REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Slavonskom Brodu
Trg pobjede 15
35000 Slavonski Brod
Poslovni broj: P-359/2023-42
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sucu Marini Vučetić u pravnoj stvari tužiteljice LR, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], Ferde Filipovića zastupane po punomoćnici Višnji Babić, odvjetnici iz Slavonskog Broda protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 9. travnja 2026. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice i odsutnosti punomoćnika tuženika i rasprave održane 14. svibnja 2026. na kojoj je objavljena odluka, istog dana
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su ništetni dijelovi odredbe sadržane u člancima 3. i 4 Ugovora o kreditu br. 5140030250-26000058598/2006 koji su tužiteljica LR iz [adresa] kao korisnica kredita i tuženik Addiko Bank d.d., iz Zagreba, Slavonska avenija 6, kao kreditor sklopili 3. srpnja 2006. u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF te da ne proizvode nikakve pravne učinke za ugovorne strane.
II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., iz Zagreba, Slavonska avenija 6 da tužiteljici LR iz [adresa] isplati s osnova valutne klauzule iznos od 5.926,28 eura (slovima: pet tisuća devetsto dvadeset šest eura i dvadeset osam centi) sa zateznim kamatama računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. prosinca 2007. po stopi zateznih kamata koja je određena uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena tekućom za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB, a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope za stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koje je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, do 29. prosinca 2023. a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine kako slijedi:
- 0,48 € s kamatom od 1. 10. 2006. do isplate
- 0,30 € s kamatom od 1. 11. 2006. do isplate
- 0,16 € s kamatom od 13. 3. 2008. do isplate
- 3,29 € s kamatom od 7. 11. 2008. do isplate
- 6,05 € s kamatom od 14. 1. 2009. do isplate
- 8,15 € s kamatom od 13. 2. 2009. do isplate
- 8,67 € s kamatom od 5. 3. 2009. do isplate
- 5,76 € s kamatom od 11. 4. 2009. do isplate
- 5,68 € s kamatom od 12. 5. 2009. do isplate
- 5,21 € s kamatom od 9. 6. 2009. do isplate
- 4,40 € s kamatom od 8. 7. 2009. do isplate
- 4,17 € s kamatom od 8. 8. 2009. do isplate
- 5,20 € s kamatom od 8. 9. 2009. do isplate
- 3,93 € s kamatom od 10. 10. 2009. do isplate
- 4,98 € s kamatom od 18. 11. 2009. do isplate
- 4,83 € s kamatom od 19. 12. 2009. do isplate
- 8,48 € s kamatom od 18. 2. 2010. do isplate
- 8,10 € s kamatom od 12. 3. 2010. do isplate
- 10,30 € s kamatom od 22. 4. 2010. do isplate
- 13,06 € s kamatom od 19. 5. 2010. do isplate
- 14,74 € s kamatom od 22. 6. 2010. do isplate
- 17,58 € s kamatom od 14. 7. 2010. do isplate
- 16,54 € s kamatom od 14. 8. 2010. do isplate
- 19,77 € s kamatom od 21. 9. 2010. do isplate
- 20,16 € s kamatom od 14. 10. 2010. do isplate
- 16,62 € s kamatom od 6. 11. 2010. do isplate
- 24,16 € s kamatom od 9. 12. 2010. do isplate
- 28,95 € s kamatom od 14. 1. 2011. do isplate
