REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-734/23-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Biserki Pavković kao sucu pojedincu u pravnoj stvari I tužitelja DL iz [adresa], OIB; 83491154288 i II tužiteljice ML iz [adresa], OIB; 65984148330, oboje zastupani po Danijelu Papak, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Mulino turizam i hoteljerstvo d.o.o., Buje, Škrile 75 a, OIB; 75599831396, zastupan po Martini Benolić, odvjetnici iz Umaga, nakon zaključene glavne i javne rasprave 20.04.2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika uz punomoćnicu, radi naknade štete dana 14. svibnja 2026.godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi;

„I. Nalaže se tuženiku MULINO turizam i hoteljerstvo d.o.o., Buje, Škrile 75A, I. tužitelju HL iz [adresa], s naslova naknade štete isplatiti iznos od 2.654,46 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 11.11.2022. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku MULINO turizam i hoteljerstvo d.o.o., Buje, Škrile 75A, II. tužiteljici ML iz [adresa], s naslova naknade štete isplatiti iznos od 3.318,07 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 11.11.2022. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku MULINO turizam i hoteljerstvo d.o.o., Buje, Škrile 75A, naknaditi I. tužitelju HL iz [adresa], i II. tužiteljici ML iz [adresa], prouzročeni parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tužiteljima da tuženiku nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 1.312,50 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. svibnja 2026. godine do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da su dana 15. kolovoza 2022. godine igrali igre na sreću u Casinu Mulino tuženika, koji se nalazi u sklopu Luxury Boutique Hotel Mulino. Prilikom posjeta predmetnom Casinu toga dana tužitelji su na karticama Casina imali položen ukupan iznos od 400,00 EUR-a, i to svaki od tužitelja iznos od po 200,00 EUR-a. Nakon igranja igara u predmetnom Casinu tuženika, tužitelji su ostvarili dobitak od 315,00 EUR-a te se na karticama I. i II. tužitelja nalazio ukupan iznos od 715,00 EUR-a. Međutim, prilikom isplate postignutog dobitka djelatnici tuženika su im odbili isplatiti novac koji se nalazio na karticama tužitelja te im je tuženik predmetne kartice oduzeo, neopravdano optužujući tužitelje za prijevaru. Tek nakon što su tužitelji predmetni događaj prijavili Policijskoj postaji Umag, tuženik je dana 19. kolovoza 2022. godine pozvao tužitelje te su im tada isplaćeni dužni novčani iznosi. Toga istoga dana tužiteljima su uručene pisane Izjave o trajnoj zabrani ulaska I. tužitelja i II. tužiteljice u tuženikov Casino Mulino. Navedenim postupanjem tuženika tužiteljima se nezakonito onemogućava sudjelovanje u igrama na sreću koje se priređuju u casinima tuženika te u osvajanju nagrada u istima. Posebno se ističe kako ne postoje nikakvi opravdani razlozi niti pravna osnova za izricanje tužiteljima zabrane ulaska u Casino tuženika. Pozivaju se na odredbu članka 43. st. 5. Zakona o igrama na sreću, te navode da u konkretnom slučaju nisu ispunjene navedene zakonske pretpostavke, te da je tuženik potpuno neosnovano i bezrazložno zabranio tužiteljima ulazak u Casino tuženika. Takvim nezakonitim postupanjem djelatnika tuženika tužiteljima povrijeđeno njihovo pravo osobnosti, i to ugled, čast i sloboda, te su isti sve do danas onemogućeni u sudjelovanju u igrama na sreću kod tuženika. Slijedom svega navedenog tužitelji predlažu da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku platiti I tužitelju iznos od 2.654,46 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 11.11.2022. godine do isplate, II tužiteljici iznos od 3.318,07 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 11.11.2022. godine, kao i da im nadoknadi troškove parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor mjesne nenadležnosti pozivajući se na odredbu čl. 52 st. 1 Zakona o parničnom postupku. Protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava tražbinu tužitelja u cijelosti u osnovi i visini te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan. Naime, ne postoji nikakva pravna osnova na temelju koje bi tuženik bio dogovoran za povredu prava osobnosti, odnosno povredu prava na ugled, čast i slobodu tužitelja. Prvenstveno, tužitelji u tužbi uopće ne opisuju konkretnu povredu prava osobnosti koju smatraju da je istima počinjena, niti predlažu bilo kakve dokaze ili dokazne prijedloge iz kojih bi navedeno proizlazilo. Naime, tužitelji isključivo paušalno ističu da je istima povrijeđeno pravo osobnosti, te je posljedično tužbeni zahtjev je u cijelosti neosnovan. Poziva se na odredbu čl. 43 st. 5 i 6 Zakona o igrama na sreću. Tijekom događaja 15.08.2022. godine, tuženik se u cijelosti pridržavao apsolutno svih etičnih, ljudskih i zakonskih obveza glede zabrane ulaska pristupa u prostorije Casinoa tužiteljima. Naime, igra tužitelja u prostorijama Casinoa tuženika jest bila sumnjivog karaktera, uslijed skrivljenog ponašanja samih tužitelja manipulativnim korištenjem automata za igre na sreću. Upravo uslijed sumnjivog karaktera igre tužitelja, kartice su im radi provjere oduzete dana 15.08.2022. godine, iznos isplaćen 19.08.2022. godine i istovremeno im je trajno zabranjen pristup, u skladu i sa samim prijedlogom policijskih službenika. Time su bili ispunjeni uvjeti za zabranu ulasku istima u prostore Casinoa tuženika. Naime, tuženik je već iz zakonskih razloga dužan zabraniti igre koje su sumnjivog karaktera. Nadalje, u skladu sa internim aktima tuženika, tužitelji ne ispunjavaju uvjete za člana kluba Casinoa tuženika, čime je tuženik ovlašten zabraniti ulazak u prostore Casinoa. Tuženik vodi vrlo ugledni Casino, ime i status kojeg su se gradili dugi niz godina, te isti ne može dozvoliti da se u prostorima istog odvijaju igre sumnjivog karaktera.

