REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

Ante Starčevića 23

21260 Imotski

Pn-275/2019-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu toga suda Mati Kukavici kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ČL (OIB: [osobni identifikacijski broj]), iz [adresa], zastupan po punomoćnici Vedrani Milić Grbin, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Hanza media d.o.o., (OIB: 79517545745), Zagreb, Koranska 2, kojeg zastupa punomoćnica Anita Jozičić, odvjetnica iz odvjetničkog društva Hanžeković i partner d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 31. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja ŽL, tužitelja osobno i zamjenice punomoćnice tuženika TL, odvjetničke vježbenice, 14. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Hanza media d.o.o. isplatiti tužitelju ČL iznos 2.000,00 eura sa zateznom kamatom počevši od 24. srpnja 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku ukloniti s portala www.slobodnadalmacija.hr članak naslova „Sin SDP-ovog čelnika u Makarskoj postao šef gradske tvrtke bez ikakvih kvalifikacija, završio tek tri razreda srednje škole!?“ te s portala www.jutarnji.hr članak naslova „Sin SDP-ovog ČELNIKA U MAKARSKOJ BEZ KVALIFIKACIJA POSTAO ŠEF U GRADSKOJ TVRTKI Završio je tek tri razreda srednje škole, evo kako ga kolege pravdaju“, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ČL u dijelu u kojem isti zahtijeva isplatu preostalog iznosa od 389,01 eura sa zateznom kamatom počevši od 24. srpnja 2019. pa do isplate.

IV/ Nalaže se tuženiku Hanza media d.o.o. naknaditi tužitelju ČL trošak parničnog postupka u iznosu od 2.535,17 eura sa zateznom kamatom počevši od 14. svibnja 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

V/ Odbija se preostali dio zahtjeva tužitelja ČL za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 759,83 eura sa zateznom kamatom počevši od 14. svibnja 2026. pa do isplate.

VI/ Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika Hanza media d.o.o. za naknadom troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je tuženik u svom tjedniku „Makarska kronika“ 30. travnja 2019. objavio članak naslova „ ČL, nepismeni mrzitelj žena, postao je upravitelj groblja bez ikakvih kvalifikacija, ima završenu tek trogodišnju školu za instalatera grijanja“, time da je članak najavljen i na naslovnici tjednika s naslovom „Postao je šef gradske tvrtke iako ima samoo tri razreda srednje škole!?“ nadnaslova „Tajna uspjeha ČL: kako je instalater klima uređaja imenovan upraviteljem groblja“. Nadalje, ističe i da je u drugim svojim publikacijama, i to elektroničkim publikacijama Slobodne Dalmacije i Jutarnjeg lista objavio identični članak sličnog naslova.

1.1. Tužitelj ukazuje da su u navedenom članku koje je tuženik objavio u svojim publikacijama, ali i u opremi teksta, iznesene niz tendecioznih neistina kojima se on vrijeđa. Tako ukazuje da nije istina da je nepismen, da je mrzitelj žena, da nema kvalifikacija za posao upravitelja groblja u [adresa] kao i da u tom kontekstu nije istina da ima završenu samo trogodišnju srednju školu, a da nisu istinite niti informacije o visini njegove plaće.

1.2. Kako tvrdi da mu je time povrijeđeno pravo osobnosti i to pravo na čast i ugled, tužitelj tužbenim zahtjevom traži da mu se naknadi šteta po toj osnovi u iznosu od 2..389,01 eura s pripadajućom zateznom kamatom, kao i da se naloži tuženiku uklanjanje predmetnog članka s elektroničkih publikacija, i to sve uz naknadu troška parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističe da se u cijelosti protivi svim navodima tužbe kao neosnovanima, kako po osnovi tako i po visini. Ukazuje da su iznesene informacije točne odnosno da je autor imao osnovanog razloga povjerovati da su predmetne činjenice točne. Slijedom istaknutog, tuženik se poziva i na ekskulpacijske razloge iz odredbe članka 21. stavak 4. Zakona o medijima (Narodne novine RH br. 59/04, 84/11, 81/13, 114/22 - nadalje ZM). Osim toga, ukazuje da je prema tom zakonu primaran način naknade štete u ovakvim slučajevima objava ispravka, ali da tužiteljev zahtjev za objavom ispravka nije bio odgovarajućeg sadržaja na što mu je ukazano, pa kako isti nije učinio odgovarajuću izmjenu, glavni urednik tuženika predmetni ispravak nije ni mogao objaviti. U tom smislu ističe da činjenica da se tužitelj nije odlučio na tužbu za ispravak već tužbu za naknadom štete u novcu, ukazuje da lukrativne motive tužitelja.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza, sud je izvršio uvid u presliku predmetnih naslovnica i spornog članka, presliku Zahtjeva za objavom ispravka, presliku dopisa službenika za informiranje Makarskog komunalca d.o.o. od 25. travnja 2019., presliku Svjedodžbe o završnom ispitu, presliku Svjedodžbe o završnom radu, izvadak s web stranice www.matura.hr., presliku odgovora glavnog urednika na Zahtjev za objavom ispravka, presliku Ugovora o radu na određeno vrijeme od 19. siječnja 2015., presliku Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 08. lipnja 2017., Ispis komentara ostavljenih od čitatelja ispod predmetnog članka, presliku medicinske dokumentacije tužitelja, presliku presude Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-679/19 od 20. prosinca 2024., Ispis komentara s društvene mreže Facebook, a osim navedenog izveden je i dokaz saslušanjem svjedoka RL, AL, DL te tužitelja,

