REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, 52000 Pazin

P-242/2023-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Andrei Jelenić Pitoski, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, Rovinjska 2a, protiv tuženice OPĆINE VRSAR, Trg Degrassi 1, Vrsar, OIB: 03592077573, koju zastupa punomoćnica koju zastupa punomoćnica Ingrid Roce Hrastić, odvjetnica u Rovinju, Carera 6 , radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 30. ožujka 2026. u nazočnosti zastupnika tužiteljice Željka Perčinlića, zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Puli-Pola i punomoćnice tuženice Ingrid Roce Hrastić, odvjetnice iz Rovinja, na ročištu za objavu održanom 14. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica Republika Hrvatska (su)vlasnica nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], šuma, površine 91817 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u suvlasničkom dijelu 12754/100000, a slijedom čega je tuženica Općina Vrsar - Orsera dužna trpjeti brisanje prava (su)vlasništva tuženice u suvlasničkom dijelu 12754/100000 uz istovremenu uknjižbu prava (su)vlasništva tužiteljice Republike Hrvatske na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica], šuma, površine 91817 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u suvlasničkom dijelu 12754/100000, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba povučena u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je tužiteljica zahtijevala da se utvrdi da je (su)vlasnica nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], šuma, površine 91817 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u suvlasničkom dijelu 720/100000, te da je tuženica dužna trpjeti brisanje prava (su)vlasništva tuženice u suvlasničkom dijelu 720/100000 uz istovremenu uknjižbu prava (su)vlasništva tužiteljice Republike Hrvatske u tom dijelu.

II. Nalaže se tuženici da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.613,06 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 14. svibnja 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka u preostalom iznosu od 432,47 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 14. svibnja 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 5. rujna 2023. podnijela naslovnom sudu tužbu protiv tuženice radi utvrđenja prava vlasništva, uz navod da se, prije podnošenja tužbe, sukladno članku 186.a stavku 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP), obratila tuženici zahtjevom za mirno rješenje spora od 8. svibnja 2023., koji zahtjev tuženica nije prihvatila.

1.2. U tužbi tužiteljica navodi da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela u Poreču-Parenzo, nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica], šuma, površine 91817 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisana kao suvlasništvo Republike Hrvatske u dijelovima 934/100000 i 76804/100000, Općine Vrsar u dijelovima 720/100000 i 12754/100000 te fizičkih osoba u preostalim suvlasničkim dijelovima.

1.3. Tužiteljica dalje navodi da je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastala u postupku preoblikovanja, odnosno obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] od nekretnina stare izmjere označenih kao k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina].

1.4. Tužiteljica ističe da je u postupku koji se vodio kod ovoga suda pod poslovnim brojem P-1125/2015 pravomoćno utvrđeno da je Republika Hrvatska vlasnica suvlasničkog udjela od 76804/100000 predmetne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to glede nekretnina stare izmjere koje su u naravi bile šume i šumsko zemljište i bile obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske na dan 16. listopada 1990., odnosno na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (Narodne novine broj 41/90; dalje: ZID ZŠ).

1.5. U ovoj parnici tužiteljica je prvotno zahtijevala utvrđenje prava vlasništva na suvlasničkim dijelovima koji su sada upisani kao suvlasnički dijelovi tuženice, i to 720/100000 i 12754/100000. Prema navodima tužiteljice, ti su suvlasnički dijelovi nastali od nekretnina stare izmjere označenih kao k. č. br. [katastarska čestica], šuma, k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak u dijelu 5/6, k. č. br. [katastarska čestica], maslinjak, k. č. br. [katastarska čestica], livada, i k. č. br. [katastarska čestica], voćnjak, sve k. o. [katastarska općina], koje su prije uknjižbe tuženice bile u društvenom vlasništvu s pravom korištenja bivše Općine Poreč. Tužiteljica pritom naglašava da suvlasnički dijelovi fizičkih osoba nisu predmet ove parnice.

1.6. Tužiteljica smatra da je pravo vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] stekla temeljem članka 6. ZID ZŠ, jer je riječ o šumi odnosno šumskom zemljištu u društvenom vlasništvu na dan 16. listopada 1990. U odnosu na k. č. br. [katastarska čestica], tužiteljica smatra da je pravo vlasništva stekla temeljem članka 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (Narodne novine broj 34/91; dalje: ZPZ), jer je riječ o poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu na dan stupanja na snagu toga zakona.

1.7. Tužiteljica se poziva na pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske prema kojima su šume i šumska zemljišta u društvenom vlasništvu postala vlasništvo Republike Hrvatske po sili zakona, neovisno o tome nalaze li se unutar ili izvan građevinskog područja, te prema kojima je Republika Hrvatska po sili zakona stekla vlasništvo i na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu.

1.8. Slijedom navedenog, tužiteljica je prvotno predložila da sud utvrdi da je Republika Hrvatska suvlasnica nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u dijelovima 720/100000 i 12754/100000, da se tuženici naloži trpjeti brisanje prava suvlasništva u tim dijelovima uz istovremenu uknjižbu prava suvlasništva u korist tužiteljice, te da se tuženici naloži naknaditi parnični trošak.

2. Tuženica je u odgovoru na tužbu osporila tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Prigovorila je naznačenoj vrijednosti predmeta spora, ističući da je ona previsoko označena te da bi vrijednost predmeta spora trebalo utvrditi u iznosu od 132,72 EUR.

2.1. Tuženica osporava navode tužiteljice o nastanku predmetne nekretnine i o tome da je tuženica upisana u postupku preoblikovanja zemljišne knjige. Navodi da je riječ o postupku nove katastarske izmjere i obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], u kojem je tužiteljica sudjelovala, potpisala zapisnik i nije podnijela prigovor protiv rješenja o otvaranju obnovljene zemljišne knjige niti brisovnu tužbu.

2.2. Tuženica nadalje navodi da je u vrijeme obnove zemljišne knjige, kao i prije siječnja 2012., sudska praksa polazila od shvaćanja da šume i šumsko zemljište te poljoprivredno zemljište koje se na relevantne datume nalazilo unutar građevinskog područja pripadaju jedinici lokalne samouprave, a ne Republici Hrvatskoj. Ističe da su sporne čestice prema prostorno-planskoj dokumentaciji bile građevinsko zemljište.

