Poslovni broj: P-2621/2024-40
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Borelli 9, 23000 Zadar
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Zadru po sutkinji tog suda Maji Ivković, u pravnoj u pravnoj stvari tužitelja: 1) HV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2) HVĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3) BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Gluić Ninčević iz Zadra, protiv tuženika: 1) LV r. H (ŠV) iz [adresa] ili na adresi [adresa], zastupana po punom. Dajani Sobol, odvjetnici iz [adresa], 2) GV iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Marini Šuti Kudelić, odvjetnici u Zlataru, 3) OV iz [adresa] ili na adresi [adresa], Republika Italija, zastupana po punomoćnici Dajani Sobol, odvjetnici iz [adresa], 4) RV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Marini Šuti Kudelić, odvjetnici u Zlataru, Zagrebačka 8 i 5) EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po majci BVĐ, iz [adresa], a ova po punomoćnici Ivani Šuti, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. travnja 2026. u prisutnosti tužitelja pod 1) HV i 3) BV, tuženika pod 1) LV, 2) GV, 3) OV i 4) RV, te punomoćnice tuženika pod 1) i 3) Dajane Sobol, odvjetnice iz [adresa] i punomoćnice tuženika pod 5) BVĐ, presude objavljene 14. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su tužitelji suvlasnici nekretnine oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 2056 m2 i to tužiteljica HV za 1/2 dijela, tužiteljica HVĐ za 1/4 dijela, tužitelj ČV za 1/4 dijela, što su tuženici dužni priznati i trpjeti da se tužitelji temeljem ove presude i po njenoj pravomoćnosti uknjiže u zemljišnoj knjizi kao suvlasnici označene nekretnine i to HV u suvlasničkom udjelu od 1/2 dijela, HVĐ u suvlasničkom udjelu od 1/4 dijela i ČV u suvlasničkom udjelu od 1/4 dijela, uz istovremeno brisanje toga prava s imena tuženika.
II. Nalaže se tuženicima pod 1) do 5) da naknade tužiteljima iznos od po 496,89 EUR svaki, odnosno ukupno 2.484,45 EUR svi tuženici zajedno, u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u visini stope određene člankom 29. ZOO-a i to uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, dok se preko dosuđenog odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška, dok se preko dosuđenog odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za dosudu parničnog troška.
III. Odbija se zahtjev tužitelja iz točke II. izreke presude da sud naloži tuženicima pod 1) do 5) naknadu parničnog troška solidarno.
r i j e š i o j e
Usvaja se prigovor tuženika te se utvrđuje da je VPS (vrijednost predmeta spora) iznos od 80.000,00 EUR.
Obrazloženje
1. Prvotni tužitelji 1) ŽV, 2) HV i 3) SV u tužbi podnesenoj 18. lipnja 2014. navode da su stvarne suvlasnice kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 2056 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] i to svaka od tužiteljica u suvlasničkom udjelu od 1/3 dijela. Predmetnu nekretninu tužiteljice su stekle nasljeđivanjem svog oca pok. IV pok. B temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-884/80 koje je pravomoćno dana 24. veljače 1982., te nasljeđivanjem svog strica JV pok. B temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-348/91 koje je pravomoćno dana **.**.1991. IV i ĆV su pravo vlasništva predmetne nekretnina stekli nasljeđivanjem svog oca pok. ĆV B pok. L i majke MV ud. B. Djed tužiteljica je predmetnu nekretninu kupio još nakon I. Svjetskog rata od kada je stupio u posjed iste i nitko mu nije osporavao pravo vlasništva predmetne nekretnine. Tužiteljica pod 2) HV upisana je u posjedovnom listu pod imenom CV međutim temeljem rješenja Županije zadarsko-kninske, Ureda za opću upravu od 7. listopada 1994. koje je pravomoćno dana 21. prosinca 1994. ista je promijenila osobno ime u HV.
1.1. Tužitelji su u tijeku postupka dodatno naveli da je predmetnu nekretninu djed tužiteljica pok. ZV kupio negdje u vremenu između I. i II. Svjetskog rata od pokojnog DV. Točno je kako to tvrde tuženici da je cijelo imanje DV prešlo na njihovog prednika ŠV, ali ne i predmetna nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je ranije bila prodana predniku tužiteljica pa je ŠV nije niti mogao steći. ŠV nikad nije bio u posjedu ove nekretnine niti je on prednicima tužiteljica osporavao pravo vlasništva i posjeda predmetne čestice. Od kupnje predmetne nekretnine, pa sve dok tužiteljice nisu u pojedinačnom ispravnom postupku pokušale srediti zemljišno knjižno stanje nitko im nije osporavao pravo vlasništva niti ih je smetao u posjedu predmetne čestice. Predmetna nekretnina se nalazi u mirnom, nesmetanom i poštenom posjedu tužiteljica i njihovih prednika sigurno više od 80-90 godina. Iz povijesti posjeda koja prileži spisu vidljivo je da su prilikom II. revizije za k. o. [katastarska općina] koja je provođena 1972. godine kao posjednici evidentirani ĆV (otac tužiteljica) i IV (stric tužiteljica). Upravo je iz ove činjenice vidljivo da se predmetna nekretnina nalazila u posjedu i vlasništvu prednika tužiteljica jer 1972. godine kada je rađena revizija katastarskog stanja na otoku [adresa], nitko od prednika tuženika nije bio u posjedu ove nekretnine, a nije upravo iz razloga što je nisu ni držali u posjedu. Ova II. revizija je rađena u periodu kada su mještani otoka [adresa] još uvijek obrađivali svoje nekretnine i kada se praktički živjelo od rada na zemlji te su svi vrlo dobro znali koje nekretnine drže u posjedu, a koje ne, te nema govora o tome, kako to nastoje prikazati tuženici da se radi o pogrešci. Posebno su ovu nekretninu koristile iza smrti svojih muževa PV (baka tužiteljica i supruga ZV) te KV (strina tužiteljica, supruga pok. IV) koja je na predmetnoj nekretnini držala ovce. Tuženici u odgovoru na tužbu navode da tužiteljice nisu stekle vlasništvo nasljeđivanjem, a iz razloga što predmetna nekretnina nije navedena kao ostavinska imovina pok. ĆV i IV. Međutim, ovakve tvrdnje tuženika su pravno neosnovane budući da je rješenje o nasljeđivanju deklaratornog, a ne konstitutivnog karaktera. Nasljeđivanjem se pravo vlasništva stječe u trenutku smrti, a ne donošenjem rješenja, te činjenica da neka nekretnina nije navedena u rješenju o nasljeđivanju ne utječe na stjecanje prava vlasništva. Prednici tužitelja su u posjedovnom listu bili upisani kao posjednici, svaki za ½ dijela te se radilo o njihovom izvanknjižnom vlasništvu koje su tužiteljice kao nasljednice stekle trenutkom njihove smrti. Tuženici su u spis dostavili rješenja o nasljeđivanju temeljem kojih su isti uknjiženi u zemljišnu knjigu, međutim, predmetna nekretnina nije bila vlasništvo njihovog prednika AV budući da ovu nekretninu ovaj nije nikad stekao. Iz razloga što prednici tužitelja nisu uredili zemljišnoknjižno stanje što je uobičajena pojava, posebno na otocima, tuženici su do danas ostali upisani u zemljišnoj knjizi iako su stvarne suvlasnice tužiteljice. Neistiniti su navodi tuženika da su upravo oni odnosno njihovi pravni prednici posjedovali ovu nekretnine zadnji 100 godina. Navodi tuženika da su na otoku [adresa] redovito boravili njihovi prednici, da su neki od njih tu živjeli itd., samo potvrđuju navode tužiteljica da prednici tuženika nisu polagali pravo vlasništva na ovoj nekretnini budući da ti prednici nisu nikad od tužiteljica niti njihovih prednika tražili da im predmetnu nekretninu predaju u posjed niti su im osporavali pravo vlasništva iste.
2. Tužena pod 1) LV se u odgovoru na tužbu usprotivila tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Navodi da su tužena i njezini nećaci, djecom njezinih sestara TV i ĐV, jedini i isključivi vlasnici i posjednici predmetne nekretnine. Tužena pod 1) je istu naslijedila iza svoje pok. majke Počina Š temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci, posl. O-121/97 te iza svoje bake NV rođena FV temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci, posl. O-14/85. U navedenim rješenjima izrijekom je naveden zk. ul [broj ZK uloška]. u kojoj je upisana kat. čest. [katastarska čestica]. Pravni prednici tužene stekli su predmetnu nekretninu temeljem naplatnog pravnog posla kako stoji u Izjavi od 4. siječnja 1929. Naime, LVĐ udova pok. VV ostavila je UV. L cijelo imanje koje je glasilo na njezinog brata HR pok. ŠVĐ. U Izjavi se navodi kako je BR, žena FV pok. ŠVĐ, posudila 600 kruna za put u [adresa] od VV koji je opet tih 600 kruna posudio od LVĐ koja time stječe pravo na imanje LR. Poslije dvije godine ona je pravo na imanje prenijela i ustupila UV jer joj je on platio 600 kruna. ŠV i njegova žena NV upisali su se na imanje u koje ulazi i predmetna čestica, i to svaki za ½ dijela. Navedeno proizlazi i iz " lista zemljištno-posiedni" koje su tužiteljice dostavile u spis. ŠV je djed tužene pod 1) koji je imao samo jednog sina, ŠR, oca tužene pod 1) odnosno djeda ostalih tuženih. ŠV (Noju) Počina naslijedili su sin ŠR i žena NV. Od 1929. godine kada je sastavljena Izjava je obitelj NV u posjedu predmetne nekretnine a istu i dan danas obilazi i kosi praunuk ŠV, GR. Slijedom navedenog ne mogu tužiteljice nasljedstvom steći pravo vlasništva nekretnine koja uopće nije navedena u rješenjima na koje se one pozivaju, jer je ta nekretnina od 1929. godine posjed i vlasništvo obitelji ŠV. Također, djed tužiteljica nije mogao predmetnu nekretninu steći kupoprodajom nakon I. Svjetskog rata jer iz dokumentacije koja se dostavlja jasno i nedvojbeno je opisana povijest predmetne čestice. Slijedom navedenog predlaže se odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.
2.1. Tuženik pod 2) OR se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu i istaknuo je da ne uvažava povijest posjedovanja jer govori o pretpostavkama bez sigurnosti o upisu na ovoj čestici.
2.2. Tuženica pod 3) RR je u cijelosti osporila tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja. Navodi da je ona kći ER rođ. ŠV, te da su njezin brat OR, teta LV, rođaci RV i EV i ona jedini vlasnici i posjednici predmetne nekretnine. Nadalje navodi da je predmetnu česticu naslijedila od svoje majke ER, a ona ju je naslijedila od svoje majke ČR rođ. G temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci poslovni broj O- 121/97. Iz navedenog rješenja se vidi da je u zk. ul. [broj ZK uloška]. upisana čestica zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tužiteljice su kao dokaz o vlasništvu priložile rješenja o nasljeđivanju u kojima nema čestice zemlje [katastarska čestica]. Njihova je tužba neosnovana i bazirana na pretpostavkama i lažima o posjedovanju predmetne čestice. Nije joj jasno zašto tužiteljice tek sad traže vlasništvo nad zemljom koja je navodno u posjedu njihove obitelji već 60 godina. Sjeća se da su joj majka i djed uvijek pričali i pokazivali zemlju koja je njihova.