- 24,53 € s kamatom od 16. 2. 2011. do isplate
- 25,52 € s kamatom od 16. 3. 2011. do isplate
- 24,91 € s kamatom od 22. 4. 2011. do isplate
- 28,26 € s kamatom od 13. 5. 2011. do isplate
- 36,10 € s kamatom od 14. 6. 2011. do isplate
- 35,80 € s kamatom od 9. 7. 2011. do isplate
- 46,38 € s kamatom od 24. 8. 2011. do isplate
- 37,79 € s kamatom od 15. 9. 2011. do isplate
- 34,38 € s kamatom od 8. 10. 2011. do isplate
- 34,03 € s kamatom od 10. 11. 2011. do isplate
- 34,15 € s kamatom od 10. 12. 2011. do isplate
- 36,86 € s kamatom od 6. 1. 2012. do isplate
- 38,74 € s kamatom od 11. 2. 2012. do isplate
- 38,93 € s kamatom od 10. 3. 2012. do isplate
- 37,90 € s kamatom od 7. 4. 2012. do isplate
- 38,39 € s kamatom od 11. 5. 2012. do isplate
- 39,63 € s kamatom od 12. 6. 2012. do isplate
- 38,08 € s kamatom od 12. 7. 2012. do isplate
- 38,72 € s kamatom od 7. 8. 2012. do isplate
- 37,64 € s kamatom od 6. 9. 2012. do isplate
- 36,73 € s kamatom od 12. 10. 2012. do isplate
- 38,36 € s kamatom od 10. 11. 2012. do isplate
- 37,87 € s kamatom od 11. 12. 2012. do isplate
- 38,71 € s kamatom od 10. 1. 2013. do isplate
- 36,35 € s kamatom od 16. 2. 2013. do isplate
- 36,50 € s kamatom od 8. 3. 2013. do isplate
- 38,56 € s kamatom od 10. 4. 2013. do isplate
- 35,84 € s kamatom od 10. 5. 2013. do isplate
- 35,34 € s kamatom od 11. 6. 2013. do isplate
- 33,89 € s kamatom od 9. 7. 2013. do isplate
- 35,02 € s kamatom od 8. 8. 2013. do isplate
- 35,37 € s kamatom od 7. 9. 2013. do isplate
- 37,65 € s kamatom od 8. 10. 2013. do isplate
- 36,87 € s kamatom od 6. 11. 2013. do isplate
- 38,06 € s kamatom od 11. 12. 2013. do isplate
- 36,47 € s kamatom od 11. 1. 2014. do isplate
- 38,37 € s kamatom od 13. 2. 2014. do isplate
- 39,14 € s kamatom od 7. 3. 2014. do isplate
- 38,78 € s kamatom od 5. 4. 2014. do isplate
- 37,88 € s kamatom od 10. 5. 2014. do isplate
- 37,68 € s kamatom od 10. 6. 2014. do isplate
- 38,10 € s kamatom od 8. 7. 2014. do isplate
- 39,22 € s kamatom od 8. 8. 2014. do isplate
- 40,08 € s kamatom od 9. 9. 2014. do isplate
- 40,09 € s kamatom od 7. 10. 2014. do isplate
- 40,88 € s kamatom od 8. 11. 2014. do isplate
- 41,62 € s kamatom od 9. 12. 2014. do isplate
- 41,69 € s kamatom od 10. 1. 2015. do isplate
- 41,79 € s kamatom od 11. 2. 2015. do isplate
- 41,79 € s kamatom od 5. 3. 2015. do isplate
- 41,79 € s kamatom od 9. 4. 2015. do isplate
- 41,79 € s kamatom od 9. 5. 2015. do isplate
- 41,79 € s kamatom od 4. 6. 2015. do isplate
- 41,79 € s kamatom od 4. 6. 2015. do isplate
- 41,79 € s kamatom od 7. 7. 2015. do isplate
- 41,79 € s kamatom od 7. 8. 2015. do isplate
- 41,79 € s kamatom od 9. 9. 2015. do isplate
- 41,79 € s kamatom od 3. 10. 2015. do isplate
- 41,79 € s kamatom od 4. 11. 2015. do isplate
- 41,79 € s kamatom od 5. 12. 2015. do isplate
- 57,21 € s kamatom od 8. 1. 2016. do isplate
- 55,31 € s kamatom od 11. 2. 2016. do isplate
- 56,42 € s kamatom od 3. 3. 2016. do isplate
- 51,97 € s kamatom od 7. 5. 2016. do isplate
- 52,93 € s kamatom od 10. 6. 2016. do isplate
- 54,97 € s kamatom od 5. 7. 2016. do isplate
- 52,76 € s kamatom od 30. 7. 2016. do isplate