2.3. U odnosu na suvlasnički dio 720/100000 tuženica ističe da je taj dio stekla s ranijeg vlasnika LB kao ošasnu imovinu, na temelju pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Poreču poslovni broj O-336/10-11 UPP-OS-82/10, provedeno u zemljišnoj knjizi pod brojem Z-3021/11 od 13. lipnja 2011. Navodi da se radi o ošasnoj ostavini u smislu članka 20. Zakona o nasljeđivanju, a ne o optantskoj imovini.

2.4. Tuženica ističe i prigovor pravomoćno presuđene stvari, navodeći da su se u vezi s istom nekretninom vodili parnični postupci P-1125/2015 (ranije P-2203/14), između istih stranaka i na istom činjeničnom i pravnom temelju.

2.5. Tuženica nadalje smatra da tužba nije određena, odnosno da se tužbeni zahtjev ne može ispitati jer nije jasno za koje stare oznake k.č. tužiteljica smatra da su predstavljale šumu i šumsko zemljište na dan 16. listopada 1990., a koje poljoprivredno zemljište na dan 24. srpnja 1991. Po mišljenju tuženice, zahtjev bi morao biti realno i grafički prikazan, osobito radi razgraničenja zemljišta po kulturi i pravnom temelju stjecanja.

2.6. Tuženica navodi i da k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao čestica nove izmjere nije postojala na dan 16. listopada 1990. ni na dan 24. srpnja 1991., pa kao takva nije mogla biti predmet pretvorbe društvenog vlasništva na šumskom i poljoprivrednom zemljištu. Uz to ističe da je upisana na temelju javnih isprava i odluke suda, da je riječ o njezinu stečenom pravu, te da je dosjelošću stekla pravo vlasništva na utuženim dijelovima, osobito na dijelu 12754/100000.

3. Na pripremnom ročištu održanom 29. travnja 2024. tužiteljica je ostala kod tužbe i tužbenog zahtjeva. U odnosu na prigovor vrijednosti predmeta spora navela je da je vrijednost određena u skladu sa ZPP-om za tužbeni zahtjev radi utvrđenja. U odnosu na prigovor pravomoćno presuđene stvari istaknula je da se o starim česticama koje su predmet ove parnice nije raspravljalo niti je o njima meritorno odlučeno u predmetu P-1125/2015. Na istom ročištu tužiteljica se očitovala i o prigovoru ošasne imovine u suvlasničkom dijelu 720/100000, predloživši da tuženica odnosno sud pribavi isprave na temelju kojih se taj prigovor ističe, nakon čega će tužiteljica, za slučaj osnovanosti prigovora, u tom dijelu povući tužbu.

3.1. Na istom ročištu tužiteljica je, s obzirom na opće osporavanje tuženice, predložila provođenje vještačenja po vještaku mjerničke struke na okolnost je li utuženi suvlasnički dio nastao od čestica koje su predstavljale šumu i šumsko zemljište, odnosno poljoprivredno zemljište, te u kojem su omjeru i s kojom površinom te čestice ušle u novu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

3.2. Tuženica je na pripremnom ročištu od 29. travnja 2024. ostala kod odgovora na tužbu, ustrajala na prigovoru vrijednosti predmeta spora, prigovoru da stare oznake k.č. nisu na relevantne datume činile šume odnosno poljoprivredno zemljište, prigovoru ošasne imovine za 720/100000, prigovoru sudjelovanja tužiteljice u obnovi zemljišne knjige te prigovoru pravomoćno presuđene stvari.

4. Sud je na ročištu održanom 29. travnja 2024. odredio vrijednost predmeta spora u iznosu od 13.272,28 EUR, odnosno 100.000,00 kuna, te je službenim putem pribavio povijesne zemljišnoknjižne podatke i preslike predmeta odnosno zbirki isprava na koje su se stranke pozvale.

4.1. U odnosu na vrijednost predmeta spora, sud je prihvatio vrijednost koju je naznačila tužiteljica, odnosno 13.272,28 eura / 100.000,00 kuna. Prema članku 40. stavku 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, dalje: ZPP) kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naveo u tužbi. Sud može provjeriti i odrediti drugu vrijednost samo ako je naznačena vrijednost očito previsoka ili očito preniska tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti, sastava suda, vrste postupka, prava na izjavljivanje revizije, ovlaštenja za zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka.

4.2. Tuženica je prigovorila vrijednosti predmeta spora pozivajući se ponajprije na vrijednosti naznačene u drugim postupcima između stranaka. Međutim, sama okolnost da su u ranijim postupcima bile naznačene drugačije vrijednosti ne dokazuje da je u ovom postupku vrijednost od 13.272,28 eura očito previsoka, pogotovo jer se radi o zasebnom tužbenom zahtjevu, zasebnom suvlasničkom dijelu i zasebnom opsegu raspravljanja. Tuženica nije predložila niti dostavila dokaz iz kojega bi proizlazila druga konkretna vrijednost predmeta spora, niti je dokazala da bi naznačena vrijednost očito odstupala od vrijednosti prava o kojem se u ovom postupku odlučuje. Stoga sud nije imao osnove odstupiti od vrijednosti koju je naznačila tužiteljica.

5. Na pripremnom ročištu od 17. listopada 2024. utvrđeno je da je ovom spisu priklopljen predmet ovog suda poslovni broj P-1125/2015. Tužiteljica je ostala kod tužbe i tužbenog zahtjeva, uz izmjenu u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na suvlasnički dio predmetne čestice od 720/100000, jer je iz dokumentacije koju je sud pribavio službenim putem i dostavio tužiteljici utvrđeno da se ne radi o optantskoj, nego o ošasnoj imovini. Navod tužiteljice kojim ustraje na dijelu tužbenog zahtjeva sud je cijenio u smislu djelomičnog povlačenja tužbe u dijelu utvrđenja prava vlasništva k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na suvlasničkom dijelu 720/100000. Tuženica se tom povlačenju nije protivila, izričito navodeći da se ne protivi povlačenju tužbe za utuženih 720/100000 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s time da u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva potražuje pripadajući parnični trošak. Budući da je tužba u dijelu od 720/100000 povučena nakon što se tuženica upustila u raspravljanje podnošenjem odgovora na tužbu, a da je tuženica na djelomično povlačenje tužbe pristala na ročištu održanom 17. listopada 2024., sud je na temelju članka 193. stavka 2. ZPP-a, odlučio kao u toč. I. izreke rješenja.

