REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

STALNA SLUŽBA U GRUBIŠNOM POLJU

Grubišno Polje, Kolodvorska 2

Poslovni broj: P-946/2024-66.

(Raniji broj: P-964/2023)

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Grubišnom Polju, po sucu toga suda Milki Katić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta, odvjetnicima iz Garešnice, V. Nazora 4, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 2. travnja 2026. godine u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika i zakonskog zastupnika za tuženu, temeljem čl. 335. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu ZPP), dana 14. svibnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik kčbr. [katastarska čestica] ZRINSKA, ZRINSKA, GOSPODARSKA ZGRADA (TRI SPREMIŠTA I SJENIK, površine 202 m2, DVORIŠTE, površine 4068 m2, ukupne površine 4270 m2, k. o. [katastarska općina] a koja čestica je nastala parcelacijom od matične kčbr. [katastarska čestica] BILO ŠUMA, površine 638672 m2 a koja je upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to sve prema Geodetskom elaboratu tvrtke METRA d.o.o., za geodetske izmjere od dana 22. siječnja 2026. godine, broj elaborata: 210/2021, a koji elaborat je sastavni dio ove presude, što je tužena Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 dužna priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude i po njezinoj pravomoćnosti uknjiži kao vlasnik na novoformiranoj čestici kčbr. [katastarska čestica] ZRINSKA, ZRINSKA, GOSPODARSKA ZGRADA (TRI SPREMIŠTA I SJENIK, površine 202 m2, DVORIŠTE, površine 4068 m2, ukupne površine 4270 m2, k. o. [katastarska općina], a nakon provedbe tog Geodetskog elaborata u katastru nekretnina i u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina], koju provedbu je tužena dužan trpjeti, sve to u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 naknaditi tužitelju ČP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnične troškove u iznosu od 2.818,07€ zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po stopi koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa sve do isplate, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tužene ovome sudu radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina.

U tužbi navodi da je na nekretnini upisanoj kod Općinskog suda u Bjelovaru, Zemljišnoknjižni odjel Daruvar, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to kčbr. [katastarska čestica] ŠUMA BILO, površine 110 jutro i 1574 čhv, odnosno 638672 m2, upisana kao vlasnica Republika Hrvatska.

U posjedovnom listu broj 1, k. o. [katastarska općina] kao posjednik upisan je J P „HRVATSKE ŠUME”, UPRAVA ŠUMA BJELOVAR, MATOŠEV TRG 1, BJELOVAR.

U mirnom, zakonitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine nalazi se tužitelj.

Navedenu nekretninu tužitelj je stekao kupoprodajom od ŽP dana 20. svibnja 1996. godine koji je bio stvarni izvanknjižni vlasnik, a među kojim nekretninama se nalazio i dio nekretnine na kojem je sagrađena kuća, a ta nekretnina upisana je kao vlasništvo Republike Hrvatske.

Tužitelj od tada nesmetano uživa predmetne nekretnine i to na način da je jedno vrijeme tamo držao i uzgajao stoku oko koje se brinuo njegov nadničar. Ugovor o kupoprodaji tužitelj je 20. svibnja 1996. godine sačinio u uredu pokojne odvjetnice Rade Kovačević, koja se obvezala tužitelju ujedno riješiti zemljišnoknjižno stanje, međutim ista to nije učinila, a obzirom da je ista preminula, tužitelj nije u mogućnosti doći do pisanog ugovora.

Tužitelj je od ŽP tada kupio više nekretnina, a glede kojih nekretnina je u tijeku parnični postupka pred Općinskim sudom u Bjelovaru, Stalna služba u

Grubišnom Polju pod brojem P- 705/2021

Dakle, tužitelj i njegovi pravni prednici su u posjedu navedene nekretnine preko 40 godina i u navedenom posjedu nikada ih nitko nije smetao.

Tužitelj je dao izraditi Geodetski elaborat koji je i izrađen od strane tvrtke METRA d.o.o. za geodetske izmjere, od dana 10. kolovoza 2021. godine. Prema citiranom Geodetskom elaboratu formirana je posebna čestica u dijelu kako je od kupnje koristio tužitelj i kako su koristili i pravni prednici tužitelja, Locani, i to na način da bi od dosadašnjeg stanja kčbr. [katastarska čestica] ŠUMA BILO, bila formirana posebna čestica te bi novo stanje predstavljalo čkbr. [katastarska čestica] ŠUMA BILO i kčbr. [katastarska čestica] ZRINSKA, ZRINSKA, GOSPODARSKA ZGRADA, ZRINSKA, ZRINSKA 117, DVORIŠTE, a sve kako proizlazi iz Geodetskog elaborata.

Tužitelj se po svojim punomoćnicima, sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku, obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru sa Zahtjevom za mirno rješenje spora, međutim povodom citiranog Zahtjeva Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru nije donijelo nikakvu odluku.