- 53,25 € s kamatom od 9. 9. 2016. do isplate
- 52,99 € s kamatom od 8. 10. 2016. do isplate
- 54,99 € s kamatom od 9. 11. 2016. do isplate
- 55,39 € s kamatom od 9. 12. 2016. do isplate
- 57,86 € s kamatom od 11. 1. 2017. do isplate
- 56,02 € s kamatom od 11. 2. 2017. do isplate
- 54,33 € s kamatom od 11. 3. 2017. do isplate
- 55,64 € s kamatom od 11. 4. 2017. do isplate
- 51,09 € s kamatom od 12. 5. 2017. do isplate
- 51,81 € s kamatom od 10. 6. 2017. do isplate
- 50,94 € s kamatom od 4. 7. 2017. do isplate
- 44,64 € s kamatom od 2. 8. 2017. do isplate
- 43,95 € s kamatom od 5. 9. 2017. do isplate
- 45,33 € s kamatom od 5. 10. 2017. do isplate
- 43,36 € s kamatom od 4. 11. 2017. do isplate
- 43,42 € s kamatom od 8. 12. 2017. do isplate
- 81,17 € s kamatom od 10. 1. 2018.do isplate
- 41,94 € s kamatom od 6. 2. 2018. do isplate
- 43,41 € s kamatom od 3. 3. 2018. do isplate
- 37,13 € s kamatom od 5. 5. 2018. do isplate
- 42,16 € s kamatom od 5. 6. 2018. do isplate
- 42,16 € s kamatom od 5. 6. 2018. do isplate
- 41,67 € s kamatom od 4. 7. 2018. do isplate
- 41,49 € s kamatom od 2. 8. 2018. do isplate
- 47,05 € s kamatom od 11. 9. 2018. do isplate
- 44,70 € s kamatom od 6. 10. 2018. do isplate
- 44,37 € s kamatom od 7. 11. 2018. do isplate
- 46,39 € s kamatom od 4. 1. 2019. do isplate
- 46,39 € s kamatom od 4. 1. 2019. do isplate
- 44,93 € s kamatom od 5. 2. 2019. do isplate
- 45,58 € s kamatom od 12. 3. 2019. do isplate
- 47,36 € s kamatom od 6. 4. 2019. do isplate
- 44,41 € s kamatom od 14. 5. 2019. do isplate
- 47,34 € s kamatom od 4. 6. 2019. do isplate
- 47,79 € s kamatom od 10. 7. 2019. do isplate
- 48,59 € s kamatom od 1. 8. 2019. do isplate
- 50,92 € s kamatom od 3. 9. 2019. do isplate
- 51,12 € s kamatom od 8. 10. 2019. do isplate
- 50,55 € s kamatom od 6. 11. 2019. do isplate
- 50,35 € s kamatom od 4. 12. 2019. do isplate
- 52,81 € s kamatom od 9. 1. 2020. do isplate
- 55,58 € s kamatom od 11. 2. 2020. do isplate
- 56,87 € s kamatom od 6. 3. 2020. do isplate
- 61,05 € s kamatom od 4. 4. 2020. do isplate
- 59,95 € s kamatom od 5. 5. 2020. do isplate
- 58,75 € s kamatom od 3. 6. 2020. do isplate
- 58,80 € s kamatom od 10. 7. 2020. do isplate
- 54,75 € s kamatom od 8. 8. 2020. do isplate
- 55,88 € s kamatom od 5. 9. 2020. do isplate
- 56,62 € s kamatom od 7. 10. 2020. do isplate
- 58,13 € s kamatom od 4. 11. 2020. do isplate
- 55,55 € s kamatom od 5. 12. 2020. do isplate
- 55,49 € s kamatom od 12. 1. 2021. do isplate
- 56,48 € s kamatom od 2. 2. 2021. do isplate
- 54,11 € s kamatom od 2. 3. 2021. do isplate
- 52,46 € s kamatom od 2. 4. 2021. do isplate
- 53,21 € s kamatom od 4. 5. 2021. do isplate
- 52,81 € s kamatom od 1. 6. 2021. do isplate
- 52,37 € s kamatom od 1. 7. 2021. do isplate
u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, tužiteljici LR iz [adresa], naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu 3.275,00 eura, sa zateznom kamatom koja teče od 14. svibnja 2026. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
Dozvoljava se preinaka tužbe prema podnesku tužiteljice od 12. ožujka 2026.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate.