3. Sud je u tijeku postupka proveo dokaze uvidom u Izjave o zabrani ulaska tužitelja (list 6- 7 spisa), u odštetni zahtjev (list 8-10 spisa), u odgovor na odštetni zahtjev (list 11-12 spisa), u Rješenje Porezne uprave od 30.09.2010. (list 33-34 spisa), proveden je dokaz saslušanjem tužitelja i zz tuženika (list 47-50 spisa), izvršen je uvid u spis MUP-a PU Istarska, PP Umag broj 511-08-23/3-25/190-2022 (list 55-67 spisa), te u dio Pravilnika igračnice i hotela Mulino (list 79--80 spisa),

4. U odnosu na prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda, sud smatra kako je isti neosnovan.

5. Sukladno čl. 52 st. 1 Zakona o parničnom postupku ((Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, osim suda opće mjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila. Općemjesno nadležan u ovom predmetu je Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Pazinu. Tužitelji imaju prebivalište u [adresa] te iz njegovih navoda i iskaza proizlazi da je štetna posljedica nastupila i u Zagrebu. Kako se radi o izberivoj nadležnosti, a sukladno gore citiranoj odredbi ZPP-a, sud smatra kako je ovaj sud mjesno nadležan u ovom predmetu.

6. Među strankama je sporno da li je tuženik osnovano zabranio tužiteljima ulazak u Casino, te posljedično tome da li je kod tužitelja uslijed postupanja tuženika došlo do povrede prava osobnosti.

7. Stranke se pozivaju na odredbu čl. 43 st. 5 i 6 Zakona o igrama na srećama (Narodne novine broj 87/09, 35/13, 158/13, 41/14, 143/14 114/22 i 72/25), a koji određuju da posjed casinu i sudjelovanje u igrama na sreću priređivač može privremeno zabraniti ili ograničiti pojedinim osobama ako postoji osnovana pretpostavka da učestalost i intenzitet njihova sudjelovanja u igri dovode u opasnost njihov egzistencijski minimum, te ako to zatraže ustanove koje se bave zaštitom obitelji u slučajevima kad igrač zbog nekontroliranog igranja nanosi štetu sebi ili obitelji koju uzdržava. Postupanje u vezi s ulaskom u casino i zabranom ulaska priređivač će propisati unutarnjim aktom društva na koje Ministarstvo financija daje suglasnost.

