

(3)Rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž-889/2023 od 7. studenog 2023. ukinuta je presuda ovog suda poslovni broj: P-2045/2019 od 18. siječnja 2023. i predmet vraćen na ponovno suđenje. Kao odlučno u ovom postupku je trebalo utvrditi je li dodatak ugovora o kreditu sklopljen između stranaka, sklopljen u skladu s uvjetima iz ZID ZPK-a, jer ako jest, radilo bi se o valjanom sporazumu o konverziji koji proizvodi pravne učinke i kojim je uspostavljena nova pravna osnova u pogledu prava i obveza ugovornih strana. Stoga je u ovom slučaju potrebno utvrditi je li konverzija napravljena zakonito i računski točno, odnosno je li način izračuna konverzije kredita izvršen prema odredbama članka 19.c ZID ZPK-a, i to iznos preplate iz odredbe članka 19.c stavka 1. točke 5. ZID ZPK-a ako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz odredbe članka 19.c stavka 1. točke 6. ZID ZPK-a ako je on utvrđen, kao i postoje li razlozi eventualne nevaljanosti ugovora koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK-a (npr. poslovna nesposobnost), te je li njome uspostavljena (Ili barem ublažena) narušena ravnoteža u odnosima trgovaca i potrošača.

(4)Tijekom postupka sud je pregledao ugovor o kreditu (l.s. 5-10), promet po tekućem računu i pregled otplate (l.s 49 – 67), obavijesti banke (l. 68 – 75),nalaz i mišljenje vještaka Majde Korljan (l.s. 81-89).

(5)Tužitelj je popisao parnični trošak.

(6)Tužbeni zahtjev je osnovan.

(7)Tijekom postupka sud je pregledao ugovor o kreditu (l.s. 9 - 14), zk. izvadak (l.s 17 – 19), dodatak Ugovoru (l.s 20 – 24), rješenje o nasljeđivanju iza smrti ČO (l.s 25 – 27), otplatni plan 69 – 79, 101 - 105), promet po tekućem računu i pregled otplate (l.s 89 – 100), obavijesti banke (l. 68 – 75),nalaz i mišljenje vještaka Petra Bajla (l.s. 119-131, 458 – 468, 491).

(8)Nesporno je da su prednik tužitelja ČO kao korisnik kredita, tužiteljica pod 1 kao sudužnik i tuženik kao kreditor-banka sklopili 16.listopada 2006.g. Ugovor o kreditu kojim se tuženik obvezuje staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 103.383CHF po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita. Sporno je pitanje zastare potraživanja, pitanje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli, osnovanost i visina tužbenog zahtjeva i pitanja značenja konverzije.

(9)Kao što je uvodno navedeno tuženik smatra da je odnos stranaka riješen Dodatkom ugovora, budući je kredit s valutnom klauzulom u CHF na koji se tužitelj poziva, u skladu s odredbama ZID ZPK konvertiran u eurski kredit, slijedom čega su stranke suglasno izmijenile osnovni ugovor i to s važenjem ex tunc. Po stavu ovog suda tzv. konverzija, odnosno potpisivanje aneksa ugovora o kreditima između stranaka nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev budući da se niti odredbama ZID ZPK-a, a niti navedenim aneksima, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne spominje ni na koji način bi se trebalo riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenjive kamatne stope, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja sa korisnicima kredita same, tj. nepošteno mijenjale kamatne stope u ugovorima o kreditima s valutom u CHF. Glavni motiv i ratio legis navedenog zakona bio je da se položaj korisnika kredita u valuti CHF, kao potrošača, izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR. Aneksima ugovora o kreditima uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz ovdje utuženi period, a do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka, koje je utvrđeno ništetnim. Osim toga, konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizišle iz ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZID ZPK ne širi primjenu konverzije na druge - izvanugovorne odnose među strankama. Dakle, konverzijom prema ZID ZPK nije riješeno pitanje koje je predmet ovog zahtjeva.