1.1. U tužbi je navedeno da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik (ranije Slavonska banka d.d.) kao davatelj kredita 3. srpnja 2006. zaključili su Ugovor o kreditu koji je solemniziran po Javnom bilježniku i kojim je tužiteljici odobren kredit u visini od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita, namjenski, sa kamatama od 4,65% godišnje, a koja je promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu. Korisnica kredita se obvezaola iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu. Rok otplate kredita i kamata iz ovog Ugovora je 15 godina, a kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatim po srednjem tečaju Hrvatske Narodne banke važećim za CHF na dan plaćanja. U članku 3 Ugovora navedeno je kako kamatna stopa iznosi 4,65% godišnje, dekurzivno. Efektivna kamatna stopa EKS odnosno realna godišnja kamatna stopa RGKS iznosi 4,98% godišnje. Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama obračunatim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja. O navedenim odredbama u Ugovoru nije se posebno pregovaralo niti je za tužitelja postojala takva mogućnost, te se nisu utvrdili egzaktni parametri i metode izračuna parametara koji bi utjecali na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamatne stope kao niti o valutnoj klauzuli. Ističe se da tuženik nije tužitelja prilikom zaključenja ugovora upoznao sa općim rizikom vezanim uz svaku valutnu klauzulu kao i sa mogućnošću promjene visine kamatne stope te je time postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja u ugovornim odnosima, a sve jer se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. Tužiteljica je kao potrošač od strane djelatnika tuženika aktivno savjetovana da zaključi kredit u CHF kao povoljniji za njega uz usmeno obećanje da nikakva promjena anuiteta u iznosu većem od 200-tinjak kuna nije izgledna. Zbog navedenog tužiteljica je došla u situaciju da se anuiteti kredita koje je plaćala tuženiku povećavaju na mjesečnoj razini i koliko god plaća la najveći dio anuiteta odlazio je na kamate, a glavnica kredita se umanjivala u minimalnim iznosima. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 04.07.2013, koja je djelomično preinačena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu br. Pž-7129/13- 4 od 13. lipnja 2014. kao i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/2017 i Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18-11 donesena je odluka u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača koji su podizali kredite u švicarskim francima. Odredbom čl. 131.st.1. Zakona o zaštiti potrošača određeno je da odluka donesena u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupcima koji potrošač samostalno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana. Naprijed navedene presude označene u stavku 1. Javno su objavljene na stranicama Visokog trgovačkog suda RH, a sadrže više od 100 stranica, stoga tužitelj predlaže da sud izvrši uvid u označene presude na stranici Visokog trgovačkog suda u RH. Tužiteljica tvrdi da je odredba o valutnoj klauzuli ključna ugovorna odredba a u ovomu ugovoru ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja-banke, pa ista odredbe na taj način uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Nadalje ističe se da je nepošten način na koji je ugovorena valutna klauzula u konkretnom ugovoru. Ugovorne odredbe prosječnom potrošaču nisu bile razumljive kao niti način izračuna i identificiranja razloga o kojima će ovisiti buduća promjenjivost valutne klauzule. Tuženik je jednostrano svojim odlukama mijenjao visinu anuiteta tako da je po ovomu kreditu tužiteljica oštećena za razliku u tečaju švicarskog franka. Zbog navedenog tužiteljica predlaže da sud nakon provedenog postupka usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti.
2. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik osporava potrošačko svojstvo Ugovora o kreditu. Svojstvo potrošača se ne presumira te je na tužiteljici teret dokaza da sporni Ugovor o kreditu nije sklopila u poslovne već privatne svrhe. Tužiteljica se neosnovano poziva na izravnu primjenu presuda Visokog trgovačkog uda poslovni broj Pž-7129/13 i Pž-6632/2017, te presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Revt-249/2014 u ovom postupku, a na temelju članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača i članka 502.c Zakona o parničnom postupku. Sporni Ugovor o kreditu sklopljen je između tužitelj ice i Slavonske banke d.d. Osijek, a točkom 5. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P–1401/2012 od 4. srpnja 2013.g., povreda kolektivnih interesa i prava potrošača glede ništetnosti spornih ugovornih odredbi utvrđena je u odnosu na Hypo Alpe – Adria – Bank d.d. Zagreb i na ugovore o kreditu koje je ta banka sklapala u razdoblju od 1. lipnja 2004.g., odnosno od 10. rujna 2003.g. pa do 31. prosinca 2008.g. Dakle, iz izreke pravomoćne presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača jasno proizlazi kako se utvrđenja glede ništetnosti dijela ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli odnose isključivo na ugovore o kreditu koje je u razdoblju navedenom u toj presudi sklapala Hypo Alpe – Adria – Bank d.d. i ne odnose se na ugovore koje je u tom razdoblju sklapala Slavonska banka d.d. Osijek koja je samostalni pravni subjekt1. Tužiteljica u tužbi navodi da bi odredba Ugovora o kreditu, a kojom je ugovorena valutna klauzula u CHF, bila ništetna te s navedenog osnova traži restituciju onoga što je dao temeljem takve odredbe. U konkretnom slučaju, ugovorne strane su prije sklapanja Ugovora o kreditu