REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-225/2026-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari prvotužitelja RAZGLAS, neprofitna udruga građana iz [adresa], OIB: 72768676556, koga zastupa predsjednik LM, i drugotužitelja LM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje oboje zastupa punomoćnik Mladen Golojuh, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice UM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], glavne urednice portala Faktograf.hr i nakladnika FAKTOGRAF – udruga za informiranu javnost iz Zagreba, Ulica Franje Petračića 6, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Vanja Jurić, odvjetnica u Zagrebu, radi objave ispravka netočne informacije, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 14. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku UM (glavna urednica portala Faktograf.hr) da bez naknade u roku od 8 dana od pravomoćnosti presude, na portalu Faktograf.hr objavi ispravak netočne informacije pod naslovom „ISPRAVAK NETOČNIH INFORMACIJA“ koji glasi: „Na portalu Faktograf.hr u članku "Kako se u Hrvatskoj liječi rodna disforija" objavljene su netočne informacije o radu portala Razglas.org i autora LM. Netočna je tvrdnja da su autor i/ili nakladnik utemeljitelji lingvističke konstrukcije "takozvana rodna disforija". Navedeni termin službeno je uvelo Ministarstvo zdravstva RH u pod nazivom "Stručne smjernice za izradu mišljenja zdravstvenih radnika i psihologa o promjeni spola ili životu u drugom rodnom identitetu", objavljenom u Narodnim novinama br. 7/2016. Netočna je tvrdnja da se u Hrvatskoj ne provodi endokrinološka terapija nad djecom. Sukladno članku 1. UN-ove Konvencije o pravima djeteta i članku 6. Zakona o pravobranitelju za djecu, djetetom se smatra svaka osoba do navršenih 18 godina života. Medicinska praksa potvrđena i u javnim medijskim objavama (primjerice portal Novi list, poveznica:https:/www.novilist.hr/novosi/hrvatska/ispovijest-18-godišnjaka-koji-je-među- rijetkima-u-nas-dobio-odobrenje-za-promjenu-spola-napokon-osjećam-da-sam-ono-što- sam-trebao-biti), potvrđuje primjenu endokrinološke terapije kod maloljetnih osoba

(adolescenata), koji su pravno gledano-djeca."

II. Nalaže se prvotužitelju udruzi Razglas i drugotužitelju LM naknaditi tuženici UM troškove postupka u iznosu od 750,00 eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 14. svibnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi tvrde da je tuženica odbila objaviti ispravak netočne informacije koja je objavljena 23. prosinca 2025. na portalu Faktograf.hr u članku naslova „Kako se u Hrvatskoj liječi rodna disforija“. Navodi kako su u članku iznesene netočne informacije kojima se vrijeđaju interesi i prava tužitelja, na način da se njihov prethodni rad naslova „Zašto L podupire mengelevske eksperimente nad našom djecom??? Zašto ministri šute ignoriraju vapaj stručnjaka???“, objavljen na portalu Razglas.org, proglašava dezinformatorskim. Navode kako su 21. siječnja 2026. uputili tuženici Zahtjev za ispravak netočne informacije, što je tuženica odbila učiniti. Stoga, predlažu sudu naložiti tuženici objavu ispravka netočne informacije koji glasi:

"Na portalu Faktograf.hr u članku "Kako se u Hrvatskoj liječi rodna disforija" objavljene su netočne informacije o radu portala Razglas.org i autora LM. Netočna je tvrdnja da su autor i/ili nakladnik utemeljitelji lingvističke konstrukcije "takozvana rodna disforija". Navedeni termin službeno je uvelo Ministarstvo zdravstva RH u pod nazivom "Stručne smjernice za izradu mišljenja zdravstvenih radnika i psihologa o promjeni spola ili životu u drugom rodnom identitetu", objavljenom u Narodnim novinama br. 7/2016. Netočna je tvrdnja da se u Hrvatskoj ne provodi endokrinološka terapija nad djecom. Sukladno članku 1. Un-ove Konvencije o pravima djeteta i članku 6. Zakona o pravobranitelju za djecu, djetetom se smatra svaka osoba do navršenih 18 godina života. Medicinska praksa potvrđena i u javnim medijskim objavama (primjerice portal Novi list, poveznica: https:/www.novilist.hr/novosi/hrvatska/ispovijest-18-godišnjaka-koji-je-među- rijetkima-u-nas-dobio-odobrenje-za-promjenu-spola-napokon-osjećam-da-sam-ono-što- sam-trebao-biti), potvrđuje primjenu endokrinološke terapije kod maloljetnihosoba

(adolescenata), koji su pravno gledano-djeca“

Uz navedeno, potražuju i naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom.