Kako se tužitelj kroz zakonom propisano vrijeme nalazi u posjedu predmetne nekretnine, a njegov posjed je kroz ovo vrijeme posjedovanja zakonit, istinit i pošten, jer je tužitelj posjed stekao na valjanom pravnom temelju, to tužitelj po svojim punomoćnicima, a budući da pravo vlasništva ne može ishoditi na drugi način, podnosi ovu tužbu te predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje da je tužitelj vlasnik kčbr. [katastarska čestica] ZRINSKA, ZRINSKA, GOSPODARSKA ZGRADA, ZRINSKA, ZRINSKA, površine 4270 m2, k. o. [katastarska općina] a koja čestica je nastala parcelacijom od matične kčbr. [katastarska čestica] ŠUMA BILO, površine 638672 m2, i to sve prema Geodetskom elaboratu tvrtke METRA d.o.o., za geodetske izmjere od 10. kolovoza 2021. godine, broj elaborata: 210/2021, a koji elaborat je sastavni dio ove presude, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude i po njezinoj pravomoćnosti uknjiži kao vlasnik na novoformiranoj čestici kčbr. [katastarska čestica] ZRINSKA, ZRINSKA, GOSPODARSKA ZGRADA, ZRINSKA, ZRINSKA, površine 4270 m2, k. o. [katastarska općina], a nakon provedbe tog Geodetskog elaborata u katastru nekretnina i u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina], koju provedbu je tuženik dužan trpjeti, sve to u roku od 15 dana, te kojom se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po stopi određenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, a u slučaju promjene kamatne stope po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pa sve do isplate sve u roku 15 dana.

2. Tijekom postupka a nakon izrade parcelacijskog elaborata i dostave istoga u spis, tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev u pismenom podnesku od 27. ožujka 2026. godine i isti postavio kao u izreci.

3. Tužena je dala odgovor na tužbu u pismenom podnesku od 6. studenog 2023. godine u kojem se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

Ističe da tužitelj u tužbi tvrdi kako je stekao pravo vlasništva na dijelu nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] kupoprodajom od ŽP **.**.1996. a tuženik prvenstveno ističe kako iz tužbe i iz dokumentacije dostavljene uz tužbu ne proizlazi dokaz da bi posjed tužitelja bio zakonit, jer nema dokaza o navedenoj kupoprodaji.

Nadalje, niti tužitelj niti njegovi pravni prednici nisu nikada bili upisani u katastarskom operatu kao posjednici sporne nekretnine, odnosno dijela sporne nekretnine.

Dakle, nema dokaza da je tužitelj kupio spornu nekretninu 1996., niti da se od tada nalazi u nesmetanom posjedu iste, stoga smatramo kako nisu ispunjeni uvjeti za stjecanja prava vlasništva dosjelošću, budući da nije protekao zakonom predviđen rok od 40 godina. Naime, temeljem odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, na stjecanje vlasništva primjenjuju se odredbe zakona koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja nekretnine, stoga se u ovom slučaju, budući da tužiteljica tvrdi da su njezini pravni prednici predmetnu nekretninu stekli pred više od 40 godina, primjenjuju odredbe Općeg građanskog zakonika (OGZ-a) parafom 1460 i 1472 kojeg je bilo propisano da pošteni posjednik stječe pravo vlasništva protekom roka od četrdeset godina.

Međutim, niti prema odredbama OGZ-a niti prema odredbi čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima koji je stupio na snagu 01. rujna 1980., nije bilo dopušteno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu, što je stavljeno van snage donošenjem Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91). Budući da do dana stupanja na snagu Zakona u vlasništvu i drugom stvarnim pravima 01. siječnja 1997. nije protekao dovoljan broj godina na stjecanja prava vlasništva dosjelošću, ista se mora računati primjenom pravila iz Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

Odredbom čl. 159. st. 4. navedenog Zakona propisano je da samostalni posjednik nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske čiji je posjed barem pošten stječe pravo vlasništva istekom roka od 40 godina, dok je čl. 388. st. 4. bilo propisano da se u rok stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme proteklo prije tog dana. Međutim, odredbom čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 114/01) određeno je da se na nekretninama koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ne računa i vrijeme proteklo prije tog dana. Dakle, u konkretnom slučaju, tužitelju i njegovim pravnim prednicima vrijeme za stjecanje prava vlasništva dosjelošću počinje se računati od 08. listopada 1991. i od tada nije istekao Zakonom predviđen broj od 40 godina posjedovanja predmetne nekretnine za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

Slijedom svega navedenog, tuženik ističe kako nema uvjeta za stjecanje prava vlasništva dosjelošću te predlažemo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova postupka tuženiku.

4. Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je izvršio uvid u cjelokupni spis ovog suda pod poslovnim brojem P-946/2024 (Raniji broj: P-964/2023), u priloženi spis ovoga suda P-705/2021 te u zapisnike istog spisa od 17. travnja 2023. godine (list 4- 8), u izvod iz katastarskog plana (list 8), u prijepis posjedovnog lista broj 1 k. o. [katastarska općina] (list 10-34) u izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 35-65), u geodetski elaborat (list 69-157), u sudsku praksu (list 265-281), u povijest promjena na katastarskim česticama od Odjela za katastar nekretnina Grubišno Polje (list 287), u iskaz svjedoka LP saslušanog zamolbenim putem kod Općinskog suda u Vinkovcima (list 310-311), iskaz svjedoka UP saslušanog zamolbenim putem kod Općinskog suda u Rijeci (list 315-316), u geodetski elaborat ovjeren od strane nadležnog Ureda za katastar (list 351-445).

Izveo dokaz saslušanjem svjedoka EP (list 295/296), tužitelja (list 446-447).

Proveo očevid na licu mjesta radi identifikacije predmetnih nekretnina dana 19. svibnja 2025. godine, izvršio uvid u nalaz i mišljenje geodetskog vještaka Voje Lukića (list 325-326), u očitovanje geodetskog vještaka Voje Lukića (list 336).

5. Izvedene dokaze sud je cijenio u smislu čl. 8. ZPP-a.

6. Tužitelj u tužbi tvrdi da je stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama dosjelošću temeljem kupoprodaje od ranijeg posjednika i izvanknjižnog vlasnika ŽP.