8. Iz Pravilnika igračnice i hotela Mulino proizlazi da se ulazak u igračnicu može zabraniti privremeno ili trajno odnosno može se udaljiti iz prostora igračnice, između ostalog, osobe za koje postoji sumnja u zlouporabu igara na sreću, odnosno čija igra nije provjerljiva (manipulativna).

9. Iz izjava o trajnoj zabrani ulaska proizlazi, a što među strankama nije sporno, da tužitelji nisu gosti Casina Mulino te da imaju zabranu ulaska u Casino.

10. Iz iskaza I tužitelja proizlazi da su dana 15. kolovoza 2022. II tužiteljica i on došli u casino kod tuženika, a gdje su bili redovni gosti već godinama i to na način da bi dolazili par puta mjesečno. Bili su u dobrim odnosima sa djelatnicima casina. Igrali su na aparatima i to svatko na susjednom aparatu te se tada nije događalo ništa neobično niti drugačije od prijašnjih iskustava, imali su dobitak no ništa značajno. U jednom trenutku do njih je došao zaštitar i, misli, voditelj smjene te ih optužio da varaju i pozvao na ispitivanje. Svatko od njih je bio na ispitivanju po pola sata, jedno za drugim, i to u istoj sobi. Pokazivali su mu snimku te govorili da su varali na način da su dirali ekran, no s niihove strane nije bilo nikakve prevare. Nakon ispitivanja pustili su ih iz te prostorije na hodnik casina te su tražili da vrate novac, a što su oni i učinili s time da se novac nalazio na karticama koje su vratili te su ih uputili da izađu van. U tom trenutku oko njih su bili i drugi gosti casina, zaštitar koji je bio njegov trener te konobar koji je školski prijatelj II tužiteljice. Odmah nakon toga II tužiteljica i on otišli su to prijaviti na policiju, a gdje je djelatnik policije napravio zapisnik i otišao na razgovor u casino. Nakon tog razgovora nazvala ga je inspektorica policije te rekla da će im novac biti vraćen za tjedan dana, a što je bilo učinjeno. 19. kolovoza ponovno su htjeli II tužiteljica i on ići u casino, no nisu ih pustili unutra. Tu je došlo ponovno do tenzija te se sve odvijalo pred dosta ljudi. Sve se to pročulo kako u Umagu tako i u Zagrebu. Tada su živjeli u [adresa]. Zbog cijele te situacije osjećali su se vrlo neugodno i posramljeno te su trpili i neugodne situacije. Nakon toga obitelj ga je smatrala prevarantom te više nisu pomagali kao prije i to financijski, a i primijetio je da odnos kako s užom tako i sa širom obitelji više nije isti. Također, nekoliko prijatelja se više nije htjelo družiti sa njim te su mu jasno rekli da je to zato što je prevarant. II tužiteljica je njegova djevojka.Kada su im zabranili ulazak 19. kolovoza 2022. nisu dali nikakvo obrazloženje zbog čega je to tako. U Umagu je živio od 2013. do 2019. te je tamo završio srednju školu. U objektu tuženika bio je puno puta, oko 50-tak. U tom trenutku bili su članovi kluba tuženika te su imali kartice. Tada je radio u vinariji te mu je plaća bila oko 5.000,00 kuna. Nelagodu je osjećao ispred gospođe D, a koja je mama od Nicolline prijateljice.

11. II tužiteljica u svom je iskazu navela da se slaže sa svime što je iskazao I tužitelj te iskazuje isto kao i on. Nakon ovog događaja primijetila je promjene u odnosu obitelji prema njoj, prvenstveno mame i bake i to iz razloga što je u casinu ispala kao prevarant. Baka do tada nije niti znala da ide u casino, no obje su nakon toga prestale iskazivati ljubav prema II tužiteljici. Također, dvije bliže prijateljice prestale su se s njom družiti no nisu joj nikada direktno rekle da je to zbog ovog događaja iako se to dogodilo neposredno nakon događaja. Do 2019. živjela je u Umagu, a kada se preselila u Zagreb. Na upit kako su za situaciju saznali obitelj i prijatelji navodi da je to bilo preko ljudi koji su tada bili u casinu, dok je Umag mali grad i ljudi se poznaju. Misli da je baku pogodilo i to što ide u igračnicu, no više to što je ispala varalica. Spomenuti konobar je išao s njom istim autobusom u srednju školu, no ne može se sjetiti njegova imena. Također ne sjeća se imena osoblja i igrača koji su se u spornim trenucima nalazili u casinu. Sjeća se da je tamo bila gospođa M, mama od njezine prijateljice. U tom trenutku bila je nezaposlena, ne može se sjetiti koliko dugo, no prije toga je imala plaću od 6.000,00 kuna.