2. Tuženica u cijelosti osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva. Navodi kako je sporni članak objavljen je nakon što su I. tužitelj, kao nakladnik portala Razglas, te II. tužitelj, kao autor i glavni urednik, objavili članak „Zašto L podupire mengelevske eksperimente nad našom djecom??? Zašto ministri ignoriraju vapaj stručnjaka???“, koji je sadržavao netočne i/ili zavaravajuće informacije o rodnoj disforiji, što je vidljivo i iz senzacionalističkog naslova tog priloga. Navodi da je tuženica glavna urednica portala www.faktograf.hr koji je osnovan sa svrhom provjeravanja točnosti informacija koje se pojavljuju u javnom prostoru te da je Faktograf prvi hrvatski medij specijaliziran za tzv. fact- checking i član International Fact Checking Networka (IFCN), odnosno međunarodne mreže takvih organizacija. Objavom spornog članka, portal Faktograf izvršavao je, dakle, društvenu ulogu radi koje je osnovan.

Navodi da su tužitelji 21. siječnja 2026. tuženoj uputili zahtjev za ispravak informacija, koji obuhvaća gotovo tri stranice teksta te sadržava poveznice na druge tekstove, članke iz drugih medija, službeni list - Narodne novine i sl. Podnesenim ispravkom, tužitelj je „ispravljao“, kako i sam tvrdi - navodne „kontekstualne tvrdnje“, zatim dio članka koji se odnosi tumačenje II. tužiteljevih navodnih „lingvističkih i kontekstualnih pojednostavljenja za opću publiku“, a zatim i izjave trećih osoba, primjerice autorizirane izjave PM, liječnice i profesorice na Medicinskom fakultetu u Zagrebu te izjave članova udruge KolekTIRV te tim zahtjevom uopće ne ispravlja informacije objavljene u spornom članku. Navodi da nije bila dužna objaviti zahtjev za ispravak informacije, s obzirom da su sporne informacije točne; bi objava ispravka bila u suprotnosti sa zakonom i dobrim običajima, je traženi ispravak nerazmjerno duži od informacije u kojoj su navodi radi kojih se ispravak traži; sporni članak dijelom predstavlja znanstvenu kritiku.

Navodi i da nije odbila objaviti ispravak informacija koji tužitelji navode u tužbenom zahtjevu. Tuženica je odlučivala o zahtjevu za ispravak sasvim drugog sadržaja – kako je to vidljivo iz zahtjeva za ispravak informacija od 21. siječnja 2026.

Predlaže, stoga, odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka tuženici.

3. Sud je, na okolnost osnovanosti tužbenog zahtjeva u smislu navoda tuženice o sadržajnoj različitosti tužbenog zahtjeva i zahtjeva za objavu ispravka, u skladu s odredbama Zakona o medijima (Narodne novine, broj 59/2004, 84/2011, 81/2013, 114/2022, 27/2026, dalje: ZM), izvršio uvid u zahtjev za objavu ispravka podnesen tuženici 21. siječnja 2026. (list 31-34 spisa) te uvid u tužbeni zahtjev.

4. Sud je, na temelju odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) i provedenog dokaznog postupka, a cijeneći izvedene dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Uvidom u Zahtjev za ispravak netočne informacije, kojega su tužitelji podnijeli tuženoj 21. siječnja 2026., utvrđeno je kako je u njemu sadržano osam informacija čiji ispravak tužitelji zahtijevaju od tuženice. Tako tužitelji u zahtjevu traže objavu ispravka sljedećih informacija:

"Krajnje su netočne i bez bilo kakvog uporišta u stvarnom stanju, sljedeće iznesene činjenice: kontekstualna tvrdnja da bi nakladnik i/ili autor bili svojevrsni utemeljitelji lingvističke konstrukcije "takozvana rodna disforija":

Navedeno je Ministarstvo zdravstva RH uvelo u dokument "Stručne smjernice za izradu mišljenja zdravstvenih radnika i psihologa o promjeni spola ili životu u drugom radnom identitetu" i objavilo u Narodnim novinama 2016. godina čime se smatra mjerodavnim i jedino relevantnim terminom.

