Pn-636/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu VICI ROŠČIĆ, u pravnoj stvari tužitelja SB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Srđanu Vrdoljaku, odvj. u Splitu, protiv tuženika Hanza media d.o.o., Koranska 2, Zagreb, OIB: 79517545745, zastupano po punomoćnicima iz OD Hanžeković i partneri, Zagreb, radi naknade štete-mediji, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. svibnja 2026. u nazočnosti zam. pun. tužitelja VB i zam. pun. tuženika Nike Vulić, odvj. vjež. u OD Hanžeković Žuža i partneri, objavljene istog dana,

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana plati tužitelju iznos od 2.654,46 EUR-a sa zakonskim zateznim kamatama od 15. 5. 2020. pa do isplate po stopi koja je propisana odredbom članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II.Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana od pravomoćnosti prvostupanjske presude objavi presudu u dnevnom listu Sportske novosti i na portalu https://sportske.jutarnji.hr.

III.Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana od pravomoćnosti prvostupanjske presude ukloni s portala https://sportske.jutarnji.hr članak pod naslovom ‘’TRI VIROZNA HAJDUKOVA IGRAČA ZASTUPA ISTA MENADŽERSKA AGENCIJA - JE LI SVE SLUČAJNOST? Evo koja smo pitanja postavili S, čekamo odgovore…’’

IV.Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.609,50 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom, koja teče od 14. svibnja 2026. pa do isplate po stopi koja je propisana odredbom članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.U tužbi se navodi kako je tuženik nakladnik Sportskih novosti, dnevnog lista u kojem je 17. 2. 2020. objavljen članak pod naslovom "Povratak viroznih SB, IB i V u utorak na treningu" te je istog dana objavio članak na web stranici https://sportske.jutarnji.hr pod naslovom "Tri virozna hajdukova igrača zastupa ista menadžerska agencija- je li sve slučajnost, evo koja pitanja smo postavili S, čekamo odgovore…" oba članka potpisana od autora OB, u tiskanom izdanju označenog s "JR". Navedeni članak da sadrži niz neistina i objeda na račun tužitelja. U naslovu i sadržaju članka da se navode neistinite informacije i insinuacije kako je razlog izostanka tužitelja s utakmice odigrane između Hajduka i Koprivnice činjenica što je tužitelj klijent iste menadžerske agencije kao i druga dvojica igrača, IB i EB, koji također nisu mogli nastupiti za klub. Nadalje da je netočno kako je tužitelj i ranije izostajao s utakmica i utjecao na smjene trenera u NK Hajduk, konkretno trenera CB. Autor teksta u nastavku da postavlja predsjedniku NK Hajduk tri kapciozna i sugestivna pitanja s kojima se javnosti netočno predočava da je razlog izostanka činjenica da je tužitelj klijent određene menadžerske agencije. Naslovi iz predmetnih članaka da su sugestivni, a pitanja upućena predsjedniku NK Hajduka da su kapciozna, da navodi navedeni u tekstu nisu utemeljeni na objektivnim informacijama već predstavljaju neistine konstrukcije autora članka iskonstruirane da bi se tužitelja prikazalo na način koji izaziva prijezir kod šire javnosti. Tužitelj da nikada nije namjerno izostajao s bilo koje utakmice kluba niti je poduzimao bilo kakve radnje protiv njega, te je kako tvrdi, uvijek postupao maksimalno profesionalno u svom odnošenju prema klubu. U odnosu na utakmicu koja se spominje u članku, da mu je od liječničkog tima dijagnosticirana viroza, da se to dovodi s činjenicom kako su tri igrača iste menadžerske agencije bila također virozna, te da su iznesene informacije imale izrazito veliku težinu u poslovnom i privatnom okruženju tužitelja, a autor da je morao pristupiti ozbiljnijoj provjeri svih informacija. Tužitelj da je sukladno odredbama ZM-a od tuženika i glavnog urednika zatražio objavljivanje ispravka, te da je tuženik objavio zatraženi ispravak. Navedenom članku da se omalovažava, ozloglašava i izruguje tužitelju, da su čitatelji dovedeni u zabludu što je kod njih izazvalo prijezir prema tužitelju jer je šira javnost povjerovala kako je objavljena informacija istinita. Takvim postupanjem da je omalovažen profesionalno i osobno, te da je osjećao uznemirenost, stres i strah. Objava članka da je negativno utjecala na tužiteljevu obitelj, da je kod njih izazvala uznemirenost, stres i strah, budući su svjesni da tužitelj i oni sami mogu biti žrtve napada od strane trećih osoba, budući je u prošlosti bilo incidenata kada su huligani smatrali kako igrači Hajduka ne iskazuju dovoljno u igri prilikom održavanja sportskih događaja. Stoga, tužitelju da je nanijeta neimovinska šteta, odnosno da mu je povrijeđeno pravo osobnosti, da trpi duševne boli velikog intenziteta, zbog čega potražuje pravičnu naknadu u iznosu od 20.000,00 kn.

2.Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti. Ističe kako u konkretnom slučaju postoje pretpostavke iz čl. 21. st. 4. toč. 3. i 6. ZM-a koje ga ekskulpiraju od odgovornosti. Nakladnik da ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i da je poduzeo sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupao u dobroj vjeri, odnosno ako se radi o vrijednosnom sudu autoru čije je objavljivanje bilo u javnom interesu i ako je ta informacija dana u dobroj vjeri. Informacije iz spornog članka da nisu bile podobne povrijediti pravo osobnosti tužitelja jer se radilo o točnim činjenicama i pravo na naknadu štete isključeno je bez obzira osjećao se tužitelj povrijeđeno ili ne. Tuženik smatra da je postojao opravdan interes javnosti za objavu spornih informacija, odnosno da to ne treba dokazivati jer je životno i logično da je tematika o kojoj se pisalo zanimljiva javnosti. Također, smatram da je postupao u dobroj vjeri, u prilog čega govori i činjenica da je bez odgode objavio tzv. demanti tužitelja i na taj način mu omogućio da se čuje i njegova strana priče. Dakle, smatra da su u konkretnom slučaju ispunjenja dva ekskulpacijska razloga na strani tuženika, pa je predloženo odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Presudom ovog suda Pn-445/21 od 22.9.2022. usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja i naloženo tuženiku isplatiti mu traženu naknadu u iznosu od 2.654,46 eura. Odlučujući po žalbi tuženika, Županijski sud u Šibeniku rješenjem Gž-142/2023-2 od 25.11.2025. ukinio je prvostupanjsku odluku i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje.