12. ZZ tuženika je u svom iskazu naveo da je 15. kolovoza 2022. godine kontrolor, odnosno slot inspektor primijetio da tužitelji igraju na mašinama na manipulativan način, odnosno nenormalno, a radi se o igranju gdje se lupa po mašinama, mijenjaju se zvukovi igre, a sve u namjeri da se zbuni mašina. Tužitelji su tada pozvani na ispitivanje, a gdje je bio prisutan, te je to ispitivanje trajalo oko 10 minuta. Na ispitivanjima inače žele saznati kako su se manipulirale mašine no oni su tada rekli da je to njihov način igre. Tada su im rekli da moraju pregledati kamere te da dođu za 3 dana te ako je sve u redu da mogu podignuti novac. Iz casina su tada otišli mirno. Nitko tu nije bio prisutan osim recepcionerke koja registrira ulaz, tehničar i blagajnik no nije bilo nikakvih neugodnih situacija. Pregledavanjem kamara nisu našli dovoljno, a da bi protiv tužitelja podigli kaznene prijave, no utvrđeno je da igra nije bila normalna. Također je tada utvrđeno, a sve putem interneta kao što je Facebook, da njihovo imovinsko stanje ne odgovara. Nisu imali nikakve službene podatke. Kada su tužitelji došli po novce, novci su im isplaćeni te su oni mirno ušli i izašli iz casina. Zabranu ulaska u casino dobili su zbog manipulativne igre i zbog nedovoljnog imovinskog stanja te zbog zlouporabe kartice jer su koristili kartice jedno od drugoga. Dnevno im u prosjeku u casino uđe 150 ljudi te ne mogu uočiti sitne manipulacije odmah. U ovom trenutku su to uspjeli obzirom su oni u casinu bili skoro sami. U situacijama kada utvrde da se radi o čistoj prevari o tome odmah obavijeste policiju. U ovoj situaciji policajka koja je došla je rekla da ukoliko nemaju čvrsti dokaz da im zabranom ulazak u casino. Tužitelji su bili nekoliko puta već u casinu iako nisu bili članovi. Kod članova se provjerava između ostalog i imovinsko stanje, dok je o imovinskom stanju tužitelja saznao preko drugih ljudi i policije. Zabrana ulaska tužitelja izdana je temeljem internog pravilnika, odnosno njegove diskrecijske odluke. S tužiteljima nije bilo nikakvih prepiranja. S jednom karticom može doći više puta u casino, no ista je neprenosiva na drugu osobu.

13. Pretpostavke za odgovornost za štetu su; šteta, štetnik, oštećeni, štetna radnja, protupravnost i uzročno posljedična veza između štetne radnje i štete, dok sud smatra kako u ovom predmetu ne postoji protupravnost tuženika, dok tužitelji nisu dokazali da im je nastala šteta.

14. Sud je poklonio vjeru zz tuženika u dijelu u kojem isti navodi i opisuje manipulativno igranje tuženika.

15. Sud je mišljenja da u datom slučaju tuženik nije trebao dokazati da se zaista radilo o manipulativnoj igri, već je bilo dovoljno da je postojala sumnja, a slijedom čega, tuženik, kojem je kasino njegov privatan prostor, ima pravo zabraniti igračima za koje sumnja u takvu vrstu igre, ulazak u svoje prostorije.

Isto tako, sud smatra nelogičnim i neživotnim da bi tuženik bez ikakvog povoda zabranio tužiteljima ulazak u svoje prostorije. Naime, djelatnost tuženika su igre na sreću, što samo po sebi podrazumijeva da će ponekad igrač imati dobitak, a ponekad gubitak, što je i sama priroda takve igre. Stoga sud smatra bi bilo nelogično da bi tuženik samoinicijativno bez ikakve sumnje i bez povoda zabranio tužiteljima dolazak u prostor kasina tim više što tuženik profit stječe na igračima te mu je u interesu da što više igrača dolazi u njegov prostor.