Proučiti poveznicu: https://narodne-novine.nn.hr/članci/službeni/2016_01_7_93.html U navedenom dokumentu stoji: "Kod nekih pojedinaca nesuglasje između roda i spola izaziva tzv. rodnu disforiju."

Autor teksta ne spori općenito angažman kliničkih psihologa, niti "brka" kliničke psihologe i psihologe (radi se o lingvističkom i kontekstualnom pojednostavljenju za opću publiku), ali se autor referira na pismo čiji je autor dr. U u kojem on (ne autor, autor samo prenosi navode iz dokumenta čiji uvid mu je omogućen) tvrdi da isti prekoračuju svoj položaj i ovlasti u postupcima liječenju rodne disforije;

Autor u tekstu ni u jednom trenutku doveo u pitanje školske i znanstvene spreme (kliničkih) psihologa, no sami potvrđujete da se radi o manje od 1.000 sati posebne spreme, dok specijalist medicine iz područja psihijatrije u svoje stručno znanje ulaže godine što je najmanje. U tom kontekstu autor dvoji kroz tekst sposobnosti (kliničkih psihologa da postavljaju dijagnozu rodne disforije, a za što ih optužuje dr. U u svom pismu (ne autor članka), a budući da je pismo poslano formalnim i službenim kanalima prema odgovornima u zdravstvenom sustavu autor nije imao razloga sumnjati u navedeno. Kako bilo, autor je u posjedu i materijalnih dokaza za svoje navode, ali zbog zakonskih ograničenja iste nije bio (niti jeste) u mogućnosti objavljivati ili distribuirati. Izraz "mengelovski eksperimenti" izvađen je iz konteksta;

Izraz "mengelovski eksperimenti" autor u svojoj objavi koristi kontekstualno kao metaforu za nepravilnosti u liječenju transrodnih osoba, a koje dr U navodi u som pismu, s posebnim osvrtom na činjenicu da klinički psiholozi postavljaju dijagnoze rodne disforije (pojašnjeno ranije) te na činjenicu da se maloljetnicima doista propisuju tzv. blokatoru puberteta i pri čemu se dosta koriste lijekovi koje Halmed nije odobrio za liječenje rodne disforije.

Autor je u posjedu i materijalnih dokaza za svoje navode, ali zbog zakonskih ograničenja iste nije bio (niti jeste) u mogućnosti objavljivati ili distribuirati.

Izjava dr PM: "U skladu sa smjernicama, u dječjoj dobi ne primjenjuje se nikakva endokrinološka terapija (…)";

Autor u svom tekstu koristi izraz "dijete" sukladno "Konvenciji o pravima djeteta", koju je Hrvatska ratificirala i koja ima snagu međunarodnog ugovora – dijete je svaka osoba mlađa od 18. godina, osim ako se prema nacionalnom zakonodavstvu punoljetnost ne stječe ranije. Hrvatsko pravo punoljetnost veže uz navršenih 18 godina, pa tu nema iznimke ni sivih zona. Pučka pravobraniteljica za djecu koristi Konvenciju o pravima djeteta kao temeljni dokument, a djeluje na temelju Zakona o pučkom pravobranitelju za djecu i hrvatskog pravnog poretka – upravo ona koristi dosljedno navedenim dokumentima razumijevanje da je dijete "svako ljudsko biće do navršenih 18 godina života, neovisno o spolu, državljanstvu, obiteljskom statusu, zdravstvenom stanju ili bilo kojoj drugoj osobini".

Kako bilo, autor je u posjedu i materijalnih dokaza za svoje navode da se maloljetnicima (de facto djeci) propisuje endokrinološka terapija u svrhu promjene spola (a kako je ranije pojašnjeno i opisano detaljnije), ali zbog zakonskih ograničenja iste nije bio (niti jeste) u mogućnosti objavljivati ili distribuirati.