4.U postupku su izvedeni dokazi pregledom članka objavljenog u listu Slobodna Dalmacija 17. 2. 2020. pod naslovom "Povratak viroznih SB, IB i EB u utorak na treningu", pismena tužitelja upućena tuženiku 16. 3. 2020., tekst objavljen na https://sportske.jutarnji.hr/nogomet/hnl. pod naslovom tri virozna hajdukova igrača zastupa ista menađerska agencija, je li to slučajnost", ispravka objavljenog 19. 3. 2020. pod naslovom nije točno da je IB na bilo koji način sugerirao SB, IB, EB da ne sudjeluju u aktivnostima Hajduka potpisan od IB, teksta objavljenog na https://www.24sata.hr. pod naslovom dečki, a da se više dogovorite? Hajdukova trakavica oko trake, članka objavljenog na https://www.sportcom.hr/sport/nogomet pod naslovom SB izgubio traku i povjerenje stručnog stožera, bivši kapetan umalo završio u B momčadi od 11. 11. 2018., članka objavljenog u Slobodnoj Dalmaciji 12. 11. 2018. pod naslovom od SB se više očekivalo: lako mu je uzeti traku ali teško smanjiti plaću, članka objavljenog 14. 2. 2020. pod naslovom Hajduk stopirao odlazak I, članka pod naslovom SB dobitnik žute majice sportskih novosti zabijao je nogom, zabijao je glavom, igrao je nogomet karijere i pomaknuo vlastite granice od 27. 5. 2019., te saslušanjem tužitelja i svjedoka OB.

5.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6.Među strankama nije sporno da 17. 2. 2020. u dnevnom listu "Sportske novosti objavljen članka pod naslovom POVRATAK VIROZNIH SB, I i EB u utorak na treningu, te istog dana na web stranici https://sportske.jutarnji.hr članka pod naslovom "Tri virozna hajdukova igrača zastupa ista menadžerska agencija - je li sve slučajnost, evo koja pitanja smo postavili S, čekamo odgovore…", oba članka potpisana od strane istog autora OB.

7.Također nije sporno kako je u sportskim novostima 19. 3. 2020. objavljen ispravak potpisan od strane IB pod naslovom "Nije točno da je IB na bilo koji način sugerirao SB, IB i EB da sudjeluju u aktivnostima Hajduka."

8.U postupku je trebalo raspraviti i utvrditi je li sporni tekst povrijedio ugled, čast i dostojanstvo tužitelja, s obzirom da tužitelj smatra kako se radi o tekstu koji nije utemeljen na objektivnim informacijama, odnosno da se radi o insinuacijama kako je razlog izostanka njega kao igrača NK Hajduk s utakmice protiv Koprivnice činjenica da su on i još dvojica viroznih igrača klijenti iste menadžerske agencije.

9.Prema odredbi čl. 21. Zakona o medijima („Narodne Novine“ RH br. 59/04, 84/11 i 81/13) propisano je da nakladnik koji informacijom objavljenom u medijima prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ovim zakonom.

10.Šteta je umanjenje nečije imovine ili sprječavanja njezina povećanja (materijalna šteta) te nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha (nematerijalna šteta, čl. 21. st. ZM-a).

11.Na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju se propisi o obveznim odnosima, osim ako ovim zakonom nije drugačije određeno (čl. 21. st. 3. ZM-a).

12.Odredbom čl. 21.st. 4. ZM-a propisani su slučajevi ekskulpacije nakladnika, a tuženik se poziva na to da je objavljena informacija utemeljena na točnim činjenicama te da je postojalo opravdano zanimanje javnosti za objavu istih, kao i da je postupao u dobroj vjeri, odnosno da se radi o informacijama proizašlih iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u dobroj vjeri.

13.Odredbom st. 6. istog članka propisano je da postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz st. 4. ovoga članka dokazuje tuženik.

14.Odredbom čl. 22. st. 1. istog Zakona propisano je da se nematerijalna šteta u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava.

15.Odredbom st. 2. istog članka propisano je da pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije, odnosno isprike nakladnika kad ispravak nije moguć, dok je odredbom čl. 23. propisano da se tužba za naknadu štete može podnijeti najkasnije u roku od 3 mjeseca od dana saznanja od objave informacije kojom je šteta prouzročena.

16.Odredba čl. 40. st.1. ZM–a propisano je da svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati da bez naknade objavi ispravak objavljene informacije kojom su bila povrijeđena njegova prava i interesi, te da je svrha ispravka ispravljanje netočne ili nepotpune informacije.

17.Odredbom st. 2. istog članka propisano je da se objava ispravka može zahtijevati u roku od 30 dana od objave informacije, dok je odredbom st. 3. propisano da se zahtjev za ispravak podnosi glavnom uredniku u pisanoj formi,da mora biti obrazložen i potpisan od strane podnositelja, te sadržavati sve potrebne podatke o podnositelju i njegovoj adresi.

18.Odredbom čl. 41. st. 1. istog Zakona propisano je da se ispravak mora objaviti bez promjena i dopuna na istom ili istovjetnom mjestu programskog prostora i na isti ili istovrijedan način na koji je bila objavljenja informacija na koju se ispravak odnosi. Ispravak ne smije biti nerazmjerno dulji od informacije, odnosno od dijela informacije na koju se odnosi. Ispravak se može objaviti u izmijenjenom obliku samo ako na to pristane podnositelj zahtjeva. Ispravak se mora objavit na način da je iz naslova vidljivo da se radi o ispravku. Ispravak se bez suglasnosti podnositelja zahtjeva ne smije objaviti među reagiranjima i pismima čitatelja, odnosno gledatelja i slušatelja.