(9.1) Osim toga, prema odluci Suda Europske unije broj C-118/17 NO protiv Erste Bank Hungary Zrt. od 14. ožujka 2019. sud mora provjeriti je li nacionalni zakon omogućio ponovno uspostavu pravno i činjenično situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštena odredba potrošačkog ugovora nikada nije postojala, osobito uspostavom prava na povrat svih koristi koje je trgovac neopravdano stekao na štetu potrošača na temelju navedene nepoštene odredbe i to unatoč zakonskoj intervenciji. Dakle, iz te odluke može se zaključiti da potrošač uvijek ima pravo na potpuno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi potrošačkog ugovora i to bez obzira i na eventualnu zakonsku intervenciju u to njegovo pravo. Takvo pravno shvaćanje ne dovodi u pitanje niti činjenica da je prema ZID ZPK potrošaču i korisniku kredita u CHF dana mogućnost izbora pristati na konverziju ili nastaviti otplatu kredita prema odredbama osnovnog ugovora. Potrošač, a u konkretnom slučaju korisnik kredita u CHF, mogao se nagoditi i dogovoriti sa davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi, ali samo pod uvjetom da su potrošaču bili u cijelosti poznati svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu. U odnosu na nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu u CHF odluka u kolektivnom sporu uslijedila je tek tri godine nakon sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i provođenju konverzije te potrošači i korisnici kredita zasigurno nisu mogli u cijelosti imati sve informacije i sagledati u cijelosti koje su sve odredbe nepoštene i ništetne u konkretnom ugovoru i kada bi se jedino mogli pravovaljano odreći tih svojih prava. Takav zaključak proizlazi i iz odluke Suda Europske unije od 9. srpnja 2020. u predmetu C-452/18 XZ protiv Ibercaja Banko S.A.

(9.2) Stoga ovaj sud smatra da nakon što se povežu pravna shvaćanja iz odluka Suda EU C-452/18 od 9. srpnja 2020. u predmetu XZ protiv Ibercaja Banko S.A i C-118/17 od 14. ožujka 2019. u predmetu NO protiv Erste Bank Hungary Zrt, zaključio da potrošačima i korisnicima kredita u CHF pripada pravo na puno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.

(10)Odredbom članka 3 . predmetnog Ugovora propisana je kamata na kredit, te se tužitelj obvezuje platiti banci kamatu po kamatnoj stopi koja je promjenljiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana i koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,39 % godišnje. Odredbom članka 2 . Ugovora propisano je da se kredit u iznosu od 57.500 i kamata otplaćuju u 180 rate plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF HNB-a na dan plaćanja.

(11)Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosim (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), dalje ZOO, je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

(12)Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

(13)U pogledu svoje odluke o ništetnosti valutne klauzule u CHF sud se vodio slijedećim pravnim shvaćanjima. Prvo, prema shvaćanju izraženom u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-575/16 od 3.listopada 2017.godine i odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14.lipnja 2018.g., donesene u povodu te odluke revizijskog suda u istom postupku vođenom povodom kolektivne tužbe Udruge potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv više banaka u Republici Hrvatskoj pa tako i tuženice, a predmet koje kolektivne tužbe je, između ostaloga, bilo i utvrđenje ništetnosti ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, a kako je ugovoreno i u ugovoru zaključenom između stranaka. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, citirane odredbe ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP.

(14)Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao revizijski sud je, u rješenju Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017., a kojim je ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., u odnosu na i dalje sporan dio zahtjeva tužitelja koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u švicarskim francima, ukinuo drugostupanjski presudu te je predmet u tom dijelu vraćen Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske na ponovno odlučivanje, izrazio svoje shvaćanje o tome na temelju kojih kriterija i činjenica je moguće ocijeniti podliježe li sporna ugovorna odredba iz ugovora o kreditu testu poštenosti ili ne, a time i odlučiti o osnovanost zahtjeva tužitelja, a koji se odnose se na postupanje tuženih banaka u postupku pregovaranja te sklapanja ugovora o kreditima sa korisnicima kredita, sve u pravcu davanja relevantnih informacija vezano za ugovorne odredbe u tim ugovorima. Povodom tog ukidnog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je ponovno odlučio o žalbama tuženih banaka protiv prvostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev vezano za povredu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak. U svojoj presudi poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., potvrdio je prvostupanjsku presudu utvrdivši da su takve ugovorne odredbe iz ugovora o kreditu svih tuženih banaka bile lako uočljive i jasne, a prihvatio je ocjenu prvostupanjskog suda da nisu bile razumljive, te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, zbog čega ih je ocijenio nepoštenim te ništetnim. Uz to se napominje da je, povodu revizija tuženih banaka, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. prihvatio navedeno pravno shvaćanje i u tom dijelu odbio reviziju protiv spomenute presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske. Kako je u odgovoru na pitanje povrede interesa i prava potrošača - korisnika kredita, vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak, sud u pojedinačnom postupku vezan za shvaćanje izraženo u pravomoćnoj presudi donesenoj u postupku u povodu kolektivne tužbe, dakle konkretno za navedeno shvaćanje izraženo u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. to je, to je prvostupanjski sud i u ovom sporu primijenio konkretno pravno shvaćanje vezano za povredu interesa i prava potrošača korisnika kredita vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak, te takvu ugovornu odredbu smatra ništetnom.

(15)Prihvaćajući gore izražena pravna stajališta Vrhovnog suda, ovaj prvostupanjski sud je našao da su ništetne odredbe o određivanju visine kamate i o valutnoj klauzuli.