"Klinički psiholozi i psihijatri ne provode "liječenje" djece od rodne disforije", a kako je navedeno u jednom podnaslovu i kontekstualno u dijelovima teksta;

Sami zaključujete da se radi o medicinskom postupku u sklopu hrvatskog zdravstvenog sustava (koji neizostavno uključuje HZZO, HZJZ, KB centre, kliničke bolnice, liječnike primarne zdravstvene skrbi koji izdaju uputnice i dr.) što povlači za zaključak da se neizbježno radi o liječenju.

Sama činjenica da sudjeluju u opisanom medicinskom postupku (bez obzira u kojoj fazi i u kojem obujmu) de facto sudjeluju, u ovom slučaju od rodne disforije, za koju ste i sami naveli da se radi o "mentalnom poremećaju i poremećaju ponašanja", što neizbježno predstavlja medicinsko stanje koje se liječi.

Tim više što i sami kasnije u tekstu prenosite tvrdnje dr. PM koja govori: "Prvi korak u obradi osoba sa sumnjom na transrodnost, ističe PM, jest procjena stručnjaka za mentalno zdravlje – kliničkih psihologa i psihijatra s iskustvom u radu s ovom populacijom. "To definitivno potvrđuje da klinički psiholozi i psihijatri provode liječenje djece od rodne disforije i propisani su od Ministarstva zdravstva kao dio interdisciplinarnog tima za liječenje. Dakle, doista se radi o liječenju, doista se radi o medicinskom stanju (de facto bolesti) i u tom liječenju doista sudjeluju klinički psiholozi i psihijatri.

Tvrdnja udruge KolekTIRV da su tvrdnje autora neutemeljene, neznanstvene i da služe jedino širenju transfobije i političkim agendama koje se protive postojanju trans identiteta, dodajući da skrb o trans mladima u Hrvatskoj nije eksperiment;

Autor u nijednom dijelu teksta (tog, ali i bilo kojeg drugog čiji je autor) nije osporavao postojanje "trans identiteta" niti rodnu disforiju uopće.

Autor je u svojim objavama kritizirao hrvatski zdravstveni sustav koji je omogućavao određene kirurške zahvate u sklopu postupka liječenja rodne disforije, a što je dužan osigurati sukladno pozitivnom zakonodavstvu.

Autor je u svojim objavama promicao prava transrodnih osoba te poticao i pozivao javno na razumijevanje, ampatiju i uključivost spram transrodnih osoba.

Autor se u svom konkretnom tekstu (a koji je komentiran) osvrće na nepravilnosti i nezakonitosti u postupku liječenja maloljetnih transrodnih osoba (de facto djece), a o čemu je u svom pismu pisao dr U i za što autor posjeduje materijalne dokaze, ali zbog zakonskih ograničenja iste nije bio (niti jeste) u mogućnosti objavlji8vati ili distribuirati. Zakonska obaveza svih (a osobito novinara, što autor doista jeste) je ukazivati i prijavljivati nepravilnosti i nezakonitosti s kojima se susretne u svom radu, a što je autor činio i što inače čini.

Ukoliko je prozivka (i de facto optužba) za transfobiju neutemeljena, paušalna i difamacijske namjere.

S druge strane, autor koristi javne i službene izvore iz hrvatskog zdravstvenog sustava (koji je jedini mjerodavan za ovu i svaku drugu zdravstvenu temu u Hrvatskoj). Dok udruga KolekTRIV koristi u svojoj retorici i publikacijama MKB-11 (što ste i sami utvrdili da je neutemeljeno za Hrvatsku gdje je u primjeni MKB-10) kao i WPATH koji ni na koji način nije obvezujući niti mjerodavan u hrvatskom zdravstvenom sustavu. Upravu udruga KolekTRIV koristi neutemeljene informacije i de facto širi dezinformacije na opisani način. Autor raspolaže materijalnim dokazima za svoje navode i spreman ih je dokazati na sudu. Tvrdnja dr PM da tvrdnje o "Mengelovskim eksperimentima" nad djecom nemaju nikakvo uporište u stvarnosti;