pregovarale i postigle suglasnost volja o sadržaju ugovornih odredbi koje se odnose na namjenu kredita. Kada bi se iz predmetnog Ugovora o kreditu eliminirale sve gore navedene odredbe, ugovora uopće ne bi bilo. Sukladno navedenom, razvidno je kako je upravo tužiteljica ta koja je u svemu bitnom odredila sadržaj ugovora jer se radi o odrazu njezine potrebe i mogućnosti, a tuženik je isti samo napisao nakon pregovora i postignute suglasnosti volja oko sadržaja. Tuženik je ozbiljno i potpuno informirao tužiteljicu o smislu i sadržaju odredbe o vezivanju glavnice kredita za valutu CHF. Tuženik ističe da je tužitelj ica u odnosu na svaku ugovornu odredbu, pa tako i na predmetnu, imala stvarnu mogućnost utjecati na njezin sadržaj odnosno pregovarati o istoj, a na koju se okolnost predlaže saslušanje radnika tuženika i tužiteljice. Postupanje u skladu s načelom savjesnosti i poštenja pretpostavlja postupanje s povjerenjem i obzirima prema osobi i interesima druge strane, suzdržavanje od proturječnog ponašanja prilikom ostvarivanja i ispunjenja ugovorom preuzetih obveza i tomu slično. Kako je o predmetnoj ugovornoj odredbi tužiteljica imala mogućnost pregovarati i utjecati na njezin sadržaj, kako je postojala podjednaka mogućnost da ukupna obveza tužitelja u hrvatskim kunama bude veća ili manje od inicijalno predviđene obveze u kunama, a uslijed promjene tečaja koja može imati obilježja aprecijacije, ali i deprecijacije, ugovaranje predmetne odredbe ne može biti u suprotnosti s spomenutim načelom. Tuženik ističe kako porast tečaja CHF nakon sklapanja Ugovora o kreditu ne može biti od utjecaja na ocjenu (ne)poštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jer je za ocjenu savjesnosti postupanja stranke mjerodavan trenutak sklapanja Ugovora o kreditu. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli je jasna, lako razumljiva i lako uočljiva odredba o predmetu ugovora. Tužiteljici je, pod pretpostavkom da je postupala pažnjom koja se zahtjeva od prosječnog potrošača, bilo i moralo biti jasno i razumljivo da ugovaranje valutne klauzule znači da se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti, konkretno CHF-u. Tuženik ističe i prigovor zastare s obzirom da ništetnost nastaje ex tunc, od trenutka sklapanja ugovora. Predlaže sudu odbiti tužiteljicu s tužbenim zahtjevom u cijelosti.
3. Tužiteljica je prvotno potraživala isplatu iznosa od 4.380,00 eura . Konačan tužbeni zahtjev tužiteljica je postavila podneskom od 12. ožujka 2026. i predložila da sud obveže tuženika na isplatu iznosa od 5.926,28 eura i time izvršila preinaku tužbe. Tuženik je u podnesku od 23. ožujka 2026. naveo da se protivi preinaci tužbe. U skladu sa zaključkom druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 27. svibnja 2024. „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“ Preinaka tužbenog zahtjeva je dopuštena sukladno zaključku Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Su-IV 162/2021 od 26. studenog 2021. koji glasi: U predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.
3.1. U svezi navedenog sud je dozvolio preinaku tužbe na temelju 190.st.3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025; dalje – ZPP-a) kako je to i navedeno u izreci rješenja jer je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa između stranaka.
4. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Otplatni plan iz kojeg je vidljivo da je za cijelo vrijeme otplate kredita bila predviđena ista visine rate kredita (str. 6 do 10 spisa). Uvidom u Ugovor o kreditu od 3. srpnja 2006. je vidljivo da je isti zaključen između tužiteljice LR koja se je tada prezivala L kao korisnice kredita i Slavonske Banke dd Osijek kao kreditora na iznos od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti (str. 11 do 16 spisa). Iz zapisnika koji je dostavio tuženik je vidljivo da je tužiteljici odobren kredit radi adaptacije (str. 89 spisa), na temelju prijedloga tužiteljice (str. 90 spisa). Sud je saslušao tužiteljicu kao stranku u svrhu dokazivanja i provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Filipu Toliću.
4.1. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da 2006. podigla kredit, trebao joj je radi adaptacije kuće. U kući je živjela s djecom, to je obiteljska kuća, nikada nije iznajmljivana, nije korištena za obrt ili poslovne udjele, sve rate je vraćala sama, skidalo joj se s tekućeg računa. Kredit nije bio u konverziji. Pročitala je Ugovor prije potpisivanja. Kada je došla u banku, razgovarala je s djelatnicom banke, HR, nije ni s kim drugim razgovarala. Tada kada je došla rečeno joj je da je akcija kredita u CHF, da su najpovoljniji, rečeno joj je da, ako i bude povećanja rate, da to može biti samo neznatno. Rata je u početku bila 700,00 kn, a porasla je na 1.320,00 kn. Došlo je do porasta tečaja za 50% i došlo je do povećanja kamate od 4 na 6% što je velika razlika. Ona je ekonomist po struci, ali nema saznanja o bankarskom poslovanju, nikada nije radila u banci, nema saznanja kako se formira kamatna stopa i valutna klauzula. Vodi obrt knjigovodstva, nikada nije imala svoj poslovni prostor, uvijek je u najmu, bila je u Centru Hlapić u Starčevićevoj, a sada je u P. Krešimira IV 46. Kada je došla u banku, nije mog la pregovarati o odredbama Ugovora, mogla je pregovarati samo u dijelu koji se odnosio na iznos kredita i rok otplate, to je bio tipski ugovor. Kredit je otplaćen u cijelosti. Kada je došlo do povećanja rata, nije posebno išla u banku, svima drugima je bilo tako. Kada je bila kod javnog bilježnika, samo joj je ovjeren ugovor, nitko joj ništa nije objašnjavao u vezi odredbi ugovora.