19.Zakon o medijima ne propisuje odgovornost za štetu novinara, odnosno fizičke osobe koja se bavi prikupljanjem, obradom, oblikovanjem ili razvrstavanjem informacija za objavu putem medija, te je zaposlena kod nakladnika na temelju ugovora o radu ili obavlja novinarsku djelatnost kao samostalno zanimanje, u skladu s zakonom (pojmovno definiranje novinara iz čl. 1a ZM –a).

20.Među strankama nije sporno da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio tuženiku sa zahtjevom radi ispravka informacije, čime je u cijelosti ispunjena pretpostavka za podnošenje tužbe za naknadu neimovinske štete u smislu naprijed citirane odredbe čl. 22. ZM-a, odnosno da je tužba podnesena u roku propisanom odredbom. čl. 23. ZM-a.

21.Pregledom teksta objavljenog u dnevnom listu Sportske novosti 17. 2. 2020. pod naslovom POVRATAK VIROZNIH, SB, IB i EB u utorak na treningu, utvrđeno je da se u tekstu navodi kako bi se tercet viroznih igrača Hajduka, SB, IB, EB, trebao vratiti treningu u utorak prema informaciji liječnika s Poljuda. Tužitelj da je u virozi od utorka, da mu se kasnije pridružio IB, dok je treći igrač EB imao najblaži oblik viroze s najblažim posljedicama i najkraćim izostankom s treninga. Viroza s povišenom temperaturom da je bila razloga zašto u Koprivnicu nisu putovali navedeni igrači, da su se borili s istim problem, ali da ne bi priča bila toliko zanimljiva da nema podudarnosti, što svu trojicu zastupa ista menadžerska agencija. Tercet da je obolio u istom tjednu, u trenutku kad najvrjedniji igrač grije klupu, ali da nema sumnje, da je razvidno iz liječničkih nalaza kako ih je viroza odvojila od treninga i utakmice. Tužitelj da je najviše nedostajao klubu prošle subote, no da to nije prvi put da je zdravstveno nesposoban. Tako da je u kolovozu 2018. pred utakmicu s Belupom u Koprivnici također osjetio da ga zdravlje ne služi najbolje. Potom da se vratio treninzima čim je CB smijenjen u prvenstvenoj stanci tjedan dana kasnije, nakon čega mu je Vulić vratio kapetansku traku, ali da je idilični odnos potrajao još mjesec i pol dana. Nadalje, da se tužitelj ozlijedio na kup susretu u Šibeniku te da je potom trebalo ići na gostovanje u Veliku Goricu, a da je tada zagonetno kazao Vulić "za liječnike su neki spremni, ali ipak ne idu". Nije imenovao tko je u pitanju, tko nije htio ići na glasovanje u Turopolje, ali da je činjenica kako je tužitelju uzeo kapetansku traku predavši je O pred igračima uoči poljudskog dvoboja s Interom dva tjedna kasnije kada se oporavio fantazist iz Dugopolja. Potom se navodi da se dolaskom E SB preporodio i postao prvi strijelac lige, ali je ozlijeđen ušao u sezonu. Nitko da nije maltešku Gziru držao kao protivnika gdje će nedostajati klasa SB ali se dogodilo povijesno ispadanje bez prvog strijelca HNL-a na terenu. U Koprivnici da prošle subote ponovno nije bilo SB i da je Hajduk ponovno izgubio utakmicu. Kada nema C najskupljeg među bijelima, osjeti se u igri i na rezultatu. Tužitelj da je najbolji strijelac Hajduka i te sezone, te da će biti veliki hendikep za ČB ako dođe u situaciju koju su prošli njegovi prethodnici da SB nema kada najviše treba i to ne u samo jednoj utakmici. U sklopu članka, izdvojenog, nalazi se manji tekst pod naslovom "Četiri pitanja za S koja vape za odgovorom", od kojih prvo kako tumači činjenicu da su tri igrača koja zastupa ista menadžerska agencija oboljela pred utakmicu u Koprivnici; je li istina da menadžerska agencija Neja sport ima najviše igrača u Hajduku; kako je ubuduće preventivno djelovati da se ne dogodi da igrači iz iste menadžerske agencije imaju zdravstvene probleme i nisu sposobni za utakmicu; imaju li još neke menadžerske agencije više od dva igrača u Hajduku.

22.Pregledom

članka

objavljenog

na

portalu

https://sportske.jutarnji.hr/nogomet/hnl./ utvrđeno je da je tekst istog sadržaja objavljen i na portalu tuženika istog dana.

23.Pregledom pismena od 16. 3. 2020., razvidno je da se tužitelj obratio tuženiku i glavnom uredniku Sportskih novosti s zahtjevom radi objave ispravka.

24.Pregledom ispravka od 19. 3. 2020. objavljenog u sportskim novostima, utvrđeno je da je na tom portalu objavljen traženi ispravak informacije objavljenih u članku pod naslovom TRI VIROZNA IGRAČA zastupa ista menadžerska agencija je li sve slučajnost?

25.Tuženik je sudu dostavio članke objavljene u drugim portalima, pa tako članka po naslovu Dečki, a da se više dogovorite? Hajdukova trakavica oko traka od 11. 11. 2018., članak pod naslovom SB izgubio traku i povjerenje stručnog stožera, bivši kapetan umalo završo u B momčadi Hajduka, objavljen 11. 11. 2018., članka objavljen u Slobodnoj Dalmaciji 12. 11. 2018. pod naslovom OD SB se više očekivalo, lako mu je uzeti traku ali teško smanjiti plaću, članak objavljen u Sportskim novostima po naslovu Hajduk stopirao odlazak I ČB oštro poručio zadavit ću sve koji će staviti osobne interese ispred Hajduka. Jako sam budan!", članka objavljen pod naslovom SB dobitnik žute majice sportskih novosti zabijao je nogom, zabijao je glavom, igrao je nogomet karijere i pomaknuo vlastite granice, objavljen 27. 5. 2019.