Ranije je opisana uporaba fraze "mengelovski eksperimenti" pa valja izbjeći ponavljanje. Također, ranije je navedeno da autor za svoje tvrdnje ima materijalne dokaze, ali zbog zakonskih ograničenja iste nije bio (niti jeste) u mogućnosti objavljivati ili distribuirati. Valja napomenuti da citirana dr PM nije dio "liste stručnjaka" koju je odredio (sastavio) hrvatski zdravstveni sustav za liječenje rodne disforije niti zakonski može/smije sudjelovati u liječenju rodno disforičnih osoba pa je bilo koja njezina tvrdnja izvan domene endokrinoloških učinaka lijekova na ljudski organizam irelevantna za temu rodne disforije. "U članku i kroz narative u medijima su brojke nerealne i preuveličane, ne postoje "stotine"; ili "tisuće" mladih u tranziciji."

Autor u svom tekstu nije iznosio brojke niti insinuirao statističke podatke.“

4. Odredbom čl. 40. st. 1. ZM-a propisano je kako svatko ima pravo od glavnog urednika zahtijevati da bez naknade objavi ispravak objavljene informacije kojom su bila povrijeđena njegova prava ili interesi.

4.1. Nadalje, odredbom čl. 41. st. 1. ZM-a propisano je kako se ispravak mora objaviti bez promjena i dopuna na istom ili istovrijednom mjestu programskog prostora i na isti ili istovrijedan način na koji je bila objavljena informacija na koju se ispravak odnosi. Ispravak ne smije biti nerazmjerno dulji od informacije, odnosno od dijela informacije na koji se odnosi. Ispravak se može objaviti u izmijenjenom obliku samo ako na to pristane podnositelj zahtjeva. Ispravak se mora objaviti na način da je iz naslova vidljivo da se radi o ispravku. Ispravak se bez suglasnosti podnositelja zahtjeva ne smije objaviti među reagiranjima ili pismima čitatelja, odnosno gledatelja ili slušatelja.

4.2. Odredbom čl. 46. st. 1. ZM-a propisano je kako, ako glavni urednik ne objavi ispravak u roku i na način određen zakonom, podnositelj zahtjeva za ispravak ima pravo podnijeti tužbu protiv glavnog urednika kod općinskog suda na čijem se području nalazi sjedište, odnosno stalno prebivalište nakladnika medija putem kojega je bila objavljena informacija na koju se ispravak odnosi.

4.3. Odredbom čl. 48. st. 1. ZM-a propisano je kako je rasprava o tužbi za objavu ispravka ograničena na raspravljanje i dokazivanje činjenica u pogledu tuženikove dužnosti objave ispravka.

5. S obzirom da se, dakle, u postupku po tužbi za objavu ispravka raspravlja jedino o činjenici je li tuženik kao glavni urednik, bio dužan objaviti ispravak ili nije, a, kako je prethodno citiranim odredbama propisano, glavni urednik postupajući po zahtjevu za objavu ispravka može ispravak objaviti u izmijenjenom obliku samo ako na to pristane podnositelj zahtjeva; to iz navedenog proizlazi zaključak kako se u postupku po tužbi za objavu ispravka može raspravljati o tuženikovoj obvezi objave ispravka samo ako je tužbeni zahtjev kojim je predložen ispravak – jednak zahtjevu za objavu ispravka, koji je podnesen glavnom uredniku u mirnome postupku, odnosno, jedino se u tom slučaju može raspravljati o tome je li tuženik kao glavni urednik osnovano odbio objaviti ispravak objavljene informacije.

5.1. Naime, i iz pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog u presudama poslovni broj Rev-450/08-2 od 6. ožujka 2013. i Rev 170/14-2 od 5. ožujka 2014. proizlazi kako tužbeni zahtjev protiv glavnog urednika radi objave ispravka informacije mora biti sukladan tekstu zahtjeva za ispravak kojeg je tužitelj uputio glavnom uredniku, jer u protivnom izostaje mogućnost provjere jesu li ostvareni razlozi zbog kojih glavni urednik nije bio dužan objaviti ispravak.

