REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

62. P-1949/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

PRESUDA

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Buljan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o. za posebne usluge, [adresa], OIB: 25132169807, kojeg zastupa punomoćnik Luka Antunović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu ŽUPAN, BABIĆ & ANTUNOVIĆ d.o.o. u Zagrebu, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA dioničko društvo, [adresa], OIB: 23057039320, radi isplate 13.406,00 EUR1/101.007,51 kn, izvan ročišta radi isplate radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne rasprave u prisutnosti punomoćnika stranaka 12. svibnja 2026., na ročištu za objavu i uručenje presude 14. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

1) Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

I Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320; da tužitelju DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o. za posebne usluge sa sjedištem u [adresa], OIB: 25132169807, upisano u sudski registar pri Trgovačkom sudu u Zagrebu, MBS: 081446327, dostavi prvi/početni otplatni plan, sve odluke ili obavijesti o promjenama kamatnih stopa po kreditu, knjigovodstvenu karticu kredita, pregled prometa po kreditu, sve otplatne planove koji su izrađeni kod promjene kamatne stope, specifikaciju uplata te sve vezano za Ugovor o kreditu broj 3205475351 od dana 27.09.2005. godine, sve to u roku od 8 dana.

II Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 23057039320; da tužitelju DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o. za posebne usluge sa sjedištem u [adresa], OIB: 25132169807, upisano u sudski registar pri Trgovačkom sudu u Zagrebu, MBS: 081446327, isplati novčanu tražbinu u domaćoj valuti s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa, a koje kamate se obračunavaju po stopi koja je do 31. prosinca 2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 1. siječnja 2008. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno koja je do 31. srpnja 2015. određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja novčana tražbina će se sa pojedinačnim iznosima odrediti kada tuženik tužitelju dostavi podatke iz toč. 1 tužbenog zahtjeva, kao i nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, sve u roku 15 dana.

III) Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od eur, sa zateznom kamatom, tekućom od 14. svibnja 2026. do isplate, određenom uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 14. lipnja 2026 podnio naslovnom sudu tužbu u kojoj navodi da su ČŽ s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženik 27. rujna 2005. sklopili Ugovor o kreditu br. 3205475351. Navedenim ugovorom o kreditu tuženik kao kreditor, odobrio je i stavio na raspolaganje korisniku kredita kredit u iznosu od 46.659,00 CHF, sve u protuvrijednosti u kunama, ugovorena je valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Ističe ništetnost dijela odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

2. Pojašnjava da je presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj: P-1401/12 u dijelu kojom je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe sklapanjem ugovora o potrošačkom kreditiranju – ugovora o kreditu. Presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. broj: Rev-2221/2018- 11 od 3. rujna 2019. utvrđeno je da je u navedenom dijelu presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena.

3. Tužitelj ističe da je iz navedenih presuda razvidno da su ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora banka nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i to tijekom pregovora i u vrijeme sklapanja tih ugovora o kreditu, uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

4. Iz navedenoga proizlazi ništetnost dijela odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF. S obzirom da je presudama pobliže opisanim u točki III. tužbe utvrđena ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli za sve ugovore o potrošačkom kreditu koji su sklopljeni u razdoblju između 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008., to je tuženik dužan vratiti sve što je primio na temelju takvih odredbi Ugovora.

5. Tužitelj pojašnjava da su korisnik kredita, kao ustupitelj, i tužitelj, kao primatelj, sklopili Ugovor o ustupu/prijenosu tražbine, kojim je prenesena na tužitelja predmetna tražbina, a o čemu je pisanim putem obaviješten tuženik. Podnosi sudu stupnjev itu tužbu jer nije u mogućnosti odrediti tužbeni zahtjev za isplatu u ovom predmetu, a sve vezano uz činjenicu da tuženik nije do dana podnošenja tužbe postupio po zahtjevu tužitelja da mu tuženik dostavi ugovornu dokumentaciju.

6. Podneskom od 13. rujna 2023. tužitelj pojašnjava kako ispravlja tužbu na način da navodi točan naziv tuženika koji glasi: ZAGREBAČKA BANKA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473 . U istom podnesku iznosi historijat koji se činjenično odnosi na novo istaknutog tuženika.

7. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da ne postoji potraživanje tužitelja prema tuženiku, a sve iz razloga što su ugovor o kreditu sklopili korisnik kredita i Zagrebačka banka d.d. kao kreditor. U odnosu na podnesak tužitelja od 30. kolovoza 2023., tuženik ističe da navođenje Zagrebačke banke d.d. kao tuženika može predstavljati jedino subjektivnu preinaku na strani tuženika, odnosno da tužitelj umjesto tuženika, odnosno zajedno s tuženikom, izmijenjenom tužbom od 30. kolovoza 2023. tuži Zagrebačka banka d.d.

8. Obzirom da tužitelj podneskom od 30. kolovoza 2023. godine nije u odnosu na tuženika povukao tužbu od 12. lipnja 2023. godine, tuženik ističe da je on i dalje stranka postupka. Neovisno o pravu kreditora da odluči hoće li stupiti u ovu parnicu, obzirom da u odnosu na njega tužba od 12. lipnja 2023. nije povućena, tuženik ističe da se protivi preinaci na strani tuženika iz podneska tužitelja od 30. kolovoza 2023.

9. Na pripremnom ročištu održanom kod naslovnog suda 12. svibnja 2026. sud je odlučio ne dopustiti subjektivnu preinaku tužbe ukratko pojasnivši razloge donošenja svoje odluke, prethodni postupak je zaključen, provedena je glavna rasprava te je sud zaključio glavnu raspravu i odredio ročište za objavu i uručenje presude.

10. U postupku izvođenja dokaza sud je u skladu s odredbom članka 220. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.,155/23. i 146/25.; dalje: ZPP) dokazivanjem po predloženim dokazima obuhvatio sve činjenice važne za donošenje odluke te je tako razgledao isprave koje su priložene u sudski spis.

11. Nakon tako provedenog postupka, sud je cijeneći dokaze pojedinačno te u njihovoj ukupnosti ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan (čl. 8. ZPP)..

12. Uvodno valja istaknuti da se u predmetnom slučaju ne radi o ispravku tužbe jer je podnesak (tužba) razumljiv i sadržava sve što je potrebno da bi se po njemu postupilo u smislu odredbe čl. 109. st. 1. ZPP-a. Uvidom u tužbu sud utvrđuje da je tužitelj subjektivno preinačio tužbu tako što je umjesto prvobitnog tuženika tužio drugu osobu (čl. 192. st. 1. ZPP).

13. Prema odredbi čl. 192. ZPP-a za preinaku tužbe, potreban je pristanak osobe koja treba stupiti u parnicu umjesto tuženika, a ako se tuženik već upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban je i pristanak tuženika.

14. U predmetnom slučaju tuženik se upustio u raspravljanje i nije dao svoj pristanak, na subjektivnu preinaku tužbe, a Zagrebačka banka d.d. nije stupila u parnicu.

9. Troškovi postupka

9.1. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. st. 1. u svezi s člankom 155. te člankom 164. st. 2. ZPP-a. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, valjalo mu je dosuditi parnični trošak. Visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika 138/23.; dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23; dalje: ZSP) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23., dalje: Uredba o tarifi).

9.2. Vrijednost boda iznosi 2 eur, a za svaku radnju tužitelj s obzirom na vrijednost predmeta spora (194,17 eur) ima pravo na 25 bodova.

9.3. Tužitelju su kao potrebni priznati troškovi zastupanja po odvjetniku ; za sastav tužbe iznos od 50,00 eur (Tbr. 7.1. Tarife), sastav obrazloženog podneska u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 8.1. Tarife), troška zastupanja na dva ročišta, svaka radnja u iznosu od 50,00 eur (Tbr. 9.1. Tarife), troška ročišta za objavu u iznosu od 25,00 eur, uvećano za PDV 25 %. što zajedno iznosi 281,25 eur.

9.4. Tužitelju pripada i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eur, pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eur te putni trošak svjedoka u iznosu od 75,00 eur što uz naprijed dosuđeni trošak, iznosi priznatih 396,07 eur.

9.5. Na priznate troškove parničnog postupka, tužitelj ima pravo na zatezne kamate prema odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose, i to od 14. svibnja 2026. kao dana donošenja presude pa do isplate

(čl. 151. st. 3. ZPP-a)

10. Slijedom navedenog, valjalo je presuditi kao u izreci.

.

Zagreb, 14. svibnja 2026.

S U D A C

Iva Buljan

:

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave ove presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisano u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.