2.3. Tuženici pod 4) RV i 5) EV su se u odgovoru na tužbu usprotivili tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Ističe prigovor na VPS ističući da je prenisko označena jer da se radi o nekretnini radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini koja je površine 2056 m2 i koja se nalazi na otoku [adresa]. Poriče se da bi tužiteljice bile stvarne suvlasnice nekretnine čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 2056 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] i to svaka od tužiteljica u suvlasničkom udjelu od 1/3 dijela. U zemljišno knjižnom zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svi tuženi su upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine. Tuženik O, upisan je kao suvlasnik nekretnine u 1/6 dijela, a ujedno je i stvarni suvlasnik uz ostale tuženike. U cijelosti se poriče da bi predmetnu nekretninu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužiteljice stekle u suvlasništvo, svaka u 1/3 dijela, a kako to navode u tužbi, nasljeđem. Iz dostavljenih rješenja je razvidno da sporna predmetna nekretnina, kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije bila označena i obuhvaćena ostavinskom imovinom iza pok. JV (ostavinski predmet br.O-348/91) i ostavinskom imovinom iza pok. IV (ostavinski predmet br. O-884/80), dakle da nije ni bila predmetom nasljeđivanja, slijedom čega je ni nasljednici iza pok. JV i pok. IV, a pozivom na označena ostavinska rješenja nisu ni mogli steći u vlasništvo odn. suvlasništvo nasljeđivanjem. Nadalje poriče da bi IV i ĆV pravo vlasništva predmetne nekretnine stekli nasljeđivanjem iza svojeg oca pok. ĆV B. L i majke MV ud. B, kao i da bi djed tužiteljica predmetnu nekretninu kupio još nakon I. Svjetskog rata, te da bi tada stupio u posjed nekretnine, a koje pravo vlasništva da mu nitko ne bi osporavao. Predmetna nekretnina je još od 1909. godine u gruntovnim knjigama evidentirana kao suvlasništvo ŠV i NV, pradjeda i prabake tuženika RV, svakog za 1/2 dijela, a koju su kupili 1905. godine od tadašnjih vlasnika odnosno obitelji DV. Predmetna nekretnina nije nikada prodavana, a tuženik O je svoj suvlasnički dio nekretnine tj. 1/6 dijela nekretnine naslijedio osnovom rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci br. O-1051/11 iza smrti svoje majke R,pok.E, rođene NV, a koja je prethodno svoj suvlasnički dio nekretnine stekla u vlasništvo nasljeđivanjem iza svoje bake NV, iza smrti majke ČR i iza smrti supruga ŽR. Svi prednici tuženika bili su i u nesmetanom, zakonitom i poštenom posjedu predmetne nekretnine. Tužiteljice i njihovi prednici nisu nikada bili u posjedu predmetne nekretnine. Vezano uz izvod iz popisa katastarskih čestica, br. 140 k. o. [katastarska općina], ističe kako se radi o pogrešnom upisu posjedništva, iz razloga što isto nije moglo biti evidentirano na osnovu rješenja o nasljeđivanju br. O-348/91 iza pok. SR, budući, a kao što je prednje i navedeno, nekretnina čkbr. [katastarska čestica] nije bila, a što nije ni mogla biti, evidentirana kao posjedništvo pok. JV, te nije ni obuhvaćena njegovom ostavinskom imovinom. Iz tužbe tužiteljica bi proizlazilo da tužiteljice svoje pravo vlasništva temelje na nasljeđivanju, ali isto ne dokazuju valjanom dokumentacijom. Usput, tužiteljice u tužbi navode da je njihov prednik, djed, nakon I. Svjetskog rata stupio u posjed predmetne nekretnine, no međutim kao tužbenu osnovu spora, tj. temelj stjecanja prava vlasništva na koji se pozivaju je nasljeđivanje, pa stoga o posjedovanju nekretnine, a u smislu eventualnog stjecanja prava vlasništva dosjelošću (čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima) nije dopušteno raspravljati, time da se još jednom posebice ističe kao prednici tužiteljica nisu bili u posjedu predmetne nekretnine, već su u posjedu i to zakonitom, istinitom i poštenom posjedu nekretnine bili upravo prednici tuženika. Slijedom svega iznijetog, tuženik O se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljica, te predlaže da se isti odbije kao neosnovan uz naknadu parničnog troška. Dodatno navode da je otac V-tuženika IR u razdoblju od 1994. do 2001. godine stanovao na otoku [adresa] na kojem je ujedno i radio kao liječnik. Jednako tako, prednici V-tuženika i to djed i baka, boravili su unazad dugog niza godina, po gotovo pola godine svake godinu na [adresa], a do svoje smrti 1997. godine na istu je stanovala i majka tuženika pod 4) i 5). Dakle, prednici tuženika pod 4) i 5) su unazad 100 godina redovito svake godine boravili na otoku [adresa], slijedom čega su navodi tužiteljica da bi njihovi prednici i one bili u posjedu predmetne nekretnine u cijelosti netočni i promašeni, te predstavljaju pokušaj tužiteljica da bespravno uzmu u vlasništvo nešto što im ni po kojem osnovu ne pripada.
3. U tijeku ovog postupka je preminula prvotna tužiteljica pod 3) SV, te je sud odredio prekid postupka rješenjem P-1404/2014 od 31. siječnja 2023., kojim rješenjem je ujedno određen i nastavak postupka te su pozvani nasljednici HVĐ i ČV na preuzimanje postupka koji je prekinut zbog smrti tužiteljice pod 3).
3.1. Potom je u tijeku postupka preminula prvotna tužiteljica pod 1) ŽV, te je sud donio rješenje o prekidu postupka P-1404/2014 dana 26. lipnja 2023. Sud je rješenjem od 24. rujna 2024. odredio nastavak postupka i pozvao nasljednike HV, HVĐ i ČV na preuzimanje postupka iza smrti tužiteljice pod 1) ŽV.
3.2. Tužitelji su uredili tužbeni zahtjev podneskom zaprimljenim 23. listopada 2025. (l.s. 216) s obzirom na činjenicu smrti dvoje prvotnih tužitelja, i to sadržaja naznačenog kao u izreci ove presude.
4. Ovaj sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao: zk. izvadak (l.s. 4- 14), preslik katastarskog plana (l.s. 15 i 48), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-348/91 od 21. svibnja 1991. iza ĆV (l.s. 16-17), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-864/80 od 25. veljače 1981. (l.s. 18-20), povijest posjedovanja od 9. svibnja 2012. (l.s. 21-27 i 47), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci poslovni broj O-121/97 od 2. prosinca 1997. iza smrti JR pok. Č (l.s. 37-38, 50-51 i 63-64), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci poslovni broj O-14/85 od 19. veljače 1985. iza smrti NV (l.s. 39-40), Izjavu LVĐ ud. pok. DV od 4. siječnja 1929. (l.s. 41 i 69), pismeno naslova Pogodba od 18. studenog 1905. (l.s. 42-44 i 70-72), list zemljištno–posiedni zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] (l.s. 46), rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-7601/2011 od 13. rujna 2011. (l.s. 57-59), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci poslovni O-1051/11 od 29. lipnja 2011. iza smrti ĐV pok. E rođ. JR (l.s. 60-62), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci poslovni broj O-1339/79 od 25. veljače 1980. iza smrti ŠR pok. ŠV (l.s. 65-66), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci poslovni broj O-14/85 od 19. veljače 1985. iza smrti NV rođ. LVĐ (l.s. 67-68), prijepis povijesti vlasništva (l.s. 73-83), rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Rz-410/12 od 11. veljače 2014. (l.s. 84-86), rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-9488/12 od 12. rujna 2012. (l.s. 87-88), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-1573/23 od 16. studenog 2023. (l.s. 145-146), prijepis posjedovnog lista od 14. veljače 2025. (l.s. 165), saslušani su svjedoci ĆR (l.s. 159-160), MR (l.s. 161), pročitano je rješenje Državne Geodetske uprave Područnog ureda za katastar Zadar od 8. svibnja 2023. (l.s. 171-174), žalba od 23. svibnja 2023. (l.s. 175-176), zaključak Područnog ureda za katastar Zadar od 20. srpnja 2023. (l.s. 177-178), podnesak predan Područnom uredu za katastar Zadar 10. kolovoza 2023. (l.s. 179), proveden je očevid na licu mjesta 4. rujna 2025. (l.s. 195-208), te su na očevidu saslušani svjedoci CR (l.s. 205), ZR (l.s. 205-206), DR (l.s. 206-207), PR (l.s. 206-207), GR (l.s. 207), izvršen je uvid u skicu sudskog očevida od 15. listopada 2025. i fotografije sudskog očevida (l.s. 209-210), pročitan je članak (l.s. 234), Rodoslovlje stanovnika otoka [adresa] iz siječnja 2009. (l.s. 245-252, Izjavu iz 1938. godine (l.s. 253-258), izjavu KR (l.s. 259), saslušan je svjedok AR (l.s. 227- 228), TR (l.s. 236-237), ĐR (l.s. 237-238), Izjavu tuženika pod 5) EV (l.s. 261-262), Izjavu punomoćnice tuženika pod 5) BVĐ (l.s. 263-264), proveden je dokaz stranačkog saslušanja tužiteljice pod 1) HV (l.s. 274-275), tuženice pod 3) RR (l.s. 276), tuženice pod 1) LV (l.s. 277-278) i tuženika pod 5) RV (l.s. 278-279).
5. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužitelja da sud izvrši uvid u ostavinski predmet iza smrti KV poslovni broj O-359/08, i takav dokazni prijedlog je odbijen raspravnim rješenjem suda od 7. rujna 2020. (l.s. 105) uz obrazloženje da je suvišno pribavljati taj dokaz radi utvrđenja nesporne činjenice da KV nije naslijedila nekretnine iza smrti svoga supruga ĆV.
5.1. Sud je temeljem čl. 299. st. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje u tekstu: ZPP) raspravnim rješenjem od 10. travnja 2024. odredio da će se u okviru dokaznog postupka provesti svi dokazi koje su obje strane predložile nakon zaključenja prethodnog postupka, pa je tako u okviru dokaznog postupka pročitan: novinski članak (l.s. 234), i to: članak (l.s. 234), preslik knjižice „Rodoslovlje stanovnika otoka Ista” iz siječnja 2009. (l.s. 245-252), Izjavu iz 1938. godine (l.s. 253-258) i izjavu svjedoka KR (l.s. 259).
6. Tužbeni zahtjev je osnovan.
7. Predmet postupka je tužba radi utvrđenja prava vlasništva kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 2.056 m2, te tužitelji traže da se utvrdi da je tužiteljica pod 1) HV suvlasnica za 1/2 dijela, a da su tužitelji pod 2) HVĐ i 3) ČV suvlasnici za 1/4 dijela iste nekretnine.
8. Sud je radi identifikacije prijepora proveo očevid 15. listopada 2025. uz sudjelovanje vještaka geometra Geo Lesi j.d.o.o. i izvršio uvid u fotografije sudskog očevida (l.s. 209-210), te je tako provedenim dokazima utvrdio da da je predmetna čest. 964 k. o. [katastarska općina] površine 2.056 m2 u naravi neobrađena i neprohodna, zarasla visokim raslinjem i niskim drvećem, te da je omeđena sa svih strana starim suhozidom, a da se na istoj nekretnini nalazi tabla s natpisom „privatni posjed“.
8.1. Prema zk. izvatku (l.s. 4-14) je kat. čest. [katastarska čestica], vinograd površine 2056 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao tijelo VI. u korist LV rođ. H (ispr. NV) za 2/16 dijela, NR rođ. H (ispr. NV) za 2/16 dijela, LV rođ. H (ispr. Počina) za 1/8 dijela, NR rođ. NV za 1/8 dijela, LV za 8/96 dijela, OR za 4/96 dijela, OV za 4/96 dijela, RV za 1/6 dijela i EV za 1/6 dijela. Prema prijepisu povijesti vlasništva (l.s. 73-83) je vidljivo da je predmetna nekretnina prethodno bila upisana kao vlasništvo ŠR Počine pok. ŠV za 2/4 dijela, a prije njega Počina Jele žene Noe za 2/4 dijela. Uvidom u list zemljištno–posiedni zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] (l.s. 46),
8.2. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-7601/2011 od 13. rujna 2011. (l.s. 57-59) je vidljivo da je izvršen prijenos prava vlasništva zk. tijela VI., odnosno kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sa Ž rođ. FR (Jussich) za 2/16+1/8+8/96 dijela u korist RV i EV za 1/6 dijela svakog.
8.3. Iz rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Rz-410/12 od 11. veljače 2014. (l.s. 84-86) proizlazi da je obustavljen pojedinačni ispravni postupak predlagatelja ŽV i dr., ovdje tužitelja, u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te se predlagatelji upućuju na pokretanje parničnog postupka sukladno čl. 194. st. 3. Zakona o zemljišnim knjigama, obzirom da je došlo do spora o vlasništvu s predloženicima, koji su u ovom sporu označeni tuženici, te je Zemljišno-knjižni sud odlučio da zk. stanje te čestice ostaje neizmijenjeno. Navedeni pojedinačni ispravni postupak je otvoren rješenjem istog suda od 12. rujna 2012. poslovni broj Z-9488/12 od 12. rujna 2012. (l.s. 87-88). Iz obrazloženja rješenja proizlazi da je očevidom na licu mjesta utvrđeno da je predmetna nekretnina u naravi zapuštena, obrasla niskom makijom, smričem i dračom.
