Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-496/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Osijeku, po sucu toga suda, Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužitelja LT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti/stjecanja bez osnove/naknade štete/isplate, 14. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 528 -50-5083364, zaključenog dana 23.09.2008. god. između tužitelja LT i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, a koja u čl. 3. glasi: „Naknada 4,20% (četiri zarez dvadeset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita...“.

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 533,81 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 24.09.2008. god. do 31. srpnja 2008. god. po stopi od 15%, od 01. kolovoza 2008. god. do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 01.01.2023. god. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. god. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 303,09 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude, odnosno od 14. svibnja 2026., pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi primljenoj kod ovoga suda dana 25. ožujka 2026. navodi da su dana 23.09.2008. god. tužitelj LT i tuženik Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, zaključili Ugovor o kreditu broj 528-50-5083364, a prema kojem je tuženik kao kreditor, tužitelju kao korisniku kredita i davatelju osiguranja, odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 95.762,00 HRK.

2. Gore navedenim Ugovorom tipa „uzmi ili ostavi“ u čl. 3. ugovorena je jednokratna naknada za korištenje kredita u visini od 4,20 % od cjelokupnog iznosa kredita koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. S obzirom da je predmetni Ugovor zaključen i realiziran 23.09.2008. god. tužitelju je naplaćen iznos od 4.022,00 HRK kao naknada za korištenje kredita (95.762,00 x 4,20% =4.022,00). Tužitelj ističe kako se toj ugovornoj odredbi za tzv. „ulaznu naknadu“ nije pojedinačno pregovaralo, već je ista unaprijed formulirana od strane tuženika (banke) te implementirana u tipski ugovoru na koji tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja. Isto tako, tužitelj ističe kako mu nije bila razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknade i usluga u ime kojih se ista naplaćuje.

3. Prema odredbi čl. 53. Zakona o zaštiti potrošača (NN 19/22, 59/23) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a što je u konkretnom slučaju i riječ. Ujedno, navedena odredba (čl. 3.) je i ništetna jer je nedopuštena po čl. 269., 270. i 271. Zakona o obveznim odnosima, sve to u svezi s čl. 322., 323. i 324. ZOO-a. Stoga je tuženik nepošteni stjecatelj sukladno čl. 1115. ZOO-a i istu naknadu mora vratiti. Tome u prilog govori i čl. 96. te čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača (nepoštena i ništetna ugovorna odredba) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora, a ujedno je takvo formuliranje nepoštena poslovna praksa, konkretno zavaravajuća poslovna praksa pobliže opisana u čl. 107. do 110. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07). Dakle, navedena odredba nije bila ugovorena u dobroj vjeri te je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, zbog čega je ista nepoštena i ništetna te ne proizvodi pravni učinak.

4. Za napomenuti je kako je na dan utuženja iznos naplaćene naknade u HRK temeljem Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/2022, NN 88/2022) tuženika iznosio 533,81 EUR, stoga ovim putem tužitelj upravo taj iznos potražuje od tuženika.

5. Tuženiku je tužba poslana dana 25. ožujka 2026. uz poziv na davanje pisanog odgovora na istu u roku od 30 dana s upozorenjem na pravne posljedice nedavanja pisanog odgovora na tužbu u ostavljenom roku, donošenjem presude zbog ogluhe, temeljem članka 331. b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03.,88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.,u daljnjem tekstu: ZPP). Tuženik je tužbu zaprimio dana 7. travnja 2026. godine (list spisa 11).

6. Kako u dodijeljenom roku tuženik nije dostavio pisani odgovor na tužbu, a ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da je tuženik bio spriječen iz opravdanih razloga da podnese odgovor na tužbu, a kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio, a niti postoje smetnje iz članka 3. stavak 3. ZPP-a, to je primjenom odredbe čl. 331. b ZPP-a, valjalo odlučiti kao u izreci.

7. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužitelj imao za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, PDV od 25% u iznosu od 50,00 eura, pristojbe u iznosu od 53,09 eura što sveukupno čini iznos od 303,09 eura.

Osijek, 14. svibnja 2026.

Sudac

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba putem ovoga suda, Nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 353. stavak 2. ZPP-a).

Dostaviti:

1.punomoćniku tužitelja

2. tuženiku