7. U odnosu na tvrdnje tužitelja da je stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama na temelju dosjelosti, tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na odredbama članka 159. stavak 2., 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, tvrdeći da je nekretnine stekao u vlasništvo kroz zakonom propisano vrijeme posjedovanja, što sam što putem svojih pravnih prednika.

8. Naime, čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

9. Samostalni posjednik čiji je posjed zakonit istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 3 godine, a takav posjednik nekretnine protekom 10 godina neprekidnog posjedovanja.

Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed pošten, stječe dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina, a takav posjednik nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

10. Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, Županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne uprave i sa njima izjednačenih pravnih osoba kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge opće korisne svrhe, steći će vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit istinit i pošten ili barem pošten samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavka 2. i 3. istoga članka.

11. Dakle, u smislu citirane odredbe čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima da bi samostalni posjednik stekao dosjelošću nekretnine koje su u vlasništvu Republike Hrvatske nužno je da njegov posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavka 2. i 3. istoga članka, odnosno ako je posjednik nekretnine zakonit istinit i pošten dosjelošću će steći vlasništvo na nekretnini protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a ako je samostalni posjednik nekretnine barem pošten dosjelošću će steći vlasništvo te nekretnine protekom 40 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja pa je onda u postupku bilo nužno utvrditi kvalitet posjeda kao i to da li tužitelj ima potrebno vrijeme posjedovanja.

12. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], utvrđuje se da Republika Hrvatska dolazi upisana, između ostalih, i kao vlasnik kčbr. [katastarska čestica] šuma Bilo sa 110 jutara i 1574 čhv. ili 638672m[2] .

13. Uvidom u prijepis posjedovnog lista broj 1 k. o. [katastarska općina] od 24. listopada 2023. godine, utvrđuje se da između ostalih, kčbr. [katastarska čestica] Bilo šuma sa 638672m[2] , dolazi upisana kao posjed JP Hrvatske šume, Uprava šuma Bjelovar.

14. Uvidom u izvod iz katastarskog plana za k. o. [katastarska općina] za kčbr. [katastarska čestica], utvrđuje se da je ista evidentirana na katastarskom planu.

15. Uvidom u povijest promjena na katastarskim česticama izdanu od Područnog ureda za katastar Bjelovar, Odjela za katastar nekretnina Grubišno Polje, od 30. siječnja 2025. godine, u odnosu na predmetnu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], proizlazi da iz postojeće dokumentacije je vidljivo da kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u PL 1 k. o. [katastarska općina] a kao posjednik bilo je upisano društveno vlasništvo Šumarije Veliki Grđevac, a od 1995. godine kao posjednik je upisano JP Hrvatske šume, Uprava šuma Bjelovar. Ne raspolažu ispravama na temelju čega i kada je izvršen upis u navedeni PL (PL za k. o. [katastarska općina] prepisani su 1976. godine) ali je nesporno da je navedena kčbr. upisana u PL 1 k. o. [katastarska općina] prije 1976. godine.

Pri unosu podataka u sustav EOP za k. o. [katastarska općina] 1995. godine izvršena je promjena podbroj za kčbr. [katastarska čestica] tako da je u katastarskom operatu od 1995. godine u PL 1 k. o. [katastarska općina] upisana kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Dakle, može se zaključiti da tužitelj niti njegovi pravni prednici nisu bili evidentirani kao posjednici kod Ureda za katastar nekretnina u Grubišnom Polju otkada isti ured ima evidenciju, već da je kod ureda bilo evidentirano kao posjednik JP Hrvatske šume i prije 1976. godine. Isto tako, može se zaključiti da se ne raspolaže ispravama na temelju kojih je JP Hrvatske šume, Uprava šuma Bjelovar upisana kao posjednik.

16. Uvidom u spis ovoga suda pod poslovnim brojem P-705/2021, utvrđuje se da je tužitelj ČP podnio tužbu u navedenom predmetu protiv tuženika ŠP, CP, TP, AP, BP, PP, i MP, svi iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva s tim da je svim tuženicima osim BP imenovan privremeni zastupnik radi zaštite njihovih prava i interesa budući da su bili nepoznatog prebivališta i boravišta. Predmet tužbenog zahtjeva je bilo utvrđenje prava vlasništva temeljem dosjelosti i to nekretnina upisanih u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kčbr. [katastarska čestica], te zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica], te zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica].

Tijekom postupka izvedeni su dokazi očevid na licu mjesta radi identifikacije predmetnih nekretnina, izveden dokaz saslušanjem svjedoka IP, EP i HP, te je zamolbenim putem saslušan svjedok LP.

Isto tako, iz navedenog spisa proizlazi da tužitelj tvrdi da je kupio nekretnine od izvanknjižnog vlasnika ŽP i da je isplatio kupovninu i da želi srediti ZK stanje na nekretninama koje je kupio.

Isto tako, tužitelj je povukao tužbu u odnosu na nekretnine upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica]/A/1, 131/4, 139/A/1, 1048/8/1, te zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica], te je sud nakon izvedenih dokaza donio presudu kojom je utvrdio da je tužitelj vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica], zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kčbr. [katastarska čestica] i da su tuženici dužni trpjeti upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na njegovo ime i za njegovu korist.

Isto tako, iz istog spisa proizlazi da su u postupku saslušani svjedoci EP, IP, LP i UP a koji je sin ŽP, i koji su iskazivali da je tužitelj kupio od izvanknjižnog vlasnika ŽP nekretnine koje su bile predmetom tog postupka kao i nekretnine koje se nalaze s lijeve strane prometnice na kraju sela [adresa] a na kojima je nekada bila kuća ŽP a koja je nekretnina i predmetom ovog postupka.