(16) u pogledu istaknutog prigovora zastare, sud nalazi da isti nije osnovan. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-2245/17 od dana 20. veljače 2018. godine pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241 ZOO- a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Također, navedeni pravni stav proizlazi i iz shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/20 od 30. siječnja 2020. godine u kojem je navedeno kako zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl.323.st.1. ZOO-a (čl.104.st.1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora .

(17)Kako je Visoki trgovački sud RH u predmetu Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine donio pravomoćnu presudu u kolektivnom sporu u kojem je utvrđena povreda prava potrošača od strane tužene u dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama u ugovorima o kreditu te kako je Visoki trgovački sud RH u predmetu Pž-6632/17 dana 14.lipnja 2018. godine donio pravomoćnu presudu u dijelu valutne klauzule te kako je tužba u ovom predmetu podnijeta 1 8 .lipnja 2019. godine, dakle u roku od 5 godina od pravomoćnosti navedenih presuda, prigovor zastare tuženika je odbijen.

(18)Prema čl. 323.st.1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Zahtjev za vraćanje primljenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe pravno se smatra zahtjevom za vraćanje stečenog bez osnove iz čl. 1111. ZOO-a. Sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve odredbe nije bilo. Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.

(19)Na okolnost visine iznosa koji je tuženik dužan isplatiti tužitelju, provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku financijske struke Petru Bajlu iz Zadra. Sukladno uputi višeg suda u dopunskom vještačenju vještak se očitovao o zakonitosti i računskoj točnosti konverzije i utvrdio da je izvršena prema odredbama članka 19.c ZID ZPK-a. Treba naglasiti da je vještak utvrdio da iznos priznat tužiteljici u prilikom konverzije iznosi 40.099,62 HRK , a ne 42.463,89 HRK koliko navodi tuženik. To utvrđen je vještak potkrijepio samim izračunom tuženika (l.s 492). Vještak je utvrdio da ukupna razlika između samo preplaćenih iznosa primijenjenih anuiteta u kunama i projiciranih iznosa anuiteta u kunama uz fiksnu početnu kamatnu stopu (4,39%) i fiksni tečaj za CHF (1 CHF = 4,651383 HRK) iznosi 87.228,78 HRK, odnosno 11.577,24 EUR (po tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK), dok navedeno potraživanje uvećano za zakonsku zateznu kamatu na dan 30.rujna 2015. god. iznosi 120.543,08 HRK, odnosno 15.998,81 EUR (po tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK). Kada se od tog iznosa umanji iznos preplate u konverziji (40.099,62 HRK)

sukladno čl. 171 ZOO-a dobiva se iznos od 10.676,68 EUR (po tečaju konverzije 1 EUR = 7,53450 HRK). To znači prema vještaku da je preostala glavnica potraživanja, a potraživanje za zateznu kamatu do 30.rujna 2015. god. je u potpunosti namireno

(20)Prigovor na ovakav nalaz i mišljenje vještaka stranke nisu imale. Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti ocijenivši ga stručnim i potpunim, pa je dosudio tužitelju naznačene iznose sukladno nalazu vještaka.

(21)Sud nije odlučivao o eventualno postavljenom tužbenom zahtjevu, s obzirom da je svrha eventualne kumulacije tužbenih zahtjeva, postavljanja zahtjeva koji se međusobno isključuju a što u konkretnom predmetu nije slučaj, tj. sud smatra da se radi o jednom zahtjevu. Naime i glavnim i podrednim zahtjevom se na temelju istih činjeničnih i pravnih osnova traži isplata. Tražena je isplata iznosa od 15.460,65 EUR sud je utvrdio da tužitelju pripada iznos od 990,85 EUR, pa je stoga presudio kao u izreci.

(22)Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.

(23)Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st 3 i čl.155 ZPP- a, a odnosi se na sastav tužbe (tbr.7) 100 bodova, zastupanje tužitelja na ročištima (tbr.9) dana 10.svibnja 2022., 6.prosinca 2022. 25.studenog 2025. i 1.travnja 2026 po 100 bodova. Izraženo u eurima sa obračunatim PDV-om iznosi iznosi 1.250 EUR. Tom iznosu valja pridodati trošak vještačenja u iznosu od 400 EUR kn. Sveukupno 1.650 EUR

(24)U preostalom dijelu u iznosu od 484,44 EUR zahtjev tužitelja se odbija jer dio troška nije bio nužan za vođenje ovog postupka.

U Benkovcu, dana14.svibnja 2026.godine

S u d a c

Igor Berghaus

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pisano, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

Presuda se može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o troškovima postupka.

Dostaviti;

-Tužitelju po punomoćniku Šimi Lukačiću, odvjetniku u Biogradu na Moru, Franje Tuđmana 9

-Tuženiku po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Žurić i partneri iz Zagreba,

Savska cesta 32, kao na zapisniku od 18. siječnja 2023.g.