26.Tužitelj u svom iskazu navodi kako je nakon pročitanog predmetnog članka smatrao kako se radi o direktnom napadu na njega osobno i na njega kao kapetana kluba, s obzirom da informacije nisu istinite. Namjera autora teksta da je bila nanošenje duševnih boli njemu i štete njegovom radu. Čitatelji koji čitaju novine da ne znaju drugu stranu. Kao otac četvero djece da se nakon objave ovog teksta bojao kretati, te da se i dan danas povlače repovi iza tog teksta te postavlja pitanje jesu li objavljene informacije istinite ili ne, jer se zna kakav je ovo grad i kakav je značaj kluba. U vrijeme objave spornog teksta da je bio ( i danas je) nogometaš Hajduka te kapetan kluba. U tekstu da je sporno to što se izražava sumnja da su tri igrača iste agencije odjednom pod temperaturom, a sljedeći vikend nakon objave predmetnog teksta da je sportski direktor kluba prije utakmice putem video stao u obranu igrača, navodeći da je tekst direktan napad na igrače i klub, da se radi o neprovjerenim i neistinitim informacijama. To da potvrđuje činjenica što su kroz mjesec dana novine objavile ispravak. Autor teksta da nije tražio od njega informacije o njegovom zdravstvenom stanju prije objave spornog teksta, te nema saznanja o tome je li se radi toga obraćao klubu. Temeljem pisanja medija ljudi da stječu sliku o njemu. Direktor kluba da je poslije sljedeće utakmice pohvalio njegovu igru unatoč činjenici da je utakmica odigrana uslijed psihičkih problema koje je imao zbog objavljenog teksta. Glede dijela teksta gdje se navode njegova ranije ozljeđivanja i izjave trenera Vulića da su za liječnike neki spremni, ali ipak igraju, da je na utakmici u Šibeniku bio ozlijeđen, da se sumnjalo na lom ruke i da je s terena odvezen od HMP-a, no nije bilo puknuća. Ta utakmica i ona u Velikoj Gorici da su odigrane u svega par dana (srijeda i subota) te da je odluka o neigranju bila odluka trenera, a ne njegova. Predmetni sporni tekst da je "prelio čašu", te da je o tome pričao sa suigračima, jer je u to vrijeme bio kapetan. Kad su u pitanju viroze i bolesti, da se u klubu različito tretiraju početnici i iskusni igrači. Dok mladi igrač odmah ide kod liječnika, iskusni stariji da najprije razgovara s trenerom, te da trener donosi odluku hoće li igrati ili ne. U tekstu da se navodi kako ga nema kao igrača kada ga klub najviše treba, i to ne samo u jednoj utakmici, no da to nije službeni stan uprave kluba, već novinara i njegove želje da članak bude zanimljiviji, kako bi bio čitan, kao i da te informacije nisu točne. Tvrdi da je cijelu karijeru gotovo proveo u Hajduku i da nikada od uprave i trenera nije prozvan da bi neutemeljeno neigrao, odnosno da dijagnosticirane bolesti zbog kojih nije igrao nemaju medicinsko uporište. Sve informacije objavljene u spornom tekstu, isključivo da su medijski proizvod. Hajduk da je klub s najvećim brojem navijača, a nakon objave spornog teksta da je dobivao prijeteće poruke, ozbiljne i neozbiljne, te da mu nije bilo ugodno, kada bi prilikom šetnje s djecom trpio dobacivanja.

27.Saslušani svjedok OB, autor spornog teksta u svom iskazu navodi da pri obavljanju svojih poslova kontaktira presslužbu kluba, te da ne zna tko mu je točno dao predmetne sporne informacije. Tužitelja da nije kontaktirao prije objave spornog teksta, budući igrači nikada sami ne daju odgovore na pitanja, već isključivo u prisutnosti presslužbe, odnosno da nije moguć direktni kontakt novinara i igrača. Što se tiče informacija o zdravstvenom stanju tužitelja koje je dobio na pres konferenciji dan prije utakmice, da se ne sjeća sadržaja istih budući je u međuvremenu bio na 30 pres konferencija. U telefonskom razgovoru nakon utakmice na kojoj tužitelj nije igrao da je saznao kako će se oporaviti. Smatra da sporni tekst ne izražava sumnju u istinitost informacija u zdravstveno stanje tužitelja, ali da mora biti sumnjiva kada od 20 nogometaša njih trojica, vezana uz jednu agenciju, odjednom bivaju bolesni. Logično da se postavlja pitanje kako nitko drugi nije obolio osim njih trojice. TO pitanje da je postavljeno dan prije utakmice na pres konferenciji na kojoj je dobio informacije o bolesti trojice nogometaša, no ne može se sjetiti kako je na to odgovoreno, odnosno je li odgovor preskočen. Viroza tužitelja i dvojice drugih nogometaša da je trajala cca dva dana, te da takvih situacija tijekom kalendarske godine bude na desetak. Što se tiče pitanja koje je postavljao predsjedniku kluba, drži da nisu vezana za predmet spora niti proizlazi zaključak po kojem bi dovodio u sumnju tri igrača iste menadžerske agencije te utakmicu pored činjenice da ostali nogometaši nisu bili bitni. S tužiteljem da je negdje 2. 3. 2020. objavljen razgovor u kojem je pojašnjena situacija vezana uz njegovo zdravstveno tanje, ali se ne može sjetiti što je u tekstu navedeno. Tvrdi da predmetnim tekstom nije imao namjeru povrijediti čast i ugled tužitelja, da se poznaju 10ak godina i da su imali korektan odnos.

28.Prema uputi Županijskog suda u Šibeniku Gž-142/2023-2 od 25.11.2025. potrebno je provesti test nužnosti u demokratskom društvu i povodom zahtijeva tužitelja kojim se ograničava sloboda izražavanja tuženika, odnosno je li to ograničenje prijeko društveno potrebno ili je li razmjerno legitimnom cilju, odnosno potrebno je provesti test razmjernosti o sukobu između tuženikova prava na slobodu izražavanja s jedne strane i tužiteljeva prava na zaštitu prava osobnosti na čast i ugled s druge strane uspostavljajući pravičnu ravnotežu između tih dvaju suprotstavljenih prava.