8.4. Uvidom u povijest posjedovanja od 9. svibnja 2012. (l.s. 21-27 i 47) proizlazi da je pregledom najstarijih podataka koji datiraju iz 1883. godine utvrđeno da je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila evidentirana u starom posjedovnom listu broj 9 upisanog posjednika VR pok. S za cijelo, pa potom od 1907. godine u korist posjednika DV, potom 1909. godine u korist UR zv. GVĐ ud. ZR i na koncu, bez naznake kada je prijenos izvršen, je upisana kao posjed ŠV i ŠV za ½ dijela svakog. U navedenom posjedovnom listu je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila upisana do 1948. godine kada je po I. reviziji ove katastarske općine upisana u posjedovni list koji je uništen pa se ne može utvrditi tko je bio upisan posjednikom do II. revizije katastarske općine 1972. godine, ali se pretpostavlja po popisu čestica i spisku domaćinstava da je bila upisana kao posjed ZV, odnosno MV ud. B. Potom je od II. revizije katastarske općine 1972. godine ova nekretnina upisana kao posjed ĆV i IV pok. B za ½ dijela svakog od njih. Nadalje se 1993. godine na osnovu rješenja o nasljeđivanju broj O-348/91 iza smrti JV posjednicima njegovog dijela predmetne čestice upisuju SV rođ. IV za 1/3 dijela, ŽV za 1/3 dijela i CV za 1/3 dijela i na koncu je kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana posjedom ŽV za 1/6 dijela, HV za 1/6 dijela, IV za 3/6 dijela i SV za 1/6 dijela, kako to proizlazi iz izvoda iz popisa katastarskih čestica iz 2012. godine, kao priloga povijesti posjedovanja, u kojem je predmetna nekretnina naznačena pod nazivom Pod Ograde, pašnjak površine 2.056 m2 (l.s. 23).
8.6. Nadalje je utvrđeno da su tuženici za vrijeme trajanja ovog postupka, i to 2023. godine proveli upis posjeda u svoju korist u katastru nekretnina uz istovremeno brisanje tužitelja, sve kako to proizlazi iz rješenja Državne Geodetske uprave Područnog ureda za katastar Zadar od 8. svibnja 2023. (l.s. 171-174), žalba od 23. svibnja 2023. (l.s. 175-176), zaključak Područnog ureda za katastar Zadar od 20. srpnja 2023. (l.s. 177-178), podnesak predan Područnom uredu za katastar Zadar 10. kolovoza 2023. (l.s. 179) i prijepisa posjedovnog lista od 14. veljače 2025. (l.s. 165).
8.7. Iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-348/91 od 21. svibnja 1991. iza ĆV pok. B (l.s. 16-17) proizlazi da su njegovi nasljednici na nekretninama njegove nećakinje: SV rođ. ĆV za 1/3 dijela, ŽV za 1/3 dijela i CV za 1/3 dijela, dok je supruga KV proglašena nasljednicom na pokretninama. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-864/80 od 25. veljače 1981. iza smrti IV pok. B (l.s. 18-20) proizlazi da su njegovi nasljednici kćerke CV, SV i ŽV za 1/3 dijela svaka, dok je nasljednicom na pokretninama proglašena supruga HI za cijelo. Predmetne nekretnine nisu navedene u ostavinskoj imovini koja obuhvaća samo knjižno vlasništvo ostavitelja.
8.8. Iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-1573/23 od 16. studenog 2023. (l.s. 145-146) iza smrti ŽV proizlazi da kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije ušla u ostavinsku masu iza smrti ostaviteljice, te da su njezini nasljednici sestra HV za 2/4 dijela, te nećaci HVĐ i ČV za ¼ dijela svaki.
8.9. Na temelju uvida u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci poslovni broj O-121/97 od 2. prosinca 1997. iza smrti JR pok. Č, rođ. G (l.s. 37-38, 50-51 i 63-64) je vidljivo da su u ostavinsku imovinu ušle nekretnine u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prema rješenju o nasljeđivanju O-14/85 od 19. veljače 1985., te su nasljednicima proglašeni kći ĐV za 2/6 dijela, kći LV za 2/6 dijela, te unuci OR za 1/6 dijela i OV za 1/6 dijela.
8.10. Iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci poslovni broj O-14/85 od 19. veljače 1985. iza smrti I zv. NV (l.s. 39-40 i 67-68) je utvrđeno da su nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] ušle u ostavinsku imovinu za 2/4 dijela, te da su nasljednici ostaviteljice: unuke LV za ¼ dijela, BI za ¼ dijela i NR za ¼ dijela, kao i supruga pok. LI sina ostaviteljice, ČR rođ. G za ¼ dijela.
8.11. Uvidom u Izjavu Marije ud. pok. DV od 4. siječnja 1929. sačinjenu pred svjedocima ŠI, GI i OI (l.s. 41 i 69) proizlazi da navodi da je kao stara i oboljela ostavila cijeli imetak svome bratu GVĐ pok. ŠVĐ, osim jednog komada zemlje Od Jugo Sela (to je bila njezina dota). Njezinog brata nema, a niti se zna za njega već 32 godine. Ona to imanje drži u svojim rukama i plaća porez za nj, a već je ostarjela i oboljela, pa ne može da ga i dalje drži u svojim rukama, tj. da upravlja njime. Ostavlja ga svom rođaku i hranitelju AV Počini pok. L jer on ima pravo na to. Dakle da AV. L njezinom privolom od danas postaje vlasnikom cijelog imanja koje je ubilježeno na njezinog brata GVĐ pok. ŠVĐ, a ako bi njezin brat LR slučajno došao neka isplati AV Počini dug od 600 kruna onog vremena s dobitkom kroz 21 godinu od 6 %, a onda da brat LR može preuzeti opet sebi svoje imanje. Njezin brat nema prava da još raspolaže imanjem dok ne plati dug RI jer je njegova žena po ugovoru od 18. studenog 1905. s ovlaštenjem po punomoći posudila 600 kruna i obvezala se to platiti kroz dvije godine, a ako se za to vrijeme ne isplati obvezala se imetak založiti. Taj novac je digao EI koji je umro, a udužio se kod LVĐ da dade tih dotičnih 600 kruna BR za put muža HR u [adresa] gdje je umro, pa dotično pravo na imanje od ČI prelazi na LVĐ koja se poslije dvije godine odrekla tog prava i ustupila ga RI, jer joj je on platio 600 kruna. Prema svemu ovom AV ima pravo na cijelo imanje njezinog brata GVĐ pok. ŠVĐ, dok mu se ne isplati dotični dug.
8.12. Iz pismena naslova Pogodba od 18. studenog 1905. (l.s. 42-44 i 70-72) proizlazi da se radi o pisanoj izjavi pred svjedocima ŽI, ŠVĐ i SI, te da BR žena FV pok. ŠVĐ iz [adresa] izjavljuje da uslijed ovlaštenja svog odsutnog supruga u smislu ovlasti kod Austro- Ugarskog konzulata 28. kolovoza te godine (1905. godine) udužuje se u DV iz [adresa] za novčani iznos od 600 kruna koje je danas primila. Tu svotu dužnica II na ime svoje na imanju svog supruga i za svoje nasljednike obvezuje se povratiti u ruke njezinog vjerovnika DV u roku dvije godine ili pustiti u posjed svog imanja DV. Kada u roku od dvije godine ne bi bila isplaćena glavnica, te bi dužnik i dalje htjeli prodati ili unajmiti svoja dobra obvezuje se dužnica da to neće učiniti bez dozvole vjerovnika.
8.13. Iz Izjave iz 1938. godine (l.s. 253-258) proizlazi da JI ovlašćuje J. Počina pok. AV da se uknjiži na nekretninama pok. LR pok. HR koje su uknjižene na JI.
8.14. Prema rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci poslovni broj O- 1339/79 od 25. veljače 1980. iza smrti ŠR pok. AV (l.s. 65-66) proizlazi da su u ostavinsku masu ušle nekretnine iz posjedovnog lista među kojima se ne navodi predmetna kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da su njegovi nasljednici supruga ČR za ¼ dijela, te kćerke: BI rođ. ČR, LV rođ. ČR i NR rođ. ČR za po ¼ dijela svaka. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci poslovni O-1051/11 od 29. lipnja 2011. iza smrti ĐV pok. E rođ. JR (l.s. 60-62) proizlazi da su u ostavinsku imovinu ušle nekretnine u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u odgovarajućem upisanom suvlasničkom udjelu, te da su nasljednici ostaviteljice njezin sin RV i unuk EV za ½ dijela svaki.
8.15. Svjedok ĆR (l.s. 159-160), rođen 1948., navodi da predmetnu nekretninu zovu "Pod ograde" i omeđena je mocirom, a s gornje strane je ta mocira visoka oko 1,5 m, široka 1,5 m i moglo se po njoj hodati, a i hodalo se na putu prema južnoj Glavici. Na ovoj nekretnini su se čuvale ovce i te ovce je čuvala KV, a prije nje njezina svekrva koju su zvali PV. One su imale po 5 – 6 ovaca kao svaka familija na [adresa]. On je čuo da su to davano ĆI kupili od nekoga prezimena DV, a oni su to zvali Ć. On zna pripadnike obitelji DV. Tako mu je poznat MI koji je došao za zeta u Kokore na njihovu zemlju. Tog ŠV su uvijek spominjali u selu njihovi stari, a svjedok ga nije upoznao jer je ŠV dosta stariji. Poznavao je Noinog sina ŠR koji je bio stariji i od njegovog oca, poznavao je Srećkovu ženu koja se zvala M, a srećko je imao tri kćerke. Oni imaju na Istu zemlje. Koliko on zna, oni nisu držalu posjedu ovu zemlju već Kozulići, što zna jer je dosta tu prolazio jer je njegov djed CI zvan C imao nekretninu odmah južno do predmetne, oni su međaši s predmetnom nekretninom. On nije s tuženicima i njihovim prednicima nikada pričao o tome da bi ova nekretnina bila prodana obitelji KV. Zadnje je u posjedu predmetne nekretnine bila KV koja je ovu nekretninu dala na korištenje svome nećaku ZI koji je također držao na ovoj nekretnini ovce do prije 7ili 8 godina i imao je 4 do 5 ovaca, a sada on više nema ovce da bi ih tu držao. Pamti da su ĆI ovdje držali ovce od kada je on bio mali, imao je 7 ili 8 godina pa su ih držali sve do prije 7 do 8 godina i tu nekretninu su koristili bez prekida.Što zna, Z nitko nije tjerao s ove nekretnine niti im osporavao da bi to bilo njihovo. Poznate su mu osobe tuženika OR i OV, oni su mu susjedi. Nije navedene osobe nikada vidio na predmetnoj nekretnini. Poznaje LV i nikada je nije vidio na ovoj nekretnini. Poznaje DI i PI i nije ih vidio da koriste ovu nekretninu. Cijeli život živi na [adresa], radio je je 10 do 15 godina u Sloveniji na ribarskom brodu, pa je bio 20 dana na brodu i 10 dana na [adresa] doma. Taj teren su zvali Kukorino jer je to valjda prije bilo njihovo. Sva zemlja DV je pripala UV, a kojega su zvali zetom u obitelji DV. Navedeni EI je preminuo prije njegovog rođenja, kao i ŠV, moguće da je preminuo između I. i II. Svjetskog rata, ne zna točno. On je od više osoba po selu čuo da su to Kozulići kupili od DV, a to je čuo prije 15 - 20 godina. Od DV je to kupio KI ili ZV, to su bila dva brata. ĆV, IV i AI su bila tri brata i sinovi od naprijed navedenog KI. Tetu tužiteljica KV je vidio da radi na ovoj nekretnini, a tužiteljice nije vidio da koriste ovu nekretninu, one su bile više u [adresa] nego na [adresa].