4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - nadalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u pretežitom dijelu osnovan.

5. Između stranaka nije sporan sadržaj predmetnog članka kao i naslovi i podnaslovi pod kojima je objavljen, ali je između stranaka sporno postoje li razlozi za odgovornost tuženika, kao i je li tužitelju uopće nastala šteta kako to isti tvrdi.

6. S obzirom na predmet spora, u ovoj pravnoj stvari postoji sukob odnosno konkurencija dva prava predviđena Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - nadalje: Europska konvencija) i to prava na slobodu izražavanja propisanog u odredbi članka 10. stavak 1. te prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja predviđenog odredbom članka 8. Europske konvencije. Osim toga, i Ustav Republike Hrvatske (Narodne novine RH br. 41/01, 88/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - nadalje: Ustav RH) u članku 35. svakom jamči štovanje i pravnu zaštitu njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti, dok se člankom 38. stavak 1. jamči sloboda mišljenja i izražavanje misli. U konkretnom slučaju potrebno je razriješiti sukob između prava na slobodu izražavanja i prava na zaštitu privatnosti.

7. Budući da se u predmetnom članku tematizira pitanje trošenja javnog novca (novca komunalnog trgovačkog društva jedinice lokalne samouprave) u kontekstu zapošljavanja i s tim u vezi potencijalnog nepotizma, prema mišljenju ovog suda svakako je postojao opravdani javni interes glede predmetne teme. Isto tako, svakako i sama javnost očekuje od novinara da propitkuju na koji način se zapošljavaju radnici u takvim trgovačkim društvima, te s tim u vezi kako se troši novac na ta zapošljavanja. Međutim, potrebno je odvojiti s jedne strane postojanje opravdanog javnog interesa za ovu temu i obrađivanje te teme od strane novinara, te s druge strane, način na koji se ta tema obrađuje.

7.1. U tom smislu, razmatrajući predmetni članak razvidno je da iznesene informacije nisu objavljene u dobroj vjeri budući da se u bitnome radi o činjenicama koje su netočne a što se posebno odnosi na opremu članka odnosno na naslov istog koji prema mišljenju ovog suda najviše i ostavlja dojam na prosječnog čitatelja. Zbog svega toga, članak na čitatelja ostavlja dojam da je tužitelj nepismen, da je mrzitelj žena, kao i da je k tome zaposlen u gradskom komunalnom trgovačkom društvu na mjestu upravitelja groblja bez ikakvih kvalifikacija jer ima završenu samo trogodišnju srednju školu (a da je zaposlen zbog prijateljstva direktora tog trgovačkog društva s njegovim ocem), kao i da pored svega, na tom poslu ostvaruje na ime plaće veliki prihod.

7.1.1. Da predmetni članak doista ostavlja takav dojam na čitatelje utvrđeno je i iz komentara ispod predmetnog članka (list 71 do 73), ali i iskaza samog tužitelja te svjedokinje AL (njegove supruge) s obzirom da je iz njihovih iskaza utvrđeno da su prigodom obiteljskih izlazaka u park s kćeri (koja je tada imala oko tri godine) ili na piće u kafić doživljavali neugodnosti u smislu negativnih komentara i dovikivanja, a nakon objave predmetnog članka, pri čemu se povremeno isto zna dogoditi i danas.

7.1.2. Ovaj sud prihvaća iskaz tužitelja i navedene svjedokinje AL kao vjerodostojne jer se iskazi nalaze u skladu s ispisom komentara ispod predmetnih članaka, ali i drugim ispravama koje prileže spisu na koje je ukazano u narednim točkama obrazloženja, a osim toga njihovi iskazi su logični i životni, upravo iz razloga jer je logično i životno da nakon ovakvog članka u malom mjestu poput [adresa] tužitelj i njegova obitelj budu izloženi u javnosti negativnim komentarima i dovikivanjem.