4.2. Vještak Filip Tolić je u nalazu i mišljenju naveo da je utvrdio razliku nastalu zbog više plaćenog po kreditu zbog primjene tečaja CHF na dan otplate kredita u odnosu na tečaj CHF koji je bio na dan korištenja (isplate) kredita. Tužiteljica je na dan 31. kolovoza 2021. (do konačne otplate kredita) više platila iznos od 5.942,99 eura, kao razliku tečaja za CHF kojeg je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja svakog anuiteta u kunama, naspram tečaja za CHF na dan korištenja kredita . Do navedenog iznosa vještak je došao tako da je početno ugovoreni anuitet po tečaju na dan korištenja tj. isplate kredita (mjesečni anuitet 824,55 kn) oduzeo od početno ugovorenog anuiteta po tečaju na dan plaćanja kredita. Tužiteljica je na dan 31. kolovoza 2021. (do konačne otplate kredita) manje platila iznos od 76,78 eura.
4.3. Tuženik je u podnesku od 16. listopada 2024. istakao prigovor na nalaz vještaka u kojem je naveo da za anuitete koji su plaćeni prije dospijeća je umjesto tečaja na dan uplate koristio tečaj na dan dospijeća anuiteta i zbog toga je prikazao veći iznos više plaćenog zbog promjene tečaja i vještak je dostavio novi izračun u kojem je naveo da je tužiteljica više platila iznos od 5.926,28 eura, a manje je platila iznos od 74,90 eura.
4.4. Vještak je u podnesku od 23. veljače 2026. u svezi istaknutih prigovora tuženika i ponovo izradio nalaz i mišljenje i po navedenom pretplata iznosi 5.926,28 eura, a tzv. negativna razlika kada je tužiteljica platila manje iznosi 74,90 eura.
4.5. Na taj nalaz mišljenje od 23. veljače 2026. niti jedna od stranaka nije imala primjedbu i po ocjeni ovog suda nalaz i mišljenje vještaka je stručan, obrazložen i nepristran i sud ga je u cijelosti i prihvatio.
5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci presude.
6. Tijekom postupka je utvrđeno kao nesporno da:
- su Ugovor o kreditu od 3. srpnja 2006. zaključili tužiteljica LR koja se tada prezivala L kao korisnice kredita i Slavonske Banke d.d. Osijek kao kreditor na iznos od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti,
- je prednik tuženika Slavonske banke d.d. Osijek što je Ustavni sud naveo u svojim odlukama U-III-7002/2021, U-III-2558/2022,U-III-1359/2022 i dr. i u svezi navedenog nesporna pasivna legitimacija tuženika,
- je kredit otplaćen,
- kredit nije bio u konverziji,
- je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u spisu predmeta P -1401/2012 vođen kolektivni spor protiv banaka, među njima i protiv ovdje tuženika radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača. U navedenom predmetu je 4. srpnja 2013. donesena presuda koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014., te broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koje su potvrđene odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019.
- je navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, potvrđenom presudom VTSRH i VSRH utvrđeno da su banke, a među njima i tuženik iz predmetne parnice, u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 31. prosinca 2008., povrijedile kolektivne interese i prava potrošača – korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, čime su banke postupale protivno odredbama Zakona o zaštiti potrošača i protivno odredbama Zakona o obveznim odnosima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, i da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženici kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sa sklapanjem predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana,
- da su odredbe predmetnog ugovora o valutnoj klauzuli, odlukom prednika tuženika kao kreditora, odredbe unaprijed pripremljenog i sačinjenog tipskog ugovora od strane prednika tuženika kao kreditora,
- na temelju članka 84. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora i članka 99. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09., 78/12., 56/13.; dalje ZZP/07) koji je bio na snazi tijekom daljnje otplate kredita, sporne odredbe ugovora o kreditu, su nerazumljive za potrošača, pa tako i za tužitelj icu u konkretnom slučaju, nepoštene pa time i ništetne, te kao takve ne proizvode pravne učinke. U njima nisu bili navedeni za potrošača jasni parametri , unaprijed su unesene u predmetni ugovor po tuženiku i o njima stranke nisu pojedinačno pregovarale na način da bi prednik tuženika objasnio tužitelju niti ga upozorio na rizike ugovaranja valutne klauzule što je sve uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.