6. S obzirom da je čitanjem tužbenog zahtjeva utvrđeno kako njime tužitelji traže da se tuženici naloži objava ispravka netočne informacije:

„ISPRAVAK NETOČNIH INFORMACIJA“ koji glasi: „Na portalu Faktograf.hr u članku "Kako se u Hrvatskoj liječi rodna disforija" objavljene su netočne informacije o radu portala Razglas.org i autora LM. Netočna je tvrdnja da su autor i/ili nakladnik utemeljitelji lingvističke konstrukcije "takozvana rodna disforija". Navedeni termin službeno je uvelo Ministarstvo zdravstva RH u pod nazivom "Stručne smjernice za izradu mišljenja zdravstvenih radnika i psihologa o promjeni spola ili životu u drugom rodnom identitetu", objavljenom u Narodnim novinama br. 7/2016. Netočna je tvrdnja da se u Hrvatskoj ne provodi endokrinološka terapija nad djecom. Sukladno članku 1. UN-ove Konvencije o pravima djeteta i članku 6. Zakona o pravobranitelju za djecu, djetetom se smatra svaka osoba do navršenih 18 godina života. Medicinska praksa potvrđena i u javnim medijskim objavama

(primjerice

portal

Novi

list,

poveznica:https:/www.novilist.hr/novosi/hrvatska/ispovijest-18-godišnjaka-koji-je-među- rijetkima-u-nas-dobio-odobrenje-za-promjenu-spola-napokon-osjećam-da-sam-ono-što- sam-trebao-biti), potvrđuje primjenu endokrinološke terapije kod maloljetnih osoba

(adolescenata), koji su pravno gledano-djeca.",

dok je uvidom u zahtjev za objavom ispravka od 21. siječnja 2026. utvrđeno kako je tim zahtjevom od tuženice zatražena objava ispravka informacije:

"Krajnje su netočne i bez bilo kakvog uporišta u stvarnom stanju, sljedeće iznesene činjenice: kontekstualna tvrdnja da bi nakladnik i/ili autor bili svojevrsni utemeljitelji lingvističke konstrukcije "takozvana rodna disforija":

Navedeno je Ministarstvo zdravstva RH uvelo u dokument "Stručne smjernice za izradu mišljenja zdravstvenih radnika i psihologa o promjeni spola ili životu u drugom radnom identitetu" i objavilo u Narodnim novinama 2016. godina čime se smatra mjerodavnim i jedino relevantnim terminom.

Proučiti poveznicu: https://narodne-novine.nn.hr/članci/službeni/2016_01_7_93.html U navedenom dokumentu stoji: "Kod nekih pojedinaca nesuglasje između roda i spola izaziva tzv. rodnu disforiju."

Autor teksta ne spori općenito angažman kliničkih psihologa, niti "brka" kliničke psihologe i psihologe (radi se o lingvističkom i kontekstualnom pojednostavljenju za opću publiku), ali se autor referira na pismo čiji je autor dr. U u kojem on (ne autor, autor samo prenosi navode iz dokumenta čiji uvid mu je omogućen) tvrdi da isti prekoračuju svoj položaj i ovlasti u postupcima liječenju rodne disforije;

Autor u tekstu ni u jednom trenutku doveo u pitanje školske i znanstvene spreme (kliničkih) psihologa, no sami potvrđujete da se radi o manje od 1.000 sati posebne spreme, dok specijalist medicine iz područja psihijatrije u svoje stručno znanje ulaže godine što je najmanje. U tom kontekstu autor dvoji kroz tekst sposobnosti (kliničkih psihologa da postavljaju dijagnozu rodne disforije, a za što ih optužuje dr. U u svom pismu (ne autor članka), a budući da je pismo poslano formalnim i službenim kanalima prema odgovornima u zdravstvenom sustavu autor nije imao razloga sumnjati u navedeno. Kako bilo, autor je u posjedu i materijalnih dokaza za svoje navode, ali zbog zakonskih ograničenja iste nije bio (niti jeste) u mogućnosti objavljivati ili distribuirati. Izraz "mengelovski eksperimenti" izvađen je iz konteksta;

Izraz "mengelovski eksperimenti" autor u svojoj objavi koristi kontekstualno kao metaforu za nepravilnosti u liječenju transrodnih osoba, a koje dr U navodi u som pismu, s posebnim osvrtom na činjenicu da klinički psiholozi postavljaju dijagnoze rodne disforije (pojašnjeno ranije) te na činjenicu da se maloljetnicima doista propisuju tzv. blokatoru puberteta i pri čemu se dosta koriste lijekovi koje Halmed nije odobrio za liječenje rodne disforije.