16. Naime, a kako proizlazi iz citiranih odredaba Zakona o igrama na sreći i Pravilnika, tuženik može zabraniti privremeno ili trajno ulazak u igračnicu osobama za koje postoji sumnja u zlouporabu igara na sreću, odnosno čija igra nije provjerljiva (manipulativna). Obzirom na samu prirodu poslovanja tuženika, tuženik mora imati određenu slobodu preventivno reagirati na sumnjiva ponašanja, obzirom ista često uključuju neodgodiva reagiranja, te sud smatra kako tuženik ima pravo na diskrecijsku odluku u određenom trenutku. Također, samim ulaskom u kasino, jasno je da posjetitelji moraju poštivati unutarnje akte priređivača igara na sreću, a to je i sama činjenica da privređivač igara na sreću ima pravo udaljiti osobu, kako je gore opisano, po svojoj diskrecijskoj osnovi. Naime, neka druga intervencija države u takvoj bi situaciji zasigurno došla prekasno, te upravo zato zakonodavac i daje širu autonomiju privređivačima igara na sreću. Osim navedenih situacija, navedene su u Pravilniku tuženika i druge situacije u kojima je igračima zabranjen pristup, a koje situacije su logične i životne obzirom na samu narav igračnica, a i svih drugih privatnih, pa i javnih prostorija. Naime, u situacijama u kojima je nužno da se djeluje brzo i preventivno, država je prenijela autonomiju na organizatore.

17. Sukladno odredbi čl. 35 Zakona o igrama na sreću, a koji određuje da igre na sreću mogu priređivati trgovačka društva koja su na temelju odluke Vlade Republike Hrvatske stekla pravo privređivanja igara na sreću u casinima i koja su sklopila ugovor o pravu privređivanja. Odobrenje za početak priređivanja igara na sreću donosi Ministarstvo financija, a iz čega proizlazi da postoji određena vrsta nadzora države nad privređivačima igara na sreću, da postoje jasne upute i ovlaštenja kod takvog poslovanja, a što je i razlog povjerenja prema takvim privređivačima, zbog čega im se u određenim situacijama daje i određena autonomija.

18. Isto tako, II tužiteljica ne spori da ista nije bila zaposlena u datom trenutku, a što sukladno čl. 43 st 5 Zakona o igrama na sreću također može biti razlog za zabranu sudjelovanja u igrama na sreću. Tuženik nije u mogućnosti potvrditi tu činjenicu, te sud također smatra da se ovdje može raditi o njegovoj diskrecijskoj ocjeni.

19. U odnosu na navode tužitelja iz iskaza da su u trenutku ispitivanja i nakon toga oko njih bili i drugi gosti casina, zaštitar koji je bio trener I tužitelja te konobar koji je školski prijatelj II tužiteljice, te da 19. kolovoza kada su ponovno ići u casino, nisu ih pustili te je tu došlo do tenzija, a sve odvijalo pred dosta ljudi, valja reći kako tužitelji nisu ničim dokazali da bi u tim situacijama tuženik, odnosno djelatnici tuženika postupali protupravno, što su točno učinili da bi eventualno njihovo ponašanje bilo protupravno, obzirom tužitelji niti ne navode koje bi to točno radnje zaposlenika tuženika, i da li su uopće to bile radnje tuženika, koje su navodno izazvale tenziju, bile protupravne.

20. Slijedom svega navedenog, sud smatra da nema protupravnosti u postupanju tuženika u odnosu na zabranu dolaska tužiteljica u prostor kasina.

21. Tužitelji traže naknadu štete zbog povrede prava osobnosti i to ugleda, časti i sloboda, te vrlo paušalno i to i nakon pokušaja suda da ih usmjeri ne navode koju su točno štetu pretrpili.