29.Europski sud za ljudska prava (u daljnjem tekstu: ESLJP) je u nizu presuda koje se odnose na pravo na slobodu izražavanja i istodobnu zaštitu prava na osobni i privatni život te dostojanstvo osoba utvrdio načelna stajališta kako slijedi.

Sloboda izražavanja predstavlja jedno od temeljnih načela demokratskog društva i jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za ispunjenje svakog pojedinca. Pravo na slobodu izražavanja odnosi se ne samo na "informacije" ili "ideje" koje su blagonaklono prihvaćene ili se ne smatraju uvredljivima ili ne izazivaju nikakvu reakciju, nego i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju. To zahtijevaju pluralizam, tolerancija i slobodoumlje bez kojih nema "demokratskog društva". Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanima zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni. Ta ograničenja moraju biti strogo tumačena, a potreba za njima mora biti uvjerljivo utvrđena (usp. s predmetima ESLJP-a Guja protiv Moldavije [Vv], br.14277/04, § 69., presuda od 12. veljače 2008.; i Bédat protiv Švicarske [Vv], br. 56925/08, § 48., presuda od 29. ožujka 2016.).

Drugim riječima, pravo na slobodu izražavanja nije apsolutno pravo. Članak 10. Konvencije, kao ni članak 38. Ustava, ne jamče neograničenu slobodu izražavanja. Sloboda izražavanja može biti ograničena ako je to nužno u demokratskom društvu.

30.Test nužnosti u demokratskom društvu zahtijeva da sud pred kojim se nađe "zahtjev" za ograničenje slobode izražavanja utvrdi je li ograničenje slobode izražavanja prijeko društveno potrebno i je li razmjerno legitimnom cilju, te da za to ograničenje navede relevantne i dostatne razloge (usp. s predmetom ESLJP-a DB Oy i Satamedia Oy protiv Finske [Vv], br. 931/13, presuda od 27. lipnja 2017.). Ograničenje prava na slobodu izražavanja mora se razmotriti u kontekstu slučaja u cjelini, uključujući sadržaj izjava i kontekst u kojem su one dane (usp. s predmetom ESLJP-a Europapress holding d.o.o. protiv Hrvatske, br. 25333/06, § 54., presuda od 22. listopada 2009.).

31.Pri ocjenjivanju razmjernosti miješanja treba razlikovati izjave o činjenicama od vrijednosnih sudova. Dok se postojanje činjenica može dokazati, istinitost vrijednosnih sudova nije dokaziva, te stoga ne bi trebalo zahtijevati od tuženika da dokaže istinitost vrijednosnog suda. Kada se radi o vrijednosnim sudovima, razmjernost ograničenja slobode izražavanja može ovisiti o tome postoji li dostatna činjenična osnova koja te sudove podržava, jer u suprotnom se ti sudovi mogu smatrati pretjeranima. Kako bi se moglo razlikovati radi li se o izjavi o činjenicama ili o vrijednosnom sudu nužno je uzeti u obzir okolnosti svakog slučaja i "opći ton" izjave o kojoj se radi, imajući u vidu da će tvrdnje o temama od javnog interesa u pravilu biti vrijednosni sudovi, a ne izjave o činjenicama (usp. s predmetom ESLJP-a Morice protiv Francuske [Vv], br. 29369/10, § 126., presuda od 23. travnja 2015.).

32.Sloboda medija predstavlja jedan od temelja svakog demokratskog društva. Člankom 10. Konvencije, kao i člankom 38. stavcima 2. i 3. Ustava štiti se ne samo sadržaj informacija koje mediji prenose, već i sredstva kojima se te informacije priopćavaju. Mediji prema članku 10. Konvencije uživaju širok opseg zaštite. Ta zaštita odnosi se i na istraživanja i na upite novinara tijekom pripreme priloga koje će objaviti, kao i na zaštitu novinarskih izvora (usp. s predmetom ESLJP-a Goodwin protiv Ujedinjenog Kraljevstva, [Vv], br. 17488/90, § 39., presuda od 27. ožujka 1996.; i Sanoma Uitgevers B.V. protiv Nizozemske, br. 38224/03, §§ 88. - 92., presuda od 14. rujna 2010.).

33.Međutim, sloboda medija uvjetovana je postupanjem novinara u dobroj vjeri u skladu s novinarskom etikom (usp. s predmetima ESLJP-a Stoll protiv Švicarske [Vv], br. 69698/01, § 103., presuda od 10. prosinca 2007.; i Pedersen i Baadsgaard protiv Danske [Vv], br. 49017/99, § 78., presuda od 17. prosinca 2004.). Iako sloboda medija ne smije prekoračiti određene granice, posebice kada se tiče zaštite ugleda i prava drugih, ne smije se smetnuti s uma da je njezin osnovni zadatak priopćiti - na način koji je u skladu s njihovim obvezama i odgovornostima - informacije i ideje o svim pitanjima od javnoga interesa. Ne samo da mediji imaju zadatak priopćavati informacije i ideje od javnog interesa, već ih javnost ima pravo i dobiti. Stoga je uloga medija olakšavanje i osnaživanje prava javnosti primati informacije i ideje ključna. Kada ne bi bilo tako, mediji ne bi bili u mogućnosti ostvariti svoju ulogu "javnog psa čuvara" (usp. s predmetima ESLJP-a Satakunnan Markkinapörssi Oy i Satamedia Oy protiv Finske, navedeno, §§ 125. i 126.; i Magyar Helsinki Bizottság protiv Mađarske [Vv], br. 18030/11, § 165., presuda od 8. studenoga 2016.).

34.U okolnostima u kojima sporna izjava utječe na ugled, čast, dostojanstvo ili prava drugih, taj se "sukob" rješava vaganjem relevantnih čimbenika koji se odnose na dvije zaštićene vrijednosti: s jedne strane, pravo na slobodu izražavanja, i s druge strane, pravo na poštovanje osobnog života drugih (usp. s predmetima ESLJP-a Von Hannover protiv Njemačke /br. 2/ [Vv], br. 40660/08 i 60641/08, §§ 104. - 107., presuda od 7. veljače 2012.; Axel Springer AG protiv Njemačke [Vv], br. 39954/08, §§ 85. - 88., presuda od **.**.2012. Č i UB Associés protiv Francuske [Vv], br. 40454/07, §§ 90. - 93., presuda od 10. studenoga 2015.; i Medžlis Islamske zajednice Brčko i drugi protiv Bosne i Hercegovine [Vv], br. 17224/11, § 77., presuda od 27. lipnja 2017.).