17. U ovom postupku sud je također saslušao kao svjedoke EP te LP i UP zamolbenim putem o posjedovanju nekretnina koje su predmet ovog postupka.

18. Iz iskaza svjedoka EP proizlazi da je u [adresa] imao ujaka kod kojeg je ranije dolazio u posjetu a inače je živio u ranije u Srbiji sve do 1965. godine a kasnije je došao u Republiku Hrvatsku u Rušane, i tamo je i radio i živio, a 1994. godine je stalno nastanjen u Zrinskoj 109 jer tamo ima brata SP kojemu je skrbnik a koji je tamo došao živjeti 1984. godine. Tužitelja poznaje od 1996. godine i tužitelj je imao tamo koze u [adresa] a imao je i radnika, i to prije kuće KP na lijevo i male kuće RP na lijevo kod borova. Bila je kuća ali je razrušena u ratu i zapaljena a štale su bile čitave a to je bilo od ĐP koji je živio u toj kući do 1991. godine dok nije zapaljena. ŽP i njegova supruga Č su uselili u drugu kuću isto u [adresa] u kuću njenih rođaka i ta kuća je bila u boljem stanju i tamo su živjeli. ŽP je prodao te nekretnine tužitelju i vidio je taj ugovor koji je pisao javni bilježnik, ne zna koji bilježnik, i pročitao je taj ugovor i bilo je više čestica osim ovih koje su predmet postupka. Ne zna koliko je bilo navedeno u tom ugovoru, a ugovor je bio u više primjeraka i potpisao je ŽP kojemu je i isplaćena kupovnina, a ne sjeća se kolika je bila cijena. Locan UP je dobio odštetu 20.000,00 maraka zato što mu je kuća nastradala u ratu i to ima sigurno saznanje. ŽP je imao nekretnine koje se nalaze, preko puta od borova s lijeve strane, koja kuća je zapaljena a imao je i gospodarske zgrade štale i nadstrešnice i u toj štali je tužitelj imao koze. ŽP je koristio zemlju uz kuću sve do šume i bio je u katastru upisan tamo gdje je kuća i zgrade iza kuće, a ne zna kakvo stanje je bilo u gruntovnici. Nakon što je Locan prodao te nekretnine tužitelju iste nekretnine koristi tužitelj i on je imao tamo koze sve do 2008. godine, ali ne zna sada točno kada je ŽP umro. Sin od ĐP, UP, je dolazio u [adresa] i živio je jedno vrijeme u kući ali je živio u drugoj kući koja je bila od Ankinih rođaka. Nitko nije osporavao tužitelju korištenje te parcele koja je bila zapaljena kuća od ŽP. Poslije 2008. godine znao je dolaziti tužitelj, kosio je i održavao. I u ranijem postupku je saslušavan na poziv suda i kada je geodet identificirao druge nekretnine. Ne zna što se dogodilo s tim ugovorom. Da je isplaćena kupoprodajna cijena saznao je od VP, koji je sin od ŽP, a ŽP nije mogao hodati jer je bio bolestan. Ne može znati brojeve čestica a tužitelj i danas dođe i očisti nekretnine.

19. Iz iskaza svjedoka LP saslušanog zamolbenim putem kod Općinskog suda u Vinkovcima, proizlazi da na dijelu predmetnih nekretnina bila je sagrađena kuća i gospodarske zgrade a 2000. godine otišao je s tog područja ali mu je poznato da je kuća srušena i na toj zemlji je bilo tovilište za svinje, voćnjak, štala i štagalj. Navedenu nekretninu nitko nije koristio sve dok tužitelj istu nije kupio, a nakon što je tužitelj kupio, prve godine je on u tom tovilištu držao svoje jariće, a godinu iza je tužitelj od njega kupio koze i držao ih tamo. Tužitelj je od prethodnog vlasnika kupio voćnjak i područje na kojem su bili navedeni objekti kao i 9 jutara zemlje te da je u trenutku kad je tužitelj kupio navedenu zemlju ista bila neobrađivana i zapuštena dok je prethodni vlasnik uređenim držao svoju kuću i područje oko svoje kuće. Predmetna nekretnina se nalazi u odnosu na prometnicu koja prolazi kroz selo, i to ako se ide iz smjera Pisanice, onda je to druga kuća s lijeve strane. U odnosu na susjede, predmetna nekretnina nalazi se pored još jedne kuće, a iza predmetne nekretnine nema kuća, ali ima zapušteno zemljište s izgrađenim temeljima za kuće, ali bez kuća, a preko puta predmetne nekretnine su tri kuće, uz jednu od tih kuća se nalaze još i gospodarske zgrade budući da je vlasnik imao pilanu, a za ostale dvije kuće nije mu poznato tko su vlasnici. ŽP i tužitelja nitko nije ometao niti im je osporavao korištenje premetne nekretnine, jedino mu je tužitelj posljednje rekao da šumarija tvrdi da je to šumsko dobro. Poznato mu je da je tužitelj sklopio kupoprodajni ugovor s ŽP i da je isplatio iznos od 8.000,00 maraka te je odmah ušao u posjed predmetnih nekretnina, a dogovorili su da će tužitelj odvjetnici dati 1.000,00 maraka odmah, a 1.000,00 maraka nakon što sredi papire za tu predmetnu nekretninu, a sve mu je to poznato jer je na tom području živio sa suprugom i četvero djece od 1993. - 2000., a sada mu tamo žive sin i snaha.