5.1. Na ročištu od 17. listopada 2024. tuženica je navela da ne čini spornim kulture starih k.č. kako su one upisane u zemljišnoj knjizi na dan upisa te je bila suglasna da se u ovom postupku koriste isprave i svi dokazi iz predmeta P-1125/2015, uz ustrajanje na navodima koje je isticala u tom predmetu.

6. U skladu s načelom otvorenog pravosuđenja sud je strankama pojasnio da će u nastavku postupka provesti dokaz uviđajem i vještačenjem po vještaku mjerničke struke. Stranke se nisu protivile imenovanju mr. sc. Marije Brajković za vještakinju mjerničke struke.

6.1. Sud je odredio provođenje dokaza uviđajem na licu mjesta i vještačenjem po vještakinji mjerničke struke mr. sc. Mariji Brajković, dipl. ing. geod., na okolnost je li utuženi suvlasnički udio nastao od čestica stare izmjere k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], te u kojem su omjeru odnosno s kojom površinom predmetne čestice ušle u novu utuženu česticu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Na istom ročištu zaključen je prethodni postupak.

6.2. Nakon djelomičnog povlačenja, predmet meritorne odluke ostao je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je Republika Hrvatska suvlasnica k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u suvlasničkom dijelu 12754/100000, uz trpljenje brisanja prava suvlasništva tuženice i istovremenu uknjižbu prava suvlasništva tužiteljice u tom dijelu.

7. Uviđaj je proveden 23. siječnja 2025. na licu mjesta na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz sudjelovanje stranaka i vještakinje. Vještakinja je propisno upozorena prema odredbama ZPP-a. Na upit punomoćnice tuženice vještakinja je, preklopom starog plana katastarske izmjere i novog plana katastarske izmjere, strankama i sudu ukazala koje su to konkretne čestice stare izmjere (

k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]) te je provedena njihova identifikacija.

7.1. Vještakinja je pritom pojasnila da bi za utvrđenje potpuno egzaktnih površina čestica stare izmjere trebalo na terenu iskolčiti međe prema podacima stare izmjere, a da su za to nužne pretpostavke suglasnost stranaka i vlasnika odnosno ovlaštenika susjednih nekretnina ili, ako suglasnosti nema, prethodno sudsko uređenje međa. Sud je navedeno pojašnjenje cijenio u vezi s predmetom ove parnice, koji nije uređenje međa niti dioba čestice, nego utvrđenje prava suvlasništva u već upisanim zemljišnoknjižnim dijelovima.

8. Vještakinja je izradila pisani nalaz i mišljenje od 20. ožujka 2025. Tužiteljica na nalaz i mišljenje nije imala primjedbi. Tuženica je podneskom od 3. svibnja 2025. prigovorila nalazu, a vještakinja je na te primjedbe dala pisano očitovanje od 13. svibnja 2025., ostajući u cijelosti kod nalaza i mišljenja. Na ročištu od 30. ožujka 2026. vještakinja je usmeno saslušana te je izjavila da u cijelosti ustraje kod pisanog nalaza i mišljenja i očitovanja.

9. Budući da stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, sud je proveo dokazni postupak uvidom u tužbu s prilozima, odgovor na tužbu s prilozima, praksu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, zemljišnoknjižne izvatke, preslike spisa i zbirke isprava Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela Poreč-Parenzo, zapisnik o uviđaju od 23. siječnja 2025., nalaz i mišljenje vještakinje mr. sc. Marije Brajković od 20. ožujka 2025., očitovanje vještakinje od 13. svibnja 2025., iskaz vještakinje s ročišta od 30. ožujka 2026. te priklopljeni spis P-1125/2015.

10. Ocjenom svih izvedenih dokaza, svakog zasebno i svih zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

11. Predmet spora je utvrđenje da je tužiteljica Republika Hrvatska stekla pravo suvlasništva na k. č. br. [katastarska čestica], šuma, površine 91817 m2, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u dijelu od 12754/100000, na kojem je sada kao suvlasnica upisana tuženica, uz trpljenje brisanja prava suvlasništva tuženice i istovremene uknjižbe prava suvlasništva tužiteljice u istim dijelovima.

11.1. Tužbeni zahtjev je uredan, određen i podoban za raspravljanje i odlučivanje. U skladu s člankom 186. stavkom 1. ZPP-a, tužba mora sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih tražbina, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice i druge podatke koje mora imati svaki podnesak. U konkretnom slučaju zahtjev sadrži točno označenu nekretninu, k. č. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površinu i kulturu nekretnine te točno označen suvlasnički dio 12754/100000, kao i zahtjev za trpljenje brisanja i uknjižbe.

11.2. Nije osnovan prigovor tuženice da bi tužiteljica morala tražiti realni, grafički prikazan dio čestice ili prethodnu parcelaciju. Nakon preoblikovanja odnosno obnove zemljišne knjige realni dijelovi nekretnina stare izmjere pretvoreni su u suvlasničke udjele novoformirane čestice. Zato je u parnici radi zaštite prava vlasništva stečenog prije preoblikovanja dopušteno tražiti utvrđenje povećanog idealnog suvlasničkog dijela na novoformiranoj čestici, a ne izdvajanje realnog dijela u posebnu česticu. Upravo takvo pravno shvaćanje zauzeto je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-466/2024-2 i Rev-817/2024-2, donesenima u bitno podudarnim činjeničnim i pravnim okolnostima.

12. Među strankama nije sporno da je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana kao šuma površine 91817 m2 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je tuženica upisana kao suvlasnica u dijelu od 12754/100000, da je tužiteljica prije pokretanja parnice podnijela zahtjev za mirno rješenje spora te da je u predmetu P-1125/2015 pravomoćno odlučeno o suvlasničkom dijelu tužiteljice od 76804/100000 na istoj novoformiranoj čestici.

13. Sporno je jesu li suvlasnički dijelovi tuženice koji su predmet ove parnice nastali od čestica stare izmjere koje su na relevantne datume bile šuma, šumsko zemljište odnosno poljoprivredno zemljište u društvenom vlasništvu; je li tužiteljica na njima stekla vlasništvo po sili zakona; je li tužbeni zahtjev dopušten i određen; te jesu li osnovani prigovori tuženice o pravomoćno presuđenoj stvari, stjecanju tuženice u postupku obnove zemljišne knjige, stečenom pravu i dosjelosti.