8. Da je predmetni članak zbog svega navedenog na čitatelje ostavio pogrešan dojam o tužitelju, utvrđeno je i Uvidom u Svjedodžbu o završnom radu tužitelja (list 25 spisa) iz koje isprave proizlazi da je tužitelj završio četverogodišnji srednjoškolski program obrazovanja za zanimanje „tehničar cestovnog prometa“ pristupivši obrani rada 15. lipnja 2013., dakle, nesporno bitno ranije nego što je inicijalno zasnovao radni odnos u predmetnom gradskom komunalnom trgovačkom društvu (prvotno zasnovao radni odnos 19. siječnja 2015.).

8.1. Za ukazati je da je autorica članka navedenu činjenicu mogla vrlo lako provjeriti da je postupala u dobroj vjeri, pa tako ne bi navela da je tužitelj završio samo srednju školu koja traje tri godine, pa da zbog toga nije bio kvalificiran za posao Voditelja službe – grobljanski poslovi Gradskog groblja u Makarskoj.

8.2. U tom smislu je za ukazati da je neosnovan navod tuženika da se informacija u članku kako tužitelj nije kvalificiran za predmetno radno mjesto može tumačiti kao vrijednosni sud. Naime, razmatrajući predmetni članak, kao i opremu istog, za zaključiti je kako je upravo navod o nekvalificiranosti istaknut zbog tvrdnje da je tužitelj završio samo trogodišnje srednjoškolsko obrazovanje, što, kako je već istaknuto, nije točno. Slijedom navedenog, upravo zbog toga se niti ne može raditi o vrijednosnom sudu.

9. Nadalje, iz iskaza svjedoka RL, koji je u to vrijeme bio direktor trgovačkog društva Makarski komunalac d.o.o. utvrđeno je da je predmetno radno mjesto Voditelja službe – grobljanski poslovi Gradskog groblja u Makarskoj popunjeno preraspodjelom unutar trgovačkog društva a nakon odlaska u mirovinu ranijeg radnika na tom radnom mjestu, a da je tužitelj imao sve potrebne uvjete (četverogodišnju srednju školu i jednu godinu radnog iskustva), a osim toga pokazao se kao dobar radnik na dotadašnjem radnom mjestu – vozač na groblju (u smislu sahrana i odnosa prema obitelji pokojnika), pri čemu je utvrđeno da predmetno mjesto niti nije bilo traženo. Naime, utvrđeno je da dio postojećih radnika na groblju nije imao uvjete za ovo radno mjesto, a dio ih je radio na drugim, lagodnijim poslovima, i nisu bili niti zainteresirani za predmetno radno mjesto. Utvrđeno je također da niti nije bilo nikakvih prigovora na odluku da tužitelj dobio to radno mjesto. Osim toga, iz ovog iskaza je utvrđeno da je navedeni svjedok doista prijatelj sa tužiteljevim ocem, ali da to nije bilo od utjecaja na njegovu odluku.

9.1. Sud prihvaća i iskaz ovog svjedoka kao vjerodostojan, budući da se nalazi u skladu s ispravama koje prileže spisu koje se odnose na razinu završenog obrazovanja, a da je doista bilo prigovora na odluku navedenog svjedoka da upravo tužitelja preraspodijeli na ovo radno mjesto, za očekivati je da bi bilo određenog pisanog traga u vidu iskazivanja nezadovoljstva, pa je tako i za očekivati da bi prema redovitom tijeku stvari i autorica teksta navela tako nešto u ovom ili u nekom drugom tekstu.

9.2. Osim toga, činjenica prijateljskog odnosa između oca tužitelja i direktora navedenog trgovačkog društva koji je i odlučivao o predmetnoj preraspodijeli nakon odlaska ranijeg djelatnika u mirovinu, nije i ne može biti sama za sebe razlog da tužitelj ne može napredovati s jednog radnog mjesta na drugo ukoliko ima sve potrebne kvalifikacije i ostvaruje dobre rezultate u okviru posla koji je do tada radio, posebno u kontekstu činjenice da se nije niti radilo o poslu za kojim bi netko drugi sa potrebnim kvalifikacijama bio zainteresiran.