8.16. Svjedokinja MR (l.s. 161), rođ. 1949., je navela da je predmetna nekretnina zvana Pod Ograde i nalazi se na južnoj strani otoka i ona bi znala na licu mjesta pokazati tu nekretninu. Ne zna njezinu točnu površinu. Zna da je ovu nekretninu koristila KV, a prije nje njezina svekrva PV, i obje su držali ovce na njoj, ne zna koliko su ovaca imale. Kasnije je KV dala nećaku ĆI da koristi ovu nekretninu za ovce. Ova nekretnina nije pašnjak, nego se radi o makiji, a tako su sve nekretnine na [adresa] koje su za ispašu. Od njihovih starih su čuli da je tu nekretninu prednik tužitelja ZV kupio od obitelji DV, a radi se o starim ljudima i navodna kupnja je bila nakon I. Svjetskog rata. Zna da su ĆI to koristili jer bi naišla na njih kada bi išla na taj predio. Ona nije čula da bi itko drugi osim ZV koristio ovu nekretninu, a ona je rođena na [adresa], živjela je na [adresa] osim kada je radila, a i tada je dolazila na [adresa], nekada dva put mjesečno, a nekada jednom u tri mjeseca. Imala je 10 godina kada je vidjela da KV tamo drži ovce. ĆV je muž od KV, a IV je njegov brat. Njih dvojicu nije vidjela na ovoj parceli. Tužitelje nije vidjela na ovoj parceli, kao ni SV, a niti ŽV. Zna priči da je TI koristio ovu nekretninu, ali ga ona nije vidjela, sve se zna jer je malo mjesto. Čula je za ŠV, ali ga nikada nije vidjela niti upoznala. Nije joj poznato da bi MI bio vlasnik ove parcele.
8.17. Svjedok CR, rođen 1953. godine, je saslušan na očevidu (l.s. 205), naveo da se predmetni predio zove Pod ograde. Ne zna čija je predmetna parcela pored koje stoji kada daje svoj iskaz. On je vidio blago na ispaši prije 20-30 godina samo jedne prigode, a napominje da je njegova kuća na drugom kraju mjesta i udaljena oko 1,5 km. Ne zna tko je vlasnik ove parcele, a ni tko je posjednik ove parcele. Nakon što mu se čitaju imena: ĐI, BR EI i JI, navodi da je čuo za prezime BR, ali ne zna imaju li veze s ovom nekretninom. Poznavao je ŠV, ali ne zna da li polaže prava na ovoj nekretnini, ali on baš tu ni ne dolazi. Zna ŠR i ČR, ali ne zna imaju li veze s ovom nekretninom. Također zna LV, NI, GV OV, ali ne zna da li polažu pravo na ovu nekretninu. Zadnji navedeni su ga zvali za svjedoka i rekli da je to njihovo, da je to na njima, ali on to ne zna.
8.18. Svjedok ZR (l.s. 205-206), rođen 1943. godine, saslušan na očevidu je naveo da je boravio na [adresa] do 1958. godine, a onda je plovio brodom, ali je dolazio na [adresa] i kada je plovio, ima kuću na [adresa] i u [adresa]. Nakon 40 godina plovidbe se vratio na [adresa] živjeti u svoju kuću. Teta KV se udala u obitelj TI, a rođena je TI, te se sjeća da je njena svekrva PV (Luiđa) Kozulić držala ovu nekretninu i na njoj čuvala ovce, a to je bilo do 1958. godine, a nakon nje je to nastavila raditi njezina nevjesta, a njezina teta. Zadnjih 15 godina je teta KV dala svome nećaku TI da tu drži ovce, dala da goni na ispašu ovce. Zna da je to bilo uvijek njihovo, nije vidio nikoga drugoga osim njih. Vjerojatno su to oni kupili, jer je ZV, muž od D (P), imao brodove i dosta novaca pa je kupovao terene. Kada mu se spominje prezime DV, misli da je ova nekretnina bila od DV, a od toga DV je zet ČR dobio njegovu zemlju. Ne zna jesu li ĆI ovu zemlju kupili od DV ili od ČR. Nije nikada na ovoj zemlji nikoga vidio osim ZV. Često je prolazio u blizini prijepor kada bi išao kod sestre FI, išao je kod sestre svaki dan, a njena je kuća je 150 m od prijepora. Kada je naprijed navodio da je svekrva njegove tete PV držala ovu nekretninu navodi da je to čuo od obitelji i mještana. Tu nije bilo sporova i nitko K nije branio da koriste tu nekretninu. Čuo je za naprijed navedenu prodaju prijepora K, ali nije vidio dokument. KV je čuvala ovce i na drugim nekretninama koje su bile njezine. Poznato mu je da su pripadnici obitelji ČR živjeli u [adresa]-ih do 1950-ih. ŠV je umro prije nego se svjedok ZR rodio, a za ŠR ne zna da li ga je vidio na [adresa]. Čuo je u mjestu da je ŠV prodavao sve svoje zemlje koje je naslijedio od svoga punca DV, osim dvije parcele iza kuće. Tako je i njegov slučaj da je na drugom mjestu njegova zemlja od ZR, a da su ŠV upisani vlasnicima što više nisu jer je prodano. On također nema ugovor za tu zemlju jer se tada nisu zaključivali ugovori, on sam zna da je vlasnik svoje zemlje jer se upisao u kat. i plaćao je porez, a taj porez se plaćao po upisu u katastru.
8.19. Svjedokinja DR (l.s. 206-207), rođ. 1952. godine, je saslušana na licu mjesta navela da ovu zemlju zove Pod ograde, a tako je zovu i drugi mještani. Njoj je po priči poznato da je ovu nekretninu držala tetka KV, ona je tetka tužiteljice pod 1), dok je svjedokinji rod malo dalje. Navedena KV, njezin otac S i ranije saslušan svjedok ZR su bratići i sestrična. Iz priče zna da je nekretnina bila od Kokorinih, a da su zemlju naslijedile ŠV s tim da je predmetna zemlja prije nasljeđivanja prodana ZV, koji je bio brodovlasnik i imao je novaca. Ne zna kada je bila kupnja to je sve čula od KV jer je često dolazila u njenu kuću. Po priči zna da je teta KV držala tu ovce, a to je moralo biti do 1970. godine. Nije čula da je nakon toga itko koristio ovu nekretninu ili uređivao. Nikada nitko nije smetao Z u korištenju te nekretnine, barem nije čula od tetke tužiteljice pod 1) da bi ih tko smetao. Nakon što su joj pročitana imena tuženika, svjedokinja navodi da ih poznaje i da nije vidjela da su koristili nekretninu. Poznat joj je TI koji je nećak od KV i zna da je on koristio predmetnu nekretninu po dozvoli tete KV u trajanju od 15 godina pa sve do korone, on je u tom vrtu vodio ovce na ispašu. Ona je vidjela kada bi on išao gore na prijepor, jer je njezina kuća uz put prema prijeporu.
8.20. Svjedok PR (l.s. 206-207), rođen 1963. godine, je saslušan na licu mjesta naveo da se njegova nekretnina nalazi jako blizu prijepora, njegovu kuću i prijepor dijeli samo jedna nekretnina, ne zna kako se zove ovaj predio, niti je ikad bio na ovoj nekretnini, a nije je uspio ni vidjeti ni sa svoje nekretnine, samo je prošao sa strane uz nju. Iz priče tete ŽV je čuo da je zemlja tete ŽV, a to mu je rekla kada je 1997. godine počeo graditi svoju kuću. Ne zna je li tko koristio ovu nekretninu i na koji način. Na ovu lokaciju su dolazili i njegovi rođaci prezimena ŽV, ali nije s njima pričao o tome tko je s ovcama dolazio na parcelu.
8.21. Svjedok GR, rođen 1969. godine je u svom iskazu na licu mjesta (l.s. 207) naveo da predmetna nekretnina nema neki određeni naziv. To je njihova nekretnina, odnosno nekretnina tuženika. Ova nekretnina se nikad nije koristila. Kada ga se pita je li on što radio ili kosio na njoj odgovara da nije. Poznata mu je obitelj DV, njegov pra-pra nono je bio usvojen od njih, ali ovo nije bila njihova zemlja. Njegov nono je ŠR, sin ŠV. Ne vjeruje da su ŠR i ŠV radili bilo što na ovoj zemlji, njegov nono ŠR je s 4 godine pošao živjeti u [adresa]. Ova zemlja je postala vlasništvo ŠR tako što je ŠV otkupio dug treće osobe prema obitelji DV, a o tome postoji dokumentacija u spisu. Njegov nono ŠR je njemu kada je svjedok imao 10 godina govorio da je njihova velika parcela na jugu sela, a predmetna je jedina obiteljska parcela na jugu sela. Ne zna tko je TI. Poznaje ĆR, on je međaš na prijeporu. MR mu je poznata, ne zna ima li nekretninu na ovoj lokaciji. Zna da velika većina TI ima na lokaciji prijepora svoje nekretnine. Obitelj ŠR je prodavala nekretnine na [adresa] pa čak i za vreću brašna, a za ovu nekretninu nemaju dokumentaciju da je prodana. Nije nikada vidio bilo koga na predmetnoj nekretnini.
8.22. Svjedok AR (l.s. 227-228), rođen 1936. godine, je radi visoke dobi i otežanog kretanja saslušan u svom stanu, te je naveo da se predmetna nekretnina nalazi na predjelu Pod ograde i ima oko 2.000 m2 na prijeporu. Poznata mu je pozicija ove nekretnine i nakon što mu je predočena skica sudskog očevida navodi da je na čest. 967/5 kuća svjedoka VI. Koliko on zna ova nekretnina je od AR. Ranije je ta nekretnina pripadala DV i tu parcelu je od navedenog DV kupio ZV. Tako je njemu pričala teta KV, prezimena ZV. ZV je tu nekretninu kupio prije I. Svjetskog rata i tu nekretninu je zapravo prodala supruga DV, LVĐ koja je tada bila udovica. Znao je za ŠV koji je došao na Kokorino, on je DV uzeo pod skrbništvo, a oni su njemu dali zemlju, zapravo to je učinila JI da mu je dala zemlju za skrbništvo. Ova zemlja nije pripala ŠV jer je već bila prodana ZV. Ovu nekretninu je nakon kupnje koristila nevjesta ZV, KV. Tu je bio pašnjak i ona je tu čuvala ovce, imala je 5 do 6 ovaca. Poslije 1996. godine je od svoje tete KV dobio da vodi na ispašu svoje ovce, on je imao od 5 do 7 ovaca. Do 2012. ili 2013. godine je on tu gonio svoje ovce. Što on zna, nitko nikada osim njih nije na bilo koji način koristio ovu nekretninu. Ova nekretnina je sa svih strana ograđena kamenim suhozidima. Kada ga se pita za tablu koja je postavljana na prijeporu navodi da pretpostavlja da ju je postavio GR negdje 2013. godine nakon što je svjedok prestao koristiti ovu nekretninu, a to pretpostavlja jer je GR tada bio na [adresa]. Nakon postavljanja table nitko nije koristio predmetnu nekretninu. KV je preminula 2008. On je prestao koristiti tu nekretninu jer su na [adresa] došli čagljevi koji su mu poklali ovce i on više nije imao ovaca. Nakon što su mu pročitana imena tuženika odgovora da ova zemlja ne pripada tuženicima koji su slijednici Noinog sina ŠR. Vidio je ŠR i susretao ga je po [adresa], ali je on živio u [adresa]. Navedeni ŠR nije nikada njemu ili KV branio posjedovanje prijepora. Nitko od navedenih tuženika nije ni njemu, a niti KV branio posjedovanje prijepora. Njemu su nakon smrti tete KV dozvolu za korištenje dali njezini nasljednici, ovdje tužitelji. Nasljednici KV nisu koristili tu nekretninu jer nisu tamo dolazili. On je s ovcama koristio svu zemlju KV. ŠV je prije I. Svjetskog rata preuzeo uzdržavanja UI. ŠR je rijetko dolazio iz [adresa] na [adresa]. Prijepor je bio zarastao u šumu još dok je on gonio ovce na ispašu, a on je sjekao drvo za ložiti sa prijepora. Ne zna je li ŠR znao da on i njegova teta koriste predmetnu nekretninu, on je ŠR viđao u [adresa] u prolazu. Znao je iz viđenja ČR, to je supruga ŠR. Ne zna je li ČR bila upućena u to da obitelj KV čuva ovce na prijeporu.