14. Prema članku 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV), vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona. Prema članku 129. stavku 1. ZV-a, kad je zakon odredio da će se vlasništvo steći ispunjenjem određenih pretpostavki koje nisu pravni posao, odluka suda ili drugog tijela niti nasljeđivanje, onaj kome se glede stvari ispune te pretpostavke stječe pravo vlasništva u trenutku ispunjenja tih pretpostavki.

15. Odredbom članka 6. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama ("Narodne novine", broj 41/90; u daljnjem tekstu - ZID ZŠ ) izmijenjen je članak 18. Zakona o šumama („Narodne novine“, broj 54/83, 32/87, 47/89) tako da isti, u stavku 1. glasi: "Šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, jesu u državnom vlasništvu Republike Hrvatske.“ Dakle, šumsko zemljište koje se na dan stupanja na snagu ZID ZŠ 16. listopada 1990. nalazilo u društvenom vlasništvu, neovisno o tome da li se nalazilo u zoni građevinskog zemljišta ili izvan nje, postalo je temeljem samog zakona vlasništvo Republike Hrvatske. (Tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Rev-450/12-2 od 11. siječnja 2012.).

16. Odredbom članka 3. stavka 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“, broj 34/91, dalje u tekstu: Zakon o poljoprivrednom zemljištu), koji je stupio na snagu 24. srpnja 1991., propisano je da na poljoprivrednom zemljištu u društvenom vlasništvu na području Republike Hrvatske nositelj vlasničkih prava postaje Republika Hrvatska. Prema odredbi članka 2. stavka 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, poljoprivrednim zemljištem smatraju se oranice, vrtovi, voćnjaci, vinogradi, livade, pašnjaci, ribnjaci, trstici i močvare koje nisu posebno vrijedni biotopi, kao i drugo zemljište koje se koristi ili ne koristi, a može se privesti poljoprivrednoj proizvodnji. Prema odredbi članka 2. stavka 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, poljoprivrednim zemljištem smatra se i neizgrađeno građevinsko zemljište osim uređenog građevinskog zemljišta užih dijelova starih gradskih jezgri koje će utvrditi skupština općine.

17. Prema tome, da bi se tužiteljica uknjižila kao vlasnica nekretnina po toj osnovi, potrebno je dokazati da je riječ o zemljištu u društvenom vlasništvu i da je na dan 24. srpnja 1991. ono predstavljalo poljoprivredno zemljište u smislu Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Sadržajem odredbi članka 2. stavka 2. i 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu sud zaključuje da je zemljište izvan granica građevinskog zemljišta, poljoprivredno zemljište u smislu citiranog Zakona, međutim isto tako poljoprivrednim zemljištem smatra se i neizgrađeno građevinsko zemljište . Takvo pravno shvaćanje slijedi iz prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske na koju se pozvala tužiteljica i koja je u ovom postupku bila predmet raspravljanja, osobito iz odluka VSRH Rev-450/11 od 11. siječnja 2012., Rev-2052/10-2 od 3. rujna 2013., Rev-869/2019-3 od 5. travnja 2022. i Rev-4042/2019-3 od 22. studenoga 2022., te odluka VTSRH Pž-7408/2014-2 od 18. lipnja 2014., Pž-4006/2021-3 od 10. veljače 2022., Pž-1893/2020-2 od 23. studenoga 2021., Pž-557/2017-2 od 6. svibnja 2020., Pž-3779/2018-2 od 30. listopada 2020. i Pž- 2424/2017-2 od 25. veljače 2020., uz rješenje VSRH Revd-2066/2020-2 od 13. siječnja 2021. kojim je odbačen prijedlog za dopuštenje revizije protiv odluke VTSRH Pž- 2424/2017-2.

18. Iz zemljišnoknjižnih isprava, povijesnih izvadaka, zapisnika Općinskog suda u Poreču - Parenzo broj Z-5050/2004/1473 od 23. veljače 2010., popisnog lista odnosno identifikacije Ureda za katastar od 15. veljače 2010. te iz izvatka iz BZP -a proizlazi da je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastala u postupku preoblikovanja odnosno obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] od više nekretnina stare izmjere, među kojima i od čestica stare izmjere k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina].

19. Zapisnik i rješenje iz postupka Z-5050/2004/1473, identifikacija k.č. nove izmjere, BZP izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], povijesni zemljišnoknjižni izvadci za čestice stare izmjere, kao i preslike zemljišnoknjižnih predmeta Z-3021/11, Z-925/07, Z-2102/96 i Z-4711/08 pribavljene po nalogu suda, predstavljaju isprave koje se odnose upravo na obnovu odnosno preoblikovanje zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i na konkretnu nekretninu k. č. br. [katastarska čestica], odnosno na čestice stare izmjere iz kojih je ona nastala. Uvidom u Zapisnik i Rješenje Općinskog suda u Poreču-Parenzo, Zemljišno knjižni odjel, posl. br. Z-5050/2004/1473 od 23. veljače 2010. utvrđeno je da je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], u pogledu predmetne čestice nove izmjere k. č. br. [katastarska čestica], Crlenka, Finida, šuma, površine 91817 m2, sudjelovala zastupnica Republike Hrvatske, te je u pogledu predmetne čestice utvrđeno da će se Republika Hrvatska upisati kao vlasnik u dijelu od 934/100000, dok će se Općina Vrsar upisati kao vlasnik u dijelu od 8989558/100000.

20. Međutim, u postupku preoblikovanja zemljišne knjige nije se meritorno raspravljalo niti odlučivalo o materijalnopravnom pitanju tko je po sili zakona stekao vlasništvo na nekretninama stare izmjere prije preoblikovanja. U tom postupku upisani su suvlasnički dijelovi prema tada evidentiranom stanju stare zemljišne knjige i katastarske identifikacije. Zato sudjelovanje tužiteljice u postupku obnove, potpisivanje zapisnika i nepodnošenje prigovora u tom zemljišnoknjižnom postupku ne isključuju pravo tužiteljice da u parnici traži utvrđenje prava vlasništva stečenog ranije po sili zakona.

21. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-817/2024-2 zauzeo je pravno shvaćanje da se nakon okončanja postupka preoblikovanja zemljišne knjige može podnijeti tužba radi utvrđenja prava vlasništva odnosno suvlasništva koje je stečeno ranije, prije postupka preoblikovanja zemljišne knjige, na određenom realnom dijelu nekretnine. U istoj odluci Vrhovni sud izričito odgovara da ni sporazum u postupku preoblikovanja, ni neosporavanje upisa, ni nepodnošenje tužbe za ispravak ne onemogućavaju pravnu zaštitu prava vlasništva stečenog prije preoblikovanja.

22. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-466/2024-2 dodatno je obrazložio da se u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], vođenom sukladno odredbama članaka 202. do 210. ranijeg Zakona o zemljišnim knjigama, nije raspravljalo o pitanju suvlasništva na novonastaloj nekretnini. U tom je postupku realni dio nekretnine pretvoren u suvlasnički dio, pa tužiteljica u parnici može tražiti utvrđenje povećanog suvlasničkog dijela na novoformiranoj čestici.

23. Slijedom navedenih shvaćanja Vrhovnog suda, sud odbija prigovor tuženice da je tužiteljica, zbog sudjelovanja u obnovi zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], potpisivanja zapisnika ili nepodnošenja prigovora odnosno brisovne tužbe, izgubila pravo na parničnu zaštitu. Parnični sud je ovlašten odlučivati o materijalnopravnom stjecanju vlasništva po sili zakona, a zemljišnoknjižni upis koji nije u skladu s ranijim zakonskim stjecanjem može se ispraviti presudom kojom se utvrđuje pravo vlasništva i nalaže trpljenje brisanja i uknjižbe.

24. Iz nalaza i mišljenja vještakinje mr. sc. Marije Brajković proizlazi da je za identifikaciju i izradu nalaza koristila važeći katastarski plan nove izmjere, katastarski plan stare izmjere, prijepis iz BZP-a, identifikaciju na digitalnom ortofotu, identifikaciju stare i nove izmjere temeljem preklopa te identifikaciju na licu mjesta.

24.1. Vještakinja je utvrdila da je predmetna k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u BZP -u upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] kao šuma ukupne površine 91817 m2, da se u naravi nalazi u neposrednoj blizini zračne luke u Vrsaru uz županijsku cestu ŽC5002, te da je većom površinom definirana kao šuma, dok se na krajnjem sjeveroistoku dio čestice koristi kao gospodarsko dvorište i maslinik, a rubno na južnom dijelu čestice nalaze se poljski objekti.

24.2. Vještakinja je utvrdila da su u predmetnu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ušle, među ostalim, čestice stare izmjere koje su predmet ovoga spora: k. č. br. [katastarska čestica] i dio k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Iz tablice nalaza i grafičkog prikaza proizlazi da je u k. č. br. [katastarska čestica] ušla k. č. br. [katastarska čestica] u približnoj površini od 4070 m2, k. č. br. [katastarska čestica] u približnoj površini od 3790 m2, k. č. br. [katastarska čestica] u približnoj površini od 3860 m2, k. č. br. [katastarska čestica] u približnoj površini od 5320 m2 i dio k. č. br. [katastarska čestica] u približnoj površini od 1270 m2. Iz nalaza i mišljenja vještakinje te povijesnih zemljišnoknjižnih izvadaka proizlazi slijedeća kultura, površina i udio čestica stare izmjere u novoformiranoj k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]:

Kultura iz

Čestica stare

Površina u k.č.br.  Udio u k.č.br.

povijesnih

izmjere

izvadaka

1395/4

šuma

5320 m2

5320/91817

1399/1

pašnjak

4070 m2

4070/91817

1399/2

maslinjak

3790 m2

3790/91817

1403/4

livada

3860 m2

3860/91817

1619/5 dio

voćnjak

1270 m2

1270/91817

24.3. Ukupna površina navedenih čestica stare izmjere odnosno njihovih dijelova, prema nalazu vještakinje, iznosi približno 18.310 m2. Taj nalaz potvrđuje da su čestice stare izmjere na kojima tužiteljica temelji preostali tužbeni zahtjev obuhvaćene novoformiranom k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pri čemu se u ovom postupku ne traži formiranje posebne realne čestice površine 18.310 m2, nego utvrđenje zemljišnoknjižno određenog idealnog suvlasničkog dijela od 12754/100000.

24.4. Sud nalaz i mišljenje vještakinje mr. sc. Marije Brajković, zajedno s njezinim pisanim očitovanjem od 13. svibnja 2025. i usmenim iskazom od 30. ožujka 2026., prihvaća u cijelosti kao stručan, objektivan, jasan i izrađen u skladu s pravilima geodetske struke. Nalaz je izrađen na temelju relevantnih podloga i uviđaja na licu mjesta, a vještakinja je jasno obrazložila metodu preklopa stare i nove izmjere te doseg i ograničenja takve identifikacije.

25. Prigovori tuženice na nalaz i mišljenje nisu osnovani. Tuženica u bitnom prigovara da površine nisu egzaktno utvrđene, nego su približne, te da bi se točne površine mogle utvrditi jedino prethodnim iskolčenjem i uređenjem međa stare izmjere. Međutim, predmet ove parnice nije obnova starih čestica, uređenje međa ni izrada geodetskog elaborata diobe, nego utvrđenje prava suvlasništva na već postojećoj i u zemljišnoj knjizi upisanoj čestici nove izmjere. Za odluku u ovom sporu bilo je potrebno stručno utvrditi jesu li sporne stare čestice odnosno njihovi dijelovi ušli u k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i s kojom površinom odnosno omjerom, a taj je zadatak vještakinja obavila.

26. Sud prihvaća objašnjenje vještakinje da je u konkretnim okolnostima preklop starog (analognog) katastarskog plana i važećeg (digitalnog) plana nove izmjere stručna i uobičajena metoda identifikacije, osobito kada se radi o staroj katastarskoj izmjeri iz razdoblja u kojem su podloge nastajale grafičkim metodama i kada stare čestice više ne postoje kao samostalne zemljišnoknjižne čestice. Sama činjenica da je vještakinja naznačila da bi za potpuno egzaktno terensko utvrđenje površina bilo potrebno prethodno uređivati međe ne čini njezin nalaz nejasnim, nepotpunim ili proturječnim u smislu članka 261. ZPP-a. Naime, potrebno je postaviti logično pitanje kako uopće izvršiti javno izlaganje podataka i pozvati vlasnike na uvid novog katastarskog plana ako nije utvrđeno koje njihove parcele stare izmjere odgovaraju parcelama nove izmjere pri tome vodeći računa o eventualn im razlikama u obliku i površini istih. Navedena metoda preklapanja je i po stavu ovog suda kod identifikacije čestica jedino moguća. Valja razumjeti da su stari analogni i novi digitalni katastarski planovi dva različita medija, jer se razlikuju u načinu izrade katastarskog plana, metodama, točnosti, a riječ je o vremenskoj distanci od preko 200 godina budući da je stari analogni katastarski plan iz vremena Austro-ugarske monarhije. Sud je mišljenja kako nema drugog načina da se površine parcela stare izmjere koje su ušle u parcele nove izmjere izračunaju bez korištenja metode preklopa, pritom strankama ostaje mogućnost da po pravomoćnosti presude ili rješenja suda izrade geodetski elaborat diobe, te bi se eventualne razlike u površinama tada korigirale.