20. Iz iskaza svjedoka UP saslušanog zamolbenim putem kod Općinskog suda u Rijeci, proizlazi da 90-ih godina kada se vratio iz rata, ga je zvao sada pok. otac ŽP i rekao da je prodao imanje nekome iz Zagreba, a prethodno njegovim roditeljima su kupili drugu kuću u kojoj su oni živjeli i više nitko nije spominjao to imanje. Nakon smrti roditelja, zvao ga je tužitelj i rekao da je na imanju koje je kupio od njegovog oca ostao dio zemlje koji glasi na njegovo ime i pitao da li bi mu to prepisao. Našli su se u Rijeci i riješili prijepis tog dijela zemlje nakon čega se više nisu čuli. Kada je njegov otac prodao imanje, ono je cijelo bilo devastirano uslijed rata, a na istom se nalazila staja, smještaj za sijeno, tovilište za svinje i još neko skladište. Sjeća se da je bio dodijeljen kućni broj, ali se ne može sjetiti točno koji. Njegovi roditelji na tom imanju prije rata su živjeli i koristili ga, a nakon rata, obzirom da je bilo devastirano, ga više nisu koristili. Imanje je bilo kockastog oblika pri čemu je poljoprivredni dio imanja odnosno zemlja bio L oblika. Kada se kroz selo ide iz smjera Velikog Grđevca to imanje se nalazi lijevo od prometnice. Drugih saznanja o zaključenju kupoprodajnog ugovora, isplatu kupovnine, uvođenju tužitelja u posjed, nema i ne zna je li tužitelja ili njegovog oca netko smetao u posjedovanju imanja, ali pretpostavlja da bi mi otac rekao da ga je netko smetao. Ne zna da li je dio tog imanja bio upisan na Republiku Hrvatsku. Prije njegovih roditelja na imanju su živjeli preci njegove majke, čak i šukundjed i to još od prije Drugog svjetskog rata. Nakon što mu je otac rekao da je prodao imanje nema saznanja je li tko koristio isto imanje odnosno tko ga je koristio. Njegovi roditelji živjeli su i u cijelosti koristili imanje do početka Domovinskog rata kada su izbjegli.

21. Dakle, cijeneći izvedene dokaze, tj. iskaze navedenih svjedoka, može se zaključiti da su predmetne nekretnine bile u posjedu pravnih prednika tužitelja, obitelji UP, posve sigurno od 1946. godine a i ranije i da ih u korištenju nitko nije ometao. Naime, sud je poklonio vjeru iskazima navedenih svjedoka kada iskazuju da je pravni prednik tužitelja i to ŽP sa svojom obitelji živio na predmetnim nekretninama i da je na istoj imao kuću i gospodarske objekte s obzirom da je i prilikom očevida utvrđeno da na istoj nekretnini još uvijek postoje dijelovi gospodarskih objekata a da je kuća uništena.

Iako tužitelj nije predočio nikakve dokaze na koji način su pravni prednici tužitelja, tj. ŽP, ušli u posjed predmetnih nekretnina, a isto ne zna niti svjedok UP koji je sin od ŽP, međutim, kako navedeni svjedoci doista iskazuju, a naročito UP da je obitelj UP na predmetnim nekretninama živjela i od nikoga neometana najkasnije od kraja Drugog svjetskog rata pa sve dok ŽP nije prodao tužitelju, sud utvrđuje da je obitelj ŽP bila u posjedu predmetnih nekretnina u navedeno vrijeme.

22. Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja ČP, iz čijeg iskaza proizlazi da je u petom mjesecu 1996. godine predmetne nekretnine kupio od ĐP, koji je živio u [adresa]. Uz predmetne nekretnine kupio je još 9 jutara poljoprivrednog zemljišta, na predmetnim nekretninama bila je kuća, štala, štagalj i tovilište u kojima su se tovile svinje. U kući je radio i živio ŽP, sve dok kuća nije zapaljena a kasnije je živio u drugoj kući koju je kupio u selu. Sa ŽP sačinio je pisani kupoprodajni ugovor, s tim da je on osobno pisao taj ugovor na A4 papiru, a na papiru je navedeno da se kupuje zemlja prema katastarskim česticama iz katastra i navedeno je da kupuje tu zemlju i kuću, a koje je kupio, platio je 9.500,00 maraka i odmah je isplatio sav novac ŽP. Najprije je imao dogovor sa ŽP u vezi kupnje nekretnine, te je onda on prikupljao podatke o tim nekretninama i onda je radio ugovor. Osim njega potpisivanju ugovora bili su nazočni IP, IP, ne zna sad prezime. ŽP je njemu rekao da je to njegovo vlasništvo te da je on kupio od ŠP, te je on rekao da nije upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama, gruntovnici, ali da je upisan u katastru i rekao je da će to riješiti, te su zajedno otišli kod odvjetnice Rade iz Grubišnog Polja, kako bi to riješili. On nije znao da je Republika Hrvatska upisana kao vlasnik tih nekretnina, a to je saznao 2020. godine kada mu je geodeta iz Bjelovara radio elaborat, a on nije provjeravao vlasništvo. Odmah je počeo koristiti nekretnine, odmah čim je kupio od ĐP, te je počeo uzdržavati koze, imao je farmu i tako je bilo dvije godine, a nakon toga je obolio i onda više nije mogao brinuti o kozama, operiran je 2015. kao i 2019. i ponovno je počeo dolaziti na te nekretnine i koristiti ih. Nikada nitko mu nije osporavao te nekretnine niti ga je tko smetao, a Komunalac mu je redovno čistio kada ih je pozvao. Kod odvjetnice Rade kojoj sada ne zna prezime došao je zajedno sa NP, suprugom od ĐP i ispričao joj da je to kupio, dali su određenu dokumentaciju i da bi htjeli da se to provede da on postane vlasnik tih nekretnina i dao joj je akontaciju od 250,00 maraka, te još 50,00 maraka za geodetu koju će izaći i utvrditi da su to te nekretnine. Odmah su došli kod odvjetnice Rade čim su kupili 1996. godine. Od 1996. do 1998. godine dolazio je kod nje više puta, no uvijek je nešto falilo, a ona je pričala da će to riješiti a od 1998. do 2010. godine nije dolazio a tada je čuo da je ona umrla, kada je došao na sprovod ĐP. Nakon toga nije mu vraćena dokumentacija, a nije dalje ni išao kod preuzimatelja njezinog odvjetničkog ureda jer su dva puta bila zaključana vrata, a ni ne zna tko je preuzimatelj njezinog ureda. Godine 2019. došao je u Bjelovar kako bi prikopčao struju na štalu, no nije mogao dobiti odobrenja od HEP-a te je nakon toga krenuo u postupke da bi se utvrdio kao vlasnik. Sad tu zemlju koristi, kao i ranije, a nitko nikada mu nije osporavao korištenje.