Autor je u posjedu i materijalnih dokaza za svoje navode, ali zbog zakonskih ograničenja iste nije bio (niti jeste) u mogućnosti objavljivati ili distribuirati.

Izjava dr PM: "U skladu sa smjernicama, u dječjoj dobi ne primjenjuje se nikakva endokrinološka terapija (…)";

Autor u svom tekstu koristi izraz "dijete" sukladno "Konvenciji o pravima djeteta", koju je Hrvatska ratificirala i koja ima snagu međunarodnog ugovora – dijete je svaka osoba mlađa od 18. godina, osim ako se prema nacionalnom zakonodavstvu punoljetnost ne stječe ranije. Hrvatsko pravo punoljetnost veže uz navršenih 18 godina, pa tu nema iznimke ni sivih zona. Pučka pravobraniteljica za djecu koristi Konvenciju o pravima djeteta kao temeljni dokument, a djeluje na temelju Zakona o pučkom pravobranitelju za djecu i hrvatskog pravnog poretka – upravo ona koristi dosljedno navedenim dokumentima razumijevanje da je dijete "svako ljudsko biće do navršenih 18 godina života, neovisno o spolu, državljanstvu, obiteljskom statusu, zdravstvenom stanju ili bilo kojoj drugoj osobini".

Kako bilo, autor je u posjedu i materijalnih dokaza za svoje navode da se maloljetnicima (de facto djeci) propisuje endokrinološka terapija u svrhu promjene spola (a kako je ranije pojašnjeno i opisano detaljnije), ali zbog zakonskih ograničenja iste nije bio (niti jeste) u mogućnosti objavljivati ili distribuirati.

"Klinički psiholozi i psihijatri ne provode "liječenje" djece od rodne disforije", a kako je navedeno u jednom podnaslovu i kontekstualno u dijelovima teksta;

Sami zaključujete da se radi o medicinskom postupku u sklopu hrvatskog zdravstvenog sustava (koji neizostavno uključuje HZZO, HZJZ, KB centre, kliničke bolnice, liječnike primarne zdravstvene skrbi koji izdaju uputnice i dr.) što povlači za zaključak da se neizbježno radi o liječenju.

Sama činjenica da sudjeluju u opisanom medicinskom postupku (bez obzira u kojoj fazi i u kojem obujmu) de facto sudjeluju, u ovom slučaju od rodne disforije, za koju ste i sami naveli da se radi o "mentalnom poremećaju i poremećaju ponašanja", što neizbježno predstavlja medicinsko stanje koje se liječi.

Tim više što i sami kasnije u tekstu prenosite tvrdnje dr. PM koja govori: "Prvi korak u obradi osoba sa sumnjom na transrodnost, ističe PM, jest procjena stručnjaka za mentalno zdravlje – kliničkih psihologa i psihijatra s iskustvom u radu s ovom populacijom. "To definitivno potvrđuje da klinički psiholozi i psihijatri provode liječenje djece od rodne disforije i propisani su od Ministarstva zdravstva kao dio interdisciplinarnog tima za liječenje. Dakle, doista se radi o liječenju, doista se radi o medicinskom stanju (de facto bolesti) i u tom liječenju doista sudjeluju klinički psiholozi i psihijatri.

Tvrdnja udruge KolekTIRV da su tvrdnje autora neutemeljene, neznanstvene i da služe jedino širenju transfobije i političkim agendama koje se protive postojanju trans identiteta, dodajući da skrb o trans mladima u Hrvatskoj nije eksperiment;

Autor u nijednom dijelu teksta (tog, ali i bilo kojeg drugog čiji je autor) nije osporavao postojanje "trans identiteta" niti rodnu disforiju uopće.

Autor je u svojim objavama kritizirao hrvatski zdravstveni sustav koji je omogućavao određene kirurške zahvate u sklopu postupka liječenja rodne disforije, a što je dužan osigurati sukladno pozitivnom zakonodavstvu.

Autor je u svojim objavama promicao prava transrodnih osoba te poticao i pozivao javno na razumijevanje, ampatiju i uključivost spram transrodnih osoba.