27. Tuženica nije predložila novo vještačenje niti je dokazala postojanje takvih proturječnosti, nejasnoća ili osnovane sumnje u pravilnost nalaza i mišljenja koje se ne bi mogle otkloniti saslušanjem vještakinje. Naprotiv, vještakinja je na ročištu od 30. ožujka 2026. izričito ustrajala kod nalaza i očitovanja, a stranke za vještakinju više nisu imale pitanja.

28. Iz povijesnih zemljišnoknjižnih podataka i isprava u spisu proizlazi da je k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] po kulturi bila šuma i da je prije kasnijih upisa bila u režimu društvenog vlasništva s pravom korištenja bivše Općine Poreč. Tijekom uviđaja sud se uvjerio u kulturu predmetne čestice, dakle, da je riječ o šumi, a koja okolnost je razvidna iz ortofoto plana te fotodokumentacije uviđaja priložene nalazu i mišljenju vještakinje. Time su ispunjene pretpostavke iz članka 6. ZID ZŠ za stjecanje prava vlasništva Republike Hrvatske na toj nekretnini po sili zakona na dan 16. listopada 1990.

29. Iz povijesnih zemljišnoknjižnih i katastarskih podataka proizlazi da su čestice stare izmjere k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak, k. č. br. [katastarska čestica], maslinjak, k. č. br. [katastarska čestica], livada, i k. č. br. [katastarska čestica], voćnjak, sve k. o. [katastarska općina], na relevantni dan imale katastarske kulture koje prema članku 2. ZPZ-a predstavljaju poljoprivredno zemljište. U postupku nije dokazano suprotno, a teret dokaza da upisana kultura nije odgovarala stvarnom stanju bio je na tuženici koja je tu činjenicu osporavala. Tijekom uviđaja sud se uvjerio u kulturu predmetnih čestice, dakle, da je riječ o neizgrađenom zemljištu, šumi i masliniku, a koja okolnost je razvidna iz ortofoto plana te fotodokumentacije priložene nalazu i mišljenju vještakinje.

30. Navedene nekretnine stare izmjere bile su u društvenom vlasništvu, odnosno u zemljišnoj knjizi upisane s pravom korištenja bivše Općine Poreč ili su u taj režim unesene prije upisa tuženice. Stoga je na tim nekretninama Republika Hrvatska stekla vlasnička prava po sili članka 3. stavka 1. ZPZ-a na dan stupanja na snagu toga Zakona, 24. srpnja 1991.

31. Prigovor tuženice da su sporne čestice bile građevinsko zemljište nije odlučan. U odnosu na šume i šumsko zemljište, ustaljeno je pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je za stjecanje vlasništva Republike Hrvatske prema ZID ZŠ neodlučno nalazi li se zemljište unutar ili izvan građevinskog područja. U odnosu na poljoprivredno zemljište, ZPZ kao specijalni propis poljoprivrednim zemljištem smatra i neizgrađeno građevinsko zemljište, osim posebno uređenih iznimaka, a tuženica nije dokazala da bi za sporne čestice postojala takva iznimka.

32. Prigovor tuženice da k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije postojala na dane 16. listopada 1990. i 24. srpnja 1991. također nije osnovan. Tužiteljica ne temelji zahtjev na tvrdnji da je novoformirana k. č. br. [katastarska čestica] tada postojala kao takva, nego na tvrdnji da su njezini sastavni dijelovi stare izmjere na relevantne datume bili šuma, šumsko zemljište odnosno poljoprivredno zemljište u društvenom vlasništvu, a da su kasnijim postupkom obnove zemljišne knjige realni dijelovi tih starih čestica pretvoreni u suvlasničke dijelove na novoformiranoj čestici.

33. Takvo shvaćanje prihvaćeno je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-869/2019-3 od 5. travnja 2022., donesenoj u postupku između istih stranaka i u vezi s k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u kojoj je zauzeto shvaćanje da se u postupku preoblikovanja zemljišne knjige nije raspravljalo o vlasništvu na novonastaloj nekretnini, već je realni dio pretvoren u suvlasnički dio, pa je dopušteno tužbom zahtijevati utvrđenje odgovarajućeg suvlasničkog dijela odnosno povećanje suvlasničkog dijela.

34. Neosnovan je i prigovor pravomoćno presuđene stvari. Prema članku 333. stavku 2. ZPP-a, sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena i, ako utvrdi da je parnica pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu. Za postojanje pravomoćno presuđene stvari potreban je identitet stranaka, identitet zahtjeva i identitet odlučne činjenične osnove.

34.1. Iako su stranke u ovom postupku iste kao u predmetu P-1125/2015, ne postoji identitet zahtjeva. U predmetu P-1125/2015 pravomoćno je odlučeno o suvlasničkom dijelu od 76804/100000 koji je nastao od drugih čestica stare izmjere, i to k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. U ovoj parnici, nakon povlačenja dijela od 720/100000, odlučuje se o suvlasničkom dijelu 12754/100000 koji tužiteljica veže uz k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina].

34.2. Dakle, predmet meritorne odluke nije isti suvlasnički dio niti ista činjenična osnova u smislu starih čestica iz kojih je nastao taj suvlasnički dio. Pravomoćna presuda P-1125/2015 može biti relevantna kao dokaz i kao pravni kontekst za nastanak k. č. br. [katastarska čestica] i ranije zakonsko stjecanje Republike Hrvatske na drugim dijelovima iste novoformirane čestice, ali ne sprječava odlučivanje o preostalom zahtjevu u ovom postupku.