22. Tako I tužitelj navodi da se nakon tenzija koje su se dogodile 19. kolovoza sve to pročulo kako u Umagu tako i u Zagrebu. No, tužitelji nisu opisali što se točno dogodilo i koje su to bile tenzije. Zbog cijele te situacije osjećali su se vrlo neugodno i posramljeno te su trpili i neugodne situacije, dok također tužitelji nisu naveli koje su to neugodne situacije trpili. Također, I tužitelj ne opisuje na koji način njegov odnos s obitelji više nije bio isti, dok također sud taj njegov iskaza sud smatra neistinitim i nelogičnim te smatra da u obitelji jedan takav eventualni događaj u pravilu ne mijenja dinamiku u obitelji, dok I tužitelj također, osim svog iskaza, nije predložio druge dokaze radi utvrđivanja te činjenice, kao i činjenice da se nekoliko prijatelja više nije htjelo družiti sa njim te su mu jasno rekli da je to zato što je prevarant. Također, tužitelj nije nigdje dokazao činjenicu da bi osjećao nelagodu ispred gospođe D, koliko često bi ju vidio, zbog čega je gospođa D u njemu izazvala osjećaj nelagode, te da li je isto povezano sa samim događajem.

23. II tužiteljica pak navodi da je nakon ovog događaja primijetila promjene u odnosu obitelji prema njoj, prvenstveno mame i bake i to iz razloga što je u casinu ispala kao prevarant. Baka do tada nije niti znala da ide u casino, no obje su nakon toga prestale iskazivati ljubav prema meni. Misli da je baku pogodilo i to što ide u igračnicu, no više to što je ispala varalica. Ovdje također sud smatra neistinitim i nelogičnim da nakon eventualno jedne ovakve situacije, za koju II tužiteljica navodi da nije odgovorna, njezina majka i baka prestanu iskazivati ljubav prema njoj. Također, činjenica da je baku pogodila i sama činjenica što II tužiteljica ide u kasino, nema nikakve veze s tužbenim zahtjevom. Sama II tužiteljice ne zna koji je povod zašto se dvije bliže prijateljice više nisu htjele s njom družiti, dok II tužiteljica također na ove okolnost nije predložila provođenje drugih dokaza.

24. Stoga sud smatra kako tužitelji nisu dokazali niti eventualnu štetu koja im je nastala povodom događaja, te da nisu ispunjeni uvjeti proisani čl. 19 i 1046 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje ZOO), a koji bi opravdavali dosuđivanje naknade štete tužiteljima.

25. Ostale dokaze koji se nalaze u spisu sud nije posebno cijenio obzirom činjenice koje bi se istim dokazale sud smatra ili nespornim ili irelevantnim.

26. Sud je tuženiku dosudio trošak postupka temeljem čl. 154. st. 1., a prema važećoj prema Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika i to: za sastav odgovora na tužbu prema Tbr 28 100 bodova, za pristup na ročište dana 11.06.2024. godine prema Tbr 9/1 100 bodova, za sastav podneska od 17.10.2025. prema Tbr 8/4 25 bodova, za pristup na ročište dana 28.10.2025. godine prema Tbr 9/1 100 bodova, za sastav podneska od 04.02.2026. prema Tbr 8/1 100 bodova, za pristup na ročište dana 20.04.2026. godine prema Tbr 9/1 100 bodova, što ukupno iznosi 525 bodova, odnosno 1.050,00 eura, a što uvećano za iznos PDV-a čini iznos od 1.312,50 eura. Kamate na dosuđeni trošak dosuđene su sukladno čl. 151 st. 1 ZPP-a.

27. Sud tuženiku nije priznao trošak izbivanja iz kancelarije obzirom smatra da je taj trošak već uključen u trošak koji mu je dosuđen za pristup na ročište. Također, nije mu dosudio trošak prijevoza odvjetnika iz razloga što smatra da je tuženik mogao opunomoćiti tužitelja koji ima sjedište u mjestu suda dok nije naveo niti dokazao da postoje neke posebne okolnosti iz kojih razloga ga zastupa baš punomoćnica koja ga je zastupala.

28. Temeljem čl. 154 sud je odbio tužitelje sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka.

29. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 14. svibnja 2026. godine

Sudac

Biserka Pavković Fućak

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe Županijskom sudu u Zagrebu. Žalba se predaje pismeno ovome sudu u tri primjerka u roku od 15 dana od primitka otpravka presude.

DNA:

1) punomoćniku tužitelja

2) tuženiku

Rj/

rješenje I tužitelju na platež pristojbe na presudu u iznosu od 73,00 eura i II tužitelju 79,63 eura