Autor se u svom konkretnom tekstu (a koji je komentiran) osvrće na nepravilnosti i nezakonitosti u postupku liječenja maloljetnih transrodnih osoba (de facto djece), a o čemu je u svom pismu pisao dr U i za što autor posjeduje materijalne dokaze, ali zbog zakonskih ograničenja iste nije bio (niti jeste) u mogućnosti objavlji8vati ili distribuirati. Zakonska obaveza svih (a osobito novinara, što autor doista jeste) je ukazivati i prijavljivati nepravilnosti i nezakonitosti s kojima se susretne u svom radu, a što je autor činio i što inače čini.

Ukoliko je prozivka (i de facto optužba) za transfobiju neutemeljena, paušalna i difamacijske namjere.

S druge strane, autor koristi javne i službene izvore iz hrvatskog zdravstvenog sustava (koji je jedini mjerodavan za ovu i svaku drugu zdravstvenu temu u Hrvatskoj). Dok udruga KolekTRIV koristi u svojoj retorici i publikacijama MKB-11 (što ste i sami utvrdili da je neutemeljeno za Hrvatsku gdje je u primjeni MKB-10) kao i WPATH koji ni na koji način nije obvezujući niti mjerodavan u hrvatskom zdravstvenom sustavu. Upravu udruga KolekTRIV koristi neutemeljene informacije i de facto širi dezinformacije na opisani način. Autor raspolaže materijalnim dokazima za svoje navode i spreman ih je dokazati na sudu. Tvrdnja dr PM da tvrdnje o "Mengelovskim eksperimentima" nad djecom nemaju nikakvo uporište u stvarnosti;

Ranije je opisana uporaba fraze "mengelovski eksperimenti" pa valja izbjeći ponavljanje. Također, ranije je navedeno da autor za svoje tvrdnje ima materijalne dokaze, ali zbog zakonskih ograničenja iste nije bio (niti jeste) u mogućnosti objavljivati ili distribuirati. Valja napomenuti da citirana dr PM nije dio "liste stručnjaka" koju je odredio (sastavio) hrvatski zdravstveni sustav za liječenje rodne disforije niti zakonski može/smije sudjelovati u liječenju rodno disforičnih osoba pa je bilo koja njezina tvrdnja izvan domene endokrinoloških učinaka lijekova na ljudski organizam irelevantna za temu rodne disforije. "U članku i kroz narative u medijima su brojke nerealne i preuveličane, ne postoje "stotine"; ili "tisuće" mladih u tranziciji."

Autor u svom tekstu nije iznosio brojke niti insinuirao statističke podatke.“,

to se u ovome postupku radi o sadržajno različitom tekstu u odnosu na koji se tražio ispravak od glavne urednice u mirnome postupku, od onoga čiji ispravak se potražuje tužbenim zahtjevom u ovome postupku.

6.1. S obzirom na takvu nepodudarnost teksta iz zahtjeva za objavu ispravka, s tekstom iz tužbenog zahtjeva, dok se u ovome postupku jedino može raspravljati o tome je li tuženica osnovano odbila objaviti ispravak objavljene informacije, to je tužbeni zahtjev primjenom odredbe čl. 40. ZM-a ocijenjen neosnovanim i valjalo ga je odbiti na način naveden u izreci ove presude.

7. S obzirom na navedeno, a imajući u vidu načelo ekonomičnosti i efikasnosti postupka, koji su propisani odredbom čl. 10. st. 1. ZPP-a, nisu izvođeni daljnji dokazi koje su predložile stranke u ovome postupku.

8. Tuženici je, primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, priznat trošak sastava odgovora na tužbu u visini 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa), te trošak zastupanja na ročištima 20.4.2026. i 14.5.2026. u visini od 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife), što čini ukupno 300 bodova, a uvećano za vrijednost boda od 2,00 Eur i za porez na dodanu vrijednost, čini iznos od 750,00 Eur, na koji iznos teku zatezne kamate od dana donošenja ove presude do isplate, na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 14. svibnja 2026.

Sutkinja:

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužiteljima po pun, uz rj o pristojbi na tužbu 53,09 Eur i presudu 53,09 Eur

2. Tuženiku po pun