8.23. Svjedok TR (l.s. 236-237), rođen 1946. godine, je naveo da se njegova kuća nalazi na oko 200 m južnije od predmetne nekretnine, sve je to na predjelu Pod ograde, a on na ovom predjelu ima još dvije nekretnine, na jednoj je sadio masline koje su još tu i on ih obrađuje, a ova druga je odmah do predmetne, odnosno preko mocire i tu bi sjekao kolce za pomidore. Ne zna čije je to, ali mu je poznato da je na ovoj nekretnini viđao tetu KV koja je bila nevjesta od onoga koji je kupio ovu nekretninu, koji se zvao ZV i žena mu se zvala PV, odnosno MV. Na ovoj nekretnini je također viđao nećaka od KV, TI, navedeni AR bi došao sjeći kolce za pomidore na predmetnoj nekretnini. To je bilo davno kada ih je viđao, teta KV je umrla 2006., a tu nekretninu je dala na korištenje TI 1990-ih, on je dolazio do prije 5/6 godina na tu nekretninu, a AR je sada teški bolesnik pa ne može ići na tu nekretninu. On je na ovoj nekretnini osim sječe kolaca, čistio travu za ovce tako što bih travu posjekao stavio na jednu hrpu i onda bi doveo ovce da se hrane na ovoj nekretnini. Na isti način je ovu nekretninu koristila i KV koja je imala 5-6 ovaca. Čuo je od puno osoba da je ZV kupio tu nekretninu za vrijeme I. Svjetskog rata od obitelji UI, a oni su imali zeta koji se prezivao ČR, on se sada ne može sjetiti imena tog zeta, zapravo misli da se zvao ŠV. Malo se sjeća ZV kada je bio dijete, ali može reći da nitko nije smetao KV, a ni njezinog nećaka TI u posjedovanju ove nekretnine, nitko drugi nije tu dolazio osim njih. On nije vidio nikoga drugoga. Tako je viđao KV i AR i sa svoga terena gdje su masline, kao i sa puta s kojim su se svi služili, a mogao ih je vidjeti i iz dvorišta svoje kuće kako idu putem do tamo. On bi njih mogao vidjeti kada bi bili na predmetnoj nekretnini, i to sa svoje nekretnine gdje su masline i sa ove druge nekretnine gdje je sjekao kolce, pa je on njih često s tih nekretnina viđao na predmetnoj. Napominje da je plovio do pred 20 godina, a kada ne bih plovio bi boravio po 6 mjeseci na [adresa]. Često je viđao KV i TI u vrijeme kada bi se ovce tu dovodile u proljeće i u zimu. Predmetna nekretnina je ograđena mocirama, odnosno suhozidom, to je ograda za ovce, ali su se obično tu ovce vezale za konop. Ovom terenu se može pristupiti i put je uvijek isti i prohodan. Vidio je tablu uz prijepor na kojoj piše „zabranjen pristup privatni posjed“, a ta tabla je tamo možda 15 godina, nije to nova tabla. Nakon što je ta tabla stavljena nije nikoga viđao na prijeporu. Na predmetnoj nekretnini su smriči i trava izmiješano, može se po predmetnoj nekretnini hodati, ona je prohodna, ali se ne može hodati bos i treba biti prikladno obuven. On ne odlazi na tu nekretninu nego je gleda sa svoje, pa tako sa svoje nekretnine može vidjeti da je prohodna.
8.24. Svjedokinja ĐR, rođ. GR, rođena 1964. u [adresa], kćer tuženice pod 1) je u svom iskazu (l.s. 237-238) navela da oni taj teren zovu Teren s jugo sela. Zna da je taj teren vlasništvo i danas od njezinog noneta ŠR, odnosno sada od tuženika. Obitelj TI apsolutno da nije koristila predmetnu nekretninu. Zna jer je istraživala da je predmetna nekretnina nekad pripadala DV, a EI i njegova žena nisu više imali djece jer su im i sin i kćer umrli od difterije, pa su usvojili najmlađeg sina HZ, odnosno pradjeda svjedokinje RI, tako da njezin pradjed AV nije ništa naslijedio od RI, već je sve naslijedio od A. Ovo nasljeđivanje je moralo biti početkom 1900-ih. Od rođenja je boravila na [adresa], nije na [adresa] došla samo ukupno tijekom 4 godine svog života. Nije vidjela da bi tko dolazio s ovcama na ovu nekretninu. Ova nekretnina je bila ranije kao i danas ograđena širokim mocirama koje su bile visoke pa se do predmetne nekretnine moglo doći samo tako da se hoda po mociri i nije bilo nikakvog puta do te nekretnine. Put je naknadno napravljen nakon što je BZ 1985. raskrčio dio mocire da može pristupiti svojoj kući. Ona bi na [adresa] boravila u kući na Kosirači, a to je na drugom kraju otoka i ima 20 – 25 minuta pješice od te kuće do prijepora. Njena obitelj nema neku drugu parcelu na jugu sela osim predmetne. Ona je 2015. slikala sve njihove terene pa se kada je trebala slikati ovu nekretninu morala popeti na mociru i ta nekretnina je bila sva zarasla gusto u šmričima i bila je neprohodna, a i prije je ta nekretnina bila ista i uvijek sva zelena. Na tom predjelu nije nikada vidjela ovce, već ih je vidjela samo na dijelu Podunci prema groblju, a jedini muškarci koji su se bavili s ovcama su bili ĆR, T i LZ, a nisu ih držali na ovoj nekretnini. Poznaje tužitelje, kao i provotne tužitelje. Uz prijepor se nalazi tabla koju je postavio njen brat GR, a tu tablu je postavio nakon 2013., odnosno nakon pokretanja ovog spora. Njezin djed ŠR nije koristio predmetnu nekretninu, kao ni nitko od njih ali su je nadgledali. Iz rodoslovlja otoka [adresa] kojeg je napisao BZ se može vidjeti da Đ nisu ništa prodavali. ŠR se preselio u [adresa] kada je imao 4 godine oko 1910. godine i povremeno je dolazio na [adresa] loviti ribu sa svojim bratićima, a nakon 1963. je počeo graditi kuću i od tada su oni kao obitelj konstantno na [adresa].
8.25. Tužiteljica pod 1) HV, rođena 1943. godine, je u svom iskazu (l.s. 274-275) navela da oni predmetnu nekretninu zovu Pod ograde i da je u posjedu i vlasništvu njihove obitelji preko 100 godina. Ovu nekretninu je njezin dida B kupio od Kokorinih prije I. Svjetskog rata ili tu negdje u to vrijeme, a ta prodavateljica se zvala JI. U to vrijeme je vladala glad pa je zato ova nekretnina prodana. Nakon njezinog dida B je vlasnik ove nekretnine bila njegova žena N, a nakon njih je ovu nekretninu koristila njezina teta KV i njen muž ĆV, te ju je koristio i njihov rođak TI. Ova nekretnina danas pripada u vlasništvo njima tužiteljima kao nasljednicima i slijednicima IV i ĆV koji su imali i brata AI, a ovaj je preminuo bez potomaka. Ova nekretnina je ranije uvijek bila čistina, radilo se o ogradi za ovce, koje se čistila i uređivala i koja je imala ogradu u vidu suhozida. Tu nekretninu su tako održavali sve do 2012. godine, do kada je netko iz obitelji tuženika stavio tablu, pa oni nakon toga više nisu ulazili na prijepor. Bio joj je poznat ŠR, viđala ga je na [adresa] dok je bio živ, radi se o ocu tuženice pod 1). Njezina teta KV je koristila ovu nekretninu negdje do prije Domovinskog rata, a nakon toga je ona dala rođaku TI da koristi ovu nekretninu. KV je za svoje vrijeme korištenja ove nekretnine tu nekretninu koristila za svojih 5 ovaca, a jednaki broj ovaca je kasnije imao i AR, koji je također dovodio svoje ovce na prijepor na ispašu. Nitko nikada do 2012. njima nije osporavao posjed i vlasništvo predmetne nekretnine. Poznati su joj tuženici iz viđenja, nije ih nikada viđala na predmetnoj nekretnini, a niti u blizini, oni imaju kuće na drugom kraju otoka. Ona je tuženike znala viđati na [adresa] dok je KV koristila ovu nekretninu za ispašu ovaca, kao i kasnije kada je TI koristio ovu nekretninu po odobrenju tete KV, a oni im se nikada nisu obratili da bi to bila njihova nekretnina i da je oni nemaju pravo koristiti. TI je koristio predmetu nekretninu dok tuženici nisu stavili tablu 2012. S tetom KV je u više navrata kroz više godina do negdje svoje 13./14. godine u išla na predmetnu nekretninu jer ju je to zanimalo i vidjela bi kako teta KV na toj nekretnini konopom vezuje svoje ovce, ovce su se vezivale za dvije noge, a također je teta KV s te nekretnine uzimala humus za cvijeće i uzimala je taklje – kolce za lozu i pomidore. Na [adresa] je provodila cijelo djetinjstvo svake svoje praznike, a kada je počela raditi godišnji odmor, a od nedavno provodi 5 do 6 mjeseci na [adresa]. KV je živjela na [adresa]. Njoj su mama i teta KV rekli da je njezin djed ZV kupio ovu nekretninu, a i tata joj je to rekao. Zadnji puta je na toj nekretnini bila na očevidu, a prije očevida je zadnji puta bila još prije nego je 2012. stavljena ploča. Kada je 2012. stavljena ploča je to bila čistina za ovce, a nakon toga se nekretnina nije čistila. Ranije se do ove nekretnine dolazilo preko mocire, a sada su tu putevi i ti putevi su tu otkada su se sagradile dvije susjedne kuće. Ona nije koristila tu nekretninu već samo s tetom kako je opisala i oni vlasnici su bili suglasni sa tetom KV da se ova nekretnina da na korištenje rođaku TI, a TI je cijelo vrijeme živio na [adresa]. U vrijeme kada je teta KV koristila ovu nekretninu su tuženici ljeti dolazili na [adresa].
8.26. Tuženica pod 3) RR (l.s. 276), rođena 1961. godine, je navela da je njihov dida ŠZ sagradio kuću na [adresa] na predjelu Kosirača koja je udaljena od centra i govorio je da oni imaju svoju parcelu na jugu sela, a radilo se o ovoj nekretnini. Njezin dida ŠR je tu nekretninu kao i neke druge stekao od svoga oca UV, a prethodno je JI ostavila UV sve svoje nekretnine. To je bilo zato što je brat GZ išao u [adresa], a bilo je dogovoreno da će sva zemlja GZ pripasti UV ako se Marijin brat ne vrati iz [adresa]. Ovaj se nije vratio i umro je u [adresa]. Ova nekretnina je bila šuma i njezina obitelj ju nije mogla koristiti jer je bila neprohodna. Između sebe su je zvali nekretnina Na jugo sela. Ona nikada na toj nekretnini nije vidjela ovce, a od 2010. do 2018. godine je dolazila najmanje 4 puta godišnje na [adresa], a prije toga samo ljeti. Kod svakog svog dolaska na [adresa] u razdoblju od 2010. do 2018. je dolazila na ovu lokaciju jer tu živi njezin zidar F, ali napominje da nije mogla ući na ovu nekretninu jer je zarasla pa je dolazila do kraja ceste na ovu lokaciju. Njezini roditelji OR i OZ rođ. UV su živjeli na [adresa] od 1990. do 1997. godine i njezin otac je obilazio sve njihove nekretnine, pa tako i ovu Na jugo sela i nikada nije rekao da bi ova nekretnina pripadala nekome drugome. Njezini roditelji joj nisu nikada rekli da bi nekoga vidjeli na toj nekretnini. Nije čula za pojam Pod ograde, ne zna pod kojim imenom je ova nekretnina evidentirana u katastru. Poznaje osobu ĆR, to je njezin susjed. Moguće je da RZ poznaje iz viđenja. Ne zna da li ove osobe imaju nekretnine blizu predmetne. Moguće je da poznaje TR po nadimku, ne poznaje TI.