Sud je prihvatio kao uvjerljiv iskaz tužitelja budući da njegov iskaz potvrđuju i saslušani svjedoci.

23. Proveden je očevid na licu mjesta dana 19. svibnja 2025. godine radi identifikacije predmetnih nekretnina po geodetskom vještaku Voji Lukiću, iz čijeg iskaza proizlazi da je identificirao predmetnu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], česticu koja je nastala geodetskim elaboratom 210/2021 od 10.8.2021. godine po Metra d.o.o. Bjelovar. Konstatirao je da geodetski elaborat nije dostavljen na ovjeru tehničke ispravnosti u nadležni katastar te je identifikacija predmetne parcele izvršena prema podacima iz geodetskog elaborata. Na predmetnoj parceli se na terenu nalazi gospodarska građevina i bunar. Predmetna parcela se proteže od ceste u dubinu parcele 48 metara, tj. do šume.

24. Uvidom u nalaz geodetskog vještaka Voje Lukića proizlazi da je po zahtjevu suda u gornjem predmetu izvršio kao sudski vještak geodetske struke, očevid na licu mjesta u k. o. [katastarska općina], u predjelu Zrinska 117, dana 19. svibnja 2025. godine i tom prilikom mjernim uređajem Trinble R2 (GPS), kontrolnim odmjeravanjima, uvidom u kopiju katastarskog plana, zemljišno knjižne izvatke, posjedovni list i izrađeni geodetski elaborat br.210/2021 na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] po METRA d.o.o. ustanovio da predmetna nekretnina u k. o. [katastarska općina], gledajući od juga čini katastarska čestica kako slijedi:

- kč. br. [katastarska čestica] ŠUMA BILO, površine 638672 m2, upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u katastarskom operatu ista parcela nosi oznaku 255/31 upisana u posjedovni list 1 k. o. [katastarska općina], u naravi šuma Bilo i gospodarska zgrada, dvorište, bunar na lokaciji Zrinska 117.

Prema neovjerenom geodetski elaborat br.210/2021 na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izrađenog po METRA d.o.o. se predlaže formiranje slijedećih čestica:

- kč. br. [katastarska čestica] ŠUMA BILO, površine 634402 m2

[katastarska općina]

Da bi se moglo provesti rješenje vlasničkih odnosa na predloženoj kč. br. [katastarska čestica] geodetski elaborat mora imat tehničku ovjeru nadležnog katastra. Uz nalaz je dostavio i skicu izmjere.

25. Iz očitovanja geodetskog vještaka Voje Lukića od 27. lipnja 2025. godine proizlazi da je iz skice očevida vidljivo da tužitelj koristi dvorište na kojem se nalazi gospodarska zgrada i bunar, te da je isto na terenu obilježeno vidljivim trajnim oznakama, na skici prikazano, a isto je predloženo elaboratom, novo stanje kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok tuženik koristi šumu, te je isto vidljivo, jer se radi o staroj šumi. Tužitelj koristi 4270m² od utužene kč. br. [katastarska čestica] ŠUMA BILO, površine 638672 m2, upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

26. Dakle, iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka proizlazi da nekretnina koja je predmetom ovog postupka je u naravi dvorište na kojem se nalazi gospodarska zgrada i bunar i da se ista nalazi uz cestu kao građevinsko zemljište a da drugi dio nekretnine, koji nije predmet ovog postupka, je u naravi šuma koja je u posjedu Hrvatskih šuma.