35. Nije osnovan ni prigovor tuženice da ju štiti činjenica sudjelovanja tužiteljice u postupku obnove zemljišne knjige i nepodnošenja prigovora ili brisovne tužbe. Obnova odnosno preoblikovanje zemljišne knjige ne isključuje mogućnost da se u parničnom postupku utvrđuje pravo vlasništva stečeno po sili zakona, osobito kada u zemljišnoknjižnom postupku nije meritorno i kontradiktorno raspravljeno pitanje materijalnopravnog stjecanja vlasništva, kako je već ranije obrazloženo. U tom postupku uređeno je zemljišnoknjižno stanje i pretvorba realnih dijelova u suvlasničke udjele, ali time nije moglo biti derogirano ranije zakonsko stjecanje vlasništva Republike Hrvatske. S time u svezi, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u rješenju posl. br. 44 Pž-4452/2018-2 od 1. lipnja 2020. u odnosu na ovo pitanje iznio stav o tomu da je pogrešan zaključak "da u parničnom postupku nije moguće zahtijevati utvrđenje prava vlasništva s obzirom na činjenicu provođenja izvanparničnog zemljišno knjižnog postupka", a sve s obzirom na to da je Zakonom o izmjeni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 152/14.) propisano da se odgoda zaštite povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga, neće primjenjivati u korist stjecanja do kojih dođe do 1. siječnja 2017. ako se tim stjecanjem stječe nekretnina na kojoj je bilo upisano društveno vlasništvo, a nije brisano prije nego što je Zakon stupio na snagu. Stoga je tužiteljica ovlaštena utvrđivati svoje pravo vlasništva za koje smatra da ga je stekla na temelju zakona. Dodatno, po shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, šume i šumsko zemljište koje se na dan stupanja na snagu ZIDZŠ/90 (16. listopada 1990.) nalazilo u društvenom vlasništvu, nezavisno od toga da li se nalazilo u zoni građevinskog zemljišta ili izvan nje, postalo je na temelju samog zakona vlasništvo Republike Hrvatske. Ni prema odredbi članka 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi (Narodne novine broj 90/92, 94/93, 117/97 – dalje: ZLSU) jedinice lokalne samouprave i uprave nisu postale vlasnicima šuma i šumskih zemljišta na svom području. Naime, pretvorba društvenog vlasništva na šumama i šumskom zemljištu izvršeno je 16. listopada 1990. te su od toga dana šume i šumsko zemljište koje je do tada bilo u društvenom vlasništvu postale vlasništvo Republike Hrvatske. Zbog toga ZLSU (koji je donesen 1992.) nije mogao mijenjati vlasnički status nekretnina – šuma i šumskog zemljišta, niti je nekom odredbom ZLSU određeno da bi šume i šumsko zemljište unutar granica građevinskog zemljišta postale vlasništvo jedinice lokalne samouprave i uprave na čijem se području pojedina nekretnina nalazi. Za vlasnički status nekretnina – šuma i šumskog zemljišta nije odlučno je li zemljište prostornim planom predviđeno za gradnju. Provedba prostornih planova može biti razlog za izdvajanje nekretnine - zemljišta iz šumskog gospodarskog područja, ali samim prostornim planom ne može se mijenjati pravni status šume i šumskog zemljišta. To ne predviđa Zakon o šumama kao specijalni propis, a niti je provedba prostornih planova predviđena kao temelj za stjecanje vlasništva odnosno promjenu pravnog statusa zemljišta. Također, slijedom sadržaja odredbe članka 2. stavka 2. i 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu, argument postojanja prostorno planske dokumentacije koja je odredila namjenu zemljišta za izgradnju građevinskih objekata, odnosno postojanje namjene zemljišta za izgradnju građevinskih objekata u situaciji kada se radi o zemljištu "izvan granica građevinskog područja" nije od utjecaja na status poljoprivrednog zemljišta definiranog citiranim zakonom. Naime, Zakon o poljoprivrednom zemljištu kao specijalni propis ne predviđa mogućnost da se prostornim planom mijenja pravni status poljoprivrednog zemljišta koji je definiran citiranim Zakonom. Štoviše, čak se i građevinsko neizgrađeno zemljište koje se nalazi "unutar zone građevinskog zemljišta", sukladno navedenoj odredbi Zakona o poljoprivrednom zemljištu smatra poljoprivrednim zemljištem, te je prema članku 3. stavku 1. Zakona o poljoprivrednom zemljištu to zemljište ex lege u vlasništvu Republike Hrvatske. Konačno, eventualna okolnost da bi Općina Vrsar, stekla pravo vlasništva predmetnih nekretnina temeljem Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi također nije od značaja za ovaj postupak budući da je taj Zakon stupio na snagu 1992. godine, dok je vlasništvo Republike Hrvatske na poljoprivrednom zemljištu stečeno prije stupanja na snagu tog Zakona, odnosno 24. srpnja 1991.

36. Nije osnovan ni prigovor stečenog prava tuženice temeljem javnih isprava i sudske odluke. Zemljišnoknjižni upis ima publicitetni učinak, ali sam po sebi ne može konvalidirati materijalnopravno neosnovan upis ako je prethodno po sili zakona vlasništvo stekla druga osoba. Budući da je Republika Hrvatska na spornim česticama stare izmjere stekla pravo vlasništva na temelju ZID ZŠ odnosno ZPZ-a prije kasnijih upisa u korist tuženice, tuženica se ne može uspješno pozivati samo na formalni upis u zemljišnoj knjizi.

37. Prigovor dosjelosti nije osnovan. Tuženica je dosjelost istaknula općenito i opreza radi, ali nije navela niti dokazala konkretne činjenice koje bi činile potpun činjenični temelj za stjecanje vlasništva dosjelošću na upravo preostalom utuženom suvlasničkom dijelu 12754/100000. Tuženica nije dokazala točan početak posjeda, pravni temelj posjeda, njegovu zakonitost, istinitost i poštenje, niti je predložila dokaze kojima bi se takve okolnosti utvrdile.

38. Prema članku 219. ZPP-a, svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Prema članku 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja. Budući da je tuženica istaknula prigovor dosjelosti, na njoj je bio teret iznošenja i dokazivanja odlučnih činjenica za taj prigovor. Taj teret nije ispunila.