8.27. Tuženica pod 1) LV rođ. UV, rođena 1945. godine je navela u svom iskazu (l.s. 277-278) da su u braku nekada živjeli EI i JI rođ. II, njihova djeca su preminula prije odrasle dobi, pa su oni kasnije prisvojili njezinog djeda ŠV kao hranitelja i onoga koji se o njima brinuo. EI je u međuvremenu preminuo i njegova žena GZ je sve naslijedila. ŠV je morao ići raditi u [adresa] jer nije imao svoje zemlje, oni su bili težaci, a ne trgovci i brodovlasnici kao ĆI i V. Tako je ŠV tri puta išao u [adresa] na rad i od toga je dobro živio, potom se razbolio i 1933. je preminuo, ali je prethodno u [adresa] kupio gostionicu. Njezina nana NV rođ. II je na nagovor svoje porodice po očevoj strani otišla živjeti u [adresa]. godine kako bi se njezin sin ŠR rođen 1908. godine mogao školovati i tamo je u [adresa] držala tu gostionicu koju je suprug ranije kupio. Naprijed navedena JI je sve svoje nekretnine koje je naslijedila od svog muža DV dala UV a potom je nakon ŠV te nekretnine naslijedila njegova žena NV i na koncu njezin otac ŠR. Na ovaj način je stečena predmetna nekretnina u njezinu obitelj. Nema nikakav dokument o prodaji te nekretnine i nikada se nije govorilo da je ta nekretnina prodana. Ona živi na [adresa] od 2009. godine, a prethodno je dolazila iz [adresa], ljeti od 1964./1965. jer je njezin otac ŠR izgradio kuću na Kosirači, a dolazili su i za sve praznike i izvan ljetne sezone, pa tako čak i za 29. studenog. Njezin otac je uvijek govorio da imaju nekretninu Jugo sela, a tek kasnije je ustanovila da je ta nekretnina ipak malo istočnije. Znala je šetati po svuda po otoku 1980-ih jer je imala neodgojenog njemačkog ovčara s kojim nije mogla ići u selo, ali nije nikada mogla doći na ovu nekretninu dalje od puta jer je ova nekretnina bila zarasla, pa se tako s puta nije vidjela čistina, nego je ova nekretnina bila zarasla tako da se ne može ni vidjeti. Nikada nije vidjela da netko na ovu nekretninu vodi ovce, a i taj njezin pas bi je uvukao u šumu da su tu bile ovce. Sve nekretnine od DV su pripale UV. Na tom predjelu nemaju drugih svojih nekretnina. Ne poznaje KV i TI. Od mještana na [adresa] je ovce imao ĆR i LZ. Put do ove lokacije je napravljen 2010. godine, a između puta i njihove parcele je bilo još drugih parcela i iste su bile zarasle. Dodaje da je njezin otac ŠR dolazio češće na [adresa] od nje pa je tako posjećivao rođake U i EZ koji su živjeli na [adresa] pa da su imali kakvo saznanja o toj prodaji da bi mu rekli, a nisu mu ništa rekli. Njezini roditelji ŠR i ČR su boravili na [adresa] godišnje od svibnja do listopada. Osim toga je njezin nećak IR boravio na [adresa] kao doktor kroz razdoblje od 7 godina negdje 1990. godina, pa je i njegova supruga vikendima znala dolaziti na [adresa] kroz cijelu godinu. Oni nisu nikada spomenuli neke ovce na toj nekretnini ili ljude na toj nekretnini ili radove na toj nekretnini. ŠV je dobio sve nekretnine DV, kada je umrla GZ 1927. ili 1929. on je nju naslijedio. Poznaje ČZ koji joj je susjed na [adresa] i koji je imao ovce. Sagradila je sa suprugom kuću na Istu 1997. pa je mjesečno i to svaki mjesec po 10-15 dana boravila na [adresa] i da bi se šetali sve do predmetne nekretnine, odnosno do asfaltiranog puta odakle bi išli lijevo i desno jer su tamo brali mirtu za liker.
8.28. Tuženik pod 5) RV, rođen 1966. godine, je u svom iskazu (l.s. 278-279) naveo da se u cijelosti pridružuje iskazu svoje tete, ovdje tuženice pod 1). Od 1970. godine, od kada on dolazi na [adresa], je ta nekretnina uvijek zarasla i nema potrebe ići do nje jer je ona jako vidljiva kada se na [adresa] dolazi brodom. Da postoji čistina to bi se jako vidjelo. On je 1980. prvi puta došao do predmetne nekretnine po kozjoj stazi, došao je do ruba te nekretnine. Postoji i mocira, a do mocire se dolazi kozjim putem. Ne zna tko je imao ovce na [adresa], a nije ih vidio na otoku najmanje 20 godina. Nikada na ovoj nekretnini ni u okolici te nekretnine nije vidio ovce. Vidio je ovce na Kosirači i na predjelu Bodulici, a zadnji put na predjelu Ploče, radilo se o podivljaloj ovci, koja je tražila eventualno vodu. Poznaje ĆR i ranije je imao ovce, a sada više nema. Ne poznaje TR. Ne zna vlasnike susjednih nekretnina uz prijepor. Starija osoba po njegovom mišljenju ne može s ovaca preći preko mocira, a može jedino ako želi slomiti nogu.
9. Materijalne dokaze koji se sastoje od predanih isprava sud prihvaća kao istinite i vjerodostojne. Naime, isti su jasni i određeni, objektivni, sadržajno vjerno i autentično zabilježeni te ne postoji ni jedna okolnost koja ih dovodi u pitanje.
9.1. Sud također prihvaća u cijelosti nalaz vještaka mjernika Geo Lesi j.d.o.o. jer je jasno i precizno prikazao predmet spora, detaljno i prikazujući ga sa svim elementima u prostoru, a na njegovu skicu sudskog očevida nije bilo prigovora.
9.2. Analizom materijalnih dokaza u spisu je sud utvrdio da je prvotni vlasnik predmetne nekretnine bila JI rođ. BR i njezin supruga EI. Tužitelji se pozivaju na to da je djed tužiteljice pod 1), odnosno pradjed tužitelja pod 2) i 3), ZV kupio predmetnu nekretninu prije ili nakon I. Svjetskog rata od vlasnika GZ rođ. BR i DV, te da su od tada u mirnom i nesmetanom posjedu prijepora više od 100 godina. Tuženici osporavaju da bi prednik tužitelja ZV kupio ovu nekretninu od GZ i DV, te ističu da je njihov prednik ŠV (Noje) Počina, koji je bio djed tuženice pod 1) i pradjed ostalih tuženika, stekao svu imovinu GZ kao njezin usvojenik i osoba koja je otplatila dug njezinog brata LR trećoj osobi.
9.3. Nije sporno da tužitelji, kao i ostali mještani [adresa], predmetnu nekretninu oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nazivaju Pod ograde, dok tuženici tu istu nekretninu nazivaju Na jugo sela.
9.4. Analizom Izjave Marije DV ud. VV rođ. LR iz 1929. godine, dane pred svjedocima, proizlazi da navodi da cijeli svoj imetak, osim jednog komada zemlje Od jugo sela, koja nekretnina je bila njezina dota, daje svom rođaku i hranitelju RI, pa mu tako daje cijelo imanje koje je ubilježeno na njezinog brata LR pok. ŠVĐ, i to zato što je AV otplatio dug njezinog brata LR trećoj osobi: LVĐ. Radi se o iznosu od 600 kruna koji iznos je EI prethodno pozajmio od treće osobe LVĐ i dao BR za put njezinog muža LR u [adresa].
9.5. Iz pogodbe od 1905. godine, zaključene pred svjedocima, proizlazi da je navedeni iznos od 600 kruna BR pozajmila od DV. Iz Izjave Marije DV dane pred svjedocima 1938. godine proizlazi da JI ovlašćuje J. Počina pok. AV da se uknjiži na nekretninama pok. LR koje su uknjižene na nju- JI.
9.6. Prema tome, iz naprijed pročitanih materijalnih dokaza proizlazi da je JI rođ. LR dala imetak svoga brata LR pok. ŠVĐ svome rođaku i hranitelju RI koji je otplatio dug njezinog pok. supruga VV trećoj osobi, a koji dug je i učinjen za potrebe LR. JI izričito navodi u Izjavama iz 1929. i 1938. godine da ŠV (AV) Počini daje imanje ubilježeno na svoga brata LR, kao što navodi i to da nekretnina Od jugo sela nije nekretnina njezinog brata LR već njezina dota, pa Izjavom iz 1929. godine ističe da toga dana AV postaje vlasnikom zemlje LR, a potom u Izjavi iz 1938. godine ponavlja da daje dopuštenje ŽZ ud. Noje da se uknjiži na nekretninama LR, ali ne i na njezinoj nekretnini. Stoga je zaključak suda da predmetna nekretnina zv. Od jugo sela po navedenim Izjavama iz 1929. i 1938. godine nije pripala predniku tuženika RI, odnosno njegovoj udovici NV, jer su im pripale isključivo nekretnine LR, ali ne i navedena nekretnina koja je bila vlasništvo i dota GZ.
9.7. Nadalje je prema povijesti posjedovanja predmetna nekretnina upisana kao posjed prednika tužitelja prema II. reviziji 1972. godine, a prema stajalištu Područnog ureda za katastar Zadar se pretpostavlja da je i ranije po I. reviziji iz 1948. godine, čiji podaci su uništeni, bila upisana u korist posjednika ZV pok. L, odnosno MV ud. B, a što Područni ured Zadar zaključuje po popisu čestica i spisku domaćinstava.
9.8. Zapažanjem suda na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geometra je utvrđeno da je predmetna nekretnina oznake 964 k. o. [katastarska općina], površine 2.056 m2, koja je trenutno zapuštena, ograđena kamenim mocirama, te po svom izgledu odgovara ogradi za ovce, a da je tome i prikladan naziv te lokacije koja je zv. Pod ograde.
10. Ocjenjujući iskaze svjedoka sud nalazi da su istinito iskazivali svjedoci: ĆR, MR, ZR, DR, AR i TR. Radi se o osobama starije životne dobi, svi svjedoci su stari između od 70 do preko 80 godina, često borave ili cijeli život žive na [adresa], pa su im bitne činjenice stjecanja i posjedovanja prijepora dobro poznate. Ovi svjedoci nisu osobno zainteresirani za ishod ovog postupka jer nisu u bliskoj rodbinskoj ili kakvoj drugoj posebnoj relaciji sa strankama. Tako su svjedoci TR i SZ nesrodni sa strankama, svjedoci ZR, DR i AR su rođaci tužitelja po tazbini (njihova teta i prateta KV je strina i prastrina tužitelja), dok je svjedok ĆR daljnji rod tužitelja. Ovi svjedoci su iskazivali uvjerljivo, sukladno materijalnim dokazima u spisu i međusobno usklađeno, te njihova saznanja o posjedovanju predmetne nekretnine sežu od 1950-ih.
10.1. Tako sud vjeruje svjedoku ĆR kada navodi da je predmetna nekretnina zv. Pod ograde omeđena mocirom visokom oko 1,5 m i širokom 1,5 m i da se po mociri moglo hodati i da se hodalo. Na ovoj nekretnini su se čuvale ovce i te ovce je čuvala KV, a prije nje njezina svekrva koju su zvali PV. One su imale po 5 do 6 ovaca kao svaka familija na [adresa]. On je od više osoba čuo da su to davno Kozulići kupili od nekoga prezimena DV, a oni su to zvali Ć. Poznavao je prednika tuženika ŠR, a čuo je i za njegovog oca ŠV. Koliko on zna, oni nisu držalu posjedu ovu zemlju već Kozulići, što zna jer je dosta tu prolazio obzirom da je njegov djed CI zvan C imao nekretninu odmah južno do predmetne koja je međašna. Zadnje je u posjedu predmetne nekretnine bila KV koja je ovu nekretninu dala na korištenje svome nećaku ZI koji je također držao na ovoj nekretnini ovce do prije 7 ili 8 godina i imao je 4 do 5 ovaca, a sada on više nema ovce da bi ih tu držao. Pamti da su ĆI ovdje držali ovce od kada je on bio mali od svoje 7. ili 8. godine, odnosno od 1955. godine. Z nitko nije tjerao s ove nekretnine niti im osporavao da bi to bilo njihovo. Poznati su mu tuženici i nikada ih nije vidio na predmetnoj nekretnini.