27. Iz geodetskog elaborata sačinjenog po METRA d.o.o. za geodetske izmjere od 10. kolovoza 2021. godine za kčbr. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], dostavljenog uz tužbu, utvrđuje se da je izvršena parcelacija predmetne kčbr. i da je sačinjen prijavni list za katastar tako što je bilo dosadašnje stanje 255/31 Bilo šuma sa 63 ha, 86 ara i 72m[2] i da je kao posjednik upisan JP Hrvatske šume, Uprava šuma Bjelovar i da je nastalo novo stanje kčbr. [katastarska čestica] Bilo šuma sa 63ha, 44 ara i 0,2m[2] kao posjed JP Hrvatske šume, Uprava šuma Bjelovar, te kčbr. [katastarska čestica] Zrinska gospodarska zgrada, Zrinska 117, dvorište sa 40 ari i 68m[2] kao posjednik je upisan JP Hrvatske šume. Tijekom postupka, naloženo je tužitelju da u spis dostavi ovjereni geodetski elaborat a sačinjen po METRA d.o.o. za geodetske izmjere dana 10. kolovoza 2021. godine a koji je tužitelj dostavio uz tužbu, a koji nije bio ovjeren od strane nadležnog Ureda za katastar nekretnina, a što je isti učinio te postavio određeno tužbeni zahtjev u pismenom podnesku od 27. ožujka 2026. godine sukladno nalazu vještaka. Iz istoga proizlazi da je izvršena parcelacija kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je dostavljen prijavni list za katastar tako da je iz dosadašnjeg stanja kčbr. [katastarska čestica] Bilo šuma sa 63ha, 86 ara i 72m[2] nastalo novo stanje kčbr. i to 255/31 koje je vlasnik Republika Hrvatska, Bilo šuma sa 63ha, 44 ara i 0,2m[2] i kčbr. [katastarska čestica] [adresa], gospodarska zgrada i tri spremišta, sjenik i dvorište sa 40 ara i 68m[2] koje je vlasnik također Republika Hrvatska, Uz isti elaborat dostavljeno je, između ostalog, uvjerenje o statusu čestice izdano od Bjelovarsko-bilogorske županije, Upravni odjel za graditeljstvo, promet, prostorno uređenje i komunalnu infrastrukturu od 22. srpnja 2021. godine iz koje proizlazi da kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] se nalazi dijelom unutar a dijelom izvan granica građevinskog područja naselja.

Uz elaborat dostavljena je i uporabna dozvola za građevine izgrađene do 15. veljače 1968. godine izdana od Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo, zaštitu okoliša i državnu imovinu od 13. studenog 2025. godine u kojoj se utvrđuje da je izgrađena gospodarska zgrada poljoprivredne namjene skupina neodređena u sklopu koje se nalazi tri spremišta i sjenik na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naselju Dražica izgrađena prije 15. veljače 1968. godine.

Također je priloženo i rješenje o utvrđivanju građevne čestice od Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo, zaštitu okoliša i državnu imovinu od 14. siječnja 2026. godine iz kojeg proizlazi da se utvrđuje da građenu česticu odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu građevine čini dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naselju Zrinska a kako je to i prikazano dna digitalnoj kopiji katastarskog plana OSS, broj zahtjeva 73565/26 od 13. siječnja 2026. godine izdanoj od strane DGU, Područnog ureda za katastar Bjelovar, Odjel za katastar nekretnina Grubišno Polje a izrađenoj po ovlaštenom inženjeru FP.

Dakle, iz dostavljenog ovjerenog elaborata sačinjenog po ovlaštenom inženjeru FP proizlazi da je napravljena parcelacija i da je predmetna kčbr. ne predstavlja u naravi šumu već građevinsku parcelu u naselju Zrinska i da isti elaborat ima potvrdu o tehničkoj ispravnosti od nadležnog Ureda za katastar nekretnina Grubišno Polje.

28. Stoga, cijeneći izvedene dokaze sud zaključuje da Republika Hrvatska, pa niti njezini pravni prednici nisu posjedovali predmetnu kčbr. i da je ista i to od 1946. godine, a i ranije u posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika tj. ĐP iako u postupku nije utvrđeno na temelju kojeg dokaza je pravni prednik tužitelja ušao u posjed predmetnih nekretnina ali kako iz iskaza svjedoka VP te EP kao i tužitelja proizlazi da ih u posjedovanju nitko nije ometao, sud utvrđuje da je predmetna nekretnina koja u naravi predstavlja dvorište na kojoj su građevinski objekti i bunar, u posjedu tužitelja a ranije obitelji VP.

29. Člankom 18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja. Posjed je pošten ako je posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

30. Iako tužitelj nije dostavio sudu kupoprodajni ugovor zaključen između njega i ĐP o kupovini predmetnih nekretnina, međutim, kako svjedoci EP, ĐP UP kao i tužitelj čijim iskazima je sud poklonio vjeru, iskazuju da je doista ŽP prodao predmetne nekretnine tužitelju i to nekretnine koje je imao u posjedu, to onda sud zaključuje da je tužitelj zakoniti posjednik s obzirom da je on predmetnu kčbr. stekao na temelju pravnog posla kupoprodaje.

31. Isto tako, sud nalazi da je posjed tužitelja i istinit jer isti nije pribavljen silom ni potajno ni prijevarom ni zlouporabom povjerenja jer iz iskaza svjedoka VP, EP, LP, kao i iz iskaza tužitelja proizlazi da predmetne kčbr. posjeduje i koristi tužitelj, a prije toga njegovi pravni prednici i da ih u korištenju nitko nije ometao, te da tužena kao i njezini pravni prednici nikada nisu bili u posjedu predmetnih kčbr..

32. Posjed tužitelja je i pošten, jer tužitelj kada je stekao posjed kao i njegovi pravni prednici nisu znali s obzirom na okolnosti niti imali dovoljan razlog posumnjati da im ne pripada pravo na posjed, pa onda tužitelj i njegovi pravni prednici nisu imali razlog posumnjati da im ne pripada pravo na posjed jer ih u posjedu nitko nije ometao niti osporavao posjedovanje.

33. Kako je tužitelj pošteni posjednik, a imajući u vidu vrijeme posjedovanja tužitelja što sam, a što putem svojih pravnih prednika, sud utvrđuje da je tužitelj bio kvalificirani posjednik i da je imao potrebno vrijeme posjedovanja s obzirom da se vrijeme posjedovanja računa od 8. listopada 1991. godine, od kada je i prestalo društveno vlasništvo, a s obzirom da je tužitelj podnio tužbu 11. rujna 2024. godine i s obzirom da je isti u neprekidnom posjedu od nikoga neometan, što sam, a što putem svojih pravnih prednika od 8. listopada 1991. g. pa do podnošenja tužbe, onda sud nalazi da je tužitelj imao potrebno vrijeme posjedovanja predmetnih nekretnina u smislu čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima od 20 godina, kao kvalificirani posjednik, jer je u posjedu 33 godine što sam što putem svojim pravnih prednika.