10. S druge strane, ovaj sud iskaz svjedokinje ĆL smatra nevjerodostojnim. Naime, ista u svom izričito navodi da nikada osobno nije komunicirala na društvenoj mreži facebook u smislu ostavljanja komentara te da nikada to ne radi jer sve što ima za reći o temi kaže to u članku, ali iz iskaza tužitelja čije sud iskaz prihvaća kao vjerodostojan iz naprijed navedenih razloga, kao i iz ispisa komentara s te društvene mreže (list 150 do 152 spisa) razvidno je da je upravo novinarka ĆL ostavljala komentare ispod obiteljske fotografije tužitelja referirajući se na istog, pri čemu je potpuno nebitno što je fotografiju objavio tužiteljev otac, time da nije razvidno da bi tužitelj uopće komunicirao sa navedenom svjedokinjom ili joj dao povoda za takvo nešto obraćajući joj se.

10.1. Upravo takvo ponašanje novinarke ukazuje da u konkretnom slučaju nije postupala u dobroj vjeri već senzacionalistički, kao i da nije postupala profesionalno prema temeljnim pravilima novinarske etike.

10.1. Sud je prihvatio dokaz u vidu ispisa predmetnih komentara s obzirom da je tužitelj to dostavio upravo nakon izričite tvrdnje navedene svjedokinje u svom iskazu da nije komunicirala putem društvene mreže u smislu ostavljanja komentara vezanih za tužitelja, pa kako tužitelj nije mogao prije samog iskaza znati što će ista iskazati, u smislu odredbe čl. 299. ZPP-a uzet je u obzir ovaj dokaz.

11. Osim toga, a budući da se navodi u opremi teksta, niti iz jedne isprave ili dokaza ne proizlazi da bi tužitelj bio mrzitelj žena ili nepismen, pa za navoditi tako ozbiljnu kvalifikaciju u opremi teksta na tako vidljivom mjestu, potrebno je imati ipak barem neki dokaz o tome, ako ne u samom tekstu, onda u ovom postupku sve u smislu odredbe čl. 21. st.1. ZM-a.

12. Slijedom navedenog, zbog opisanih razloga u prethodnim točkama obrazloženja, nameće se logičan zaključak da bi dojam čitatelja o tužitelju bio drugačiji da je autor članka iznio sve informacije točno, potpuno i u dobroj vjeri.

13. S obzirom na sve istaknuto, prima mišljenju ovog suda tuženik je kao nakladnik dužan tužitelju naknaditi štetu budući da su se ostvarili uvjeti iz odredbe članka 21. stavak 1. ZM-a, a da se nisu ostvarile iznimke u vidu ekskulpacijskih razloga u konkretnom slučaju. Ovdje sud posebno naglašava da svako pravo, pa tako i pravo na slobodu izražavanja sa sobom nosi i odgovornost. Ta odgovornost se sagledava upravo u tome da se konzumacijom tog prava ne vrijeđa jednako vrijedno pravo drugoga, a upravo je u konkretnom slučaju to učinjeno.

13.1. Pri tome je posebno važno za ukazati da je od odlučnog utjecaja za ovakvu odluku suda bila i činjenica koja se odnosi na samu opremu teksta, budući da je na dojam prosječnog čitatelja od odlučnog utjecaja ono što se nalazi u naslovu i podnaslovu teksta, a što je već istaknuto.

13.2. Osim toga, a glede dostavljene presude Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-679/2019 od 20. prosinca 2024. kojom se novinarka ĆL oslobađa krivnje da bi počinila kazneno djelo klevete, osim što predmetna presuda zbog žalbe nije još stekla svojstvo pravomoćnosti, valja reći da ista nije od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari pošto je građanskopravna odgovornost šira od kaznenopravne odgovornosti, pa se u tom smislu različite okolnosti uzimaju u obzir prilikom ocjene je li počinjeno kazneno djelo u odnosu na to je li postoji odgovornost nakladnika za naknadu štete.

14. Što se tiče same visine štete, iz iskaza tužitelja, te svjedokinje AL utvrđeno je da je tužitelja i njegovu obitelj jako pogodilo ono što je objavljeno u predmetnom članku odnosno opremi članka, da se obraćao psihijatru kod kojeg je bio nekoliko puta pri čemu su mu propisane tablete za smirenje, a da ga posebno pogađaju komentari okoline, ali i činjenica kakvog će to traga ostaviti na njegovu majku koja je psihička bolesnica. Utvrđeno je također da tužitelj nije spavao neko vrijeme nakon objave spornog članka, a ovaj sud pri svemu tome posebno uzima u obzir da tužitelja novinarka nije kontaktirala prethodno vezano za činjenice koje se iznose u članku, već samo vezano za broj grobnih mjesta i sl., a na što je isti novinarku uputio na direktora, pri čemu je prema tvrdnjama tužitelja, čiji iskaz ovaj sud prihvaća kao vjerodostojan, kako je ranije istaknuto, razgovor protekao u normalnom tonu.