7. U svezi navedenog, po ocjeni ovog suda, primjenom odredbe članka 1111. (koji sadrži opće pravilo o stjecanju bez osnove) u svezi s člankom 1115. (koji određuje opseg vraćanja), Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO/05), tužiteljici pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa radi valutne klauzule, pa prigovori tuženika nisu osnovani.
8. Prigovor zastare, koji je istaknuo tuženik, je neosnovan, jer se u konkretnom slučaju radi o potraživanju s osnova stjecanja bez osnove u smislu članka 1111. ZOO, a ZOO kod instituta stjecanja bez osnove ZOO ne predviđa posebni zastarni rok, pa se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZOO koji propisuje da tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.
8.1. Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske je 1. ožujka 2022. objavio objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF i ono glasi: "Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržanoj istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kreditu u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite."
8.2. Nesporno je da zastarni rok teče od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu. Podnošenjem kolektivne tužbe Udruge potrošač kod Trgovačkog suda u Zagrebu u sporu zaštite kolektivnih prava, a koji postupak se vodio pod brojem P1401/12 prekinut je tijek zastare do pravomoćnog okončanja tog spora pred Visokim Trgovačkim sudom Republike Hrvatske odnosno donošenja presude tog suda Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem valutne klauzule) kada je pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi. U svezi navedenog nesporno je da utužena tražbina tužitelja nesporno nije zastarjela u pogledu valutne klauzule, jer je zastarni rok je 14. lipnja 2023., dakle tužba je podnesena prije isteka zastarnog roka 24. svibnja 2023.
9. U odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020., izražen je stav da citirane odredbe ZZP, propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove kada donose odluke u posebnim postupcima radi ostvarenja prava pojedinih potrošača, te se stoga sudovi mogu pozivati na utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz članka 502. a stavak 1. ZPP.
10. U svezi navedenog i u skladu s odredbom članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ZZP/03 koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, te odredbe članka 4., članak 322., članak 323. i članak 324. ZOO/05 i prema ocjeni ovog suda, sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jesu jasno sročene i lako uočljive, nisu razumljive iz razloga što u njima nisu precizno i jasno određeni uvjeti i mogući rizici vezanja kredita uz tečaj CHF. Osim toga tužiteljici kao potrošaču prilikom sklapanja ugovora nije na jasan i razumljiv način objašnjeno, kako bi ona na temelju preciznih, jasnih i razumljivih kriterija mogao, predvidjeti financijske posljedice koje bi za nju kao korisnika kredita mogle proizaći, a to je imalo za posljedicu uzrokovanje znatne neravnoteže u pravima i obvezama s jedne strane tužitelj ice kao korisnika kredita i potrošača i prednika tuženika kao davatelja kredita i trgovca s druge strane, slijedom čega su sporne ugovorne odredbe nepoštene, a time i ništetne temeljem naprijed navedenih zakonskih odredbi. Radi se o tipskom, unaprijed formuliranom ugovoru tuženika i o odredbama ugovora koje prosječnom potrošaču koji nema potrebnih stručnih znanja iz područja ekonomije iz područja bankarskog poslovanja, nisu i ne mogu biti jasne na način da bi ona već prilikom sklapanja ugovora znao ili mogao pretpostaviti pod kojim uvjetima će dolaziti do promjene (povećanja) rata kredita, te da bi mu bili jasni i svi povećani rizici kojima su zbog promjene tečaja bili izloženi ugovaratelji kredita u CHF. Tužiteljica je nesporno potrošač jer je kredit iskorišten za osobne potrebe - adaptaciju nekretnine u koji živi sa obitelji, dakle ne za potrebe poslovanja tužiteljice, što je utvrđeno kao nesporno iz iskaza tužiteljice kojoj je sud u cijelosti poklonio vjeru jer je iskaz iste logičan i uvjerljiv.