34. Osim toga, sud nalazi da su se pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, tj. duljina posjeda i potrebna kvaliteta posjeda ostvarile i ranije tj. do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, tj. do 01. siječnja 1997. g., a sve temeljem odredbe čl. 388. st. 4. a koje odredbe su kasnije ukinute uz uvjet da na tom njegovom pravu na toj nekretnini nije bilo suprotstavljenih stečenih prava trećih osoba, radi čije zaštite od nedopuštenog retroaktivnog učinka je navedena odredba i ukinuta odredbom Ustavnog suda RH.

Naime, donošenjem Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji je stupio na snagu 01. siječnja 1997. godine, odredbom čl. 159. st. 4. je propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske stječe dosjelošću vlasništvo stvari pošto je njegov posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga propisanog u stavku 2. i 3. istoga članka ( za nekretnine 10, odnosno 20 godina, dakle protekom 20, odnosno 40 godina).

Člankom 388. st. 4. vezano uz Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. godine, bilo je određeno da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. godine, bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, međutim odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske od 17. studenog 1999. godine, ukinuta je navedena odredba Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, te je kasnije donesen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima NN br. 114/01 koji je stupio na snagu 20. prosinca 2001. godine, i to odredbom čl. 2 određeno je da se na nekretninama koje su na dan 08. listopada 1991. godine bilo u društvenom vlasništvu u vrijeme dosjelosti ne računa i vrijeme proteklo i prije toga dana.

Međutim, navedena ukinuta odredba bila je na snazi i u primjeni od 01. siječnja 1997. godine, pa do njenog ukidanja 17. studenog 1999. godine, i u tom vremenskom razdoblju njenog važenja mogla je proizvesti određene pravne učinke u smislu stjecanja prava vlasništva na temelju zakona za korist posjednika nekretnine u društvenom vlasništvu ukoliko su najkasnije do ukidanja navedene odredbe bile ispunjene sve potrebne pretpostavke.

Imajući u vidu da je u postupku utvrđeno da je tužitelj što sam, a što putem svojih pravnih prednika u posjedu predmetnih kčbr. posve sigurno od 1946. godine a i ranije, iako u Uredu za katastar nisu navedeni ti podaci, pa računajući do 01. siječnja 1997. godine, to se onda zaključuje da je isti u posjedu 51 godinu, pa onda sud zaključuje da su bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na navedenim česticama i da je tužitelj stekao pravo vlasništva na istima, a imajući u vidu i činjenicu da tužitelju i njegovim pravnim prednicima posjedovanje nije nitko nikada osporavao.

35. Dakle, cijeneći izvedene dokaze sud zaključuje da je tužitelj imao potrebno vrijeme posjedovanja predmetnih kčbr. s obzirom da je u posjedu bio najmanje 51 godinu, pa je onda ispunjen uvjet za stjecanje prava vlasništva u smislu čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pa je odlučio kao u izreci pod točkom I.

36. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 164. ZPP-a.

O troškovima postupka sud je odlučio temeljem članka 154. st. 1. ZPP-a, s obzirom da je tužitelj uspio u cijelosti u postupku, to je onda sud naložio tuženiku da mu nadoknadi troškove u cijelosti a koje sud smatra opravdanim i potrebnim. Pri odlučivanju koji će se troškovi priznati tužitelju, sud je u smislu članka 155. st. 1. ZPP-a, priznao samo one troškove koji su bili neophodno potrebni za vođenje ovoga postupka, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora.

Sud je tužitelju priznao troškove sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika sukladno vrijednosti predmeta spora kao i vrijednosti boda a koji se odnose na sastav za mirno rješenje spora od 14. srpnja 2023. godine 200,00€, sastav tužbe 200,00€, sastav podneska od 17. siječnja 2025. godine 200,00€, sastav podneska od 8. srpnja 2025. godine 200,00€, sastav podneska od 27. ožujka 2026. godine 200,00€, pristup na ročište 5. veljače 2025. godine 200,00€, pristup na ročište 18. ožujka 2025. godine 200,00€, pristup na ročište 19. svibnja 2025. godine 200,00€, pristup na ročište 2. travnja 2026. godine 200,00€, trošak PDV-a 450,00€, sudsku pristojbu na tužbu 53,09€ umjesto traženih 300,00€ za tužbu i presudu budući da je tužitelj oslobođen od plaćanja sudske pristojbe na presudu, predujam za vještačenje 514,98€ koliko je utrošeno a uplaćeni a neutrošeni predujam u iznosu od 85,02€ će biti vraćen tužitelju, ili sveukupno 2.818,07€, pa je naložio tuženoj da navedeni trošak naknadi tužitelju zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.

Sud nije priznao kao opravdan i potreban trošak tužitelju za pristup na ročište 30. ožujka 2026. godine 200,00€ budući da isto ročište nije niti održano, te za sastav podneska od 5. veljače 2025. godine 200,00€

U Grubišnom Polju, 14. svibnja 2026. godine

S u t k i n j a:

Milka Katić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude stranke imaju pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana i to računajući od dana objave i uručenja presude tj. od 14. svibnja 2026. godine. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka ovome sudu, a o podnesenoj žalbi rješava nadležni sud drugog stupnja.