Riječ je o pravima koja zaslužuju jednaku zaštitu te je zadatak sudova postići pravičnu ravnotežu tih prava. U slučajevima koji zahtijevaju vaganje između tih dviju vrijednosti ishod za osobu koja tvrdi da joj je nečijim javnim istupom povrijeđeno dostojanstvo, čast ili ugled, u načelu, treba biti jednak kao da se odlučuje o prigovoru povrede slobode izražavanja misli (usp. s predmetom ESLJP-a Narodni list d.d. protiv Hrvatske, br. 2782/12, § 70., presuda od 8. studenoga 2018.).

35.U konačnici, da bi pojedinac mogao tvrditi da mu je navedenim uvredljivim izjavama povrijeđeno pravo na ugled zajamčeno člankom 35. Ustava, mora pokazati postojanje dostatne veze između navodnog napada na njegovu osobnost i izjava koje se mogu smatrati objektivno uvredljivim. Takva veza ne postoji ako okolnosti slučaja upućuju da je njegovo pravo na ugled novinskim člankom bilo pogođeno tek "marginalno ili indirektno" (D protiv Ukrajine, br. 16882/03, § 40., presuda od 21. studenoga 2013.).

36.Priroda i ozbiljnost nametnute sankcije su čimbenici koje također treba uzeti u obzir pri ocjenjivanju razmjernosti miješanja u pravo na slobodu izražavanja. Dosuđivanje naknade štete oštećenoj osobi mora biti u razumnom odnosu razmjera s pretrpljenim narušavanjem ugleda (usp. s predmetima ESLJP-a Narodni list d.d. protiv Hrvatske, br. 2782/12, § 70., presuda od 8. studenoga 2018.; Kwiecień protiv Poljske, br. 51744/99, § 56., presuda od **.**.2007. ĆB protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 18139/91, § 49., presuda od 13. srpnja 1995.; i Europapress holding d.o.o. protiv Hrvatske, navedeno).

Kako bi se osigurala dosljednost i izbjeglo diskrecijsko odlučivanje pri odgovaranju na pitanje koje od sukobljenih prava preteže u konkretnom slučaju i kojemu od njih je potrebno pružiti zaštitu, ESLJP je u predmetu Axel Springer AG protiv Njemačke (navedeno) naveo sljedeće okolnosti prema kojima načelno ocjenjuje je li u konkretnom slučaju postignuta pravična ravnoteža između sukobljenih prava: a) doprinos raspravi u javnom interesu; b) u kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava; c) prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi; d) metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost; e) sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije; te f) ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak (tzv. chilling effect).

37.O svemu prednjem navedenom izjasnio se Ustavni sud RH u više odluka, npr. U-III-7479/2014 od 16.12.2015., U-III-2195/2016 od 2.11.2016., U-III-2588/2016 od 8.11.2016., U-III-4248/23 od 12.9.2024., te kao i VSRH u odluci Rev- 486/2023 od 1.2.2024. i dr.

38.Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92,112/99,88/01,117/03,88/05,02/07,84/08 i 96/08 123/08, 57/11 i 148/11 ) ovaj sud i dalje smatra kako je zahtjev tužitelja za naknadom štete djelomično osnovan, odnosno da sporni tekst predstavlja vrijeđanje časti, ugleda i dostojanstva tužitelja, zbog čega bi imao duševne bolove, odnosno povredu prava osobnosti, koja opravdava dosuđenje pravične novčane naknade.

39.Kako je naprijed navedeno, odgovornost nakladnika temelji se na principu krivnje, a sukladno općim propisima obveznog prava presumira se najniži stupanj krivnje–obična nepažnja. Izuzev krivnje kao subjektivnog elementa protupravnosti, sve druge pretpostavke odgovornosti za štetu (štetna radnja, protupravnost štetne radnje, šteta u objektivnom i subjektivnom smislu te uzročno posljedična veza između štete i štetne radnje) mora dokazati oštećenik koji zahtijeva naknađivanje štete, u konkretnom slučaju tužitelj.

40.Da bi se nakladnik oslobodio odgovornosti za štetu koju je tužitelj dokazao, mora dokazati pretpostavke za svoje oslobođenje od odgovornosti za štetu, odnosno da objavom sporne informacije nije povrijedio propis, usprkos tome što je tom informacijom eventualno nekome prouzročio štetu.

41.Zakon o medijima je definirao okolnosti koje nakladnika oslobađaju od odgovornosti za štetu, a tuženik se u konkretnom slučaju poziva na to da su sporne informacije utemeljene na točnim činjeničnim tvrdnjama ili činjeničnim tvrdnjama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne, a poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, te da je postojalo opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i da je postupano u dobroj vjeri (čl. 21. st. 4. alineja 3 ZM-a).

42.Zakon o medijima ne propisuje odgovornost za štetu novinara, dakle fizičke osobe koja se bavi prikupljanjem, obradom, oblikovanjem ili razvrstavanjem informacija za objavu putem medija, te je zaposlena kao nakladnik na temelju ugovora o radu ili obavlja novinarsku djelatnost kao samostalno zanimanje u skladu sa zakonom. Također, ne definira pojmove dostojanstva, ugleda i časti koje vrednote štiti svojim odredbama. Dostojanstvo je osobno pravo čovjeka, kao pojedinca i kao člana društvene zajednice, koje u normativnom smislu predstavlja pravo svakog čovjeka da očekuje i zahtjeva od drugoga da poštuje njegovu osobnost, ne omalovažava ga ili na drugi način povrjeđuje njegovo osjećanje vlastite vrijednosti, ne umanjuje njegov ugled u društvu i sl. Pod čašću se razumijeva osobno osjećanje vlastite vrijednosti, a pod ugledom poštovanje i uvažavanje od drugih u društvu. Uvreda je svako izražavanje omalovažavanja drugoga, odnosno nepoštivanje tuđe časti, dostojanstva i ugleda. Te vrednote štiti i Ustav RH (čl. 35), kao što jamči slobodu mišljenja i izražavanja misli, koje osobito obuhvaćaju slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja. Istodobno zabranjuje cenzuru, a novinar ima pravo na slobodu izvještavanja i pristupa informaciji. Štoviše, hrvatski Ustav, kao pravni akt najvišeg ranga, dopušta državi, točnije zakonodavcu, uži obim ovlasti ograničavanja slobode izražavanja, nego što to dopušta Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koju je Republika Hrvatska ratificirala.