10.2. Tome je sukladan iskaz svjedokinje MR i sud prihvaća istinitim njezin iskaz kada navodi da je predmetna nekretnina zvana Pod Ograde i nalazi se na južnoj strani otoka. Zna da je ovu nekretninu koristila KV, a prije nje njezina svekrva PV, i obje su držali ovce na njoj, ne zna koliko su ovaca imale. Kasnije je KV dala nećaku ĆI da koristi ovu nekretninu za ovce. Ova nekretnina nije pašnjak, nego se radi o makiji, a tako su sve nekretnine na [adresa] koje su za ispašu. Od njihovih starih su čuli da je tu nekretninu prednik tužitelja ZV kupio od obitelji DV, a radi se o starim ljudima i navodna kupnja je bila nakon I. Svjetskog rata. Zna da su ĆI to koristili jer bi naišla na njih kada bi išla na taj predio. Ona nije čula da bi itko drugi osim ZV koristio ovu nekretninu, a ona je rođena na [adresa], živjela je na [adresa] osim kada je radila, a i tada je dolazila na [adresa], nekada dva put mjesečno, a nekada jednom u tri mjeseca. Imala je 10 godina, odnosno od 1959. godine je vidjela da KV tamo drži ovce. Zna po priči da je TI koristio ovu nekretninu, sve se zna jer je malo mjesto.
10.3. Izloženom je sukladan i iskaz svjedoka ZR kojem sud vjeruje kada navodi da se njegova teta KV udala u obitelj TI, te se sjeća da je njena svekrva PV (P) TI držala ovu nekretninu i na njoj čuvala ovce što je čuo od obitelji i mještana, to je bilo do 1958. godine, a nakon nje je to nastavila raditi njezina nevjesta KV. Zadnjih 15 godina je teta KV dala svome nećaku TI da tu drži ovce, odnosno da goni ih tu goni na ispašu. Zna da je to bilo uvijek njihovo, nije vidio nikoga drugoga osim njih. Vjerojatno su to oni kupili, jer je ZV, muž od D (P), imao brodove i dosta novaca pa je kupovao terene. Ova zemlja je bila od DV, a od tog DV je zet ŠR dobio njegovu zemlju. Tu nije bilo sporova i nitko K nije branio da koriste tu nekretninu.
10.4. Gotovo istovjetno naprijed navedenom je iskazivala i svjedokinja DR kojoj sud vjeruje kada navodi da ovu zemlju zove Pod ograde, a tako je zovu i drugi mještani. Njoj je po priči poznato da je ovu nekretninu držala KV, a navedena KV, njezin otac S i svjedok ZR su bratići i sestrična. Iz priče zna da je nekretnina bila od Kokorinih, a da su zemlju naslijedile ŠR s tim da je predmetna zemlja prije nasljeđivanja prodana ZV, koji je bio brodovlasnik i imao je novaca. Ne zna kada je bila kupnja to je sve čula od KV jer je često dolazila u njenu kuću. Po priči zna da je teta KV držala tu ovce, a to je moralo biti do 1970. godine. Nikada nitko nije smetao Z u korištenju te nekretnine, barem nije to čula od KV. Poznat joj je TI koji je nećak od KV i zna da je on koristio predmetnu nekretninu po dozvoli tete KV u trajanju od 15 godina pa sve do korone, on je u tom vrtu vodio ovce na ispašu. Ona je vidjela kada bi on išao gore na prijepor, jer je njezina kuća uz put prema prijeporu.
10.5. Sud vjeruje svjedoku TI kada navodi da je njegova KV bila sestra njegovog djeda koja se udala za strica tužiteljice pod 1), odnosno prastrica ostalih tužitelja, te da se predmetna nekretnina zove Pod ograde i ima oko 2.000 m2. Koliko on zna ova nekretnina je od KV. Ranije je ta nekretnina pripadala DV i tu parcelu je od navedenog DV kupio ZV. Tako je njemu pričala teta KV, prezimena ZV. ZV je tu nekretninu kupio prije I. Svjetskog rata i tu nekretninu je zapravo prodala supruga DV, GZ koja je tada bila udovica. Znao je za ŠV koji je došao na Kokorino, on je DV uzeo pod skrbništvo, a oni su njemu dali zemlju, zapravo to je učinila JI da mu je dala zemlju za skrbništvo. Ova zemlja nije pripala ŠV jer je već bila prodana ZV. Ovu nekretninu je nakon kupnje koristila nevjesta ZV, KV. Tu je bio pašnjak i ona je tu čuvala ovce, imala je 5 do 6 ovaca. Poslije 1996. godine je od svoje tete KV, a potom od tužitelja, dobio da vodi na ispašu svoje ovce, on je imao od 5 do 7 ovaca. Do 2012. ili 2013. godine je on tu gonio svoje ovce. Nitko nikada osim njih nije na bilo koji način koristio ovu nekretninu. Ova zemlja ne pripada tuženicima koji su slijednici Noinog sina ŠR. Nitko od navedenih tuženika nije ni njemu, a niti KV branio posjedovanje prijepora. Prijepor je bio zarastao u šumu još dok je on gonio ovce na ispašu, a on je sjekao drvo za ložiti sa prijepora.
10.6. Na koncu, sud vjeruje svjedoku TR, kada navodi da je njegova kuća na oko 200 m južnije od predmetne nekretnine, sve je to na predjelu Pod ograde, a on na ovom predjelu ima još dvije nekretnine, na jednoj je sadio masline koje su još tu i on ih obrađuje, a ova druga je odmah do predmetne, odnosno preko mocire i tu bi sjekao kolce za pomidore. Predmetna nekretnina ograda za ovce, ograđena mocirama, te su se tu obično vezivale ovce za konop. Na ovoj nekretnini je viđao tetu KV koja je bila nevjesta ZV koji je kupio ovu nekretninu i žena mu se zvala PV, odnosno MV. Također je na prijeporu viđao nećaka od KV, TI, navedeni AR bi došao sjeći kolce za pomidore na predmetnoj nekretnini. To je bilo davno kada ih je viđao, teta KV je umrla 2006., a tu nekretninu je dala na korištenje TI 1990-ih, on je dolazio do prije 5 do 6 godina na tu nekretninu, a AR je sada teški bolesnik pa ne može ići na tu nekretninu. TI je na ovoj nekretnini osim sječe kolaca, čistio travu za ovce tako što bih travu posjekao stavio na jednu hrpu i onda bi doveo ovce da se hrane na ovoj nekretnini. Na isti način je ovu nekretninu koristila i KV koja je imala 5- 6 ovaca. Čuo je od puno osoba da je ZV kupio tu nekretninu za vrijeme I. Svjetskog rata od obitelji DV, a oni su imali zeta koji se zvao ŠV. Nitko nikada nije smetao KV, a ni njezinog nećaka TI u posjedovanju ove nekretnine, nitko drugi nije tu dolazio osim njih. On nije vidio nikoga drugoga. Tako je viđao KV i AR i sa svoga terena gdje su masline, kao i sa puta s kojim su se svi služili, a mogao ih je vidjeti i iz dvorišta svoje kuće kako idu putem do tamo. Često je tu viđao KV i TI u vrijeme kada bi se ovce tu dovodile u proljeće i u zimu.
11. Svjedoci CR i PR nisu imali saznanja o bitnim činjenicama, osim što svjedok CR navodi da je vidio blago na ispaši na predmetnoj nekretnini jedne prigode kod čega mu se vjeruje.
11.1. Analizirajući iskaze svjedoka GR i ĐR proizlazi da su iskazivali očito pristrano u korist tuženika, što je razumljivo jer se radi o djeci tuženice pod 1) koja su osobno zainteresirana za ishod ovog postupka. Svoja saznanja crpe od samih tuženika ili iz sadržaja isprava koje su nesporne, dok neposrednih saznanja nemaju kao osobe srednje životne dobi i koje nisu živjele na [adresa].
12. Slijedom svih provedenih dokaza, sud nema razloga ne vjerovati stranačkom iskazu tužiteljice pod 1) HV kada navodi da predmetnu nekretninu zovu Pod ograde i da je u posjedu i vlasništvu njihove obitelji preko 100 godina. Ovu nekretninu je njezin dida B kupio od Kokorinih prije I. Svjetskog rata ili tu negdje u to vrijeme, a ta prodavateljica se zvala JI. U to vrijeme je vladala glad pa je zato ova nekretnina prodana. Nakon njezinog dida B je vlasnik ove nekretnine bila njegova žena N, a nakon njih je ovu nekretninu koristila njezina teta KV i njen muž ĆV, te ju je koristio i njihov rođak TI. Ova nekretnina je ranije uvijek bila čistina, radilo se o ogradi za ovce, koje se čistila i uređivala i koja je imala ogradu u vidu suhozida. Tu nekretninu su tako održavali sve do 2012. godine, do kada je netko iz obitelji tuženika stavio tablu, pa oni nakon toga više nisu ulazili na prijepor. Njezina teta KV (ispravno: strina), koja je živjela na [adresa], je koristila ovu nekretninu negdje do prije Domovinskog rata, a nakon toga je ona dala rođaku TI da koristi ovu nekretninu. KV je za svoje vrijeme korištenja ove nekretnine tu nekretninu koristila za svojih 5 ovaca, a jednaki broj ovaca je kasnije imao i AR, koji je također dovodio svoje ovce na prijepor na ispašu. S tetom KV je u više navrata kroz više godina do negdje svoje 13./14. godine u išla na predmetnu nekretninu jer ju je to zanimalo i vidjela bi kako teta KV na toj nekretnini konopom vezuje svoje ovce, ovce su se vezivale za dvije noge, a također je teta KV s te nekretnine uzimala humus za cvijeće i uzimala je taklje – kolce za lozu i pomidore. Nitko im nikada sve do 2012. njima nije osporavao posjed i vlasništvo predmetne nekretnine. Poznati su joj tuženici iz viđenja, nije ih nikada viđala na predmetnoj nekretnini, a niti u blizini, oni imaju kuće na drugom kraju otoka. Ona je tuženike znala viđati na [adresa] dok je KV koristila ovu nekretninu za ispašu ovaca, kao i kasnije kada je TI koristio ovu nekretninu po odobrenju tete KV, a oni im se nikada nisu obratili da bi to bila njihova nekretnina i da je oni nemaju pravo koristiti.
12.1. Kraj svih prednjih utvrđenja, sud ne može vjerovati tvrdnjama tuženika tijekom postupka i u stranačkim iskazima kada navode da prednik tužitelja ZV nije kupio predmetnu nekretninu od GZ i DV, te da tužitelji po svojim prednicima nisu bili u posjedu te nekretnine.
12.2. Navesti je da su tuženici dostavili pisanu Izjavu KR (l.s. 259) bez naznake datuma koja nije ovjerena i u kojoj se navodi da KR potvrđuje da je predmetna nekretnina bila u vlasništvu i posjedovanja prednika tuženika, da se godinama ne koristi za obrađivanje ili ispašu bez privole vlasnika. Kraj svih prednjih utvrđenja, sud ne može prihvatiti takve paušalne navode iz pisane neovjerene izjave osobe koja nije kontradiktorno saslušana u sudskom postupku, a koji navodi su u protivnosti s provedenim dokazima.
13. Dakle, sud je temeljem iskaza svjedoka ĆR, MR, ZR, DR, TI i TR, kao i stranačkog iskaza tužiteljice pod 1) HV, kojima sud vjeruje, utvrdio da je predmetnu nekretninu djed, odnosno pradjed tužitelja, ZV kupio od vlasnika UI i DV u vrijeme I. Svjetskog rata, da je potom do 1958. godine predmetnu nekretninu koristila MV koja je bila žena ZV, a potom da je do 1970-ih ovu nekretninu koristila njezina nevjesta KV žena ĆV. Potom je od 1996. godine do 2012. godine tu nekretninu koristio nećak KV, TI, a prema čijem iskazu je nekretnina bila zarasla u šumu kada je on gonio ovce na ispašu, te je on i sjekao drvo za ložiti sa prijepora. Ovu nekretninu su privolom vlasnika, i to tužitelja i njihovih prednika, koristili na isti način čuvajući ovce kojih su imali 5 do 6, te je KV s prijepora uzimala humus za cvijeće i uzimala taklje (kolce za lozu i pomidore), dok je TI nakon 1996. godine osim čuvanja ovaca i uzimao drva za ogrjev s ove nekretnine. Nitko od tuženika i njihovih prednika, a ni treće osobe, nisu smetale tužitelje u posjedovanju predmetne nekretnine na opisani način, i to sve do 2012. godine kada su tužitelji, odnosno prednici tužitelja, pokrenuli pojedinačni ispravni postupak iz kojeg su upućeni u ovu parnicu pokrenutu 2014. godine.