39. Nije odlučan ni prigovor tuženice da zbroj površina koje je utvrdila vještakinja ne odgovara matematički jednostavnom izračunu utuženih suvlasničkih omjera. Predmet tužbenog zahtjeva nisu fizičke površine radi parcelacije, nego suvlasnički dijelovi koji su već upisani u zemljišnoj knjizi i koji proizlaze iz postupka obnove odnosno preoblikovanja zemljišne knjige. Nalaz vještakinje potvrđuje identitet starih čestica iz kojih su sporni dijelovi nastali i njihovo ulaženje u novoformiranu k. č. br. [katastarska čestica], dok se zemljišnoknjižna provedba odluke provodi brisanjem i upisom suvlasničkih dijelova iz izreke.

40. U odnosu na materijalnopravnu osnovu sud zaključuje da je tužiteljica dokazala sve odlučne činjenice: da su sporne čestice stare izmjere odnosno njihovi dijelovi ušli u k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; da je k. č. br. [katastarska čestica] bila šuma odnosno šumsko zemljište u društvenom vlasništvu na dan 16. listopada 1990.; da su k. č. br. [katastarska čestica] bile poljoprivredno zemljište u društvenom vlasništvu na dan 24. srpnja 1991.; da su kasnijim zemljišnoknjižnim postupkom ti realni dijelovi pretvoreni u suvlasničke dijelove na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]; da je Republika Hrvatska na tim nekretninama stekla vlasništvo po sili zakona; te da je preostali tužbeni zahtjev postavljen kao zemljišnoknjižno provediv zahtjev na idealni suvlasnički dio 12754/100000.

41. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev u preostalom dijelu je osnovan, pa je valjalo utvrditi da je tužiteljica Republika Hrvatska suvlasnica k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u suvlasničkom dijelu 12754/100000, uz obvezu tuženice da trpi brisanje svog prava suvlasništva u tom dijelu i istovremenu uknjižbu prava suvlasništva tužiteljice, kako je odlučeno u točki I. izreke presude.

42. Sud je pregledao i ostalu dokumentaciju u spisu, uključujući preslike zemljišnoknjižnih predmeta i zbirki isprava, praksu koju je dostavila tuženica te priklopljeni spis P-1125/2015. Dokumentacija koja nije posebno obrazložena nije bila odlučna za drukčiju odluku, jer ne dovodi u pitanje utvrđenje da je tužiteljica na spornim česticama stare izmjere stekla vlasništvo po sili zakona, niti dovodi u pitanje identifikaciju tih čestica s novoformiranom k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok su kasniji zemljišnoknjižni upisi tuženice u utuženim dijelovima materijalnopravno neosnovani,

43. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članaka 154., 155., 154.a, 163. i 164. ZPP-a. Prema članku 154. stavku 2. ZPP-a, kada stranke djelomično uspiju u parnici, sud najprije utvrđuje postotak uspjeha svake stranke, zatim od postotka stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzima postotak uspjeha protivne stranke te stranci koja je u većoj mjeri uspjela dosuđuje dio potrebnih troškova koji odgovara tako utvrđenom omjeru. Omjer uspjeha ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja osnove zahtjeva.

43.1. Tužiteljica je tužbom zahtijevala utvrđenje prava suvlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ukupnom dijelu od 13474/100000, i to u dijelu 720/100000 i u dijelu 12754/100000. Tijekom postupka tužiteljica je, nakon što je zaprimila isprave iz kojih proizlazi da se dio od 720/100000 odnosi na ošasnu imovinu, povukla tužbu u tom dijelu, a tuženica se s povlačenjem suglasila. Budući da je u preostalom dijelu od 12754/100000 tužbeni zahtjev usvojen, tužiteljica je uspjela u omjeru 12754/13474, odnosno 94,66 %, dok se povučeni dio od 720/13474, odnosno 5,34 %, cijeni kao uspjeh tuženice za potrebe odluke o troškovima. Iako članak 158. ZPP -a uređuje troškove u slučaju povlačenja tužbe, u konkretnom slučaju povučen je samo dio tužbenog zahtjeva, pa je taj dio primjereno uračunat u ukupni omjer uspjeha stranaka u smislu članka 154. stavka 2. ZPP-a.

43.2. Primjenom članka 154. stavka 2. ZPP-a od postotka uspjeha tužiteljice od 94,66 % oduzet je postotak uspjeha tuženice od 5,34 %, slijedom čega tužiteljici pripada naknada potrebnih troškova postupka u omjeru od 89,31 %.

43.3. Tužiteljica je zatražila naknadu troškova za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, sastav tužbe, pristup na pripremno ročište od 29. travnja 2024., pristup na pripremno ročište od 17. listopada 2024., pristup na uviđaj od 23. siječnja 2025. te pristup na ročište od 30. ožujka 2026., sve u iznosu od po 500,00 EUR po radnji, odnosno ukupno 3.000,00 EUR. Sud je navedene troškove priznao kao potrebne troškove postupka u smislu članka 155. stavka 1. ZPP-a, jer se radi o radnjama koje su bile potrebne za pripremu, vođenje i okončanje postupka. Visina tih troškova odmjerena je prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine br. 138/2023, 107/2025), koja se primjenjuje i kod odmjere troškova stranci koju zastupa državno odvjetništvo, jer prema članku 163. ZPP-a troškovi postupka u tom slučaju obuhvaćaju i iznos koji bi se stranci priznao na ime nagrade odvjetniku.

43.4. Sud je tužiteljici priznao i stvarne izdatke koji su bili potrebni za dokazivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, i to trošak uviđaja u iznosu od 72,97 EUR te trošak vještačenja u iznosu od 972,56 EUR, odnosno ukupno 1.045,53 EUR.

43.5. Budući da tužiteljici, prema omjeru uspjeha od 89,31 %, pripada naknada tog dijela potrebnih troškova, sud joj je dosudio iznos od 3.613,06 EUR. Preostali dio zatraženog troška u iznosu od 432,47 EUR valjalo je odbiti kao neosnovan, jer odgovara dijelu u kojem tužiteljica nije uspjela u postupku zbog povlačenja tužbe za suvlasnički dio od 720/100000.

43.6. Slijedom navedenog o troškovima postupka odlučeno je u toč. II. i III. izreke rješenja.

U Pazinu 14. svibnja 2026.

Sutkinja

Andrea Jelenić Pitoski

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana računajući od dana objave presude, ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

- tužiteljici po ŽDO Pula-Pola,

- tuženici po pun.