11. Tuženik je kao banka kreditor, bio dužan svakog svog potrošača ozbiljno i u cijelosti informirati o smislu i sadržaju odredbi o valutnoj klauzule i promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi valutna klauzula u budućem razdoblju trajanja kredita, što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Pitanje zaštite kolektivnih interesa potrošača jest u području primjene prava Europske unije i regulirano je uz ostalo Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja (nepoštene odredbe - dalje: Direktiva 93/13 EEZ), a koje odredbe su implementirane u nacionalno zakonodavstvo Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 78/12 - dalje: ZID ZZP/12) te se sada primjenjuju i kao nacionalni propis. U odnosu na pravne odnose i sporove proizašle iz njih, a koji su nastali prije ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, a na koje se dakle neposredno ne primjenjuje pravo Europske unije, u tim slučajevima postoji obveza hrvatskih sudova da tumače nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i sveopće njene pravne stečevine (što uključuje uz ostalo i praksu suda Europske unije), na što se Republika Hrvatska obvezala sklapanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, a koji je u primjeni od 2005.
12. S obzirom da su tuženik i prednik tuženika tijekom ugovornog razdoblja obračunavali i naplaćivali tužiteljici dospjele anuitete temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, tužiteljici pripada pravo od tuženika tražiti povrat preplaćenog u otplaćenom iznosu, na temelju odredbe članka 323. stavak 1. ZOO/05. Taj preplaćeni iznos, utvrđen je temeljem nalaza i mišljenja vještaka.
13. Tuženik je u obvezi platiti i zateznu kamatu na svaki preplaćeni iznos anuiteta od dana plaćanja, na temelju članka 1115. ZOO/05, jer se u ovom predmetu radi se o povratu onog što je tuženik stekao temeljem ništetnih ugovornih odredbi, i to odredbi koje je sam prednik tuženika unio u ugovor, pa je iz tog razloga tuženik nesavjestan stjecatelj, te da je stoga temeljem navedene zakonske odredbe, dužan tužitelju platiti zateznu kamatu na svaki iznos preplate i to od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuitete u kojem je sadržan i iznos preplate.
14. Na temelju čl. 154. st.1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, 107/2025; dalje - OT) tuženik je u obvezi tužiteljici naknaditi troškove postupka jer je tužiteljica u cijelosti uspjela sa zahtjevom.
15. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznos od 200,00 eura (tbr. 7.t.1OT), trošak sastava podneska od 20. prosinca 2023. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 25. travnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT), trošak sastava podneska od 6. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1OT), trošak sastava podneska od 2.kolovoz 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1OT), trošak zastupanja na ročištu održanom 19. rujna 2024. u iznos d 200,00 eura (tbr. 9.t.1OT), trošak sastava podneska od 2. listopada 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1OT), trošak zastupanja na ročištu 15. listopada 2024. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1 OT), trošak sastava podneska od 12. ožujka 2026. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1.OT), trošak sastava podneska od 30. ožujka 2026. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8.t.1OT), trošak zastupanja na ročištu 9. travnja 2026. u iznosu od 200,00 eura (tbr. 9.t.1. OT), troška zastupanja na ročištu za objavu odluke u iznosu od 100,00 eura (tbr. 9.t.3.OZT), pripadajući porez iznosi 575,00 eura, predujam za vještačenje je uplaćen u iznosu od 400,00 eura. Ukupno je tužiteljici priznat trošak u iznosu od 3.275,00 eura, kako je to i navedeno u izreci presude.
16. Pristojbu na presudu u svom predmetu tužiteljica nije u obvezi platiti jer je Zakonom o sudskim pristojbama (NN 118/18, 51/23), čije su izmjene stupile na snagu 20. svibnja 2023. propisano je u čl. 11. st. 1. toč. 20. da su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođeni potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, u ovom predmetu parnica pokrenuta temeljem pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa.
17. Na troškove postupka teče zatezna kamata od 14. svibnja 2026. kao dana presuđenja do isplate na temelju čl. 29.st.2. i 8. Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje - ZOO-a).
18. U svezi tzv. negativne razlike sud nije posebno odlučivao o istoj jer tuženik nije postupio u skladu sa odlukom VSRH Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. i podnio protutužbu, prigovor prijeboja ili prigovor prebijanja koji su kvantitativno određeni do zaključenja prethodnog postupka.
19. Sud je odbio prijedlog tuženika da se provede financijsko vještačenje primjenom kamatne stope koja je vrijedila na ugovore o kreditu jer predmet spora je pretplata po valutnoj klauzuli i kredit nije bio kunama, pa je prijedlog neosnovan.
Slavonski Brod, 14. svibnja 2026.
Sudac
Marina Vučetić
Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude i rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.