43.Analizom spornog teksta objavljenog 17. 2. 2020. u listu i na portalu sportskih novosti može se zaključiti kako autor spornog teksta tri igrača Hajduka, među kojima je i tužitelj naziva tercetom budući su sva trojica klijenti iste menadžerske agencije, i sva trojica su zbog viroze odsustvovali s nogometne utakmice Hajduk-Koprivnica. Međutim, novinar apostrofira činjenicu da su odjednom obolila sva trojica igrača iste menadžerske agencije u istom tjednu, u trenutku kada najvrjedniji igrač iste agencije grije klupu, ali ipak iz liječničkih nalaza proizlazi da ih je viroza odvojila od treninga i utakmice. Za tužitelja navodi kako je najviše nedostajao Hajduku na prošloj utakmici, no da to nije prvi put da je zdravstveno nesposoban, da je tako bilo u kolovozu 2018. pred utakmicu s Belupom, kada je "osjetio da ga zdravlje ne služi najbolje". Iz teksta dalje proizlazi da se tužitelj vratio treninzima nakon smjene trenera tjedan dana kasnije , da mu je vraćena kapetanska traka, ali da je taj idilični odnos potrajao mjesec i pol dana. Potom se navodi kako je tužitelj ozlijeđen u Šibeniku, da zbog toga nije gostovao na utakmici u Velikoj Gorici, te da je tadašnji trener izjavio da su neki spremni za liječnika ali ipak ne idu. Iako nije imenovao tko je u pitanju, da je činjenica kako je tužitelju uzeo kapetansku traku i predao je drugom igraču dva dana kasnije kada se tužitelj oporavio. Potom se navodi da je tužitelj doživio preporod dolaskom novog trenera kada postaje prvi strijelac lige. Stavlja mu se na teret i da je nedostajao klubu prilikom povijesnog ispadanja u utakmici s malteškom Gzirom, naziva ga i najskupljim igračem, čije se neigranje osjeti na rezultatu. Članak završava pitanjem, odnosno konstatacijom da će za tadašnjeg trenera biti veliki hendikep ako dođe u situaciju koju su prošli njegovi prethodnici, da tužitelja nema kada ga najviše treba.

44.Ovako intoniran tekst jasno upućuje na zaključak, koji se može svesti na zadnju rečenicu istog teksta, kako je tužitelj kao igrač nepouzdan, da se razboli uvijek kada je najpotrebniji klubu, te da zbog toga trpe i treneri i rezultati kluba. Početak spornog teksta čitatelju koji nije upućen u nogometna zbivanja (kao što je to u konkretnom slučaju sud) nameće zaključak kako je autor virozu trojice igrača, klijenata iste menadžerske agencije na određen način prozvao upitnom, bez obzira što se radi o službenoj informaciji liječničke službe s Poljuda. I u svom iskazu, autor spornog teksta navodi kako je sumnjivo da baš tri igrača iste agencije obole istodobno, a da nitko drugi, od 20 igrača ne dobije virozu. Dakle, unatoč činjenici da postoje službene informacije kluba, predmetni tekst izaziva sumnju u informacije o bolesti tužitelja i njegovih suigrača iz razloga što su sva trojica klijenti iste agencije. Autor teksta potom se fokusira isključivo na samog tužitelja, te navodi činjenice kako je i ranije znao izostajati s važnih utakmica, kako nije bio u dobrim odnosima s nekim trenerima, te kako su mu oduzimane kapetanske trake, dakle opisuje ga se kao igrača koji menadžersku agenciju stavlja ispred interesa kluba, koji je konfliktan s pojedinim trenerima i koji ne prvi put, izostaje s važnih utakmica, kako to autor na kraju teksta navodi " SB nema kada ga najviše treba i to ne samo u jednoj utakmici". Sudu nije dostavljena niti jedan relevantni dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je tužitelj od strane kluba sankcioniran zbog neopravdanog izostanka na utakmicama koje se spominju u tekstu, odnosno da viroza koja je motiv teksta nije doista postojala. Stoga je predmetni tekst objektivno mogao nanijeti štetu tužitelju u vidu duševnih boli i nelagodnosti kojima je bio izložen, on i njegova obitelj, jer objaviti informacije iz kojih proizlazi da igrač Hajduka izbjegava utakmice, izmišlja bolest i konfrotira se s trenerima, dakle da ne stavlja interes kluba u prvi plan, izaziva bijes i osudu navijača. Stoga predmetni sporni tekst sud ne percipira kao informacije utemeljene na točnim činjenicama i tvrdnjama, jer su iste po svom sadržaju takve naravi da kod čitatelja izazivaju sumnju u sportske i ljudske kvalitete tužitelja, a s obzirom da se radi o profesionalcu, koji živi od kluba, kojega klub plaća, (najskuplji među bijelima, kako se navodi u tekstu), tako opisano ponašanje tužitelja izaziva osudu javnosti. Spornim tekstom, ukupno sagledavajući njegov sadržaj i ton, tužitelja se na određeni način htjelo diskreditirati u očima čitatelja ali i navijača, odnosno javnosti općenito, želeći ga se prikazati kao osobu koja se u obavljanju svojih poslova služi nečasnim postupcima (izmišljanjem bolesti za potrebe menadžerske agencije, na uštrb interesa kluba), pa sud poklanja vjeru tužitelju da je zbog predmetnog teksta doživio neugodnosti na poslu i izvan njega. Da se radi o tekstu koji može izazvati duševne boli tužitelju, odnosno da se radi o povredi prava osobnosti govori i činjenica da je glavni urednik objavio zatraženi ispravak, što zasigurno ne bi učinio da nije bio svjestan činjenice kako objavljeni sporni tekst doista predstavlja povredu ugleda i časti tužitelja osobno i kao sportskog radnika. Kako tužitelj navodi u svom iskazu, NK Hajduk doista ima veliko navijačko tijelo, koje ne preza niti fizički se obračunavati sa samim igračima, pa je nakon ovog teksta tužitelj zasigurno trpio strah za sebe i članove svoje obitelji.