13.1. Takva utvrđenja suda iz iskaza svjedoka potkrepljena su i sadržajem Izjava Marije Kokora iz 1929. i 1938. godine prema kojima je predmetna nekretnina bila vlasništvo GZ, a ne vlasništvo njezinog brata LR, a da je ona na obitelj RI prenijela u vlasništvo isključivo nekretnine u vlasništvu LR, kako je to naprijed detaljno obrazloženo. Također su sva dosadašnja utvrđenja suda iz iskaza svjedoka sukladna sadržaju povijesti posjedovanja obzirom da su ZV i njegova supruga MV ZV bili upisani posjednici iza posjednika VV i UI, a koji su ujedno i nesporno bili vlasnici prijepora, i to već vrlo vjerojatno 1948. godine prema zaključku Područnog ureda za katastar Zadar, odnosno u I. reviziji katastra čiji podaci su uništeni, a sasvim sigurno su njihovi nasljednici ĆV i IV bili upisani posjednicima u II. reviziji katastra 1972. godine.
13.2. Slijedom svega navedenog proizlazi da su tužitelji dokazali prijenos vlasništva kupnjom od strane njihovog djeda, odnosno pradjeda, IZ koji je tu nekretninu kupio od zemljišnoknjižnog vlasnika GZ i DV u vrijeme I. Svjetskog rata. Naime, prednici tužitelja, braća ĆV i IV su bili upisani posjednicima od 1972. godine, a vrlo vjerojatno je njihov otac ZV bio upisan posjednikom od 1948. godine, što je zaključak Područnog ureda za katastar Zadar obzirom su podaci uništeni, sve kako to proizlazi iz povijesti posjedovanja. Osim toga i iz stranačkog iskaza tužiteljice pod 1) i tuženice pod 1) proizlazi da je djed, odnosno pradjed, tužitelja ZV bio bogat čovjek i brodograditelj, a da je zk. vlasnica JI bila u vrijeme prodaje starica i udovica, te da je vladala glad. Svjedok GR tome dodatno navodi da je obitelj RI prodavala nekretnine na [adresa] pa čak i za vreću brašna, ali da za ovu nekretninu nemaju dokumentaciju da je prodana.
13.3. Nadalje je utvrđeno da su ZV, koji je prema utvrđenju suda kupio predmetnu nekretninu od vlasnika GZ i DV, naslijedili sinovi: IV i ĆV, te je utvrđeno da su ĆV i IV nasljedili prvotni tužitelji: SV, ŽV i CV na jednake dijelove, kako to proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju ovoga suda poslovni broj O-348/91 od 21. svibnja 1991. iza ĆV pok. IZ (l.s. 16-17) i poslovni broj O-864/80 od 25. veljače 1981. iza smrti IV pok. IZ (l.s. 18-20). Za vrijeme trajanja ovog postupka je preminula SV koju su naslijedili kćerka HVĐ i sin ČV, ovdje tuženici pod 2) i 3). Nadalje je u tijeku postupka preminula i prvotna tužiteljica ŽV koju su naslijedili sestra i ovdje tužiteljica pod 1) HV za 2/4 dijela, te nećaci i tužitelji pod 2) i 3) HVĐ i ČV za po 1/4 dijela svaki, sve kako to proizlazi iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-1573/23 od 16. studenog 2023. (l.s. 145-146) iza smrti ŽV.
13.4. Stoga je temeljem svih provedenih dokaza nedvojbeno utvrđeno da su prednici tužitelja IV i ĆV, Jakovljevi sinovi, zasigurno najmanje od 1950-ih, a i ranije, bili u mirnom, nesmetanom i poštenom posjedu prijepora sve do 1970-ih po neposrednim posjednicima koji su bili njihovi pomoćnicima u posjedovanju iz čl. 10. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06., 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17- službeni pročišćeni tekst, 152/14, 81/15 - dalje: ZV), a radi se o Romanovoj supruzi MV (i zv. P), a potom njezinoj nevjesti KV, a obje su na ovoj nekretnini čuvale ovce i sjekle taklje za povrtnjak.
14. U odnosu na stjecanje prava vlasništva dosjelošću se primjenjuje Opći građanski zakonik (Austrijski opći građanski zakonik ("Justizgesetzsammlung" br. 1/11- dalje: OGZ), s obzirom na trajanje vršenja posjeda temeljem čl. 388. st. 2. ZV-a. 14.1. Prema pravnim pravilima OGZ-a vrijeme posjedovanja kao pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama bilo je trideset godina (§ 1468.), koji rok je prema Načelnom mišljenju Proširene opće sjednice Saveznog vrhovnog suda 4. travnja 1960. skraćen na dvadeset godina, bez obzira na to je li posjed zakonit ili ne, pod pretpostavkom da je pošten.
14.2. Odredbom čl. 114. st. 1. ZV-a je propisano da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.
14.3. Primjenjujući ova pravila, sud zaključuje da je ovaj skraćeni rok dosjedanja od 20 godina u svakom slučaju protekao još za vrijeme dok su spornu nekretninu posjedovali prednici tužitelja IV i ĆV, te su navedeni prednici tužitelja postali vlasnici predmetne nekretnine svakako najkasnije 1970-ih godina. Tužitelji su dokazali neprekinut slijed stjecanja vlasništva nasljeđivanjem u svoju korist sve od vlasnika IV i ĆV, a za koje je sud ovom presudom utvrdio da su vlasništvo stekli dosjelošću po odredbama OGZ.
14.4. Nesporno je da predmetna nekretnina nije izričito navedena u rješenjima o nasljeđivanju na koje se tužitelji pozivaju jer su predmet nasljeđivanja prednika tužitelja bile samo nekretnine koje su knjižno vlasništvo, a za predmetnu nekretninu tužitelji nisu uredili zk. stanje. Ovdje je navesti da nekretnina koja nije izričito navedena u rješenju o nasljeđivanju može biti predmet nasljeđivanja ako je dio ostavine, što se može dokazati drugim dokazima, kao što je to i u ovom slučaju. Naime, rješenje o nasljeđivanju ima deklaratorni karakter, što između ostalog znači da imovina ostavitelja prelazi na nasljednike u trenutku njegove smrti, a rješenje o nasljeđivanju služi za formalno utvrđivanje tko su nasljednici, koji im nasljedni dio pripada, te koja su prava i obveze vezane uz nasljedstvo, čl. 4, 5 i 226. Zakon o nasljeđivanju, ("Narodne novine" br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19).
14.5. Također, sud je utvrdio da zk. upis tuženika na prijeporu nije pravilan i istinit, da oni nisu bili u posjedu prijepora na bilo koji način, te da nisu vlasnici predmetne nekretnine već da se radi o zemljišno-knjižnom stanju koje je bilo nesređeno na štetu tužitelja. Naime, djed, odnosno pradjed tužitelja, ŠV (Noje) Počina nije bio stvarni vlasnik predmetne nekretnine jer mu ta nekretnina nije mogla pripasti od zk. vlasnice GZ, budući je 1929. godine, kada mu je pripala sva zemlja nekadašnjeg vlasnika LR, ova nekretnina već bila prodana predniku tužitelja ZV, i to po načelu da nitko ne može prenijeti više prava nego što sam posjeduje: „Nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipse habet.”. Navedeno pravno načelo utjelovljeno je u odredbi čl. 115. st. 2. ZV koja propisuje da se na temelju pravnog posla ne može steći vlasništvo preko otuđivateljeve vlasti da raspolaže stvarju. Tuženici nisu dokazali da su od 1929. godine kada je sastavljena Izjava je obitelj Počina bili u posjedu predmetne nekretnine, kako su to tvrdili u odgovoru na tužbu. Samo postavljanje table na prijeporu 2012. godine, a nakon što su tužitelji pokrenuli pojedinačni ispravni postupak radi uređenja zk. stanja na prijeporu, nema značaja za presuđenje kraj svega utvrđenog već ukazuje na to da su tuženici koji ne žive na [adresa] tada saznali da tužitelji koriste predmetnu nekretnine, a koje saznanje kraj svega izloženog nije od značaja za ovu pravnu star.
15. Stoga je tužbeni zahtjev usvojen kao osnovan jer su tužitelji dokazali da su stekli vlasništvo nasljeđivanjem stvarnih vlasnika, te je odlučeno kao u izreci ove presude.
16. U odnosu na prigovor tuženika pod 4) i 5) na vrijednost predmeta spora kojim ističu da je prenisko označen predmet spora u iznosu od 1.327,23 EUR, ovaj sud nalazi da je navedeni prigovor osnovan, sud ga prihvaća i utvrđuje da je vrijednost predmeta spora iznos od 80.000,00 EUR, imajući u vidu da se radi o vlasničkoj tužbi, pa se vrijednost predmeta spora utvrđuje prema tržišnoj vrijednosti nekretnine sukladno čl. 40. st. 3. ZPP, te je sud odlučio kao u izreci rješenja.
17. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 i 107/25; dalje: Tarifa). Sud je ovdje imao u vidu da je vrijednost predmeta spora utvrđena ovim rješenjem u višem iznosu od 80.000,00 EUR kao u izreci rješenja i točki 16. obrazloženja, a kako se povišenje VPS-a ne može primjenjivati retroaktivno na već poduzete radnje, to su troškovi tužitelja po tužbi glavnog miješanja odmjereni po VPS- u od 1.327,23 EUR koji je prvotno naznačen u tužbi i bio je na snazi do zaključenja raspravljanja.
17.1. Tako su tužiteljima odmjereni troškovi, i to za: sastav neobrazloženih podnesaka od 1. ožujka 2023., 14. ožujka 2023., 4. travnja 2024., 20. veljače 2025., 4. ožujka 2025., 23. listopada 2025. i 28. listopada 2025. po 25 bodova za svaki podnesak (Tbr. 8.4.), za zastupanje na raspravama od 17. veljače 2025., 3. prosinca 2025., 4. veljače 2026. i 14. travnja 2026. po 100 bodova za svako ročište (Tbr. 9.1.), ukupno 575 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR, povećanje od 20 % za zastupanje više osoba (Tbr. 40.) i PDV od 25 % iznosi 1.725,00 EUR, čemu treba pridodati trošak sudskog očevida u iznosu od 212,72 EUR, predujam za izlazak suda u kuću svjedoka od 29,48 EUR, te pristojbu na tužbu u iznosu od 66,36 EUR (500,00 kn) i presudu u iznosu od 663,61 EUR, što ukupno iznosi 2.484,45 EUR, dok se preko dosuđenog odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška, sve kao u točki II. izreke ove presude. Ovaj sud nije priznao tužiteljima trošak sastava požurnice od 13. listopada 2022. jer takav trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP.
17.2. Navedeni trošak je podijeljen među tuženike na jednake dijelove, te je naloženo tuženicima pod 1) do 5) da naknade tužiteljima parnični trošak u iznosu od po 496,89 EUR svaki, odnosno ukupno 2.484,45 EUR svi tuženici. Sud je odbio zahtjev tužitelja da se obaveza plaćanja troškova postupka naloži tuženicima solidarno, jer se ne radi o solidarnoj obvezi obzirom da ni glavna obveza tuženika nije solidarna, kako to propisuje odredba čl. 161. st. 3. ZPP, te je odlučeno kao u točki III. izreke presude.
U Zadru, 14. svibnja 2026.
Sutkinja
Maja Ivković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od dana objave odluke, a o njoj odlučuje županijski sud.
DNA:
- Tužitelju po punomoćnicima odvjetnicima iz OD Gluić Ninčević iz Zadra
- Tuženicima pod 1), 3) po punomoćnici JZ, odvjet. iz [adresa]
- Tuženicima pod 2) i 4) po punomoćnici Marini Šuti Kudelić, odvjetnici u Zlataru
- Tuženiku pod 5) po punomoćnici Ivani Šuti, odvjetnici u Zagrebu
Nakon pravomoćnosti:
-Ministarstvo financija – Porezna uprava, Područni ured Zadar