14.1. S obzirom na sve navedene činjenice, ovaj sud smatra da je objavljenim informacijama doista povrijeđen tužiteljev ugled, čast i dostojanstvo u onoj mjeri da se tuženiku naloži isplata iznosa od 2.000,00 eura, a sve temeljem odredbe članka 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine RH br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje ZOO) dok je valjalo odbiti preostali dio zahtjeva tužitelja u iznosu od 389,01 euro, kao prekomjerno postavljenim.

15. Nadalje, sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži uklanjanje predmetnog članka s elektroničke publikacije tuženika, a sve sukladno predviđenoj mogućnosti iz odredbe članka 1047. ZOO-a, 1048. ZOO-a i odredbe članka 1099. ZOO-a. Pri tome je potrebno ukazati da je odredbom članka 22. stavak 1. ZM-a samo izraženo načelno da se šteta naknađuje objavljivanjem ispravka, isprikom nakladnika te isplatom naknade, te nije isključeno da se može tražiti uklanjanje predmetnog članka, a to pravo proizlazi iz općih pravila obveznog prava koji reguliraju pitanje naknade štete iz već spomenutih odredbi članka 1047. ZOO-a, 1048. ZOO-a i 1099. ZOO-a.

16. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci pod točkom I. – III, a s obzirom da se radi o vrsti štete koja se odnosi na povredu časti i ugleda, ovaj sud nije smatrao potrebnim izvoditi dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku psihijatru, a niti je smatrao potrebnim priklapati spis ovog suda pod poslovnim brojem Pn- 274/19, pa je odustao od priklopa tog spisa.

17. Početak tijeka zatezne kamate utvrđen je s obzirom na odredbu članka 1103. ZOO-a prema kojem obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, a u konkretnom slučaju je razvidno da je šteta nastala prije podnošenja tužbe, pa tužitelju pripada pravo na zateznu kamatu od podnošenja tužbe kao to isti i traži. Stopa zatezne kamate dosuđena je sukladno stopi određenoj u odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

18. Glede troška parničnog postupka, zaključak je ovog suda da tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva. Naime, tužiteljev tužbeni zahtjev se sastoji od dva zahtjeva; jedan koji se odnosi na naknadu štete u novcu, te drugi koji se odnosi na uklanjanje predmetnih članaka s elektroničkih publikacija. Kada se uzme u obzir da je tužitelj uspio u cijelosti glede osnova tužbe, a u pogledu visine novčanog dijela zahtjeva tužitelj nije uspio samo u 16,28 %, dok je u cijelosti uspio u pogledu zahtjeva za uklanjanjem predmetnog članka, razvidno je da se u smislu odredbe čl. 154. st. 5. ZPP- a može smatrati da tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva.

18.2. Tako je tužitelju temeljem Tbr. 7. - 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine RH br. 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 148/09 i 142/12; dalje Tarife) dosuđeno po 200,00 eura za tri zahtjeva za objavu ispravka, za sastav tužbe, za sastav podneska od 13. studenog 2024., za zastupanje na ročištima od 20. studenog 2024., 08. travnja 2025., 03. srpnja 2025., 17. rujna 2025., te 31. ožujka 2026., što ukupno s pripadajućim PDV-om iznosi 2.500,00 eura, a na što je valjalo pridodati i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 35,17 eura, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom IV.

19. Sud tužitelju nije dosudio zatraženi trošak za sastav podnesaka od 15. rujna 2025. i 30. ožujka 2026. te za zastupanje na ročištu za objavu i uručenje presude, jer se nije radilo o radnjama koje su u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a bile potrebne radi vođenja parnice. Isto tako, sud tužitelju nije dosudio trošak koji se odnosi na sudsku pristojbu za tužbu jer isti nije dokazao da je platio taj trošak, dok je za sudsku pristojbu na presudu dosuđena polovica iznosa jer će tužitelj imati prema Zakonu o sudskim pristojbama platiti upravo taj dosuđeni iznos ukoliko pristojbenu obvezu plati u roku od tri dana od presude, pa je slijedom navedenog odlučeno kao u izreci presude pod točkom V.

20. S obzirom da tužitelj nije uspio samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva u smislu odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a u cijelosti je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom VI.

18. O zateznoj kamati na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 185. stavak 2. ZPP-a i članka 29. stavak 2. ZOO-a, i to počevši od 14. svibnja 2026. pa do isplate.

U Imotskom, 14. svibnja 2026.

Sudac

Mate Kukavica

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.