45.Kako je naprijed navedeno, sudovi moraju utvrditi je li ograničenje slobode izražavanja doista nužno i razmjerno cilju koji se želi postići, odnosno je li mjera ograničenja prikladna za postizanje cilja, nužna u demokratskom društvu i je li teret koji se nameće medijima u razmjeru s koristi za javni interes ili zaštitu privatnosti. Naglasak je na javnom interesu, odnosno s time što je potrebno voditi računa o tome i je li osoba koja je u pitanju poznata javnosti, njeno prethodno ponašanje, metode prikupljanja informacija i njihovu provjerljivost, te sadržaj, formu i posljedicu objavljene informacije.

46.Tužitelj u konkretnom slučaju jeste javnosti poznata osoba, riječ je o nogometašu nogometnog kluba koji, kako je naprijed navedeno ima specifičnu navijačku populaciju koja uz to predstavlja i simbol cijelog južnog dijela Hrvatske, pa ponašanje svakog pojedinog igrača podliježe interesu javnosti u većoj mjeri nego što se to inače očekuje. Nadalje, sport kojim se tužitelj bavi predstavlja njegovo zanimanje od kojega živi on i njegova obitelj, a tužitelj ima četvero djece. Objaviti tekst u kojem se dovodi u pitanje njegova lojalnost klubu koji ga plaća, što za posljedicu ima loše rezultate istog, izvrgava tužitelja neugodnostima koje su na granici javnog linča. Radi se o informacijama koje je autor teksta provjerio, dakle HNK Hajduk potvrđuje da se u slučaju tužitelja dosita radilo o bolesti, no tekst članka upućuje na drugačiji zaključak, da je bolest tužitelja upitna i da ga nema uvijek kada je klubu potreban, a radi se o tada najskupljem igraču. Šteta koja je ovom informacijom nanesena tužitelju nadmašuje štetu koju tuženik trpi isplatom primjerene naknade i objave odluke, te nadilazi zaštitu koju tuženik kao medij uvažavajući svoju ulogu u društvu ima. Zadatak je medija objaviti točnu, provjerenu i uravnoteženu informaciju uvažavajući u svakom konkretnom slučaju osobna prava pojedinca, čak i u situaciji kada se radi o medijski isturenoj osobi. Objaviti informacije o igraču koji interes vlastite menadžerske agencije stavlja ispred interesa kluba i navijača, po mišljenju ovog suda i uvažavajući stav EJSP u pogledu testa razmjernosti te izjednačavanja osobnih prava i medija, predstavlja štetu u korist tužitelja, za koju je u konkretnom slučaju teško pronaći opravdanje u ulozi medija u društvu te interesu javnosti.

47.Dakle, ovaj sud smatra da predmetni sporni tekst sagledan u cjelini, sa sadržajem, naslovom, izdvojenim dijelom koji se odnosi na četiri pitanja direktoru kluba u svojoj naravi ne predstavlja tekst pisan na temu od javnog interesa i u dobroj vjeri, jer se njime tužitelja ozloglašava, kako bi se dovelo u pitanje njegov moral i etičnost, odnosno profesionalne i osobne kvalitete. Radi navedenog tužitelju je dosuđena tražena naknada u cijelosti, s kamatama od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. ZOO-a.

48.Sud je prihvatio i tužbeni zahtjev tužitelja kako isti glasi u točci II. i III. izreke ove presude u cijelosti. Naime, VSRH u odluci Rev-1661/10-2 od 3. studenog 2010.g. zauzeo je pravno shvaćanje da odredbe ZM-a o odgovornosti za štetu učinjenu u medijima, prema tom zakonu ne uključuju i reparaciju u vidu objavljivanja presude pozivom na odredbu čl. 22. st. 1. ZM-a da se nematerijalna šteta u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava. Međutim, na sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 18. prosinca 2017.g. zauzeto je pravno shvaćanje da je objava pravomoćne presude u tiskovini dopušten oblik popravljanja neimovinske štete oštećenom u postupku na kojem se primjenjuju odredbe ZM-a. VSRH zaključuje kako nema zapreke da sud prilikom odlučivanja u smislu odredbe 22. st. 1. ZM-a o zahtjevu za popravljanje nematerijalne štete počinjene objavljivanjem informacije u medijima odluči na ime te naknade objaviti presudu u medijima. Ovaj stav izložen je u odluci VSRH Rev-1331/16 od 23. siječnja 2018.g.

49.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a tužitelju je obistinjen trošak kako slijedi: za sastav tužbe, zastupanja na ročištima od 7. 10. 2020., 8. 3. 2021., 28. 9. 2021., 12. 4. 2022., 6. 6. 2022., 9.2.2026. po 200,00 eura, za zastupanje na ročištima od 16.2.2022. 50,00 eura, za zastupanje na ročištu od 14.5.2026. 100,00 eura, za sastav podneska od 18.5.2020. 50,00 eura, te sastav podnesaka od 9.4.2021. i 1.6.2021. po 200,00 eura, tako da ukupni trošak iznosi 2.000,0 eura uvećano za 500,00 eura PDV-a, tako da tužitelju pripada trošak zastupanja u iznosu od 2.500,00 eura. Tužitelju je obistinjen i trošak sudske pristojbe tužbe u iznosu od 275,00 kn te presude od 550,00 kn, (odnosno 109,50 eura), tako da ukupni trošak iznosi 2.609,50 eura.

U Splitu, 14. svibnja 2026.

S U D A C

Vica Roščić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika

-u spis